Dekameron obrađena lektira Giovannija Boccaccia. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u … [više]
Giovanni Boccaccio
Giovanni Boccaccio talijanski je književnik koji je svoja djela pisao u doba renesanse i koji je ostao zapamćen kao trubadur, književnik svjetskog glasa te veliki umjetnik.
Rodio se 16. lipnja 1313. godine u Parizu u nezakonitoj vezi trgovca iz Firence Boccaccia i francuske plemkinje.
Njegov otac Boccaccio de Chelina vjenčao se s Margheritom del Mardoli nakon čega ga je odveo u Firencu gdje je planirao da nastavi njegov posao vezan uz trgovinu.
Iz tog razloga poslao ga je 1325. godine na školovanje u Napulj kako bi dobio sva znanja vezana za trgovinu i bankarstvo. Prošlo je šest godina koliko je nagovarao oca da mu financira studiranje kanonskog prava.
Unatoč njegovim početnim željama Giovanni je počeo sve više vjerovati kako je stvoren za pjesnika, pa se tako polako počeo sve više baviti pjesmama.
Odbija očev prijedlog za školovanjem, napušta studij prava te uživa u mondenom i kulturnom životu, a sve više ga zanima i umjetnost. Zaljubi se u Mariju Akvinsku, nezakonitu kćer kralja Roberta. U isto vrijeme počinje se baviti književnošću te tako iznevjeri sva očeva očekivanja.
Život u Napulju ostavio je velik utjecaj na Boccaccia kada se mogao osjetiti utjecaj dvora s kojim je Giovanni bio povezan, zahvaljujući najviše vezama koje je njegov otac imao s poznatom kućom Bardi koja se bavila financijama.
1340. godine otac mu je doživio financijski slom, a to znači i kraj njegova lagodnog života jer ga otac više nije mogao financirati. Morao se vratiti u Firencu gdje je odmah kada je stigao stupio u diplomatsku službu. Za cijelo vrijeme rada, nije se prestao baviti niti književnošću te postaje priznati i ugledni književnik.
Tridesetih godina 14. stoljeća Giovanni je postao otac dvoje vanbračne djece, a deset godina kasnije još jednog djeteta.
Prva njegova djela nastala su u Firenci, a to su: pustolovno-ljubavni roman u prozi "Filocolo" i romani u stihovima "Teseida" i "Filostrato". Inspiraciju za djela dobio je zahvaljujući ženi koju je kasnije u svojim pjesmama nazvao Fiammetta.
Objavio je spjevove "Ninfale fiesolano", "Ninfale d' Ameto", ljubavni roman "Elegija gospe Fiammette" i brojna znanstvena djela na latinskom jeziku. Također, njegovo oduševljenje Danteom je bilo golemo pa je odlučio napisati njegovu biografiju i komentar na 17 pjevanja "Božanstvene komedije".
Sredinom stoljeća u Italiji se pojavila kuga od koje je umro i njegov otac. To ga je potaklo da napiše djelo "Dekameron" po kojem je postao najviše poznat. "Dekameron" je zbirka od čak stotinu novela, a one su prožete humanizmom i optimizmom.
U posljednjoj fazi stvaranja Giovanni Boccaccio se posvetio pisanju djela na latinskom jeziku kada se mogao osjetiti duh humanizma. Tada je više djelovao kao učenjak nego kao umjetnik.
Napisao je anegdotske zbirke "De claris mulieribus" i "De casibus virorum illustrium". Objavio je i knjige "De genealogiis deorum gentilium" gdje se antička mitologija objašnjava u simboličkom, povijesnom i moralnom smislu.
Kroz njegova djela moglo se osjetiti divljenje prema Danteu, a tome idu u prilog i prvih sedamnaest pjevanja iz djela koji se odnosi na Pakao.
1362. godine proživljavao je duhovnu krizu te čak razmišljao i o tome da se odrekne pisanja. Sve češće je razmišljao o smrti te se povukao u sebe. Umro je 1375. godine u Certaldu.