Pikarski roman vrsta je romana koja je nastala i doživjela svoj vrhunac u španjolskoj književnosti u 16. i 17. stoljeću. Bilo je to doba španjolskog “zlatnog vijeka”, u vremenu kada je ova zemlja bila najmoćnija država Europe. Ova vrsta romana kroz satiru i humor prikazuje glavnog junaka i njegove pustolovine, ali i niže slojeve društva, bez uljepšavanja njihove surove realnosti.
Glavna tema pikarskih romana je pustolovina glavnog lika koji je najčešće nekakav probisvijet, protuha, netko s nižih položaja na društvenoj ljestvici, svojevrsni “anti-junak” bez ugleda ili poželjnog podrijetla. I samo ime ove vrste romana dolazi od riječi picaro, što znači probisvijet, skitnica, netko s ruba ili iz nižih slojeva društva. Junaci ove vrste romana predstavnici su ljudi na društvenom rubu, što su u srednjem vijeku u Španjolskoj najčešće bili pokršteni Židovi ili Arapi, tako da je podrijetlo junaka pikarskog romana najčešće upravo takvo.
Romani ovoga tipa najčešće su pripovijedani u prvom licu. Glavni junak, iako je siromašan i živi na rubu društva, često je izuzetno pametan, bistar i dovitljiv. On se koristi lukavim dosjetkama, nekada i krađom ili prevarom kako bi dostigao svoj cilj, što je najčešće sloboda i bijeg od svog gospodara za kojeg mora raditi, upravo zbog svog podrijetla i životnih okolnosti.
Prvim pikarskim romanom smatra se roman “Lazarillo s Tormesa” čiji autor je ostao nepoznat. Ovaj roman govori o picaru (ili prevedeno skitnici) Lazaru čije podrijetlo je nepoznato, a nema ni oca, te se njegovim pustolovinama kritiziraju karakteristike svih staleža i zanimanja unutar društva. Ovo su kasnije postale odlike svih pikarskih romana.
Pikarski roman znatno je utjecao na španjolsku i hispanoameričku književnost, a onda se u 17. i 18. stoljeću proširio i na zapadnjačku – francusku i englesku književnost – te na ostale svjetske književnosti, pa je tako do danas ostao najznačajniji tip španjolske proze.
U 19. stoljeću i ranom 20. vidimo jasan utjecaj pikarskog romana u nekim značajnim djelima svjetske književnosti, na primjer, u romanima Marka Twaina, primjerice u “Doživljajima Huckleberryja Finna” ili u “Mrtvim dušama” Nikolaja Gogolja.
Utjecaj pikarskog romana vidimo i u današnjoj književnosti, na primjer, u romanima Georgea Orwella ili Guntera Grassa.
Odgovori