“Grički top” je knjiga koja se sastoji od 20 legendi. Jedna od priča je “Oranje diva Dragonje”.
Autor Dubravko Horvatić u jednoj je knjizi napisao najpoznatije hrvatske legende iz nekih hrvatskih krajeva. One se uglavnom tiču nastanka nekih gradova, rijeka ili jezera ili se bave pitanjima kako su nastala imena nekih danas poznatih i gusto naseljenih gradova. Također, one govore o nekih poznatim bitkama, seobama i običajima.
Kratak sadržaj
Oranje diva Dragonje
U današnjem istarskom mjestu Ćićarija koje se nalazi u sjevernom djelu Istre nekada davno prostiralo se veliko jezero. Ljudi koji su živjeli uz njega nisu niti najmanje oskudijevali vodom, dok su se ostala mjesta borila jer vode nikada nisu imali dovoljno. Ljudi i njihova stoka u tim bezvodnim dijelovima jedva su preživljavali, a isto tako niti bilje nije htjelo rasti. Zbog svega toga krajevi uz jezero bili su gusto naseljeni dok su sva ostala mjesta u Istri bila nenastanjena.
U špilji nadomak jezera živio je veliki div imenom Draganja. On je bio dobar i plemenit i često je pomagao svima oko sebe jer mu je zbog svoje veličine i snage bilo lakše nositi stvari. Tako je znao gurati kamenje za gradnju niz planinu, čupati stabla s korijenjem i prenositi ih gdje je to potrebno ili odnijeti vodu s jezera do ljudi koji su živjeli u udaljenijim, sušnim mjestima.
Pošto je Dragonja bio velik, morao je jesti i piti velike količine hrane i pića. Tako je za doručak znao pojesti dva janjeta, za ručak cijeloga vola, a za večeru ponovo dva janjeta. Popio bi čak do dvije bačve vina na dan.
Pošto je dugo gledao kako se ljudi u sušnim mjestima muče bez vode, predložio je prijedlog i svoju pomoć. Naime, odlučio je da će potjerati vodu iz jezera sve do mora. Predložio je tako glavarima da će izorati duboku i široku brazdu kojom će voda iz jezera poteći do mora. Jedino što je tražio šezdeset volova jer trebat će vući plug koji će izorati tu duboku brazdu.
Glavari su pristali na njegove uvjete i prijedlog, a on je sam odlučio iskovati plug koji će mu biti potreban za taj zadatak. I izradio je golem plug te se dao na posao. Već sljedećeg dana orao je između kamenja i stijena zaobilazeći duboke ponore. Volovi su također odradili odličan posao, vukli su plug, a iznad njihovih leđa vidjeli su se samo bič i Dragonja. Iza Dragonje ostajala je velika brazda koja se punila vodom iz jezera.
Radeći cijeli dan, na kraju dana, Dragonja je već bio došao do mora. Rijeka koju je ostavio iza sebe potekla je u more, a ljudi su se oduševljeno počeli naseljavati uz rijeku. Sada su imali vode koliko su htjeli. Pošto je Dragonja bio zaslužan za rijeku, mještani su odlučili rijeku nazvati upravo po njemu – Dragonja.
Nakon nekog vremena Dragonja je odlučio još jednu rijeku provesti do mora i pogodio se za novih šezdeset volova. Orao je ponovo cijeli dan, a iza njega je protjecala mirna rijeka. Ljudi su se odmah nastanili i uz nju te su je prozvali Mirna. Obje rijeke protjecale su prema zapadu.
Kada je sve dobivene volove pojeo, odlučio se nagoditi za treću rijeku i nove volove. Sada je trebalo izorati put koji će činiti prostor rijeci prema jugu. Oranje treće brazde bilo je jako teško. Put je bio stjenovit i strm te pun ponora. Zato se Dragonja morao stalno uzmicati s glavnog puta i krivudati. Stijene i težak teren onemogućavao mu je da plug radi duboke brazde.
Kada je Dragonja došao do središnjeg dijela Istre, do grada Pazina, tamošnji kapetan ga je jako izgrdio vičući s visokih zidina da nije zaslužio volove jer to što je učinio nije bio dobro obavljen posao. Put je bio suviše plitak i krivudao te zato sve to što teče iza njega ne može nazvati nikakvom rijekom.
Dragonja se tada jako naljutio, ispregao volove da odlučio poći nazad prema jezeru. No, voda je protjecala sve do pazinske kule i preplavila je cijelu dolinu. Ljudi su se jako prestrašili i počeli su vikati za divom da stane i zaustavi vodu jer mu oni nisu ništa krivi.
Dragonji je bilo žao ljudi pa se vratio, gazeći po vodi do koljena, udario nogom u tlo te napravio tako veliku rupu gdje je sva voda potekla. Tako je nastala rijeka Fojba – ponornica, vrtača ili kraška jama.
Mjesto radnje: Istra
Likovi: div Dragonja, stanovnici Istre
Analiza likova
Div Dragonja – glavni je lik ove legende. Dobroćudan je i plemenit, rado se brine i pomaže svojim sumještanima u nevolji. Živi u velikoj špilji nadomak velikog jezera. Ne voli nepravdu i kada je osjeti, jako se naljuti. Velik je i snažan te je zbog toga radio razne teške poslove bez imalo muke. Ovaj lik simbol je istarskog naroda – snažan je, marljiv, dobar, ali i prgav i jako osjetljiv na nepravdu.
Bilješka o autoru
Dubravko Horvatić rodio se 1939. godine u Zagrebu. u Zagrebu je završio i osnovnu školu i gimnaziju, a pohađao je i fakultet. Završio je na Filozofskom fakultetu povijest umjetnosti i komparativnu književnost.
Radio je cijeli svoj život kao književnik. Pisao je eseje, romane, pjesme, pripovijetke, scenarije i igrokaze. Radio je i kao novinar i kao urednik u raznim časopisima.
Za svog života napisao je preko četrdeset knjiga, od kojih je većina za odrasle te nešto manji broj za djecu. Najpoznatije su: “Grički top”, “Katarina Kosača”, “Stanari u slonu” i mnoge druge.
Umro je u Zagrebu 2004. godine.
Autor: M.L.
Odgovori