Narječje označava jezičnu granu kojom govore stanovnici nekog zemljopisnog područja. Područja na kojem se govori određenim narječjem može biti veliko, a može sadržavati i velik broj govornika. Narječje se na nekim većim područjima sastoji od više podnarječja. Narječje u mnogo toga sliči jeziku, a u prvom redu zbog toga što je to jedan cijeli sustav komunikacije koji ima svoj rječnik i svoju gramatiku. Gramatika može biti uzeta od standardnog jezika, ali isto tako može se sastojati od nekih drugih korijena.
Narječja hrvatskog jezika
U hrvatskom jeziku postoje tri narječja, a to su:
Hrvatsko štokavsko narječje
Štokavsko narječje ili štokavština i štokavica temelj je jezika kako Hrvatima, tako i Bošnjacima, Srbima i Crnogorcima. Naziv dolazi od upite zamjenice – što. Osim -što, javljaju se i druge kombinacije kao što je -šta. Ovo narječje je najrasprostranjenije u Hrvatskoj, a uvelike se proširilo u 15. stoljeću za vrijeme osmanskih osvajanja kada je velik broj ljudi migrirao. To se odvilo na štetu kajkavskog i čakavskog narječja. Ovo narječje ušlo je jezik hrvatske književnosti krajem 15. i početkom 16. stoljeća i to prvo na jugu Hrvatske. Prva književna djela napisana ovim narječjem objavljena su u Dubrovniku te nakon toga u Bosni, Dalmaciji pa u Slavoniji.
Hrvatsko kajkavsko narječje
Kajkavsko narječje ili kajkavica i kajkavština dolazi od odnosno-upitne zamjenice -kaj. Područje na kojem se govori ovim narječjem uglavnom je sjeverozapadni i središnji dio hrvatskog jezičnog područja, a to su osim Zagreba i Prigorja, Hrvatsko Zagorje, Međimurje, Moslavina, Podravina, Žumberak, Gorski kotar, Turopolje i Pokuplje. Kajkavskim narječjem najčešće se služe i hrvatski iseljenici u Australiji i u Americi, a najčešće se koristi u Mađarskoj. Danas se kajkavskim narječjem govori u čak 31 posto obitelji, zbog čega se kajkavsko narječje smatra stabilnijim od čakavskog. Razlog je taj što se njime dosta služe govornici u sjeverozapadnim hrvatskim gradovima. Od sredine 16. stoljeća na kajkavskom književnom jeziku napisana su mnoga vjerska, pravna i pjesnička djela.
Hrvatsko čakavsko narječje
Čakavsko narječje ili čakavica, čakavština, čekavski i čokovski osnova je stilizacije hrvatskog jezika u javnoj uporabi. Spomenuti se jezik temeljio na dijalektu vinodolskog kraja, jedan od udjela imali su i crkvenoslavizmi. Naziv čakavskog narječja dolazi od odnosno upitne zamjenica -ča. Danas se čakavskim narječjem služi puno manje govornika nego što je to bio slučaj za vrijeme osmanskih osvajanja. Za vrijeme 1. svjetskog rata ovim narječjem pričalo je čak 23 posto Hrvata dok je danas taj postotak nešto veći od 10 posto. Izvan granice, čakavskim narječjem najčešće govore u Austriji. U hrvatskoj književnosti čakavštinom se koristi od 11. stoljeća, a od 15. stoljeća velik broj hrvatskih književnika koristi se čakavskim književnim jezikom, a to su Petar Hektorović, Marko Marulić, Hanibal Lucić i drugi. No, već do polovice 18. stoljeća književnost na čakavštini je većinom izumrla zbog pojave štokavštine.
Odgovori