Humanizam možemo definirati na dva načina. Humanizmom općenito smatraju se intelektualne ideje i uvjerenja po kojima čovjek i čovječanstvo imaju najveću vrijednost u postojanju, naspram na primjer, teizma, koji stavlja Boga u središte vrijednosti ili individualizma, gdje je ta vrijednost na pojedincu.
Ipak, pod pojmom humanizam najčešće mislimo na srednjovjekovno povijesno razdoblje za koje je najznačajnija bila težnja za spoznajom i nasljeđivanjem nauka začetih u antičkoj rimskoj i grčkoj književnosti i kulturi, a koje su se ticale spoznaje čovjeka.
Filozofija humanizma zapravo je antička filozofija koja se prilagodila srednjovjekovnim filozofijama u kojima su Crkva i vjera imale središnje mjesto. Ta nova filozofija istraživala je vrijednost čovjeka i težila spoznaji tzv. univerzalnog čovjeka, zvanog L’Uomo universale. Taj svestrani čovjek bi, po mišljenju humanista, imao apsolutnu umnu sposobnost, slobodu duha, želju za stjecanjem novih znanja, preispitivanju starih vrijednosti i slično, a zadaća humanista je težiti ka ostvarenju tog ideala.
Jedna od glavnih doktrina humanizma je da je čovjek tvorac vlastite povijesti, upravo zbog svog filozofskog, umjetničkog i znanstvenog zalaganja. Zbog toga se smatra da je ovaj kulturološki pravac znatno utjecao na razvoj modernog, sekularnog društva i modernističkog sustava obrazovanja kakvog i danas znamo.
Humanizam je započeo u Italiji u 14. stoljeću, ali je pravi procvat doživio tek u 15. stoljeću. Zbog svojih težnji, ovo razdoblje otvorilo je vrata velikom umjetničkom i znanstvenom preporodu kojeg znamo kao renesansa.
Danas se sve te humanističke vrijednosti mogu vidjeti u onome što nazivamo humanističkim znanostima. Humanisti tvore poseban sloj društva u kojeg svrstavamo uglavnom znanstvenike, umjetnike i kulturne djelatnike, te predstavnike društvene elite. Oni u prvi plan stavljaju čovjeka, gradeći ili zadovoljavajući njegovu potrebu za umjetnošću, kulturom i znanstvenim napretkom, što podiže njegovu duhovnu svijest i razvija intelekt kako pojedinca, tako i društva – što i jest glavni cilj humanizma.
U književnosti humanizam ima jednaku ulogu, a njegovi glavni predstavnici su Francesco Petrarca, Giovanni Boccaccio, Marko Marulić, Ivan Česmički i mnogi drugi.
Odgovori