Na tri kralja ili kako hoćete pripada najizvođenijim i najpopularnijim Shakespeareovim komedijama od ukupno njih trinaest. Neki izvori vjeruju da je napisana prema narudžbi 1599. godine ili krajem 1600. godine. Njezina prva izvedba dogodila se 6. siječnja 1601. (odakle joj i naziv), na dvoru kraljice Elizabete u čast visokog gosta Don Virginia Orsinija Bracciana iz Italije, po kojem je nazvan i jedan od likova.
Priča se temelji na klasičnom ljubavnom trokutu u kojem se glavna junakinja Viola preodijeva u muškarca, te se zaljubljuje u svojeg gospodara vojvodu Orsina koji pati za groficom Olivijom. Da stvar bude zanimljivija, grofica se zaljubljuje u Cesaria, preodjevenu ženu (Violu), a sve se raspliće kada u dramu ulazi Violin brat blizanac Sebastian. Sve intrige i spletke događaju se kroz pet činova drame, i to u nekom gradu u Iliriji.
Svim spletkama možemo zahvaliti Vitezu Andriji, Vitezu Tobiji i Fabijanu, koji su u više navrata pokušali okrenuti likove jedne protiv drugih. Iako ih je sve to zabavljalo, na kraju su popustili i sve se sretno završilo.
Svoje ljubavne nesreće na kraju komedije svatko okreće na svoju dobrobit pa tako Viola zaista završava s Vojvodom u kojeg je zaljubljena od samog početka, a Olivija dobiva Sebastiana.
Vrsta djela: komedija
Mjesto radnje: zemlja Ilirija – “Čin se zbiva u nekom gradu u Iliriji na susjednoj obali.”
Vrijeme radnje: pretpostavlja se između 1564. i 1616. (Shakespeareovo doba), jer se u djelu spominje da su pili kanarsko vino, a u fusnoti se pojašnjava – “(16) Kanarsko vino, Malagu i Xeres (sherry), smatrali su u Shakespeareovo doba najboljim vinom.”
Tema: ljubavni trokut i spletke unutar njega (Olivija – Vojvoda – Viola)
Ideja: biti bogat i moćan ne znači nužno životnu sreću
Kratak sadržaj
Prvi čin
Prvi prizor (Vojvodina palača)
Odmah na početku saznajemo da je vojvoda zaljubljen u Oliviju te je naziva svojim jelenom. Valentin donosi Vojvodi pismo od nje u kojem govori o svojoj nesreći, tuzi i samoći zbog stradalog brata i oca. Vojvoda komentira kako će jednog dana naći svoga kralja i sreću, nadajući se da će to biti on.
Drugi prizor (Morska obala)
Kapetan radoznaloj Violi govori da su došli u zemlju Iliriju. Brod im se razbio te su čamcima došli na obalu Ilirije; Viola razmišlja o tome je li i njen brat došao do obale ili se jadan utopio. Kapetan je tješi govoreći joj da ga je vidio kako se privezao za neki plutajući jarbol, te da je sigurno živ. Na Violin upit o ovom kraju, Kapetan otkriva da se rodio u Iliriji te da njom vlada vojvoda Orsino, plemenite ćudi i neoženjen. Priča joj priču kako Vojvoda traži ljubav lijepe Olivije, kreposne djeve. Iako Kapetan ima samo lijepe riječi za Oliviju, Viola priznaje da ne želi služiti njoj jer nije upoznala svijet te se odlučuje preodjenuti u muškarca, želeći službu pjevača kod Orsina.
Treći prizor (Olivijina kuća)
Marija govori Vitezu Tobiji kako bi se trebao ranije vraćati kući jer se Oliviji ne sviđa njegovo izbivanje. Olivija smatra kako će Viteza Tobija i Andriju Groznicu bančenje i pijančevanje upropastiti. Vitez Tobija brani Andriju, opisuje ga kao velikog čovjeka, bogataša koji govori tri – četiri jezika. Dolazi i sam vitez Andrija te nakon kraćeg razgovora s Marijom, ona odlazi te se nastavlja razgovor Andrije i Tobija. Andrija govori kako će se sutra zaputiti doma jer se Olivija ne želi niti pokazati, a ako se i pokaže neće ga htjeti. Naime, nju prosi samo Orsino. Nakon što ga Tobije uvjerava kako se Olivija zaklela da ne želi Orsina, Andrija se ipak odlučuje ostati još mjesec dana.
Četvrti prizor (Vojvodina palača)
U ovom prizoru Viola je obučena u muško odijelo te si je nadjenula ime Cesario. Bez ikakvog uvoda saznajemo da je Cesario primljen u palaču te je već tri dana kod Vojvode koji mu je već otvorio dušu i ispričao sve ljubavne jade. Vojvoda nalaže Cesariu da pođe k Oliviji i da se ne vraća dok je ne nagovori da ga sasluša. Kada pristane, Cesario mora ispričati svu Vojvodinu žudnju i iskrenu vjernost. Vojvoda se nada da će je Cesario pridobiti svojom ljepotom, sitnim i milim glasom. Cesario pođe.
Peti prizor (Olivijina kuća)
Marija se okomila na Lakrdijaša jer ga dugo nije bilo te mu govori kako će ga Olivija objesiti ili protjerati za što njega nije briga. Bijesna Olivija naređuje da se Lakrdijaša ukloni, no on govori kako je ona luda a ne on, te joj je spreman to i dokazati. S obzirom na pretek slobodnog vremena kojeg ima, Olivija pristaje na ispitivanje. Priznaje kako je tužna zbog bratove smrti na što se Lakrdijaš nasmije i govori kako ne treba jer je njegova duša u paklu (Olivija ljuto govori kako nije već na nebu). Dolazi i Malvolio te se svi troje posvađaše, optužujući jedni druge da su lude. Marija se vraća te im govori kako je netko na vratima, Olivija šalje Malvolia da izvidi situaciju te ako je netko poslan od Orsina, nek ga se riješi.
Kako nitko nije znao tko je čovjek na vratima, Olivija na kraju popusti te naredi da ga se pozove unutra. Cesario se predstavio kao poslanik te zahtjeva da u sobi ostanu sami jer ono što ima za reći je samo za Olivijino uho. Čim je Cesario spomenuo Orsina, počelo je prebacivanje i Olivijino omalovažavanje Orsina. Cesario govori da nije bitno, kada je i dobra i zla, Orsino je uvijek voli. Olivija uporno ponavlja isto, da Orsino zna da ga smatra hrabrim i plemenitim, ali da ga voljeti ne može. Cesario je poprilično romantično sve opisao te je poslan nazad Orsinu pod uvjetom da se vrati javiti kako je Vojvoda primio lošu vijest.
Drugi čin
Prvi prizor (Morska obala)
Razgovaraju Sebastian i Antonio koji ga je spasio od bijesnih valova. Antonio je nudio pomoć te mu ponudio da ostane s njima no Sebastian je zahvalno odbio. Sebastian kaže par rečenica o svojoj sestri, za koju misli da je izgubio, da se utopila.
Drugi prizor (Ulica)
Malvolio, koji je krenuo vratiti prsten, sretne na ulici Cesaria koji je ostavio prsten. Cesario se naljuti te nakon što Malvolio ode započne monolog o tome kako Olivija ne cijeni Orsinovu ljubav prema njoj, a ona, jadna Viola, je tako zatreskana u Orsina.
Treći prizor (Olivijina kuća)
Vitez Andrija i Vitez Tobija opet se gozbe (pehari vina). Lakrdijaš im se pridruži te zapjeva, za što su mu ova dvojca platila, nagradila. Upada Marija i kori ih da su obične lude i pijanci.Također dolazi i Malvolio kojem također nije jasno jesu li ova trojca sišla s pameti. Svi se međusobno posvađaše. Malvolio ode a Marija smisli plan kako će uvjeriti Malvolia da je Olivija zaljubljena u njega. Bacit će pismo, napisano da izgleda kao da je Olivija pisala. Bit će to sjajna zabava za trojcu ludih kojima se i Marija pridružila.
Četvrti prizor (Vojvodina palača)
Cesario se pred Vojvodom ponaša nekako pekmezastom, na što ga ovaj upita je li bacio oko na ženske čari. Cesario odgovori potvrdno a Vojvoda započne s pitanjima. Cesario odgovara na pitanja, opisujući Vojvodu ali u ženskom rodu. (Cesario je Viola, a Viola je zaljubljena u Vojvodu, koji je zaljubljen u Oliviju). Vojvoda savjetuje Cesaria po pitanju žena, na što on zahvaljuje. Vojvoda zapjeva pa nastavi s Cesariom, ponovno šaljući ga k Oliviji.
Na Vojvodinu izjavu kako ne želi prihvatiti Olivijin negativan odgovor, Cesario slikovito odgovara upitavši ga kako bi bilo da postoji neka žena, a vjerojatno postoji (aludirajući na sebe), koja ima istu bol u srcu za Vojvodu kao što Vojvoda ima za Oliviju, da ga ne može voljeti, da li bi morala prihvatiti taj odgovor? Vojvoda govori da kod žena u srcima nema dovoljno mjesta za muškarce, na što Cesario odgovara da on dobro zna da postoji, i da bi ga on volio da je žena. Na kraju ga Vojvoda ponovo pošalje Oliviji, šaljući joj dragulj.
Peti prizor (Olivijina bašča)
Fabijan i Vitez Tobija započinju sa šalom za Malvolia. Dolazi Marija s detaljnim planom. Viteza Tobija, Viteza Andriju i Fabijana smješta kod šimširovog grma, pokraj kojeg će Malvolio proći. Malvolio dolazi do trojce i započinje svoju priču kako mu je Marija rekla da ga Olivija voli i da će voljeti samo njega. Oni mu se rugaju i govore kako je sišao s uma. Malvolio to potkrepljuje primjerom lady Stracgy koja se udala za svog sobara.
Pismo je neprimjetno bačeno na pod te ga Malvolio spazi nakon nekog kraćeg vremena. Malvolio otvori pismo i brzopleto prepozna rukopis svoje gospodarice. Unutra su ispisani ljubavni stihovi, na kraju se nalazilo slovo M, u kojem je Malvolio prepoznao svoje ime. Malvolio pročita pismo do kraja te ode. Dolazi znatiželjna Marija, Malvolia su upecali u mrežu kao neku ribu. Svi se dobro nasmijaše pa svatko ode na svoju stranu.
Treći čin
Prvi prizor (Olivijina bašča)
Započinje bezazlenim razgovorom između Cesaria i Lakrdijaša koji se ne odvaja od bubnjića (instrument). Cesario zatim pita za gospodaricu, te Lakrdijaš kaže da ide po nju ali ništa ne garantira. Dolazi Vitez Tobija koji prenosi Cesariu da ga Olivija čeka. Cesario joj pruža dragulj koji je poslao Vojvoda te govori da je njen sluga, jer Orsino je njen sluga pa tako i njegov sluga mora biti njezin sluga. Olivija se ispričava ako je Cesario krivo protumačio vraćanje prstena kojeg je prošli put ostavio.
Počinje otkrivati svoje osjećaje prema Cesariu na što joj on odgovori kako je žali. Olivija je neumoljiva te govori kako je to korak do ljubavi. Cesario poriče. Olivija odustaje i želi mu svu sreću pa tako i njegovoj budućoj ženi. Sad kad su sve izgladili i shvatili da ne mogu biti skupa, Cesario upita ima li kakve poruke za Vojvodu. Na Olivijin upit što misli o njoj, Cesario odgovara da ne razmišlja o svome položaju kad sluzi želi darovati svoje srce. Cesario se pozdravi i ode.
Drugi prizor (Olivijina kuća)
Vitez Andrija opet je počeo s ljubomorom, kazavši kako Olivija više ljubaznosti pokazuje Vojvodinom slugi nego njemu te odlučuje da ni trenutka više neće biti u njenoj kući. Fabijan ga podlo uvjerava da je sve to igra i da je Oliviji stalo do Andrije.
Dolazi Marija koja govori kako se Malvolio blamira pred Olivijom a sve zahvaljujući njihovoj podvali. Svi se slože da odu to vidjeti.
Treći prizor (Ulica)
Na ulici se nađu Sebastian i Antonio, koji odluči prvo naći stan a sutra onda razgledavati grad. Sebastian ipak odluči prošetati jer do noći je još dugo. Dogovore se da će se naći “kod Slona” za jedan sat.
Četvrti prizor (Olivijina bašča)
Olivija pita gdje je Malvolio, na što joj Marija odgovara kako dolazi, ali na vrlo čudan način. Olivija upita što se dogodilo te dobije odgovor kako se Malvolio samo smiješi te kako je sišao s pameti. Gospodarica se naljuti jer ga je pozvala zbog ozbiljne stvari a on se samo smije te ga u više navrata upita je li mu dobro. Citirajući pismo za koje misli da ga je Olivija napisala, na vrijeme ga prekine jedan od sluga koji je došao javiti kako se sluga Orsinov vratio. Malvolio i dalje nastavi pričati gluposti dok Olivija odlazi. Dolaze Tobija i Fabijan koji još više zadirkuju Malvolia. Također su i osmislili prijeteće pismo Cesariu u nadi da se više neće vraćati kod Olivije. Pismo je napisano u ime Andrije Groznice, za Cesaria, u nadi da kada se sretnu da se poubijaju. Nakon što je ostavila Malvolia u sobi, Olivija se nalazi s Cesariom. Olivija pita kako da voli Vojvodu kao što voli njega te moli Cesaria da se sutra vrati. Olivija odlazi a Vitez Tobija pokušava uvjeriti Cesaria da se zavadio s Andrijom te ga šalje u bašču, no Cesario ne nasjeda na trik. Cesario nagovori Tobija da provjeri s Andrijom što ga je toliko uvrijedilo.
Peti prizor (Ulica pokraj Olivijine bašče)
Tobija je otišao do Andrije te sad njega uvjerava kako je Cesario pravo zlo te kako ga se treba riješiti. Andriju uhvati strah pa govori da ne želi imati posla s njim. Tobija laže kako Cesario čeka i kako ga Fabijan jedva zadržava na što se Andrija prepadne do kraja i ponudi svog konja Zelenka na poklon ako ga Cesario odluči pustiti na miru. Tobija odlazi do Cesaria ali ne govori za ponudu već da mu nema pomoći te da se trebaju potući. Potuku se te upada Antonio koji govori da ostave Cesaria na miru i ako se Tobije želi tući da se tuče s njim. Tobije nasrne na Antonia te se potuku, Dolaze panduri. Dva pandura uhićuju Antonia po naredbi Vojvode. Cesario obećava da će pomoći Antoniu. Antonio počne vrijeđati Cesaria kako ga je iznevjerio i pao mu u očima, misleći da je to Sebastian (Violin brat blizanac, zato ih je zamijenio jer Viola glumi Cesaria). Panduri ga odvedu a Cesariu se probude sjećanja na spomen Sebastianova imena.
Četvrti čin
Prvi prizor (Ispred Olivijine kuće)
Ispred Olivijine kuće se zateknu Sebastian i Lakrdijaš koji je poslan po Cesaria ali ga je zamijenio sa Sebastianom. Ovaj tvrdi da je lud i da njegovo ime nije Cesario te da ga nikad nije vidio. Dolazi Vitez Andrija koji ga također mijenja za Cesaria kao i Vitez Tobija koji nedugo nakon dolazi. Vitez Tobija pokušava napasti Sebastiana kako bi dovršio borbu koju je prije prekinuo Antonio. Dolazi Olivija koja sve pokušava zaustaviti što i uspijeva te se obrati Sebastianu i pozove ga u kuću.
Drugi prizor (Olivijina kuća)
Lakrdijaš se obukao u neku haljinu te nalijepio bradu po Marijinoj zapovijedi te glumi župnika Topasa. Cilj je prevariti Malvolija da pomisli kako ga je župnik došao posjetiti zbog njegove pomahnitalosti i ludosti. Iako se Malvolio brani kako je sve to s pismom uistinu istina i kako nije lud, velečasni ga kori i naziva sotonom koji samo o ženama govori. Velečasni je konstatirao kako je Malvolio lud te napustio tamnu prostoriju u koju su ga strpali. Sada Lakrdijaš razgovara s Malvoliom preko vrata pokušavajući nekako cijelu šalu privesti kraju. Na kraju Lakrdijaš na Malvoliov zahtjev ode po svijeću, crnilo i papir.
Treći prizor (Olivijina bašča)
Sebastian razmišlja na glas kako nije mogao naći Antonia ‘kod Slona’ gdje su se i dogovorili naći (prisjetimo se, Antonia su odveli panduri kada se umiješao u insceniranu tučnjavu između Cesaria i Viteza Andrije). Razmišlja o tome kako bi mu njegov savjet sada zlata vrijedio. Nije siguran je li on lud ili su ostali ludi što mu se obraćaju i tvrde da je on Cesario (prisjetimo se; Sebastian je Violin brat blizanac koja glumi Cesaria). Dolazi Olivija koja na koncu vodi Sebastiana u svoju privatnu kapelicu gdje će joj on založiti svoju vjeru te da kasnije svadbuju slavno.
Peti čin
Prvi prizor (Ispred Olivijine kuće)
Fabijan moli Lakrdijaša da mu pokaže pismo na što mu ovaj odgovara da nema šanse. U tom trenutku dolaze Vojvoda, Cesario, Curio i ostala pratnja te Vojvoda dobiva potvrdan odgovor kako Lakrdijaš pripada Oliviji. Lakrdijaš kroz kraći razgovor od Vojvode uspijeva dva puta izmusti komad novca kako bi pred njega doveo Oliviju. Lakrdijaš ode a dolaze Antonio i panduri. Cesario pokušava uvjeriti Vojvodu da puste Antonia jer joj je pomogao u tučnjavi s Vitezom Andrijom. Panduri napominju Vojvodi kako je to kapetan koji je onodobno oteo Feniksa i Tigra (lađe). Vojvoda ga naziva ukletim gusarom te ga pušta da se obrani od optužbi. Govori kako ništa loše nije napravio te da je pomogao Cesariu koji je na kraju drsko porekao njihovo poznanstvo a prijateljevali su dvadeset godina.
Vojvoda upita Antonia kada je stigao u grad a ovaj mu odgovara da su stigli baš danas dok su prije toga tri mjeseca bili zajedno i nisu se rastajali (aludirajući na Cesaria misleći da je Sebastian). Vojvoda mu odgovara kako je to nemoguće jer je Cesario već tri mjeseca u njegovoj službi. Dolazi Olivija s pratnjom misleći da je treba Cesario kako joj je Lakrdijaš rekao, a ne Vojvoda kojeg ne želi vidjeti. Kako ne vidi pomaka s Olivijom, Vojvoda se naljuti te govori kako nije u redu da tako hladno i gorko odbacuje njegovu ljubav te da je sada ostavlja na miru znajući da je ona zaljubljena u Cesaria te da će ga zato morati žrtvovati. Cesario govori kako bi za voljenu osobu umro i tisuću pute te kreće s Vojvodom.
Olivija je užasnuta kako ju je Cesario prevario a ranije joj je rekao kako će se oženiti (ubiti misli na Sebastianove riječi kojeg je zamijenila s Cesariom). Na spomen muža, Vojvodi i Cesario ništa nije jasno te se Vojvoda još više razjari misleći kako mu je Cesario zabio nož u leđa. Dolazi svećenik te ga Olivija moli da se izjasni što se zbilo u kapelici, kako ih je vjenčao. Svećenik odgovori potvrdno na što Vojvoda apsolutno poludi te Cesaria naziva lažljivim licemjernim izrodom. Cesario se kune da nema pojma o čemu je riječ. Ulazi Vitez Andrija i okrivljuje Cesaria da je napao i ranio njega i Viteza Tobija.
Opet počinje prvotna svađa oko tučnjave Cesaria i Viteza Andrije a koja je bila samo loša šala Viteza Tobije i Fabijana. Dolazi Sebastian te, misleći kako ga Olivija gleda s gađenjem a ne zbog zbunjenosti, se ispričava na zakletvama koje su izmijenili maloprije. Nitko ne vjeruje, Vojvoda se čudi, jedno lice, jedan glas, odijelo a dva bića. Nitko ne vjeruje svojim očima, Antonio ga upita je li to zaista on, na što ovaj odgovara i više nego potvrdno. Sebastian govori kako nikada nije imao brata i da nije moguće da se sam os sebe odijelio i postao dva bića.
Javlja se Cesario (Viola) koja govori kako je njenom ocu a i bratu ime bilo Sebastian te smatra kako je Sebastian koji stoji ispred nje zapravo duh. Sebastian na koncu shvaća da je to zapravo njegova sestra i dići njezino ime:
“o utopljena Viola, Po tisuć puta zdravo!”.
Iznoseći činjenice o svojem ocu, koje samo oni znaju, shvate da su oboje živi i da stoje jedan ispred drugoga, brat i sestra. Viola mu govori da će mu dokazati kako je to ona tako što će ga odvesti na mjesto gdje leže njezine mile haljine. Nakon svega, Vojvoda se prisjeća Cesariovih riječi kako će samo njega ljubiti te pozove Violu da je sada vidi u ženskoj robi. Ona mu se ponovo zaklinje na te riječi te priznaje kako su njezine haljine kod Malvolia. Olivija se boji da će Malvolio sve upropastiti jer je sišao s uma.
U tom trenutku dolaze Fabijan i Lakrdijaš s Malvoliovim pismom. U pismu objašnjava kako ima pismo-dokaz koje će razjasniti cijelo njegovo netipično ponašanje. Dolazi Malvolio i pokazuje pismo koje je navodno Olivija pisala. Olivija je konstatirala da, iako je rukopis jako sličan, da je to pisala Marijina ruka. Olivija žali Malvolia a on obećava kako će se osvetiti Mariji. Vojvoda govorio Violi da pođu te ubiti odu svi osim Lakrdijaša koji zapjeva jer se sve sretno završilo.
Likovi: Orsino (ilirski vojvoda), Sebastin (Violin brat), Antonio (pomorski kapetan, Sebastianov prijatelj), pomorski kapetan (Violin prijatelj), Valentin (vojvodin dvoranin), vitez Tobija Podrig (Olivijin rođak), vitez Andrija Groznica, Malvolio (Olivijin dvorski), Fabijan (u službi Olivijinoj), lakrdijaš (u službi Olivijinoj), svećenik, prvi pandur, drugi pandur, sluga, grofica Olivija, Viola (Cesario kada je obučena u muško odijelo – paziti i ne brkati da su to dvije osobe), Marija (Olivijina djevojka), dvorani, mornari, panduri, glazbenici i druga pratnja.
Analiza likova
Orsino – plemenit, hrabar, bogat, na dobrom glasu, učen.
KAPETAN: On vojvoda je plemenite ćudi
I imena.
OLIVIJA: Gospodar vaš već zna što mislim.
Ne mogu njega ljubit, ali držim,
Da krepostan je. Da je plemenit
I hrabar, bogat – znadem, da je čiste,
Neokaljane mladosti i da je
Na dobru glasu, milostiv i učen,
A pojavom i likom prirodnim
Baš pristao – no ljubit ga ne mogu
I već je davno time se odgovorom
Zadovoljiti mogo.
Olivija – lijepa, ostala je sama.
KAPETAN: Kreposna je djeva,
A kćerka nekog grofa, što je prije
Dvanaest mjeseci umro, stavivši je
Pod okrilje svog sina, njena brata —
No i on vam je iznenada umro,
Pa kako ga je nježno ljubila,
Odrekla se je, kažu, svakog društva
I muških pogleda.
Andrija Groznica – bogat, učen.
VITEZ TOBIJA: Ima vam on tri tisuće dukata na godinu.”
VITEZ TOBIJA: Sram vas bilo što tako govorite! On gudi u viola di gamba i govori tri ili
četiri jezika riječ po riječ naizust, a priroda ga je obdarila kojekakvim darovima.
Cesario – Vojvoda ga opisuje ženskastim osobinama; mili glasić, sitan.
VOJVODA: Vjeruj,
Moj mlače. Jer tko rekne da si
Muškarac, bijedi tvoja sretna ljeta.
Diana nema glađe usnice
Ni rujnije — a glasić ti je tanak
Ko djevojačko grlo, sitan, jasan
I sva su svojstva nekako ti ženska,
Te baš je zgodno cijelo tvoje biće
Za takav posao.
Sebastian – promijenio je ime, dobio ime po ocu, ima sestru blizanku.
SEBASTIAN: Treba dakle da znate, Antonio, da mi je ime Sebastian, ali sam ga
promijenio u Roderigo. Moj je otac bio onaj Sebastian iz Mesaline, o kojemu ste
zacijelo slušali. Ostavio je mene i sestru, što smo se oboje u isti čas rodili — o, da
je bila Božja volja, da tako i poginemo! Ali vi ste, gospodine, to spriječili jer otprilike
jedan sat prije nego što ste me izvukli iz bijesnih morskih valova, bila se moja
sestra utopila.
Viola – identična svome bratu koji joj je uzor, lijepa, neiskvarena.
SEBASTIAN: Iako se govorilo da je vrlo na me nalik, ipak su, gospodine, mnogi držali da
je lijepa. Ja doduše ne bih mogao to da vjerujem kao oni koji su joj se toliko divili,
no ipak mogu bez straha da kažem kakva je bila. U nje je bila duša koju bi i zavist
morala nazvati lijepom.”
VIOLA: Sebastiana on spomenu – da,
Ogledalo sam svome bratu ja.
Baš takav bijaše, takvo nosio je
Odijelo, istog kroja, iste boje
I urešeno jednako – jer ja se
Za njime samo povodim. O, da se
To ostvari, tad blage su oluje
I milosne su divlje morske struje?
Bilješka o piscu
William Shakespeare je vjerojatno najpoznatiji pisac na engleskom jeziku, poznat po svojim dramama i po sonetima. Iako mnogo toga o njegovom životu ostaje otvoreno za raspravu zbog nepotpunih dokaza, sljedeća biografija objedinjuje najčešće prihvaćene činjenice o Shakespeareovom životu i karijeri.
Sredinom 16. stoljeća, otac Williama Shakespearea, John Shakespeare, preselio se u idilični grad Stratford na Avonu. Tamo je postao uspješan zemljoposjednik i trgovac vunom te poljoprivrednim dobrom. 1557. godine oženio se Mary Arden.
U njegovo vrijeme, britanska srednja klasa širila se i po veličini i u bogatstvu, omogućavajući svojim članovima više slobode i raskoši, kao i jači kolektivni glas u lokalnoj vlasti. John je iskoristio promjenjiva vremena i postao član Stratfordskog vijeća 1557. godine, što je označilo početak njegove slavne političke karijere. Do 1561. godine izabran je za jednog od četrnaest gradskih vijećnika. Na svim položajima koje je obnašao stariji Shakespeare upravljao je imovinom i prihodima. Godine 1567. postao je izvršitelj – najviše izabrane dužnosti u Stratfordu i ekvivalent modernog gradonačelnika.
Gradski zapisi govore da je William Shakespeare treće dijete Johna i Mary. Njegovo rođenje nije registrirano, ali legenda navodi datum 23. travnja 1564., vjerojatno zato što se zna da je na isti datum umro 52 godine kasnije. U svakom slučaju, Williamovo krštenje registrirano je u gradu Stratfordu 26. travnja 1564. Malo se zna o njegovom djetinjstvu, premda se općenito pretpostavlja da je pohađao lokalnu gimnaziju. Kasnije se zaposlio na Oxfordu gdje je predavao matematiku, prirodne znanosti, logiku, kršćansku etiku, te klasične jezike i književnost.
Shakespeare nije pohađao sveučilište, što za to vrijeme nije bilo neobično. Sveučilišno obrazovanje rezervirano je za bogate sinove elite, pa čak i tada, većinom samo one koji su željeli postati svećenici. Mnogobrojne klasične i književne reference u Shakespeareovim dramama svjedoče, međutim, o izvrsnom obrazovanju koje je stekao u gimnaziji i govori o njegovoj sposobnosti. Njegove rane drame posebno su se pojavljivale o djelima Seneke i Plauta. Još impresivnije od Shakespeareova formalnog obrazovanja jest bogatstvo općeg znanja koje izlaže u svom radu. Njegov vokabular nadmašuje glasnoću bilo kojeg drugog školovanog engleskog pisca njegova vremena.
Godine 1582. godine, u dobi od 18 godina, William Shakespeare oženio se dvadesetšestogodišnjom Anne Hathaway . Njihova prva kćer Susanna je krštena tek šest mjeseci nakon rođenja – činjenica koja je pokrenula nagađanja o okolnostima braka. Anne je 1585. godine rodila blizance i krstila Hamneta i Judith Shakespeare. Hamnet je umro u dobi od 11 godina, a tada je William Shakespeare već bio uspješan dramatičar. Oko 1589. godine, Shakespeare je napisao djelo Henry VI – 1. dio, koje se smatra njegovom prvom dramom. U međuvremenu se preselio u London, gdje je nastavio karijeru kao dramatičar i glumac.
Iako su preživjeli mnogi zapisi o Shakespeareovom životu kao građanin Stratforda, uključujući njegove vjenčane i matične knjige, postoji vrlo malo podataka o njegovom životu kao mladi dramatičar. Legenda karakterizira Shakespearea kao bezobraznog mladića koji je jednom prilikom bio prisiljen pobjeći iz Londona pod sumnjivim okolnostima što teoretičari povezuju s njegovim ljubavnim životom, ali mala količina pisanih informacija ne mora nužno potvrđivati taj aspekt njegove osobnosti.
U svakom slučaju, mladi Will nije dobio neposredni svjetski uspjeh. Najraniji pisani zapis o Shakespeareovom životu u Londonu potječe iz izjave njegovog suparnika dramatičara Roberta Greena. U Groatsworthu iz Wittea (1592), Greene naziva Shakespearea “uznemirenom vranom … [koja] pretpostavlja da je u stanju izbaciti prazan stih kao najbolji od vas.” Iako je ovo jedva veliko hvale, ipak sugerira da je Shakespeare razigrao kazališnu hijerarhiju Londona od početka karijere. Retrospektivno je Grinov prigovor moguće pripisati ljubomori na Shakespearove sposobnosti pisanja, ali nedostatak dokaza čini komentar dvosmislenim.
S djelima Rikard III, Henrik VI., Komedija zabluda i Tit Andronik od njegovim pojasom, Shakespeare je postao popularan dramatičar do 1590. godine. Međutim, 1593. godina obilježila je veliki skok naprijed u njegovoj karijeri kada je objavio djelo Grof iz Southamptona. Uz to su objavljeni i Venera i Adonis ; bilo je to jedno od prvih Shakespearovih poznatih tiskanih djela, a koja su polučila ogroman uspjeh. Do ovog vremena Shakespeare je također ostavio svoj pečat u engeskoj književnosti, jer se većina učenjaka slaže da je napisao većinu svojih soneta 1590-ih godina.
Godine 1594. Shakespeare se vratio u kazalište i postao poseban član. Do 1598. godine, Shakespeare je imenovan “glavnim komičarem” za postavu, a do 1603. godine bio je i “glavni tragičar”. Ostao je povezan s kazalištem do svoje smrti. Iako se gluma i igrani film u to vrijeme nisu smatrali plemenitim zanimanjima, uspješni glumci relativno su se cijenili. Shakespearov uspjeh osigurao mu je priličnu svotu novca, koji je uložio u nekretnine u Stratfordu. 1597. godine kupio je roditeljima drugu najveću kuću u Stratfordu. Godine 1596. Shakespeare je izradio grb za svoju obitelj, čime se zapravo učinio džentlmenom.
Iste godine kada se pridružio lorda Chamberlainu, Shakespeare je napisao djelo Romeo i Julija, Uzaludni ljubavni trud, Ukroćena goropadnica i nekoliko drugih predstava. 1600. godine napisao je dvije svoje najveće tragedije, Hamleta i Julija Cezara. Povjesničari i znanstvenici smatraju Hamleta prvom modernom predstavom zbog svog višestruke kompleksnosti glavnog lika i neviđenog prikaza ljudske psihe.
Prvo desetljeće 17. stoljeća svjedočilo se debitantskim izvedbama nekoliko Shakespeareovih najslavnijih djela, uključujući mnoge njegove takozvane povijesne drame: Otelo (1604. ili 1605.), Antonije i Kleopatra (1606. ili 1607.) i Kralj Lear (1608.) Posljednja Shakespeareova predstava izvedena tijekom njegovog života bila je najvjerojatnije kralj Henrik VIII 1612. ili 1613. godine.
William Shakespeare umro je 1616. godine. Njegova supruga Anne umrla je 1623. godine, u dobi od 67. Shakespeare je sahranjen u crkvi u Stratfordu.
Autor: L.M.
Odgovori