Prožetost krajolika, vanjskog svijeta koji čovjeka okružuje i ljudske unutrašnjosti, njegovih osjećaja i razmišljanja, jedna je od najčešćih i najstarijih tema o kojoj su književnici pisali. Tema je zaokupila i Dinka Šimunovića, hrvatskog književnika čiji je književni rad obilježio kraj devetnaestog i početak dvadesetog stoljeća. U svojim je pripovijetkama slikovito opisao krajolik rodne Dalmatinske zagore. Osim usmjerenosti na detaljno i živo opisivanje mjestašaca ovoga kraja, Šimunović u njih unosi i zanimljive likove i njihove životne priče.
U Šimunovićevim pripovijetkama jasno se vidi i književni razvoj ovoga književnika. Nedovršena pripovijetka “Mrkodol” najstarija je među navedenima. “Pojila”, “Đerdan” i “Krčma” ubrajaju se u kasnije, zrelo stvaralačko razdoblje, dok su “Jakov Desnica i golubovi” i “Zvijezde” plod Šimunovićeva razmišljanja o starosti, što je vidljivo i u karakternim crtama glavnih likova ovih kratkih pripovijedaka.
Zajednički nazivnik svih navedenih djela u svakom je slučaju ruralni kraj Dalmatinske zagore. Likovi su različiti, kao i mjesta koja se opisuju. U nekima se jasno vidi snažan komentar socijalne situacije u kojoj su se zatekli ljudi koji žive u ovome kraju (“Jakov Desnica…”, “Đerdan”), dok je u drugima naglasak stavljen na psihološke karakterizacije koje u nekim pripovijetkama prelaze u egzistencijalistička pitanja univerzalna za sve ljude (npr. razmišljanja glavnoga lika u pripovijetki “Zvijezde”).
U nekim djelima Šimunović ironično pristupa problematici, na primjer praznovjerju i nazadnosti nekih od likova, ali je u svim pripovijetkama prisutna i razina suosjećanja i empatije prema likovima. Šimunović je ovim, od stane kritike možda podcijenjenim i premalo istraženim, pripovijetkama uspješno prenio čitateljima osjećaje bespomoćnosti, ljudske otuđenosti, nerazumijevanja, ali i jednostavnosti i ljepote. Tako realistični ponor koji nastaje između Jakova Desnice i naprednog svijeta ostaje mjesto koje čitatelju ostavlja gorak okus u ustima, dok vjenčanje Petrice i Boška iz pripovijetke “Đerdan” pamti kao trijumf jednostavne, djetinje i neiskvarene ljubavi.
Kratak sadržaj
U posljednjoj i najkraćoj pripovijetki, Šimunović nas upoznaje s likom ostarjela suca Jugovića. I on je, kao i lik Jakova Desnice, usamljen. Sparnu ljetnu noć provodi u svojoj sobici gledajući slike svoje Plejade, kako od milja zove svoju obitelj. Žena mu je umrla i taj je dan bila godišnjica njezine smrti, jedina kći se udala, a pet sinova se rasulo po svijetu kako bi zaradili za svoj kruh. Dok je tako sjedio u sobici i oživljavao uspomene na ljude iz svoje prošlosti, Jugović se počeo osjećati sve lošije. Odlučio je izaći na zrak koji je na njega utjecao pozitivno. Uživio je u svježini ljetnog večernjeg zraka i odsutnosti ljudi. Dok je gledao zvijezde, um mu se razbistrio i spoznao je sljedeće: “Što je više mislio o porodici, žalost radi toga što je kod njega nema iščezavala pred veličinom i ljepotom zvjezdanog neba te mirisa šuma, livada i buke bijelog vodopada…”
Kad se vratio u svoju sobu i ponovno pogledao fotografije svojih najmilijih, Jugovića je napustila ona čudesna radost koju je osjetio kad je bio vani, ali je shvatio da je ljubav ono što daje smisao svemu i da je čovjek pored svega svijeta i onoga što se u njemu događa samo njegov mali, sitni dio. S tim je mislima i zaspao.
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: neodređeno, no spominju se dva lokaliteta: Vlašići i Jablanac
Likovi: Danilo Jugović
Jugović je umirovljeni sudac koji je ostao bez obitelji prilično rano. Osjeća njihov nedostatak i ne miri se lako s činjenicom da je sam. Proživljava pomalo tjeskobne trenutke u svojoj sobi, ali na čistini spoznaje da su njegovi problemi sitni i mali i da je ljubav jedino što daje smisao životu.
Bilješka o autoru
Dinko Šimunović (1873. – 1933.) rođen je u učiteljskoj obitelji u Kninu. Otac mu je radio kao učitelj pa se u djetinjstvu često selio po mjestima Dalmatinske zagore kako su mu oca premještali po školama.
Pošto je proveo život među siromašnim stanovništvom, to je dosta utjecalo na njegov život te se kasnije i može uočiti u nekim njegovim književnim djelima.
Kao i njegov otac, završio je učiteljsku školu te je također radio po mjestašcima Dalmatinske zagore.
Pošto je već u to vrijeme bio dosta utjecajan književnik, 1909. godine njegov talent je prepoznat jer je premješten u Split gdje je radio dalje kao profesor. Od tada pa dugi niz godina, čak 18, radio je u Obrtnoj školi.
Nakon što je otišao u mirovinu i djeca su mu se trebala dalje školovati, preselio se u Zagreb gdje je živio sve do smrti.
Njegova najpoznatija djela su: zbirke pripovijedaka: “Mrkodol”, “S Krke i Cetine”, romani: “Đerdan”, “Tuđinac”, i “Porodica Vinčić”, te dvije autobiografske proze: “Mladi dani” i “Mladost”.
Autor: I.B.
Odgovori