Dekameron obrađena lektira Giovannija Boccaccia. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Dekameron znači Knjiga deset dana, a zbirka je novela iz 14. stoljeća. Sve novele su povezane u jednu cjelinu, a prožete su različitim temama i sadržajima. Teme koje se javljaju u njima različite su, kao i zapleti priča koji nam ujedno pokazuju način življenja u tom vremenu. U nekim od novela pojavljuju se i likovi iz antičkog doba, vješto ukomponirani u sadržaj momentalnog pripovijedanja. Svaka ispričana priča prosljeđuje neku poruku direktno od samog autora. Ukazuju na poroke dotičnog vremena koji i maju mnogo autentičnosti s današnjim vremenom.
Neznanje, primitivizam, praznovjerje, samo su neke od karakteristika malog, neukog čovjeka, kome se izruguje. Plemeniti ljudi također nisu izbjegli kritiku. Vrlo vješto se opisuje njihova bahatost, licemjerje i pokvarenost svećenika kojima vjera služi samo kao paravan za zgrtanje bogatstva i uživanje zemaljskih dobara, prikrivanje lažnog morala i častohlepne.
Dinamičnost i sažetost novela čini ih lakim štivom, a povrh svega živost i dinamika radnji, kao i doze humora i dobre tematike, rado čitljivim.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Vrsta djela: zbirka novela (100 novela)
Vrijeme radnje: 1348. godina
Mjesto radnje: Firenca
Tema: Opuštene priče mladih o raznim temama za vrijeme kuge u Firenci.
Ideja: Pouka koju nam nose ove novele svakako je uzdizanje svih ljudskih vrijednosti, spontanosti pojedinaca u određenim situacijama, oslobađanje od lažnog morala te dvostrukom i neetičkom životu svećenika. Svaki pojedinac ima pravo na sreću, slobodu duha i tijela te slobodno iskazivanje emocija.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Firencu je zahvatila velika kuga. Svuda je harala smrt. Sedam djevojaka, “…našlo sedam mladih gospa koje su se sve među sobom bile povezane ili prijateljstvom ili susjedstvom ili rodom od kojih ni jedna nije bila prevalila dvadeseti osmu godinu niti je bila mlađa od osamnaest, …svaka umna i plemenite krvi i lijepog običaja i krasna vladanja, i ljupke čestitosti…”, najstarija je Pampinea, Fiammetta, Filomena, Emilija, Laureta, Neifille i Ellisa kao i od tri mladića Panfilo, Filostrato, Dianeo “…sva trojca pristala i lijepa ponašanja…”, odlučili su otići izvan grada na obližnje imanje.
Sve pojedinosti dogovorili su u crkvi i uživali u mladosti te nastojali zaboraviti na bolest i smrt koja je odnijela mnoge živote i opustošila grad. Dočekao ih je pospremljeni dvorac. Sluge su dobili zadatke o održavanju dvorca. Tamo su ostali dva tjedna pričajući priče osim petka i subote.
Petak su provodili u molitvi jer je to bio dan muke Isusa Krista. Subota je bila veliki dan kada su posvetili premali se za nedjelju. Subota je bila dan posvećen Djevici Mariji koja je prala kosu i ispirala svu tjednu prljavštinu.
Svako od njih će jedan dan biti kralj ili kraljica te ima pravo na određenu temu i ispričati priču na zadanu temu. Svakog dana su ispričali deset priča, u deset dana njih sto.
1. dan
Musciatto Franzesi je od veoma bogata i ugledna trgovca postao vitezom te je morao naglo otputovati. Trebao je naći čovjeka koji bi naplatio neke dugove. Najpovoljniji mu se učinio Ceppaiello. Tog trenutka najgori čovjek, varalica, bludnik, bijaše trenutno besposlen tako da mu je ova ponuda došla kao dar s neba.
Počeo je naplaćivati bez srdžbe. Zadesi ga bolest i padne u krevet kod neke braće lihvara. Nisu znali što da rade s bolesnim i pokvarenim čovjekom koji je ležao na samrti. Od silnih grijeha trebao je nakon smrti biti bačen u jarak.
Cepparelo je čuo njihov razgovor i za molio ih da mu pozovu najsvetijeg čovjeka iz samostana da ispovijedi svoje grijehe. Veliki lažljivac i prevarant na samrtnoj postelji izdao se za najsvetijeg čovjeka te od jadnog fratra izmamio obećanje da će biti pričešćen svetom hostijom iz samostana gdje će biti i pokopan. Uz najveće počasti je pokopan u mramornu grobnicu u samostanu, a mnogo godina kasnije ljudi su dolazili na njegov grob zavjetovati se.
Židov Abraham i Gianotto su dobri prijatelji koji su se pokrstili nakon dolaska u Rim. Gianotto je uvjeren da bi se Abraham trebao pokrstiti i u nekoliko mu navrata spomenuo. Abraham pristaje uz uvjet da ode u Rim i svjedoči životu božjih namjesnika. Kad je ispunio svoju nakanu i vidio sjaj i raskoš, bludničenje, kojim živi svećenstvo, odlučio se i on pokrstiti i postati svetim čovjekom a ne odricati se svega.
Saladin je u ratovima potrošio više novca tako da mu je uzmanjkalo. Odluči na mudar način izvući novac od Židova koji se bavio lihvarstvom te ga je upitao koja je vjera najžustrija. Židov se pričom o tri prstena vješto izvukao, pomogao Saladinu te u njemu stekao vjernog prijatelja.
Neki mladi redovnik namamio je u svoju ćeliju mladu djevojku koja je u njemu izazvala žudnju. Stariji opat koji se probudio iz popodnevnog odmora ih je otkrio. Izgovarajući se da mora u šumu po drva, mladi redovnik je predao ključ od svoje ćelije, u kojoj je još uvijek boravila djevojka, starijem opatu koji se na isti način ogriješio tako da nije mogao suditi mladome.
Francuski kralj odluči upoznati lijepu markizovu ženu dok je on bio odsutan. Priče o njenoj ljepoti probudile su u njemu žudnju. Čuvši za njegov dolazak, markiza dade spraviti sva jela od kokoši. Na kraljev upit o jednoj vrsti mesa markiza odgovori: “… ali zato su žene, koliko god se po odijelu i ugledu razlikuju od drugih, ipak ovdje iste kao i drugdje.”
U doba inkvizicije neki dobroćudinac u društvu izrekao je: “…da ima tako dobra vina te da bi ga i Krist pio…”. Zbog tih riječi debelo je podmazao inkvizitora i svaki dan slušao misu te se jednom prilikom osvetio riječima iz Evanđelja. Ostatak juhe redovnici su davali sirotinji. Ako se riječi “… I svaki će trostruko primiti odnose na juhu”, onda će se svi fratri u juhi utopiti.
Gospar Can iznenada je otkazao svečanost. Ostao je u obližnjoj gostionici samo Bergamino govornik, čekajući da se plemić predomisli. Založio je sva svoja odjela da podmiri račune. Kad je gospar došao na ručak jedan dan, govornik mu ispriča priču o Primasu, te plemić, podmiri račune i daruje ga.
Ermino je bogat ali škrt. Želi ugostiti Borsica koji je mnogo putovao i vidio. Ermino zatraži od gosta da mu kaže da naslika nešto što se još nigdje nije vidjelo. “Naredite da vam naslikaju Darežljivost”. Od tog dana škrtac je promijenio ćud.
Ciparski kralj dugo je bio kukavica i nije se usudio nikome usprotiviti dok mu nije došla žena kojoj je bila nanesena nepravda te od njega zatražila da nauči kako to podnositi. Od tada “postade najsloži progonitelj…”.
Alberto, liječnik u godinama zaljubi se u mladu udovicu koja ga je htjela posramiti zbog njegove ljubavi. Sama je ostala posramljena “…i premda u luku nije ništa dobro, ipak je bolja i milija ustima njegova glavica, a vi općenite, zavedene lošem ukusom, glavicu držite u šaci i žvačete pera, koja samo da ni za što nisu, nego su i slaba okusa…”.
Novele prvog dana su prožete tematikom providnosti svećeničkog života i njihovu težnju ka načinu življenja kojim živi običan čovjek, ali s naglaskom na svetost kojoj su zavjetovali svoj život.
Živeći dvostrukim životom, mnogi se okoriste svojom moći koja im omogućava plašt crkve prikrivajući tako licemjerje i pokvarenost.
Pouka prvog dana je da ne treba vjerovati riječima nego djelima. Djela su ta koja čine čovjeka i određuju njegov karakter.
2. dan
Na pogrebu Ariga bila je gužva jer su svi vjerovali u moći sveca. Martelino i njegovi prijatelji tvrdio je da je oduzet i iscijeljen od sveca, bivaju otkriveni u prijevari. Dolazi u opasnost da bude obješen ali se svojom domišljatošću i vezama uspije spasiti.
Trgovac Rinaldo radi poslova kreće na put gdje biva opljačkan do same košulje. Put ga nanese do malih vrata neke kuće podno gradskih zidina. Kuća je pripadala putenoj gospi koja mu se smili, okupa ga, nahrani i s njim provede noć. Razbojnici su bili uhvaćeni a Rinaldu vraćena sva njegova imovina i vjera u svakodnevnu molitvu.
Tri brata bogatim životom potratili imetak te se počeli u novom gradu baviti lihvarstvom te kroz nekoliko godina povratiše imovinu kojom je upravljao nećak Alessandro. Zaboravivši siromaštvo, ponovno su počeli rasipnički živjeti od novaca koji im je slao nećak. Uskoro padoše u najveću bijedu.
Nakon godina izbivanja Alesandro se vraća kući s povorkom opata u kojoj je kraljeva kći. Zaljube se i vjenčaju, a kompletna imanja se vrate lakomislenim stričevima.
Rufolo, želeći udvostručiti bogatstvo, prisiljen je prodati brod i svu imovinu da se dostojno vrati kući. Pokraden, odluči bogatstvo vratiti gusarenjem ali ga zarobe Genovežani. Dožive brodolom i on se spasi na škrinjici punoj dragulja te se bogat vrati kući.
Mlada seljanka – prostitutka, lukava, pokvarena “ona bijaše jako mlada, visoka stasa i prekrasna lica. Veoma gospodski odjevena i uređena.”
Andreccio dolazi u Napulj kupovati konje ali u jednoj noći tri puta upade u nevolje jedva izvukavši živu glavu. Prvi put se izvlači iz izmeta, drugi put iz bunara a treći put iz biskupove grobnice obogaćen vrijednim prstenom.
Gospa Bertiola nakon kraljeve smrti i muževe, napusti sva svoja dobra i uputi se ka rodbini sa svoja dva sina ali ih oluja izbaci na neki otok. Dok je ona tugovala sve putnike i njene sinove oteše Gusari. U svojoj tuzi ona prisvoji dva laneta. Slučajnošću je nađe neki plemić i pobrine se za nju. Njeni sinovi su u međuvremenu rasli odvojeni među služinčadi. Stariji se zaljubio u gospodarevu kćer te nakon mnogo vremena doživjeli su svoju sreću. Mlađi brat dobi također bogatu ženu, otac se izbavi iz tamnice i kralj mu vrati posjede te on posla brzu slugu da mu vrati ženu i sinove u domovinu.
Sultan je poslao svoju prekrasno kćer kralju za ženu. Doživjela je brodolom i tijekom četiri godine razne nezgode učinile su je ženom i ljubavnicom devetorici muškaraca. Spletom okolnosti bivši sultanov dužnosnik vraća je ocu kao djevicu da bi se napokon udala za kralja kao nevina djevojka.
Anverski grof lažno je optužen te bježi sa svojom djecom. Obje djece smjestiše u dobre obitelji pod drugim imenom, a sam obavlja poslove konjušara kao starac se vraća u blizinu dobrostojeće djece ali im ne otkriva tko je sve dok njegova nevinost nije dokazana i dok mu nisu vraćena sva oduzeta imanja.
Izgubivši okladu na prijevaru, Bernab izgubi sav svoj imetak i želi pogubiti nevinu ženu koja se svojom mudrošću izvuče iz spletki. Varalica biva kažnjen, a ona vraća mužu imetak i svoje dostojanstvo.
Pagamino je ugrabio sučevu ženu kojoj se jako svidio mladi otmičar a ne stari i čangrizavi muž. Bartolomea se ne želi vratiti k njemu već nakon njegove smrti postane zakonitom ženom Pagamina.
U novelama drugog dana tema govori o sreći i hirovitosti kojom obasipa pojedinca te o njenoj prevrtljivosti. Kada je najveći oblik sreće prisutan i sve teče kao u romanu ona jednostavno odluči potražiti nekog novog i podariti mu jedan od svojih tračaka. U jednom trenu ostaneš bez svega te si primoran sam se izboriti za osnovne životne potrebe. Ne treba se uvijek uzdati u sreću jer ona nije pouzdana. Treba se uzdati u moć vlastita rasuđivanja između dobra i zla.
3. dan
Stari vrtlar samostana napusti posao i na njegovo mjesto dođe mladi Masetto praveći se da je nijem, sve u svrhu putenog života a s mladim redovnicama. U miru i spokoju dočeka starost kao nadstojnik.
Mladi konjušar, zaljubi se u kraljicu, te oponašajući kralja, spava s njom. Kralj otkrije prijevaru, nađe mladića kojem odreže kosu da bi ga naredni dan mogao prepoznati. Domišljati mladić svim slugama odreže na spavanju kosu i tako sebi spasi život.
Plemenita gospa, zidana, zagleda se u zgodnog čovjeka te hineći da se ispovijeda, preko fratra šalje poruke tom čovjeku, a on je ujedno i fratrov prijatelj. Nesvjesno, fratar joj pomaže utažiti želje.
Puccio je želio postati svetim pa je zanemarivao svoju ženu. Put ka svetosti poučio ga je dno Felice koji se počeo zabavljati sa Isabettom. “Naredio si bratu Puccio pokoru po kojoj mi raj zadobismo.”
Škrti Francesko kupi krasnog konja od Zime samo da može razgovarati s njegovom lijepom ženom u koju je zaljubljen. Franceskova žena dobije nalog da za vrijeme razgovora šuti ali snalažljivi Zima sam odgovara u njeno ime.
Ricardo je zaljubljen u tuđu ženu koja bezuvjetno ljubi svog muža. Koristeći se njenom ljubomorom, dojavi joj da joj se muž nalazi s ljubavnicom u kupalištu. Misleći da je spavala sa svojim mužem, doznaje da je na prijevaru spavala s Ricciardom čija ljubavnica ostaje.
Nakon ispovijedi Ermelina se ohladi od svog ljubavnika Tedalda koji razočaran odlazi u svijet te se vrača nakon mnogo godina kao bogati trgovac. Njegova braća i gospa vjeruju da je mrtav, a za smrt je odgovoran njezin muž. Tedaldo oslobađa muža i razotkriva sve zablude te palom “razborito uživa sa svojom gospom.”
Fernado je ljubomoran seljak. Da bi ga izliječio od ljubomore, opat koji je poželio njegovu ženu, uspava ga pomoću nekog praška te ga pokopa, izvadi potom iz groba i deset mjeseci drži zatvorena te ga uvjeri da je u čistilištu. Nakon “uskrsnuća” vraća se svojoj ženi oslobođen ljubomore i odgaja ženino i opatovo dijete.
Giletta, kći liječnika, izliječi framenskog kralja i zauzvrat traži za muža Beltrama kojeg voli. Nakon vjenčanja on je napusti i u Firenci se zaljubi u neku mladu djevojku. Mudra Gileta upije spavati sa svojim mužem i zatrudni i rodi mu blizance. On uviđa svoju zabludu te je zavoli.
Alibek, mlada djevojka u želji da se pokrsti zatraži savjete od pustinjaka. Redovnik Rustico nije mogao savladati svoju žudnju te da je pridobije, poučava je da treba tjerati vraga u pakao. Nakon nekoliko mjeseci odvede je neki mladić i oženi se njome.
Teme trećeg dana bile su ostvarenje ljubavnih želja bez obzira na cijenu koja se mora platiti. Na prvom mjestu je tjelesni užitak bez obzira na koji način je ostvaren. Uz doze prevare, ljubomore i domišljatosti obiju strana svi dobiju što žele.
4. dan
“Zavist štedi samo bijedu i nevolju…!”
Knezova kćer ostala je udovica te si je među očevim slugama odabrala valjana mladića za ljubavnika. Kad je knez otkrio ljubavnike mladića je dao ubiti i kćeri je poslao njegovo srce u zlatnom peharu. Nakon mnogo suza, srce je prelila otrovom koji je popila i potom umrla.
Nakon niza zločina Berto se odluči sakriti iz redovničke halje glumeći sveca. Neka glupa gospa opsjednuta svojom ljepotom povjerova mu da je anđeo Gabrijel u nju zaljubljen te da je želi pohoditi u fratrovu tijelu. Uskoro bježeći pred gospinim djeverima završi u kući nekog siromaha koji ga je prepoznao i naredni dan na trku prokazao. Spasili su ga fratri koji su ga strpali u tamnicu.
Tri mladića zaljube se u tri bogate sestre te u dogovoru odluče pobjeći. Najstarija sestra pomognete ljubomorom ubije svog partnera i osude je na lomaču. Da bi spasila sestru, srednja sestra provodi noć s vojvodom ali je ubija njezin dragi i bježi s osuđenom sestrom. Treći par optuže za počinjene zločine ali oni uspiju pobjeći, ubrzo umiru u najvećem siromaštvu.
Gerabino je zaljubljen u kćer tuniskog kralja. Ljubav je obostrana samo što se ona treba udati za drugoga. Gerbino je odluči oteti, ali nju ubiju njeni ljudi na brodu, a njegov djed, želei ostane vjeran zadanoj riječi, dade sam unuku odrubiti glavu.
Lisabetta se zaljubi u trgovca njene braće. Ljubav drže dugo u tajnosti dok njena braća ne otkriju vezu i potajnu ubiju Lorenza. Ona ga dugo oplakuje dok joj se on ne javi u snu. Lisabett otkapa njegovu glavu i metne je u posudu s bosiljkom. Kad braća otkriju njenu tajnu oduzmu joj posudu a ona ubrzo umire od boli.
Andrenola se tajno vjenča za Gabriolom te oboje usnu ružne snove. Nešto kasnije on joj umre u naručju. Nju i sluškinju zatvore, ali ih vrlo brzo oslobode kad se sazna istina. Andrenola ostaje vjerna svojoj ljubavi te se zaredi.
Seimona i Pasquino dugo se ljube i tajno sastaju u vrtu kod kaduljinog grma. Pasquino protrlja usta listom kadulje i nekoliko trenutaka kasnije umre. Simona, da dokaže svoju nevinost, učini isto te se oprosti od života. Po nalogu suca, kadulja se treba uništiti ali i žaba otrovnica koja je nađena u grmu.
Girolamo, sin bogata trgovca, od ranog djetinjstva je zaljubljen u Salvestinu. Da bi njegova majka spriječila tu ljubav, sina šalje u Pariz na dvije godine. Jedne noći, uđe joj u kuću i umre pokraj nje. Odnesu ga u crkvu, a naredni dan u Salvesti se probude stara ljubav te ona umre pored njega.
Dva viteza se sprijateljila i često posjećivala. Tako se dogodi da se jedan zaljubi u prijateljevu ženu. Doznavši, ubije ženina ljubavnika te dade ženi da pojede njegovo srce. Očajna zbog muževe osvete, ona se baci s prozora. Nakon svega, dvoje ljubavnika pokapaju zajedno.
Mlada žena liječnika, nezadovoljna mužem potraži utjehu u mladom susjedu. Čekajući dragana, on popije napitak za uspavljivanje. Gospa i sluškinja, misleći da je mrtav, zatvore ga u škrinju brata lihvara. Kad se mladić osvijestio, osude ga kao lopova. Spasi ga gospina sluškinja namještenom pričom tako da mladića spase od vješala, a braća dobiju novčanu kaznu zbog krađe škrinje.
Četvrti dan bio je posvećen tragičnim zgodama i tužnim životnim pričama jer postoji i druga strana života, a ne samo ona kojom dominiraju lijepe stvari. Mnogim ljubavnim sudbinama nije suđeno da žive sretno. Zbog mnogih prepreka koje ih dijele, posežu za životom nakon smrti. Izgarajući od ljubavi bez razumijevanja okoline može dovesti do tragičnog završetka.
5. dan
Galeso je tupavi sin plemića koji nakon ljubavi odluči preobratiti seu čistu suprotnost na radost svog oca. Na moru otme svoju dragu ali ih more odnese na otok gdje završi u tamnici. Igrom slučaja, ponovno mu se ukaže prilika za novu otmicu drage sa svadbe te se s njom vjenča.
Gostanca ljubi siromašna Martuccia komu je siromaštvo prepreka za ženidbu. Oda se gusarenju da bi se obogatio ali ga zarobe i bace u tamnicu. Njegova draga otisne se u malom čamcu na more sa željom da pogine, ali spletom okolnosti nađe se u Tunisu i dozna da joj je dragi uz kralja na visokom položaju. Ljubav ponovno oživi i oni se vjenčaju.
Pietru brane ljubav s Agnolellom te oni odluče pobjeći i tajno se vjenčati. Putem sretnu razbojnike i razdvoje se lutajući šumom i bojeći se za živote. Spletom okolnosti oboje ih put nanese do dvorca čiji su vlasnici zajednički prijatelji. Nakon niza nesretnih događaja, vjenčaju se i završe sretno.
Lizio i žena mu Giacomina, u kasnim godinama dobiju kćer koju su čuvali kao kap vode. U kuću im često zalazi mladi Riccardo te se dvoje mladih zaljubiše. Nakon provedene noći zajedno ih zatekne Lizio te se dvoje mladih na opću radost vjenča.
Giudotto na samrti najboljem prijatelju povjeri odgoj i bogatstvo kćeri. Odselili su se u drugi grad gdje su se dva mladića borila za njenu naklonost. Nakon tuče se klupko počelo odmotavati. Zbog ratnih previjanja, ona je bila izgubljen kći i sestra jednog od mladića. Na veliku sreću drugi je dobije za ženu.
Restittuta i Gionni dugo se vole, nju otme grupa mladića i poklone je kralju kome se djevojka svidi. Gionni je želi spasiti, ali su ulovljeni u ljubavi te ih kralj osudi na lomače. Dok su čekali zadnji čas, prepozna ih kraljev admiral te im spasi život. Vjenčaju se uz veliko čašćenje na kraljevu dvoru.
Teodoro je kao dječak otet s očeva imanja i prodan za slugu. Uzornim ponašanjem ubrzo postaje upravitelj imanja ali i ljubavnik gospodareve kćeri koja mu rodi sina. Njega osude na vješala ali ga prepozna pravi otac plemić, po mrlji na prsima. Oslobode ga i dvoje mladih se vjenča.
Nastagio je zaljubljen u djevojku koja mu ne uzvraća ljubav. Odluči otputovati na nekoliko dana. U šumi vidi duše dvoje ljubavnika. Viteza koji ubija djevojku i daje je psima. Priredi ručak i pozove djevojku s roditeljima da vide taj prizor. Bojeći se loše sudbine, odluči se udati za njega.
Federigo je nesretno zaljubljen i na tu ljubav protrati sve bogatstvo. Ostao mu samo vrijedan sokol. Tog sokola zaželio je bolesni gospin sin. Kad mu ona dođe u posjet, on pripremi sokola za objed. Kad je ona to saznala promijeni se i uda za mladića.
Pietro je zanemario svoju mladu ženu te ona odluči pronaći ljubavnika. Pozove nekog mladića dok joj muža nije bilo doma. Pietro se iznenada vrati kući, a ona mladića sakrije ispod košare. Magarac, želeći piti vodu, nagazi mladiću na prste te ga Pietro otkrije. Žena mu kaže zašto je tražila ljubavnika, on joj oprosti o ostane s njom.
U petom danu željeli su govoriti o snazi ljubavi te o njenoj moći i pobjedi nad zlom kobi i sretnom završetku. Snaga ljubavi, iako praćena mnogim zgodama i nezgodama, nekada se slavi ako je vjera u ljubav jaka. Svi problemi su riješivši i ne mora svaka ljubav nositi u sebi tone nesreće. Vjera u voljenu osobu pobjeđuje mnoga nepremostive prepreke.
Tematike ostalih dana
Šesti dan novela posvećen je domišljatosti uma, te brzim i spretnim odgovorima praćenim većim dozama humora.
Sedmog dana ženski dio veselog društva bio je naročito zadovoljan odabranom temom. Kroz svoje priče pokazali su svu žensku domišljatost, mudrost te sposobnost podvala koje govore njima u korist. Spretnosti i snalažljivost samo su jedne od vrlina ovih dana.
Osmi dan govori o tome da u svijetu postoji mnogo ljudske gluposti, ljudi koji vjeruju u predrasude ili pak muževi koji ispadaju rogonje i pucaju od ljubomore, to je tema novela koje su bile ispričane taj dan.
Deveti dan govorili su o raznim temama iz života. Nisu imali zadanu temu.
Zadnji, deseti dan, bio je posvećen plemenitosti među ljudima, motiviranosti koja pokreće velika i nesebična djela među ljudima i postupcima koji vode ka ostvarenju plemenitih ciljeva.
Analiza likova
Likovi: Filomena, Elissa, Pampinea, Emilija, Neifile, Fiametta, Lauretta, Filostrato, Dioneo, Panfilo.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Giovanni Boccaccio talijanski je književnik koji je svoja djela pisao u doba renesanse i koji je ostao zapamćen kao trubadur, književnik svjetskog glasa te veliki umjetnik.
Rodio se 16.6.1313. godine u Parizu u nezakonitoj vezi trgovca iz Firence Boccaccia i francuske plemkinje.
Njegov otac Boccaccio de Chelina vjenčao se s Margheritom del Mardoli nakon čega ga je odveo u Firencu gdje je planirao da nastavi njegov posao vezan uz trgovinu.
Iz tog razloga poslao ga je 1325. godine na školovanje u Napulj kako bi dobio sva znanja vezana za trgovinu i bankarstvo. Prošlo je šest godina koliko je nagovarao oca da mu financira studiranje kanonskog prava.
Unatoč njegovim početnim željama Giovanni je počeo sve više vjerovati kako je stvoren za pjesnika, pa se tako polako počeo sve više baviti pjesmama.
Odbija očev prijedlog za školovanjem, napušta studij prava te uživa u mondenom i kulturnom životu, a sve više ga zanima i umjetnost. Zaljubi se u Mariju Akvinsku, nezakonitu kćer kralja Roberta. U isto vrijeme počinje se baviti književnošću te tako iznevjeri sva očeva očekivanja.
Život u Napulju ostavio je velik utjecaj na Boccaccia kada se mogao osjetiti utjecaj dvora s kojim je Giovanni bio povezan, zahvaljujući najviše vezama koje je njegov otac imao s poznatom kućom Bardi koja se bavila financijama.
1340. godine otac mu je doživio financijski slom, a to znači i kraj njegova lagodnog života jer ga otac više nije mogao financirati. Morao se vratiti u Firencu gdje je odmah kada je stigao stupio u diplomatsku službu. Za cijelo vrijeme rada, nije se prestao baviti niti književnošću te postaje priznati i ugledni književnik.
Tridesetih godina 14. stoljeća Giovanni je postao otac dvoje vanbračne djece, a deset godina kasnije još jednog djeteta.
Prva njegova djela nastala su u Firenci, a to su: pustolovno-ljubavni roman u prozi “Filocolo” i romani u stihovima “Teseida” i “Filostrato”. Inspiraciju za djela dobio je zahvaljujući ženi koju je kasnije u svojim pjesmama nazvao Fiammetta.
Objavio je spjevove “Ninfale fiesolano”, “Ninfale d’ Ameto”, ljubavni roman “Elegija gospe Fiammette” i brojna znanstvena djela na latinskom jeziku. Također, njegovo oduševljenje Danteom je bilo golemo pa je odlučio napisati njegovu biografiju i komentar na 17 pjevanja “Božanstvene komedije”.
Sredinom stoljeća u Italiji se pojavila kuga od koje je umro i njegov otac. To ga je potaklo da napiše djelo “Dekameron” po kojem je postao najviše poznat. “Dekameron” je zbirka od čak stotinu novela, a one su prožete humanizmom i optimizmom.
U posljednjoj fazi stvaranja Giovanni Boccaccio se posvetio pisanju djela na latinskom jeziku kada se mogao osjetiti duh humanizma. Tada je više djelovao kao učenjak nego kao umjetnik.
Napisao je anegdotske zbirke “De claris mulieribus” i “De casibus virorum illustrium”. Objavio je i knjige “De genealogiis deorum gentilium” gdje se antička mitologija objašnjava u simboličkom, povijesnom i moralnom smislu.
Kroz njegova djela moglo se osjetiti divljenje prema Danteu, a tome idu u prilog i prvih sedamnaest pjevanja iz djela koji se odnosi na Pakao.
1362. godine proživljavao je duhovnu krizu te čak razmišljao i o tome da se odrekne pisanja. Sve češće je razmišljao o smrti te se povukao u sebe. Umro je 1375. godine u Certaldu.
Autor: T.K.
Odgovori