Hanibal Lucić

Hanibal Lucić hrvatski je pjesnik i dramatičar, a rodio se 1485. godine u Novom Gradu (današnji Hvar). Potječe iz veleposjedničke patricijske obitelji.

O njegovom životu nema puno podataka, a većinu dostupnih informacija saznajemo iz rekonstruiranih poslanica koje je slao prijateljima.

Tako je u jednom dokumentu bio zabilježen kao hvarski sudac, a zna se i da je imanje ostavio u nasljeđe nezakonitom sinu Antunu. Vjeruje se da je sina Antuna dobio iz izvanbračne veze pa su tako i svi njegovi posjedi postali predmetom sudskih parnica.

Kada je došlo do pučkog ustanka (1510.-1514.) otišao je s Hvara i utočište je pronašao u Trogiru kod obitelji Čipiko-Koriolanović.

Njegov književni opus nije velik, ali smatra se da je veći dio i uništio za vrijeme kuge na Hvaru, 1519. godine. Ostavio je jedan dio pjesama koje je napisao u mladosti i prijevod Ovidijeve heroide "Pariž Eleni".

Isto tako kanconijer "Pisni ljuvene" sastoji se od samo 22 pjesme, ali se smatra jednom od najboljih zbirki ljubavne poezije u starijoj književnosti. Pjesme su objavljene pod naslovom "Skladanja izvrsnih pisam razlicih" nakon njegove smrti u Veneciji 1566. godine, a za to se pobrinuo njegov sin Antun.

Djelo "Jur nijeda na svit vila" i danas se smatra jednom od najboljih galantnih pjesama petrarkista.

Njegova najpoznatija djela su: "Robinja" i "Razlike pisni i poslanice".