Proza u trapericama naziv je za posebnu proznu vrstu u hrvatskoj književnosti koja je bila karakteristična za ’60-te i ’70-te godine prošloga stoljeća. Romane koje svrstavamo u “prozu u trapericama” imamo i danas, ali u navedenom razdoblju ovaj se žanr razvio i stekao veliku popularnost.
Proza u trapericama ima odlike modernog i suvremenog romana. Poput modernog romana, ona predstavlja glavnog lika koji je često u sukobu s okolinom i to zbog vlastitog osjećaja nepripadanja. Taj lik je gotovo uvijek netipičan, u sukobu s odraslima, on je pasivan s obzirom na životne ciljeve, ali itekako aktivan kada se treba sukobljavati s društvenim normama i “odraslim” ljudima. Ipak, ovakva tema i ideje koje predstavljaju napisane su karakteristično za suvremeni roman, a ne modernistički.
Romani “proze u trapericama” nastali su po uzoru na roman “Lovac u žitu” J.D.Salingera, pa su i njihovi protagonisti slični glavnome junaku ovog romana. Likovi u ovoj vrsti romana prikazuju se unutar nove, mladenačke kulture, tj. subkulture koju je ’60-ih i ’70-ih godina činio poseban način odijevanja – među kojima dominiraju traperice, koje su se tad počele uvoziti iz SAD-a, pa odatle i naziv žanra “proza u trapericama” – ali i novi, mladenački jezik, glazba, u kojoj dominira rock i slično. Traperice su ovom slučaju simbol mladenaštva, opuštenosti, razbijanja normi i tradicije, a ne samo vrsta hlača.
Mladenački likovi u ovakvim romanima razlikuju se po svom odijevanju, ponašanju i glazbenim ukusima od “odraslih” koji su često prikazani kao uštogljeni sljedbenici sistema, bez vlastitog mišljena, stava i osjećaja za zabavu. Mladi junaci poprimili su drugačiji svjetonazor od svojih roditelja, koji je često slobodan u kulturološkom, tradicijskom, emotivnom i seksualnom smislu.
Okruženje u kojem se smješta radnja ovakvih romana uvijek je urbano. Radnja se odvija najčešće na zagrebačkim ulicama i popularnim okupljalištima mladeži. Zato i u izražavanju, jeziku i stilu pisanja ovih romana dominiraju žargonizmi i načini izražavanja tipični za mlade iz urbanih sredina. Ovakvi romani u sebi ne sadržavaju nikakve duboke filozofije, već govor mladeži, njihove stavove, nadanja i načine kojima se nose s okolinom.
Začetnikom “proze u trapericama” smatra se roman “Kratki izlet” Antuna Šoljana, iako on nema sve karakteristike ove književne vrste. Ostali naši poznati pisci, koji su ovu književnu vrstu učinili popularnom su Ivan Slamnig, Goran Tribuson, Alojz Majetić, Zvonimir Majdak i drugi.
Odgovori