Okovani Prometej obrađena lektira Eshila. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Okovani Prometej grčka je stihovana tragedija koja pripada književnom razdoblju antike. Tragediju je napisao grčki dramatičar Eshil (525. – 456. g. pr. Kr.) za koju se pretpostavlja da je prvi put izvedena 470. g. pr. Krista. Okovani Prometej prvi je dio danas izgubljene trilogije, od koje je drugi dio Oslobođeni Prometej djelomično sačuvan, a treći dio Prometej vatronoša ostao je poznat samo po naslovu.
Okovani Prometej prema književnom rodu pripada drami, prema formi pripada poeziji (pisana je u stihu), a prema vrsti tragediji. Stih kojim je Okovani Prometej pisan odgovara stihu karakterističnom za pisanje antičkih grčkih tragedija, a to je daktilski heksametar, poznat i kao herojski, odnosno epski heksametar. Taj se stih sastoji od šest daktila, a metrička shema jest:
– U U | – U U | – U U | – U U | – U U | – U
od kojih – označava dugi slog, U kratki slog, a │cezuru (pauzu). Posljednja se stopa u toj shemi naziva trohej.
Radnja Okovanog Prometeja započinje in medias res – obraćanjem Snage Hefestu, bogu kovaču, kojemu govori zapovijed njegova oca Zeusa, a ta je da Hefest treba pribiti Prometeja na stijenu kako bi Prometej platio svoju kaznu jer je ljudima dao vatru:
SNAGA: U daleki smo evo stigli svijeta kraj,
U skitsku zemlju; pustoš pustu bez stvora.
Hefesto, tebi mislit je na zapovijed,
Što otac ti je dade, i zločinca tog
Sad verigama krutim, sponam’ gvozdenim,
Prikovat na hrid ovu, vrlet visoku,
U središtu je upravo Prometej, grčki bog koji je ljudima dao vatru, a koji se kao lik provlači kroz svih pet činova tragedije. Nakon što ga je Hefest nevoljko pribio na stijenu, Prometej započinje svoj monolog zazivajući božanske zrake, vjetrove, rijeke, morske talase, zemlju, sunce da dođu vidjeti kako od bogova pati bog! To je čuo Zbor (Okeanide) te je došao do Prometeja kako bi saznao kakva ga je to teška sudbina snašla.
Do kraja prvog čina Prometej i Zbor vode dijalog u kojemu se saznaje razlog Prometejeve kazne. Potom se saznaje da je Zeus bacao u Had (podzemlje) sve Titane koji su mu se suprotstavili. U drugom činu Prometej i Zborovođa nastavljaju dijalog. Zborovođa pita Prometeja zašto je kažnjen, a Prometej otkriva Zeusov naum prema ljudima:
Čim sjede jednom on na prijesto očinski,
Tad odmah uzme dare dijelit bozima –
Čast ovu ovom, onom onu; sredi vlast,
A ništa baš se na bijednika čovjeka
On ne obazre, već rod cijeli cjelcati
Istrijebit htjede, drugi novi stvoriti.
Zbog toga što se Prometej opirao takvoj vladavini te pomogao ljudima, završio je prikovan na stijenu. Nakon kraćeg dijaloga pridružuje im se Okean na krilatom konju te nudi Prometeju prijateljstvo i govori mu da s njime suosjeća, a Prometej mu govori da ode. Okean na kraju odlazi do Zeusa, a čin završava sa Zborovođom koji sažalijeva Prometeja. Treći čin čine Prometej i Zborovođa. Prometej nabraja sva dobra koja je naučio ljude, poput razuma, pamćenja (stvaralačka majka Muza), pokazao im je zimu, cvjetno proljeće, lijekove za bolesne… na što Zborovođa misli da je Prometej sišao s uma i da je besmisleno Prometejevo dobročinstvo.
U četvrtom činu upoznajemo novog lika – Iju. Ona je lik koji je zalutao, pa naišao na Prometeja koji zna da je kći Inahova. Prometeju započinje priču o sebi, o prikazama koje su joj dolazile u sobu, o Loksijinom proročanstvu, o istjerivanju iz domovine i biču božjem koji ju tjera po cijelom svijetu. Prometej joj na to odgovara proroštvom koji ujedno označava kraj njenih lutanja, na što se Ija uspaničila te otišla.
Peti čin ove tragedije karakterizira Prometejeva prijetnja Zeusu nakon čega silazi Hermo kako bi mu prenio Zeusovu naredbu neka kaže proročanstvo o tome tko će Zeusa lišiti s vlasti. Prometej mu to odbija reći zbog čega mu Hermo prijeti – spominje orla krvožednog (pas Zeusov krilati) koji će Prometeju dolaziti svakodnevno, trgati mu meso i častiti se pocrnjelom jetrom. Mukama će mu doći kraj kada ga Zeus baci u mračni Had. Prometej mu i dalje odbija reći. Hermo odlazi, diže se oluja, oblaci prekrivaju Prometejevu stijenu, zemlja se trese, a posred gromova i munja propada stijena s Prometejem, a s njima i kćeri Okeanove.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Video lektira
Video lektira Okovani Prometej, grčke tragedije u stihovima u kojem glavni lik biva kažnjen zato što je ljudima poklonio znanje!
U ovom video sadržaju donosimo najvažnije elemente – kratak sadržaj, temu, ideju ili pouku te važan zaključak uz zanimljive mitološke priče i pojašnjenja.
Kniževni elementi
Književni rod: drama
Vrsta djela: tragedija
Mjesto radnje: statično – događa se tamo gdje se nalazi glavni lik (Prometej), skitska zemlja
SNAGA: U daleki smo evo stigli svijeta kraj,
U skitsku zemlju; pustoš pustu bez stvora.
Kavkaz:
ZBOR: (…) Plače Arije cvijet bojni
Grad mu na visoku visu
Kavkazu nadomak, stoji, –
Strašna vojska, oštrorto
Koplje joj zvekom zveči!
Vrijeme radnje: nedugo nakon svrgavanja Krona i ostalih Titana s vlasti te dolaska Zeusa kao vrhovnog boga
PROMETEJ: Pomagat Zeusu rado – njemu na radost.
Po mome svjetu crni bezdan Tartarov
Starodrevnoga Krona onog proguta
I drugove mu s njime. Kralju bogova
Onako ja koristih, a on meni sad
Ovakvom platom grdnom evo naplati!
Tema: Prometejeva kazna zbog širenja “božjeg” znanja ljudima okončana njegovim tragičnim završetkom propadanja u podzemlje
Ideja: odnos pojedinca i društva, iako se uzima mit kao predložak, tragedija se zapravo bavi suvremenim temama poput pitanja države koja se uspostavlja nakon početnoga kaosa, ali i pitanjem odnosa pripadnika vlasti i pobunjenika
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Prvi čin – Pust gorski kraj do Okeana. Snaga i Sila vuku Prometeja. Hefesto nosi okove i kovačko oruđe. Snaga, Sila, Hefesto, Prometej
Čin započinje in medias res dijalogom Snage i Hefesta koji raspravljaju oko kazne Prometeja koju je zapovjedio Zeus. Kazna je da Hefesto prikuje Prometeja za stijenu jer je Prometej ljudima dao vatru:
(SNAGA) Jer diku tvoju, svemoguće vatre sjaj,
On ukrade, smrtniku da; za takav grijeh
Pretprjet kazan od bogova mora on.
Iako je kazna po naređenju Zeusa, vrhovnog boga i Hefestova oca, Hefesto nema srca prikovati Prometeja, boga rođaka, te Snazi priznaje prijateljstvo koje je imao s Prometejem. Snaga mu na to odgovara da mora slušati očev nalog i ne kriviti svoj zanat – Hefesto je kovač te je zato izabran da prikuje Prometeja.
Snaga potom upozorava Hefesta da što prije završi s naredbom kako Zeus ne bi doznao da se ovaj nećkao. Tako Hefesto uzima lisičine te prikuje obje Prometejeve ruke, a nakon toga Snaga mu zapovijedi da mu kroz prsa zabije oštrice gvožđenoga (željeznog) klina, da mu preko bokova baci gvožđeni pas, da mu noge prikuje čavlima i udara čavle u rupe okova te ih svine kako ne bi ispali. Hefesto završi s poslom te odlazi, a Snaga se kratko obraća Prometeju:
Što? Mogu li muke te smrtnici skinut ti?
Eh, krivo tebe zovu bozi oprezom –
Prometejem; (…)
te Snaga i Sila odlaze za Hefestom. Prometej ostaje sam te započinje zazivati božanske zrake, lakokrile vjetrove, izvore rijeka, morske talase, zemlju – majku svega i sunce koje sve vidi, neka dođu vidjeti kako on pati i kako će patiti još tisuću godina. Prometej je već upoznat sa svojom sudbinom:
Al’ što to govorim? Unaprijed na vlas znam
Sve, što će biti, – preko nade neće me
Ni jedan stići jad.
Svjestan je da odgovara za svoje grijehe: za to što je iz narteka (devesilja) ukrao iskru vatre te dao ljudima. Ubrzo Prometej čuje šum koji mu se počeo približavati i osjeti nepoznati miris – miris kose i odijela vila. Šum se sve više približavao te Prometej zaključi kako se radi o lepetanju krila i uhvati ga strah.
U to dođe zbor Okeanida na krilatim konjima te mu govori neka se ničega ne boji, da su mu oni prijateljska družba. Prometej ih je prepoznao te ih naziva porodom Tetije i Okeanovim kćerima. Zbor mu objašnjava kako je Zeus zavladao i nezakonito ruši stare vlasti te neće prestati dok si ne utoli srce strašću ili dok mu netko drugi ne zauzme mjesto.
Ponajviše ruši Titane – djecu Urana (Neba) i Zemlje. Prometej govori za sebe da Zeusu nikada neće otkriti tajnu za koju je saznao, neovisno o tome koliko mu Zeus zaprijeti. Zbor otkriva Prometeju da je srce Kronova sina (Zeusa) bez suze te da mu je ćud tvrda, na što Prometej sa sigurnošću kaza da će jedanput biti još mekane ćudi i da će, kada padne s vlasti, doći po prijateljstvo kod Prometeja.
Drugi čin: Prometej, Zbor, Okean
Zborovođa upita Prometeja zašto je kažnjen, a Prometej im započe govoriti o Zeusovu dolasku na vlast te rušenju Kronosa s vlasti. Saznaje se da Prometej nije mogao srušiti Titane te je poslušao majku Temidu i Zemlju (jedno lice, a dva imena) i pridružio se Zeusovoj strani.
Majka Temida prorekla je Prometeju budućnost – da snaga i sila nikada neće slaviti pobjede, već oni koji se istaknu lukavstvom. Nakon svega što je Prometej učinio za Zeusa, ovaj ga je ipak odlučio kazniti na taj način.
Prometej naposljetku Zboru daje objašnjenje za svoju kaznu: usprotivio se Zeusu koji je htio ubiti bijedne smrtnike, jer je Prometej ljudima spriječio da unaprijed vide smrt, usadio im je slijepa nadanja i podario vatru. Prometej je sve to radio sa znanjem; bio je svjestan svoje kazne, ali ne točno takve da će biti prikovan za stijenu. Jedino ga Zeus može spasiti svojom odlukom.
Ubrzo dolazi Okean na krilatom konju i pita Prometeja kako mu može pomoći. Prometeja je zatekao Okeanov dolazak te se počeo buniti protiv njega – pitao je Okeana kako se usudio doći u zemlju mater gvožđa (misli se na halipsku zemlju, gdje se prvi put kovalo gvožđe) gledati njegovu bijedu i žaliti s njime.
Okean mu savjetuje da ne koristi tako ohole riječi jer ga Zeus može čuti i poziva Prometeja da mu Okean postane učiteljem kako bi mu Zeus dao samilosti. Prometej odgovara kako je svaki trud uzaludan, spominje svoga brata Atlantu koji na leđima nosi stup neba i zemlje, spominje i Tifona, čudo grozno s glava stotinu, kojega je Zeus pogodio svojom strijelom (gromom) i učinio mu kraj.
Potom Prometej otkrije još jedno proročanstvo: jednom kada Tifon sav uskipi, potoci vatre poteći će i proždrijeti polja Sicilije, a Zeusov će grom pretvoriti u ugalj. Okean pita Prometeja što li će mu škoditi da ode pitati Zeusa, na što Prometej ponovno odgovara da je trud izlišan, a dobro srce glupost. Okean odlazi.
Zborovođa se obraća Prometeju – govori mu da roni suze zbog njegove hude sreće i da Zeus oholo vlada. Spominje i važne toponime i etnonime poput: Azije: Ta Azija gle sveta, Rad silnih, prebolnijeh/ Tih jada tvojih žali, Amazonki: Djeve, jakote u boju,/ Kralja kolšanskoga kćeri, Meotskog mora (danas Azovsko more): Pa i narod skitski plače, /Što do jezera Meotskog, Perziju (momčad Arije): Plače Arije cvijet bojni, Ekbatanu: Grad mu na visoku visu/ Kavkazu nadomak, stoji.
Treći čin: Prometej, Zborovođa
Prometej započinje govorom u kojemu priznaje da ne šuti iz prkosa, već zato što mu tuga izjeda srce. Zatim otkriva da darom želi dokazati dobrotu i nabraja što je sve naučio ljude i pokazao im: zimu, cvjetno proljeće, plodno ljeto, izlaske i zalaske zvijezda, dao im je pamćenje, pokazao im lijekove za bolesne, uredio mnoge načine proricanja, razlučio je let krvonoktih ptica (nose li sreću ili nesreću), ognjene znake pokazao je slijepcu, otkrio ljudima srebro, bakar, željezo, zlato, sva umijeća… No prije svega obdario ih je razumom:
Smrtnika kako, gdjeno prije bješe glup,
Obdarih umom, dijelak dadoh razbora!
Sve im je to darovao, a sada ne može pronaći način kojim bi se oslobodio svoje nevolje. Zborovođa je siguran da će se Prometej osloboditi okova i postati jak kao Zeus, na što Prometej odgovara da je njegova sudbina puno slabija. Spominje Tri Suđenice (Srde pamtilje, misli se na Erinije koje pamte zločin i progone zločince) koje su zapečatile i Zeusovu sudbinu te ga Zborovođa upita hoće li Zeus imati vječnu vlast na što Prometej ne želi odgovoriti i zamoli Zborovođu da promijene temu. Zborovođa opjevava Prometeja i diči se njegovoj hrabrosti: Dušom svom smrtnika ljubiš, – Zeusa strah te nije.
Četvrti čin: Iznenada dolazi Ija raskuštrane kose s rogovima na glavi. Prometej, Zborovođa, Ija
Ija je dolutala te uznemireno sastavlja rečenice; pita se gdje je zalutala, prolaze ju trnci, ne zna gdje ju vodi njeno lutanje, zaziva Kronova sina i pita ga zašto ju je prepustio takvim mukama, pita se u čemu je pogriješila: Čuješ li djeve rogate glas?. Prometej prepozna Iju, kćer Inahovu, koja je Heri mrska postala. Ija ga pita otkuda ju zna, tko je on zapravo, poznaje li kakav lijek za njezino “ludilo”.
Prometej joj govori da joj može otkriti sve što ju zanima te joj otkriva svoje ime, tko ga je prikovao za stijenu, ali ne i razlog tog kovanja. Predomišljao se da joj ipak ispriča razlog, no onda se u dijalog upleo Zborovođa i rekao neka Ija prvo ispriča o sebi pa poslije nje Prometej. Ija reče da su u njenu sobu zavodljivim riječima dolazile prikaze te joj govorile da joj se nudi brak s najvišim:
Za tobom Zeus plamom čežnje plamti i u ljubavi
Sjedinit on se želi. Dijete, zagrljaj
Ne odbij Zeusov, k Lerni – bujnoj livadi
Izađi, k oca svoga stadu, oboru,
Čeznuće da se Zeusa oku smiri već!
Takvi su ju snovi svake noći opsjedali dok se nije odvažila priznati to ocu. Otac je zatim poslao glasnika u Pit i Dodonu (Pit je Apolonovo proročište u Delfima, a Dodona Zeusovo u Epiru) kako bi saznali kojim će činom ili riječju moći ugoditi bozima.
Povratna poruka Inahu bila je da otjera Iju iz domovine neka luta, a ako to odbije, Zeus će mu gromom zatrti čitav rod. To je proročanstvo poznato kao Loksijino proročanstvo. Čim ju je otac istjerao, um i lik su joj se iskrenuli: na čelu su joj izrasli rogovi.
Zemljin sin Argo ju je pratio – imao je stotinu očiju po glavi i nikada nisu sve istovremeno spavale, a Hera ga je poslala da pazi na Iju, no iznenada je umro. Od tada je Ija mučena od obada, a božji bič ju tjera po cijelom svijetu. Prometej joj govori da zna kraj njenih lutanja: treba se okrenuti k istoku, krenuti naoranim poljima gdje će doći do skitskih nomada, neka se drži obale i prođe njihovim krajem.
S lijeva obitavaju Halibljani (kovači gvožđa) i njih se treba čuvati jer su divljaci. Napokon će doći do rijeke Hibris koje ne smije prijeći dok ne dođe do Kavkaza. Onda neka se uputi k jugu gdje će stići k Amazonkama, proći će Europu i stupiti na azijsko tlo.
Nadalje joj Prometej govori da će roditi sina moćnijeg od oca te će Prometeja spasiti jedan od njenih potomaka – to će biti Heraklo. Takvo je proroštvo Prometeju ispričala Titanka, mati starodrevna, Temida. Ija se uspaničila, počela je luditi, oči su joj kolutale divlje u krug, dobila je žestok napadaj mahnitosti i izjurila. Zbor se pita kako bi Ija mogla izmaknuti Zeusovoj volji te sa zebnjom gleda njenu sudbinu i kaznu.
Peti čin: Prometej, Zborovođa, Hermo
Prometej govori da će Zeus pasti; zapisano je da će slomiti Posejdonovo koplje. Prometeja nije strah tako govoriti jer zna da mu nije suđeno umrijeti. Dolazi Hermo (Zeusov glasnik) i poručuje Prometeju Zeusovu naredbu da kaže proročanstvo tko će Zeusa lišiti s vlasti. Prometej mu to odbija reći:
Najgrdnije i najbrže će pasti on.
Pa čini l’ ti se, da ja strepim i dršćem
Od novih bogova? Ne, – ama ni zere!
Požur’ se natrag putem, kojim dojuri!
Ta doznat nećeš ništa, što me pitaš ti.
Prometej nastavlja misao kako ne postoji muka niti sredstvo kojim će Zeus nagnati Prometeja da progovori. Hermo mu prijeti da će Zeus gromom rasprskati stijenu na kojoj je Prometej te da će njegov trup nestati u zagrljaju kamena i nakon dugo godina izaći će na svjetlo, a orao krvožedni trgat će mu meso s tijela i svakim će mu danom kljunom bušiti pocrnjelu jetru. Mukama će mu doći kraj kada na njegovo mjesto dođe jedan zamjenik te kada Prometej propadne u Had, u bezdan crni Tartarov.
Na to se u pregovore uključi Zborovođa koji Prometeju dobronamjerno savjetuje da ipak izreče proročanstvo i okani se prkosa te potraži mudru odluku. Prometej kaže da mu te vijesti nisu nikakva novost i smatra da nije ništa sramotno trpjeti nevolju od neprijatelja. Hermo mu odgovori da se takve riječi mogu čuti samo od luđaka te govori Zboru neka odstupi s ovoga mjesta kako mu svijest ne bi pomutili strahovita rika gromova.
Zborovođa govori Hermu da neće odstupiti jer s Prometejem želi trpjeti sve što je potrebno, na što mu Hermo odgovara neka se sjeti upozorenja i neka ne krivi Zeusa za nesreću u koju se uvalio. Hermo odlazi, diže se oluja, oblaci prekrivaju Prometejevu stijenu, zemlja se trese.
Prometej zaključuje da je oluja poslana od Zeusa da ga zastraši te se obraća eteru da vidi kakvu nepravdu trpi. Posred gromova i munja propada stijena s Prometejem, a s njima nestaju iz vidokruga i Okeanove kćeri.
Analiza likova
Likovi: Prometej, Zeus, Okeanide (Zbor, Zborovođa), Okean, Ija, Snaga, Sila, Hefest, Hermo
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Eshil (525. – 456. g. pr. Kr.) je rođen u Eleuzini u Atici te je potekao iz eupatridske (plemićke) obitelji. Najstariji je iz velike atenske tragičke trijade u 5. st. pr. Krista. Tragičko pjesništvo postalo je tradicijom u obitelji; kao tragički pjesnici postali su poznati dva Eshilova sina i nekoliko potomaka njegove sestre. Eshil je sudjelovao u obrambenim ratovima protiv Perzijanaca kod Maratona 490. g. pr. Kr. i Salamine 480. g. pr. Krista.
Pisao je satirske drame i tragedije, od kojih je aleksandrijskim učenjacima bilo poznato 90-ak drama. Ukupno je sačuvano sedam njegovih tragedija: Agamemnon, Žrtva na grobu, Eumenide (tri tragedije koje čine Orestiju), Perzijanci, Okovani Prometej, Sedmorica pod Tebom, Pribjegarke.
Pisao je tzv. organske, sadržajno povezane trilogije, odnosno tetralogije.
Sve su drame u pravilu obrađivale isti mitski (ili ponekad povijesni) siže. Tvorac je klasične grčke tragedije: povećao je broj glumaca s jednog na dva, smanjio udio kora, dao je govoru (glumcu) prvo mjesto te time otvorio razvojni put od korske lirike do drame, dramskog sukoba i dijaloga.
Nadalje, unaprijedio je opremu pozornice: ukrasio je pozornicu slikarijama, kazališnim strojevima, trubljama. Radnja u njegovim djelima usmjerena je na jedan događaj, a likovi su idealni junaci koji se svojim osobinama izdižu iznad običnog smrtnika.
Koristi religijsku refleksiju – česta je prisutnost bogova pri čemu je Zeus u središtu refleksije, on je svemoćan, svevladar i nositelj pravde, a konflikti i patnje ljudi su posljedica božanskih sukoba. Pritom je vrlo bitna tzv. nasljedna krivnja, odnosno krivnjom predaka nesreća pogađa daleke potomke što vodi tragičkoj katastrofi.
Eshilovo je stvaralaštvo utjecalo na mnoge autore novije književnost, poput J. W. Goethea koji je napisao pjesmu Prometej, nadahnut tragedijom Okovani Prometej, te A. G. Matoša s Prometejem na raskršću.
Autor: M.G.
Odgovori