Proza je književna vrsta koja se ostvaruje slobodnim pisanjem. Ono nije određeno nikakvim metričkim postavkama, rimom ili ritmom. Možemo reći da je proza, za razliku od poezije, pisanje “slobodnim stihom” jer ne slijedi tako kruta pravila kao poezija. Te “stihove” nazivamo rečenicama koje se onda spajaju u paragrafe, a oni u veće cjeline.
Baš poput poezije i proza se dijeli na usmenu i pismenu, pa osim načinom izražavanju pri pisanju romana, priča, biografija, enciklopedija, znanstvenih radova ili novina, prozom možemo nazvati i ostale oblike verbalne, pa i one usmene, komunikacije.
Proza se još može podijeliti na jednostavne prozne oblike (npr. bajke, basne, crtice i slično), složene epske oblike (kao što su novela ili roman), diskurzivne oblike (putopisi, članci, znanstveni radovi) i mnoge druge. Ona može biti pripovjedačka, kakvu vidimo u pričama, romanima i sličnim vrstama; može biti povijesna, kakvu vidimo u povijesnim istraživanjima; zatim obrazovno-znanstvena, kakvu imamo u znanstvenim člancima; kritička, na primjer, u književnim kritikama ili teoriji književnosti; dramaturška, kakvu vidimo u kazališnim komadima i tako dalje.
Prvi prozni oblici književnosti mogu se pronaći još u grčkoj filozofiji iz 6. stoljeća prije Krista. Prvi rašireni prozni oblici u književnosti bili su epovi, a oni su se razvili u ono što danas smatramo prozom. Moderni prozni izraz svoje začetke imao je još u renesansi i baroku. Prvim značajnim modernim proznim djelima smatraju se Boccacciov “Dekameron” (kao zbirka priča) i Cervantesov “Don Quijote” (kao roman).
Danas pod prozom uglavnom smatramo žanrovske oblike kao što su roman, kratka priča, pripovijetka, drama, esej i slično. Pojam proza dolazi od kasnolatinske riječi prosa i prosa oratio, što znači “izravan govor”.
Odgovori