Nikolaj Vasiljevič Gogolj

Nikolaj Vasiljevič Gogolj je utemeljitelj ruskog realizma. Rodio se 31. ožujka 1809. godine u mjestu Veliki Soročinci u Ukrajini, koja je u vrijeme njegovog rođenja bila dijelom velikog ruskog carstva.

Kada je završio sa školovanjem, sa navršenih devetnaest godina odlazi u Peterburg i nakon brojnih poslova, među kojima je bio i pokušaj da postane glumac, počinje raditi u državnoj službi na mjestu činovnika.

Dok je radio u državnoj službi o svom je trošku objavio srednjoškolsku poemu, ali zato što nije dobro prihvaćena, Gogolj je spalio sve primjerke i počeo razmišljati o tome da emigrira u daleku Ameriku.

Nekoliko godina je radio u državnoj službi i onda je odlučio da je došlo vrijeme za promjenu, pa je počeo predavati povijest u internatu za žene, a paralelno je radio kao privatni učitelj za djecu bogatih. U tom je periodu objavio zbirku novela "Večeri na majuru kraj Dikanjke". Ubrzo je postao poznat u književnim krugovima i sprijateljio se s Puškinom.

Godine 1835. objavljuje zbirku pripovijesti "Mirgorod" gdje se nalazi i djelo "Taras Buljba", koje će 1842. godine biti prošireno u roman. Iste godine je objavio i "Arabeske" sa esejima i pripovijestima. Tada počinje ciklus "peterburških pripovijesti", a najpoznatije su "Kabanice" i "Nosa".

Godine 1836. slijedi uspjeh s komedijom "Revizor". Pretpostavlja se kako mu je ideju za spomenutu komediju dao Puškin kao i za roman "Mrtve duše". Njih je Gogolj zamislio kao "Božanstvenu komediju" od Dantea.

Mrtve duše su zato trebale imati tri dijela, a od kojih je jedino dovršeni prvi dio objavljen 1842. godine trebao biti kao Pakao. Na drugom dijelu je radio preko deset godina, a s vremenom je od liberala postao fanatični vjernik i konzervativac te sljedbenik crkve. Zbog toga je 1848. godine otišao na hodočašće u Palestinu.

Pretpostavlja se da je pod utjecajem jednog od svećenika spalio drugi dio Mrtvih duša, a uskoro je 4. ožujka 1852. godine i umro.