Petrarkizmom se u književnosti naziva oponašanje pjesništva jednog od najvećih i najznačajnijih talijanskih pjesnika – Francesca Petrarce. Pri tome se najčešće misli na pjesničko oponašanje njegovog najslavnijeg djela “Kanconijera“, što po stilu, što po izrazu, ali nekada i tematski. Petrarca je živio u 14 stoljeću, a petrarkizam kao književni pokret vrhunac je doživio u 15. i 16. Stoljeću, najprije u Italiji, a onda i u ostaloj Europi, pa tako i u književnosti na hrvatskom području, pogotovo onom dalmatinskom i dubrovačkom koji je gospodarski, kulturološki i zemljopisno bio najbliži Italiji.
Petrarkisti tako vlastite osjećaje, pretežito ljubavne, ispoljavaju u stilu Petrarkinih pjesama, zadovoljavajući formu i općenito strukturu koju je Petrarka postavio u “Kanconijeru”, ali i u svom drugom djelu – “Trijumfu”. Petrarkističko pjevanje tako varira između ispoljavanja nagona na temelju sjećanja, često gorkih koliko i slatkih te s erotskim motivima, ali i moraliziranja unutar pjesme, što je potaknuto iskustvom patnje.
Što se tiče izraza, petrarkisti uspostavljaju jasan sklad između motiva i teme pjesme naspram izraza, jezika i stila pjesme. Petrarkističke pjesme uglavnom su uzvišene, svečanog tona, ali i jednostavne za čitanje i razumijevanje. Tematski se u petrarkističkim pjesmama gotovo redovito govori o uzvišenoj, idealiziranoj ljubavi, baš kakva je bila Petrarkina ljubav prema Lauri. Ljubavni ideal, pa često i osoba o kojoj se piše u ovakvim pjesmama najčešće uopće nije stvaran tj. osoba o kojoj se govori nije stvarna.
Hrvatska književnost također ima svoje slavne predstavnike petrarkizma. Ovaj smjer posebno se razvio u Dalmaciji i Dubrovniku, pa su naši slavni petrarkisti bili Šiško Menčetić, Džore Držić, Hanibal Lucić i mnogi drugi.
Odgovori