Antun Šoljan

Antun Šoljan bio je poznati hrvatski pjesnik, pripovjedač, dramatičar, književni kritičar, esejist, feljtonist, prevoditelj, priređivač antologija i urednik triju časopisa. Smatra se jednim od najznačajnijih predstavnika generacije poznatije kao krugovaši.

Antun Šoljan je svojim djelovanjem obilježio šezdesete i devedesete godine 20. stoljeća, a zahvaljujući brojnim djelima koje je napisao i ostavio u naslijeđe generacijama koje su došle iza njega, spomenuto vrijeme ostalo je zapamćeno kao Šoljanovo vrijeme.

Pored toga što je većinu vremena posvetio pisanju, Antun je ostao zapamćen i kao intelektualac koji se trudio istaknuti slobodu stvaranja svakog pojedinca u želji za isticanjem umjetnosti.

Obitelj Antuna Šoljana porijeklom je iz mjesta Stari Grad na Hvaru, ali zbog određenih okolnosti Antun je rođen u Beogradu, 1932. godine. Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu, a nakon toga se seli s obitelji u Slavonski Brod.

Godine 1945 seli u Zagreb, a u to je vrijeme povremeno živio i u Rovinju. Osnovnu školu pohađao je u Pančevu i Slavonskom Brodu, a gimnaziju je završio u Zagrebu gdje je i diplomirao engleski i njemački jezik.

Književno stvaranje prošlo je u znaku ironije, eskapizma, angažiranosti i društveno-moralne preokupacije. Prevodio je s raznih stranih jezika poput njemačkog, ruskog jezika i engleskog jezika.

U vrijeme dok je radio kao prevoditelj Antun je djelovao i kao urednik raznih književnih časopisa poput "Književnik", "Krugovi", "Međutim".

Na početku djelovanja više se koncentrirao na pjesme pa je tako objavio dvije zbirke: "Izvan fokusa" i "Na rubu svijeta". Pjesmama se vraćao nekoliko puta pa tako i pred kraj života kada je oporučno ostavio pjesmu "Vukovarski arzuhal" u kojoj je naglasak bio na ratu u Hrvatskoj.

Pored toga što je pisao pjesme Antun je autor i nekoliko drama koje su često bile izvođene na pozornici. Od toga treba istaknuti: "Romanca o tri ljubavi", "Galilejevo uzašašće" i "Dioklecijanova palača".

Kao zagovornik tradicionalizma bio je zagovornik estetike umjesto političkih i ideoloških paradigmi, a budući da se smatra predstavnikom krugovaške generacije, nije ni čudno što je krenuo s egzistencijalnim iskustvima održavajući vezu s književnom tradicijom i postmodernom, ostvarivši tako značajniji izražaj u pjesmama.

Napisao je četiri romana od kojih je najvažniji "Kratki izlet", a njegov prvi roman "Izdajice" je jedna od najznačajnijih proznih knjiga krugovaške generacije. U romanima je nastojao prikazati socijalističku realnost i tako se udaljiti od crno-bijele karakterizacije.

Antun Šoljan se smatrao stručnjakom i za kraće romane, novele i pripovijetke, pa ne treba zaboraviti na "Specijalne izaslanike", prva zbirka pripovijesti koju je objavio.

Djelujući kao književni kritičar dokazao se kao prava osoba za realan prikaz tadašnje situacije. Napisao je brojne studije o M. Slavičeku, S. Mihaliću i J. Pupačiću.

Velik dio njegovih djela nadovezuje se na grad Rovinj što pokazuje roman "Izdajice" iz 1961. godine u kojem se može osjetiti mediteranski duh i način života.

Šoljan je zaista bio poseban, a tome svjedoči činjenica što je u isto vrijeme pokazivao koliko njeguje i poštuje hrvatski jezik i književnost, a s druge strane je bio priznati modernista koji je nastojao slijediti stečevine Zapada. Bio je iznimno talentiran, a što se moglo vidjeti kroz cijelo vrijeme stvaranja.

Umire u Zagrebu 09. srpnja 1993. godine kao profesionalni književnik.