“William Wilson” kratka je priča Edgara Alana Poa, jednog od prvih i najpoznatijih pisaca modernih fantastičnih priča i pjesama. Upravo takva je i ova. U njoj Poe koristi motiv dvojnika, ali posve nadrealnog, što u priču uvodi elemente mističnog i jezivog. Priča je prvi put objavljena 1839. godine u Burton’s Gentleman’s Magazinu, a bila je dio Poeove zbirke “Priče groteske i arabeske”, objavljene 1840. godine.
Za ovu priču kažu da je polu- autobiografska, jer ima neke elemente koje sliče piščevu stvarnom životu (npr. datum rođenja glavnog lika). Priča govori o dječaku Williamu Wilsonu, pomalo bahatom i zapovjednički nastrojenom, kojeg su se svi dječaci u internatu bojali, osim jednog – dječaka koji je s Williamom Wilsonom dijelio ime, datum rođenja, pa čak i fizički izgled. Zbog inata tog dječaka, William ga je mrzio. Sretao ga je i kasnije u životu i to uvijek u situacijama u kojima je taj dvojnik raskrinkavao Wilsonove pokvarene ili ohole namjere i time ga ponižavao ili dovodio u opasnost. To dovede do toga da Wilson, kada mi je dana prilika, ubije svog dvojnika, ali u tom trenutku u ogledalu vidi vlastito ranjeno tijelo.
Upravo ovaj motiv dvojnika najjači je fantastični element u priči. Kroz cijelu priču se ne zna da li je Williamom dvojnik stvaran, pa time i nadrealan, jer je nemoguće da itko ima dvojnika identičnog u izgledu, imenu i datumu rođenja (a da nije blizanac) ili je on samo prikaz Wilsonove (podvojene) savjesti, koje, osim njega, nitko drugi nije svjestan. To bi bilo realno razrješenje ovog fantastičnog elementa jer bi značilo da je Wilson psihički nestabilan ili bolestan. U bilo kojem slučaju, dvojnik kroz cijelu priču doista djeluje kao Wilsonova savjest, koju ovaj ili nema ili je potpuno ignorira, s obzirom na način života koji vodi.
Kod ove priče primjećujemo da se pomalo razlikuje od ostalih Poeovih priča. Priče Edgara Alana Poa nalikuju na njegove pjesme. One su poetične i veoma slikovite. “William Wilson”, s druge strane, jako je odmjeren u rečenicama. One su kratke i sadrže vrlo malo pridjeva, stoga ne dopuštaju puno mašte van onoga što je rečeno. Ova priča nimalo nije poetska, već počiva na logici i racionalnosti. Sam Poe je rekao da je priča jedna od onih u koju je uložio najviše truda, što je i urodilo plodom jer je priča bila jako dobro primljena od strane kritike.
“William Wilson” je kroz godine imao mnogo adaptacija, i to u književnosti, kazalištu i filmu, ali sumnjamo da je i jedna ostavila toliko odjeka kao ova originalna priča.
Vrsta djela: kratka priča
Vrijeme radnje: 19. stoljeće
Mjesto radnje: London i okolica
Tema: dvojnik glavnog lika koji djeluje kao njegova savjest
Ideja: savjest, ali i kazna stignu svakog čovjeka, koliko god bio bahat
Kratak sadržaj
Glavna tema ove novele je podvojena ličnost. Za razliku od većine drugih Poeovih pripovijesti, ova je prepuna opisa zgrada, prostora i likova.
Fabulu u ich-formi priča pripovjedač, koji se za ovu priliku naziva William Wilson. Svoje pravo ime želi sakriti, zato jer se srami zbog svih opačina koje je u životu počinio. Za sva zla koja je krivi okolnosti i iskušenja, kojima se nije mogao oduprijeti. Bio je uvjeren da je značajke zla dobio genima. Roditelji su bili nemoćni da spriječe njegove zle sklonosti, čak je, već kao vrlo mlad, postao uzurpator u kući.
Školu je polazio u staroj zgradi koja ga je podsjećala na zatvor. U njoj je vladao strogi red i disciplina. Njegov pastor, dr. Bransby, bio je ujedno i upravitelj škole. William se, zbog svoje žustrine i zapovjedničkog karaktera, nametnuo svojim suučenicima. Svi su se pokoravali njegovoj volji, osim jednog dječaka – njegovog imenjaka. Koje li slučajnosti; imali su isti datum rođenja, bili su iste visine, čak su bili slični u građi tijela i crtama lica. Taj je Williamov dvojnik postao i vođa među dječacima. Williamu je to smetalo, pa se počeo nadmetati s njim. Odbojnost prema dvojniku s godinama je prerasla u mržnju. Williamu se ponekad činilo da ga je već poznavao u nekoj davnoj prošlosti.
Nakon pet godina školovanja, William je postao student u Etonu. Sjećanje na dvojnika polako su izblijedjela. Kao student živio je raskalašeno. Jednog sivog praskozorja, nakon probančene noći, Williamu se učinilo da vidi dvojnika kako ga opominje da ovaj život koji vodi ne valja.
Imućni roditelji omogućili su Williamu nastavak studija na Oxfordu. I tu je živio rasipno. Počeo je kockati. Služio se smicalicama i pomoću njih je oštetio bogatog lorda Glendinnga, koji je na sam pogled izazivao samilost. William je na sebi osjećao prezirne poglede prisutnih mladića. Tada se dogodilo nešto neobično: teška su se vrata otvorila, svijeće su se ugasile i ušao je neznanac. On je raskrinkao i osramotio varalicu i pokazao gdje ovaj skriva karte pomoću kojih pobjeđuje u igri. Ponižen i smrvljen, William napušta Oxford i počinje svoje lutanje svijetom.
No, uzalud je bježao. Neznanac ga je pratio kud god bi pošao. Naš je junak konačno u tom svom mučitelju prepoznao dvojnika. Nije mu se više želio podvrgavati, pa ga stoga u Rimu, za vrijeme karnevala, izaziva na dvoboj. Pritisnuo ga je uz ogradu i zario mu mač u prsa. Međutim, kojeg li čuda: u ogledalu je ugledao svoj lik i blijedo i okrvavljeno lice. U samrtnim mukama čuo je sebe kako govori: Pobijedio si, predajem se. Ali, od sada i ti mrtav – mrtav za svijet, za nebo i za nadu! U meni si postojao – a pogledaj na ovom liku, koji je tvoj, kako si mojom smrću do kraja usmrtio sama sebe!
Analiza likova
William Wilson
Lik dvostruke dvostruke ličnosti (dvojni lik). kao dijete bio je maštovit, ali svojeglav, hirovit i volio je zapovijedati. Roditelji ga nisu pravilno odgajali i usmjeravali. Kao učenik i student, dakle mlad čovjek, postao je svjestan svojih loših osobina i savjest mu je proradila u liku dvojnika, njegove kreature. No on joj ne popušta, već se nadmeće s njom. Vodi raskalašen život, pije, postaje varalica i čini zlo drugima. Ne želi slušati svoju savjest koja ga opominje. Želi je ubiti da je se riješi zauvijek. No, spoznaje da je umjesto nje usmrtio sama sebe.
Bilješka o autoru
Edgar Allan Poe rođen je 1809. godine u Bostonu, kao srednje od troje djece. Otac mu je bio odvjetnik, koji se počinje baviti glumom, oženivši se engleskom glumicom. Oba roditelja mu umiru 1811. godine od tuberkuloze.
Kada su mu bile tri godine, Edgara je u svoj dom primio imućniji škotski trgovac John Allan, čije je prezime Edgar kasnije pridodao svojemu. Od 1815. do 1820. godine, Allanovi žive u Engleskoj. Vrativši se u SAD, Edgara upisuju na Virginijsko sveučilište, gdje se Edgar počinje opijati, kartati i zaduživati. Saznavši to, očuh ga ispisuje sa sveučilišta i zapošljava kao činovnika.
Ne želeći taj posao, Edgar bježi u Boston, gdje objavljuje svoju prvu zbirku pjesama Tamerlan (1827.). Zbog neimaštine stupa u vojsku, ali ga očuh otkupljuje i upisuje u West Point, odakle je Edgar, svojom zaslugom, vrlo brzo izbačen. Dolazi do nesuglasica između Edgara i očuha, pa Edgar biva izbačen iz kuće. 1831. godine Allan umire, ne ostavljajući Edgaru nikakvo naslijeđe.
Ostavši na ulici, Edgar pokušava zaraditi izdavanjem zbirke pjesama Pjesme. No, to mu ne uspijeva, pa se seli u Baltimore k svojoj tetki. Počinje se baviti novinarstvom, a 1835. godine ženi se svojom sestričnom od 13 godina, Virginijom Clemm.
Seli se u New York, Philadelphiu, pa se, ne postigavši mnogo, opet vraća u New York. 1847. godine umire njegova žena Virginija. Vjerojatno osjećajući svoj skori kraj, Edgar zapada u misticizam koji kulminira djelom Eureka – transcendentalnim tumačenjem svemira. 1849. godine obećava brak trima ženama. Ne oženivši se ni jednom, odlazi u Baltimore. Tamo i umire. Pokopan je na lokalnom groblju uz svoju dragu Virginiju i svoju punicu.
Poe je strahovito pogriješio kad je svoju književnu ostavštinu povjerio Rufusu Griswoldu, osrednjem antologičaru i piscu članaka, koji je Poea mrzio i bio mu zavidan. Griswold je nakon Poeove smrti učinio sve kako bi ga ocrnio, čak je krivotvorio njegova pisma. Tek je stotinjak godina kasnije Arthur Hobson Quinn utvrdio netočnost Griswoldovih tvrdnji o Poevom životu.
Autor: F.V.
Odgovori