William Shakespeare autor je brojnih djela, među kojima su 37 drama i 154 soneta. Među najpoznatijim tragedijama koje je napisao nalazi se i dobro poznati “Macbeth”, što to je ujedno i njegova najkraća tragedija. Radnja prati glavnog lika Macbetha, hrabrog i odvažnog junaka u borbi za Škotsku, kojem kralj daje mnoge titule. Jednog dana on susretne tri vještice koje proreknu da će on biti škotski kralj i od tog trenutka on se mijenja – od poštenog i hrabrog junaka postaje opsjednut prijestoljem i moći. Spreman je učiniti sve kako bi to postigao i ispunio proročanstvo.
U početku nije siguran da može učiniti bilo što, pa tako i ubojstvo, kako bi došao do cilja, ali žena ga uvjerava da može. Naziva ga kukavicom pa se on odvaži i na ubojstvo. Nakon toga više nema nikakvih moralnih dilema i uklanja sve koji su mu na putu da zadrži prijestolje. U početku jedno ubojstvo vodi drugome i Macbeth smatra da su sva ta ubojstva potrebna jer sve te osobe stoje na njegovom putu da zadrži moć i prijestolje, ali kasnije on i bespotrebno ubija, primjerice učinivši ubojstvo Lady Macduff i njezine djece, koja mu nisu predstavljala nikakvu prepreku i prijetnju. Postavlja se pitanje bi li zaista ubio kralja da nije čuo proročanstvo vještica ili su vještice zaista vidjele njegovu budućnost?
Mračan ton prevladava cijelim djelom, a nevrijeme i nadnaravne sile (vještice, duh) najavljuju loše događaje. Već prema vrsti djela, jasno je da ćemo se susrest s brojnim ubojstvima, ali ta ubojstva nisu opisana u djelu, nego su samo spomenuta. Primjerice, ubojstvo kralja Duncana bitan je događaj jer znači preokret za glavnog lika, a opisani su svi događaji prije i poslije ubojstva, ali ne i sam čin. Spomenuto je samo da je ubojstvo izvršeno. Isto je i ostalim bitnijim ubojstvima (Lady Macbeth i Macbeth). Isto kao što se ubojstva samo spominju kao izvršena, Macbethova krunidba opisana je na isti način, tj, spomenuta je u razgovoru sporednih likova.
Tragedija je podijeljena na pet činova, tijekom kojih se radnja postepeno razvija i iako je vrlo dinamična kroz cijelu tragediju, svoj vrhunac doživljava u posljednjem činu. On je podijeljen na više kratkih scena u kojima radnja ubrzano prelazi s jednog mjesta na drugo i iz jedne perspektive u drugu, sve do tragičnog kraja Macbetha i okrunjenja novog kralja.
Vrsta djela: tragedija
Vrijeme radnje: 11.stoljeće
Mjesto radnje: Škotska, Engleska
Kratak sadržaj
Na napuštenom mjestu, usred oluje, pojavljuju se tri vještice i dogovaraju ponovni susret, nakon bitke, kojem će prisustvovati i Macbeth. U vojnom taboru, u blizini Forresa, škotski kralj Duncan prima izvješće o stanju škotske borbe s Ircima od ranjenog časnika. On izvještava da Irce predvodi pobunjenik Macdonwald, ali da su ga Macbeth i Banquo hrabro svladali. Časnik izlazi, dolaze Ross i Angus, škotski plemići i izvještavaju kralja da je izdajnik, plemić od Cawdora, poražen, a s njim i norveška vojska. Kralj naređuje izdajnikovu smrt te da njegovu titulu preuzme hrabri Macbeth.
Na pustopoljini u sred oluje, ponovno se pojavljuju tri vještice, a uskoro dolaze i Macbeth i Banquo, koji su se uputili u Forres, na kraljev dvor. Iznenađuje ih prizor vještica i Banquo se pita jesu li one stanovnice zemlje jer tako ne izgledaju, a ipak stoje na zemlji. Pita se jesu li uopće žene jer imaju brade. Vještice pozdravljaju Mabetha njegovom titulom tana od Glamisa, ali dodaju i titulu tana od Cawdora, što zbunjuje Macbetha jer koliko on zna, Cawdor je još živ i ne može mu pripasti njegova titula. Vještice također predviđaju da će Macbeth jednog dana biti kralj, a zatim se obraćaju Banqu i govore mu da on nikad neće biti kralj, ali će to biti njegova djeca. Macbeth zapovijedi vješticama ma mu objasne što su željele reći kad su mu dodijelile Cawdorovu titulu, ali one iščeznu. Dolaze Ross i Angus, koji obavještavaju Macbetha da mu je kralj dodijelio titulu tana od Cawdora jer će njega pogubiti zbog izdaje. Macbeth razmišlja o proročanstvu vještica i pita se na koji će način doći do titule kralja.
Radnja se premješta na kraljevski dvor gdje Malcolm, kraljev sin, izvještava kralja da je smaknuće izvršeno i da se izdajica pokajao, priznao izdaju i zatražio oprost. Dolaze Macbeth i Banquo u pratnji Rossa i Angusa i kralj ih hvali za njihova postignuća u bitci. Obavještava sve prisutne da će svojeg sina Malcolma proglasiti svojim nasljednikom. Macbeth izražava sreću zbog te odluke, ali za sebe govori kako Malcolm sad stoji kao prepreka između njega i prijestolja koje su mu vještice najavile.
U Macbethovom dvorcu u Invernessu, Lady Macbeth čita pismo koje joj je poslao Macbeth, u kojem joj prepričava susret s vješticama i njihovo proročanstvo. Ona zaključuje da je njegova narav preblaga, da nije pokvaren i nije spreman poduzeti sve korake potrebne da dođe do cilja, ali taj cilj ipak želi postići. Zbog toga odluči da će mu pomoći učiniti što god je potrebno da bi postao kraljem. Ulazi glasnik, koji obavještava Lady Macbeth da su kralj i Macbeth na putu za dvorac. Ona poziva duhove da je liše spola i ispune najdubljom okrutnošću kako bi mogla učiniti sve što je potrebno kako bi Macbeth postao kralj.
Dolazi Macbeth i obavještava je da kralj ostaje do sutra, ali ona mu odgovara da kralj sutra neće dočekati te da sve prepusti njoj. Macbeth razmišlja o činu ubojstva koje planira počiniti i sve razloge zašto to ne bi trebao. Govori da bi bilo dobro kad bi mogao ubiti kralja bez ikakvih posljedica, ali shvaća da je jedini razlog zašto to uopće želi učiniti njegova pohlepa i želja za vlašću. Odlučuje da neće ubiti kralja i obavještava Lady Macbeth o tome, ali ona se naljuti i naziva ga kukavicom koja nije sposobna ostvariti ono što želi i uvjerava ga da će uspjeti u naumu. Otkiva mu plan da će napiti kraljeve službenike, a kralja ubiti dok spava i okriviti njegove podanike. Macbeth pristaje.
Banquo govori Macbethu da je sanjao tri čudne sestre i da su vještice otkrile Macbethu neke istine. On odgovara da nije uopće razmišljao o susretu s vješticama i njihovom proročanstvu. Macbeth ostaje sam i pričini mu se da vidi bodež koji pokuša uzeti, ali ne uspijeva. Pita se je li taj bodež samo plod njegove mašte, iako ga vidi pred sobom. Učini mu se da je oštrica puna krvi. To priviđenje ga učini odlučnijim u namjeri da ubije kralja i kad se oglasi zvono, koje je bilo signal Lady Macbeth da svi spavaju, on se uputi prema kraljevim odajama.
Macbeth odlazi, a Lady Macbeth dolazi na njegovo mjesto i hvali se svojom odvažnošću. Kad začuje Macbethov uzvik, pomisli da se netko probudio, ali uvjerena je da će Macbeth uspjeti jer je ona sama pripremila bodeže. Dolazi Macbeth i govori da je izvršio čin, ali da su se službenici probudili i molili prije nego što su opet zaspali. Macbeth je zajedno s njima pokušao reći amen, ali nije mogao i to ga muči. Lady Macbeth mu govori da ne razmišlja previše o tome. Ona primjećuje da se Macbeth vratio s bodežima. Nije ih ostavio kako bi mogli podmetnuti službenicima ubojstvo pa mu naredi da se vrati i popravi to, ali on odbija iz straha. Ona je prisiljena sama to učiniti, nazivajući Macbetha kukavicom. Začuje se kucanje i oni odlaze u svoje odaje.
Vratar otvara i ulaze Macduff i Lennox, škotski plemići. Dolazi i Macbeth, pa ga Macduff obavještava da je došao po kralja koji mu je naredio da se pojavi u točno određeno vrijeme. Macbeth odgovara da kralj još spava, ali svejedno ga vodi u kraljeve odaje. Macduff izlazi iz odaja i viče da je kralj mrtav. Lady Macbeth izražava zgražanje jer se tako nešto dogodilo pod njezinim krovom. Dolaze i kraljevi sinovi, Malcolm i Donalbain. Govore im da im je otac ubijen te da su ga najvjerojatnije ubili njegovi podanici jer su pronađeni krvavi i s bodežima. Macbeth izjavljuje da je on u bijesu ubio podanike jer nije mogao podnijeti da su ubili kralja. Lady Macbeth se onesvijesti. Kraljevi sinovi zaključe da tu nisu sigurni jer tko god da je ubio kralja, ubit će i njih pa odluče pobjeći. Malcolm bježi u Englesku, a Donalbain u Irsku. S obzirom da su pobjegli, sumnja za urotu ubojstva pada na njih. Macbeth je proglašen za kralja i uskoro će biti okrunjen.
U palači, u Forresu, Banquo razmišlja kako se ostvarilo proročanstvo vještica da će Macbeth biti kralj. S obzirom na to, on smatra da će se ostvariti i proročanstvo da će njegovi sinovi biti kraljevi. Ulazi kralj Macbeth, njegova kraljica i dvorjani. Macbeth izražava zabrinutost zbog bijega Duncanovih sinova jer smatra da oni smišljaju urotu protiv njega. Macbeth ostaje sam i razmišlja kako mu je Banquo najveća prijetnja jer ako su vještičja proročanstva točna, njegovi sinovi će biti kraljevi, a Macbethovo ubojstvo kralja samo mu to olakšava. Unajmljuje dvojicu ubojica, Banquovih neprijatelja, da ubiju njega i njegovog sina. U blizini palače, dvojici ubojica se pridružuje i treći te oni susreću Banqua i njegovog sina. Ubijaju Banqua, ali njegov sin pobjegne. Ubojice odlaze izvijestiti Macbetha o događaju.
Jedan od ubojica izvještava Macbetha da je Banquo mrtav, ali da je njegov sin pobjegao, što naljuti Macbetha. Odlazi na gozbu, ali na njegovom mjestu sjedi Banquov duh, a on ga jedini vidi. Obraća se duhu i njegovo ponašanje je čudno svima prisutnima pa ga Lady Macbeth opravdava. Duh nestaje i Macbeth se budi iz transa, opet ponašajući se normalno. Ali ubrzo se duh vraća i Macbeth opet poludi, a Lady Macbeth ga opet opravdava. Nakon što gosti odu, Macbeth govori ženi da će sutra opet posjetiti vještice kako bi saznao više o svojoj budućnosti i onima koji su se urotili protiv njega. Odlučan je učiniti sve što je potrebno kako bi zadržao svoj položaj i prijestolje.
Tri vještice se susreću s božicom Hekatom, koja se ljuti zbog svega što su vještice izvele s Macbethom, a nisu je pitale za dopuštenje. Naređuje im da kad Macbeth sutradan dođe, prizovu vizije i duhove koje će mu dati lažni osjećaj sigurnosti. Hekata iščezne, a vještice se odlaze pripremiti za sutrašnji sastanak.
Lennox razgovara s nekim lordom o događajima u Škotskoj. Za Banquovo ubojstvo je osumnjičen njegov sin jer je pobjegao, a za ubojstvo kralja osumnjičeni su njegovi sinovi, koji su također pobjegli. Ali Lennox i lord sumnjaju da je upravo Macbeth kriv za ubojstva. Saznaje se da je Macduff otišao u Englesku, gdje će zajedno s Malcolmom moliti kralja za pomoć. Macbeth se zbog tih urota priprema za rat.
U mračnoj spilji pojavljuju se tri vještice koje stoje oko kotlića i izgovaraju razne vještičje čarolije. Dolazi Macbeth, kako su i očekivale te zatraži da mu kažu više o proročanstvu. Umjesto odgovora, one stvaraju razna priviđenja. Prvo priviđenje je glava koja upozorava Macbetha da se čuva Macduffa. Zatim se pojavljuje krvavo dijete koje mu govori da mu ne može nauditi nitko rođen od žene i on zaključuje da se uopće ne mora bojati Macduffa. Naposljetku se pojavljuje okrunjeno dijete sa stablom u rukama i govori da je Macbeth siguran dok god ga ne poraze na gori Dunsinane. Slijedi vizija osam okrunjenih kraljeva i na kraju Banquov duh, čiju pojavu vještice ne objašnjavaju, nego iščeznu.
Lennox obavještava Macbetha da je Macduff pobjegao u Englesku i on pošalje ubojice u njegov dvorac da mu ubiju ženu i djecu. U dvorcu Macduffa, njegova žena razgovara s Rossom i moli ga da joj kaže zašto je njezin muž pobjegao, a on joj govori da mora imati povjerenja u njega. Svojem sinu govori da mu je otac mrtav jer je bio izdajnik, a njihov razgovor prekida glasnik koji ih obavještava da bi trebali bježati jer im prijeti velika opasnost. Ulaze ubojice, a dječak brani svojeg oca i ubojica ga probode nožem. Dječak moli majku da bježi i umre.
Izvan kraljeva dvora u Engleskoj, Ross donosi vijesti Malcolmu i Macduffu. Obavještava da su Macduffova žena i djeca dobro, da je tako bilo kad ih je napustio. Malcolmu govori da bi se trebao vratiti u Škotsku jer se puno toga lošeg dogodilo otkad je Macbeth na prijestolju. Malcolm odgovara da će se vratiti u Škotsku s deset tisuća vojnika koje će mu posuditi engleski kralj. Ross naposljetku ipak priznaje da je Macbeth ubio Macduffovu ženu i djecu, a on je shrvan tugom, ali tuga se ubrzo pretvara u ljutnju i on obećava da će se osvetiti Macbethu.
U kraljevoj palači u Škotskoj, raspravlja se o stanju u kojem se nalazi Lady Macbeth. Ona hoda u snu i u tom trenutku ulazi u odaju sa svijećom u ruci. Mrmlja o ubojstvima Banqua i Lady Macduff i pričini joj se da ima krvi na rukama, ali kaže da to nikako ne može oprati. Izvan dvorca, Lennox i ostali plemići raspravljaju o skorom dolasku Malcolmove vojske, uz pomoć Sinwarda i njegovog sina. Macbetha nazivaju tiraninom i govore kako se i on priprema za dolazak vojske. Macbeth se hvali po dvoru kako se ne mora ničega bojati jer je pretkazano da mu ne može nauditi čovjek kojeg je žena rodila. Doktoru naređuje da njegovu ženu izliječi od njezinih ludosti. Dalje se hvali kako će njegov dvorac izdržati napad, kad se začuje vrisak žene i Macbetha obavještavaju da je Lady Macbeth mrtva. Zatim ga obavještavaju da je šuma Birnam krenula u napad, baš kao u proročanstvu, tj. svaki vojnik pred sobom drži granu drveta.
Macbeth odlazi u bitku i pohlepno napada, ponosan jer mu nitko ne može ništa zbog proročanstva. Ubija Sinwardovog sina. Naposljetku se suočava s Macduffom, pred kojim se hvali da mu zbog proročanstva nitko ne može nauditi, ali Macduff mu govori da on nije rođen uobičajenim putem, nego je prije vremena izvađen iz majčine utrobe. Macbeth se uplaši, ali se ne predaje. Macduff ubija Macbetha i proglašava Malcolma kraljem Škotske, a Malcolm poziva sve da prisustvuju njegovoj krunidbi.
Likovi: Macbeth, Lady Macbeth, Banquo, tri vještice, kralj Duncan, Macduff, Lady Macduff, Malcolm, Donalbain, Hekata, Lennox, Ross, ubojice.
Analiza likova
Macbeth – na početku drame Macbetha upoznajemo kao junaka koji se proslavio u borbi Škotske protiv Irske i kralj mu dodjeljuje brojne titule. Njegova titula junaka ne traje dugo jer on ubrzo susreće tri vještice koje mu govore da će biti škotski kralj i od tog trenutka on postaje opsjednut tom idejom. Obavještava svoju ženu o tome što je saznao i ona ga potiče da ubije kralja, iako on nije siguran da to zaista želi. Ona ga izaziva i on to učini čime je pokazao da nema čvrst karakter. Nakon tog ubojstva, on se potpuno mijenja i spreman je učiniti sve što je potrebno kako bi zadržao svoje prijestolje. Postaje tiranin i slijedi niz ubojstava koje je on smatrao potrebnim da održi vlast. Potpuno je zaluđen moći pa čak i kad se njegova žena promijeni i savjetuje mu da sve što čini nije potrebno, on zanemaruje njezine riječi. Iako mu smrt više nije strana, on je i dalje ispunjen krivnjom i sumnjom te ga to uništava psihički. Na kraju drame, siguran da je nepobjediv jer su tako rekle vještice svojim proročanstvom, on odlazi u borbu i tamo umire.
Lady Macbeth – na početku drame, Lady Macbeth je potpuna suprotnost Macbethu. Kad je on obavijesti o događaju s vješticama, ona već planira kraljevo ubojstvo, a kad Macbeth nema hrabrosti to učiniti, ona mu se ruga i govori mu da je kukavica, čime ga potiče na čin ubojstva. Poznat je njezin monolog u kojem ona zaziva duhove da je liše spola i ženstvenosti kako bi mogla pokazati svoju pravu okrutnost. Sama govori da kad bi mogla, sama bi ubila kralja, ali previše sliči njezinom ocu, što je njezina slabost. U drami je dakle jasno izraženo da žene mogu biti jednako snažne, hrabre i ambiciozne kao muškarci, ali ih u tome sprječavaju društvene norme tog razdoblja. Nakon ubojstva kralja, ona se mijenja, pogotovo nakon svih drugih Macbethovih ubojstava kad je on opsjednut zadržavanjem prijestolja i kasnije polako započinje svoj put u propast. Pri kraju drame je vidimo ludu kako hoda u snu i pokušava oprati navodno krvave ruke. Ne može podnijeti svoj život i krivnju pa počini samoubojstvo.
Bilješka o piscu
William Shakespeare je vjerojatno najpoznatiji pisac na engleskom jeziku, poznat po svojim dramama i po sonetima. Iako mnogo toga o njegovom životu ostaje otvoreno za raspravu zbog nepotpunih dokaza, sljedeća biografija objedinjuje najčešće prihvaćene činjenice o Shakespeareovom životu i karijeri.
Sredinom 16. stoljeća, otac Williama Shakespearea, John Shakespeare, preselio se u idilični grad Stratford na Avonu. Tamo je postao uspješan zemljoposjednik i trgovac vunom te poljoprivrednim dobrom. 1557. godine oženio se Mary Arden.
U njegovo vrijeme, britanska srednja klasa širila se i po veličini i u bogatstvu, omogućavajući svojim članovima više slobode i raskoši, kao i jači kolektivni glas u lokalnoj vlasti. John je iskoristio promjenjiva vremena i postao član Stratfordskog vijeća 1557. godine, što je označilo početak njegove slavne političke karijere. Do 1561. godine izabran je za jednog od četrnaest gradskih vijećnika. Na svim položajima koje je obnašao stariji Shakespeare upravljao je imovinom i prihodima. Godine 1567. postao je izvršitelj – najviše izabrane dužnosti u Stratfordu i ekvivalent modernog gradonačelnika.
Gradski zapisi govore da je William Shakespeare treće dijete Johna i Mary. Njegovo rođenje nije registrirano, ali legenda navodi datum 23. travnja 1564., vjerojatno zato što se zna da je na isti datum umro 52 godine kasnije. U svakom slučaju, Williamovo krštenje registrirano je u gradu Stratfordu 26. travnja 1564. Malo se zna o njegovom djetinjstvu, premda se općenito pretpostavlja da je pohađao lokalnu gimnaziju. Kasnije se zaposlio na Oxfordu gdje je predavao matematiku, prirodne znanosti, logiku, kršćansku etiku, te klasične jezike i književnost.
Shakespeare nije pohađao sveučilište, što za to vrijeme nije bilo neobično. Sveučilišno obrazovanje rezervirano je za bogate sinove elite, pa čak i tada, većinom samo one koji su željeli postati svećenici. Mnogobrojne klasične i književne reference u Shakespeareovim dramama svjedoče, međutim, o izvrsnom obrazovanju koje je stekao u gimnaziji i govori o njegovoj sposobnosti. Njegove rane drame posebno su se pojavljivale o djelima Seneke i Plauta. Još impresivnije od Shakespeareova formalnog obrazovanja jest bogatstvo općeg znanja koje izlaže u svom radu. Njegov vokabular nadmašuje glasnoću bilo kojeg drugog školovanog engleskog pisca njegova vremena.
Godine 1582. godine, u dobi od 18 godina, William Shakespeare oženio se dvadesetšestogodišnjom Anne Hathaway . Njihova prva kćer Susanna je krštena tek šest mjeseci nakon rođenja – činjenica koja je pokrenula nagađanja o okolnostima braka. Anne je 1585. godine rodila blizance i krstila Hamneta i Judith Shakespeare. Hamnet je umro u dobi od 11 godina, a tada je William Shakespeare već bio uspješan dramatičar. Oko 1589. godine, Shakespeare je napisao djelo Henry VI – 1. dio, koje se smatra njegovom prvom dramom. U međuvremenu se preselio u London, gdje je nastavio karijeru kao dramatičar i glumac.
Iako su preživjeli mnogi zapisi o Shakespeareovom životu kao građanin Stratforda, uključujući njegove vjenčane i matične knjige, postoji vrlo malo podataka o njegovom životu kao mladi dramatičar. Legenda karakterizira Shakespearea kao bezobraznog mladića koji je jednom prilikom bio prisiljen pobjeći iz Londona pod sumnjivim okolnostima što teoretičari povezuju s njegovim ljubavnim životom, ali mala količina pisanih informacija ne mora nužno potvrđivati taj aspekt njegove osobnosti.
U svakom slučaju, mladi Will nije dobio neposredni svjetski uspjeh. Najraniji pisani zapis o Shakespeareovom životu u Londonu potječe iz izjave njegovog suparnika dramatičara Roberta Greena. U Groatsworthu iz Wittea (1592), Greene naziva Shakespearea “uznemirenom vranom … [koja] pretpostavlja da je u stanju izbaciti prazan stih kao najbolji od vas.” Iako je ovo jedva veliko hvale, ipak sugerira da je Shakespeare razigrao kazališnu hijerarhiju Londona od početka karijere. Retrospektivno je Grinov prigovor moguće pripisati ljubomori na Shakespearove sposobnosti pisanja, ali nedostatak dokaza čini komentar dvosmislenim.
S djelima Rikard III, Henrik VI., Komedija zabluda i Tit Andronik od njegovim pojasom, Shakespeare je postao popularan dramatičar do 1590. godine. Međutim, 1593. godina obilježila je veliki skok naprijed u njegovoj karijeri kada je objavio djelo Grof iz Southamptona. Uz to su objavljeni i Venera i Adonis ; bilo je to jedno od prvih Shakespearovih poznatih tiskanih djela, a koja su polučila ogroman uspjeh. Do ovog vremena Shakespeare je također ostavio svoj pečat u engeskoj književnosti, jer se većina učenjaka slaže da je napisao većinu svojih soneta 1590-ih godina.
Godine 1594. Shakespeare se vratio u kazalište i postao poseban član. Do 1598. godine, Shakespeare je imenovan “glavnim komičarem” za postavu, a do 1603. godine bio je i “glavni tragičar”. Ostao je povezan s kazalištem do svoje smrti. Iako se gluma i igrani film u to vrijeme nisu smatrali plemenitim zanimanjima, uspješni glumci relativno su se cijenili. Shakespearov uspjeh osigurao mu je priličnu svotu novca, koji je uložio u nekretnine u Stratfordu. 1597. godine kupio je roditeljima drugu najveću kuću u Stratfordu. Godine 1596. Shakespeare je izradio grb za svoju obitelj, čime se zapravo učinio džentlmenom.
Iste godine kada se pridružio lorda Chamberlainu, Shakespeare je napisao djelo Romeo i Julija, Uzaludni ljubavni trud, Ukroćena goropadnica i nekoliko drugih predstava. 1600. godine napisao je dvije svoje najveće tragedije, Hamleta i Julija Cezara. Povjesničari i znanstvenici smatraju Hamleta prvom modernom predstavom zbog svog višestruke kompleksnosti glavnog lika i neviđenog prikaza ljudske psihe.
Prvo desetljeće 17. stoljeća svjedočilo se debitantskim izvedbama nekoliko Shakespeareovih najslavnijih djela, uključujući mnoge njegove takozvane povijesne drame: Otelo (1604. ili 1605.), Antonije i Kleopatra (1606. ili 1607.) i Kralj Lear (1608.) Posljednja Shakespeareova predstava izvedena tijekom njegovog života bila je najvjerojatnije kralj Henrik VIII 1612. ili 1613. godine.
William Shakespeare umro je 1616. godine. Njegova supruga Anne umrla je 1623. godine, u dobi od 67. Shakespeare je sahranjen u crkvi u Stratfordu.
Autor: A.P.
Odgovori