Dubravko Horvatić

Dubravko Horvatić hrvatski je pjesnik, esejist i novelist. Rodio se 9. prosinca 1939. godine u Zagrebu. u Zagrebu je završio i osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, a nakon toga je upisao fakultet. Završio je na Filozofskom fakultetu povijest umjetnosti i komparativnu književnost.

Nakon završenog fakulteta počeo je raditi u Studentskom centru gdje je bio voditelj Galerije, a nakon toga je postao tajnik Društva književnika Hrvatske. Istaknuo se kao urednik dječjih listova i časopisa.

Svoj cijeli svoj život posvetio je književnosti. Pisao je eseje, romane, pjesme, pripovijetke, scenarije i igrokaze. Radio je i kao novinar i kao urednik u raznim časopisima. Ipak često je bio prešućivan, a čak i progonjen zbog toga što mu je otac Viktor bio sudac i domobranski časnik. Iz tog razloga njegova djela su bila zabranjivana čak dvadeset godina.

Svih tih godina neumorno je pisao svoja djela koja će tek kasnije biti prihvaćena. U to vrijeme bio je na dužnosti i u Matici hrvatskoj, a 1992. godine postao je i njezin potpredsjednik. Redoviti je član i Hrvatske demokratske zajednice i član Društva hrvatskih književnika.

Tri godine radio je kao glavni urednik Hrvatskog slova, časopisa za kulturu koji je izlazio jednom tjedno. Na tom položaju radio je od 1995. do 1998. godine.

Za svog života napisao je preko četrdeset knjiga, od kojih je većina za odrasle te nešto manji broj za djecu. Najpoznatije su: "Grički top", "Katarina Kosača", "Stanari u slonu" i mnoge druge.

Napisao je preko 50 knjiga, odnosno novela, pjesama, eseja, kritika i radova za djecu. Djela su mu prevedena na čak 25 jezika.

Bio je i nagrađivan cijenjenim nagradama među kojima se ističe nagrada Ivane Brlić Mažuranić koju je dobio 1987. godine, zatim je 1990. godine primio nagradu Miroslav Krleža te 1996. godine nagradu Tin Ujević.

U njegovu čast postoji i književna nagrada Dubravko Horvatić koja se dodjeljuje od 28. travnja 2006. godine, od 11 obljetnice Hrvatskog slova.

Umro je u Zagrebu 20. svibnja 2004. godine.