Grčka književnost primjer je klasične književnosti, a dijeli se na nekoliko razdoblja. Kroz ovaj dio književnosti spominju se pjesnici poput Homera, Alkeja, Sapfe, Pindara, Anakreonta i Eshila.
Arhajsko razdoblje (750. – 450. g. pr. Kr.) podrazumijeva književne vrste kao što je lirika i njezina podvrsta melika, a koja se pjeva uz pratnju glazbe. Ovdje dominira usmena književnost i epovi poput Homerove Ilijade i Odiseje.
Klasično razdoblje (450. – 323. g. pr. Kr.) je obilježeno usponom Atene. Književne vrste koje su onda dominirale su tragedija i komedija. U 5. st. pr. Kr. djeluju tri najpoznatija grčka tragičara: Sofoklo, Eshil i Euripid.
Procvat je doživjela i komedija i to zbog Aristofana koji je kritizirao događaje iz javnog i političkog života. Za povijesne knjige su bile zaduženi Herodot i Tukidid, govore je pisao Demosten dok su se na filozofske rasprave orijentirali Platon i Aristotel.
Helenističko razdoblje (323. g. – 30. g. pr. Kr., do propasti helenističkog Egipta). Dijeli se na dva podrazdoblja: aleksandrijsko (323. g. pr. Kr. – 30. g. pr. Kr.) i rimsko razdoblje (30. g. pr. Kr. – 6. st. posl. Kr.). U aleksandrijskom razdoblju su bile zastupljene kraće književne vrste: pastirska pjesma, epilij i epigram.
Homer je bio jedan od najpoznatijih pjesnika zaslužan za Ilijadu i Odiseju. Homersko pitanje u današnjem obliku započeo je F. A. Wolf koji je predložio da tekst Ilijade i Odiseje nastane spajanjem manjih pjesama. Znanstvenici koji stoje iza ove ideje nazivaju se pluralisti.
Nasuprot njima nalaze se unitaristi koji smatraju da su oba epa umjetnička djela genijalnog pjesnika. Dramski elementi i psihološki opis likova pomoću kojih je pjesnik pokazao složenost ljudskih odnosa, glavni je razlog zašto su Ilijada i Odiseja najstariji očuvani epovi.
Osim Ilijade i Odiseje Homer je bio zaslužan i za manji broj djela koji su nastali kasnije. Iako je riječ o djelima anonimnih autora, ona se i dalje navode kao Homerova djela, poput: Batrahiomahije, Margit i Kerkopi te velik broj epigrama.
Autor: S.Š.
