Šiško Menčetić poznati je hrvatski pjesnik iz vremena renesanse. Bio je prva generacija hrvatskih lirskih pjesnika, te je jedan od najzastupljenijih pjesnika u zborniku Nikše Ranjina "Dubrovački kanconijer", rukopisnoj … [više]
Šiško Menčetić
Šiško Menčetić hrvatski je pjesnik iz doba renesanse, jedan od prvih hrvatskih petrarkista, zajedno sa Džorom Držićem, koji je svojim djelima postao jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika 15. stoljeća.
Menčetić je rođen 1458. godine u Dubrovačkoj Republici, u aristokratskoj obitelji Menčetić. Mladost je provodio veoma razuzdano. Nekoliko je puta bio izveden pred sud jer je radio izgrede na ulicama Dubrovnika te je bio optužen za napastovanje žena. O ovome svjedoče sudski spisi u dubrovačkom sudskom arhivu.
Nakon burne mladosti Menčetić se oženio tek kao četrdesetogodišnjak. Iako je već sa dvadeset godina ušao u dubrovačko Malo vijeće, Menčetić se tek nakon ženidbe smirio i počeo obnašati dužnosti u dubrovačkoj vladi. 1521. i 1524. godine bio je knez Dubrovačke republike. Imao je dva sina, sa kojima je i umro u epidemiji kuge koja je poharala Dubrovnik. Umro je 1527. godine.
Menčetićeva djela su uglavnom očuvana u Ranjininom zborniku, poznatom i pod nazivom "Dubrovački kanconijer". U tom zborniku očuvano je njegovih 512 pjesama.
Pjesme mu se dijele u nekoliko tematskih ciklusa. Prvi ciklus čine ljubavne pjesme u kojima se opisuje subjekt pjesnikove požute, te pjesme u kojima je lirski subjekt žena. Neke od njih su pjesme "Ne mogu živjeti bez tebe", "Bože, šta osta tebi" i druge. Drugi tematski ciklus čine pjesme koje govore o samoj ljubav, opisujući strast i senzualnost. Neke takve pjesme su "Ljuveno uživanje", "Ner tko je srcem lav i kamen u sebi" i druge. Treći ciklus čine pjesme koje nemaju ljubavnu, već religijsku tematiku. Osim njih, tu su i satiričke pjesme, poput pjesama "Uzdarje u ženu" i "Mrzim na žene", te "Zlo od Kotora" i druge.