“Knjiga o džungli” zbirka je priča povezane tematike koju je napisao engleski književnik i nobelovac Rudyard Kipling. Objavljivane su u časopisima od 1893. do 1894. godine. U tim izdanjima, priče su uz sebe sadržavale i originalne ilustracije, od kojih je neke radio autorov otac.
Iako su ove priče pisane dok je autor živio u Vermontu, inspiraciju za njih je pronašao u svom djetinjstvu provedenom u Indiji, gdje je živio nekoliko godina i nakon studija. Pretpostavka je da je ove priče pisao za svoju kćerku, koja je nedugo nakon izdavanja prve edicije knjige, preminula u dobi od 6 godina.
Knjiga se sastoji od dva sveska i 12 poglavlja ili 12 priča. Svaki sezak se sastoji od 6 priča. U prvom svesku, odnosno u Knjizi o džungli I nalaze se poglavlja: Mowglijeva braća, Kaaov lov, “Tigre! Tigre!”, Bijeli tuljan, Rikki-Tikki-Tavi, Toomai, Gospodar Slonova, dok se u Knjizi o džungli II, nazale poglavlja: Kako se pojavio strah, Džungla osvaja, Kraljev ankus, Quiquern, Crveni pas, Proljetna trka.
U ovoj priči – Toomai, Gospodar Slonova pratimo zgode slona Kala Naga i dječaka Toomaia. Kala Nag je bio posebni slon koji je služio indijskoj vladi. Od svih slonova, njega su najviše voljeli. Radio je svakakve poslove, ali nakon nekog vremena radio je samo na pripitomljavanju slonova jer je to radio najbolje. Otkada se rodio, Mali Toomai, je odrastao u društvu Kala Naga. Njih dvoje proživjeli su predivne pustolovine na planini Garo.
Vrsta djela: zbirka priča
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: Indija (planina Garo, logor za pripitomljavanje slonova)
Tema djela: pustolovine slona Kala Naga i dječaka Malog Toomaia.
Ideja djela: Uvijek trebamo vjerovati u svoje snove jer samo tako će se oni i ostvariti.
Kratak sadržaj
Slon Kala Nag što znači Crna Zmija služio je indijskoj vladi više od četrdeset i sedam godina. Sada je imao gotovo sedamdeset godina, a uhvatili su ga kada je imao samo sedamnaest. Još kada nije bio u punoj snazi gurao je topove koji su zaostali u blatu, a to je bilo davno, prije Afganistanskog rata 1842. godine.
Majka Rada Pajari ili kako su je od mila zvali Rada ljubimica još mu je kao malom govorila da oni koji se boje, uvijek stradaju. Ubrzo se i sam Kala Nag uvjerio u to. Kada je u njegovoj blizini eksplodirala granata, on se toliko prepao da je udario u piramidu pušaka, a bajuneti su ga izboli po osjetljivim mjestima. Od tada se više nikada nije bojao. Bilo je to prije nego je navršio dvadeset i pet godina. Iz to razloga postao je omiljeni slon koji je služio indijskoj vladi. Najčešće je vukao balvane no iskazao se i u ostalim poslovima. Pomogao je pri prenošenje topova, nosio je šatore…
No, uskoro je počeo raditi na novom poslu. S desetak izvježbanih slonova lovio je divlje slonove u brdu Garo. Oni su se pripitomljavali i slali gdje god je zatrebalo.
Kala Nag bio je tri metra visok, a zubi iako su mu bili skraćeni na metar i pol, i dalje su bili iznimno oštri.
Kala Nag bi s ostatkom slonova lovio divlje slonove po nekoliko tjedana pa bi njih trideset ili četrdeset potjerali u jedan ograđeni prostor. Dobio je naredbe da ulazi u taj prostor i tuče najdivljije slonove. To se obično događalo navečer.
Ako se radilo o borbi, nema što nije znao. Podigao je surlu u zrak da se ne ozlijedi i navalio je na protivnika. Nije se bojao nikoga pa čak ni tigra. Sve to potvrdio je i njegov čuvar Veliki Toomai koji je bio uvjeren da se Kala Nag ne boji nikoga osim njega. Veliki Toomai bio je sin Crnog Toomaia, a unuk Toomaia Gospodara Slonova koji je vidio kada su uhvatili Kala Naga. Pohvalio se i Mali Toomai da se Kala Nag boji i njega. Mali Toomai trebao je jednoga dana naslijediti svoga oca i postati čuvarom Kala Naga. Mali Toomai bio je najstariji sin Velikog Toomaia i imao je svega deset godina. Odrastao je s Kala Nagom te on nije mogao pomisliti da ga ubije. Mali Toomai se kao mali igrao s njegovom njuškom, a nazivao ga je i starim debelim prasetom. Mali Toomai je često pričao Kala Nagu kako će ga od vlade kupiti neki radža i on će postati kraljevski slon.
Mali Toomai je volio logorski život, volio je penjati se po uskim stazama, spuštati se u uvale i promatrati slonove na paši. A više od svega volio je gledati istjerivanje slonova. Tada bi se popeo na stup i navijao iz sveg glasa. No, jednog dana se spustio u prostor s divljim slonovima i pomogao jednom o lovaca da priveže malenog slona. Kala Nag ga je surlom predao Velikom Toomaiu koji ga je par puta udario i dobro se na njega izderao. Naime, Veliki Toomai se bojao da će sve to sada lovci ispričati Petersenu Sahibu.
Malog Toomaia to je jako uplašio. Gospodin Peterson bio je najveći bijeli čovjek. Znao je sve o slonovima i bio je glavni za lov na slonove za indijsku vladu. Mali Toomai se pitao što će se sada dogoditi, a njegov otac je bio jako ljut. Rekao mu se da se boji da i njega, Malog Toomaia, ne pošalju u lov na slonove, a njegova obitelj je ipak puno više vrijedi i niti jedan njegov član ne može pasti tako nisko da bude lovac. On će svoju mirovinu zaslužiti kao čuvar Kala Naga.
Veliki Toomai se nikako nije mogao smiriti, bio je jako ljut na svog sina. Poslao ga je da vidi je li s Kala Nagom sve u redu, treba li ga očistiti ili možda izvaditi trn iz nogu.
Mali Toomai bio je jako tužan i sve je ispričao slonu Kala Nagu dok ga je pregledavao. Nadao se ipak da bi mogao raditi kao lovac na slonove.
Sezona je jenjavala pa je gospodin Petersen došao na leđima svoje slonice Pudmine kako bi isplatio plaću lovcima. Prilikom isplate Velikom Toomaiu, uz njega je stajao i njegov sin Mali Toomai, a kada ga je spazio glavni lovac, odmah ga je pohvalio gospodinu Petersonu i ispričao o nedavnom događaju. Peterson mu je rekao da se primakne, a tada ga Kala Nag uzme u svoju surlu i stavi pred gospodina Petersona koji je i dalje sjedio na svojoj slonici.
Gospodinu Petersonu se to učinilo simpatičnim pa je upitao malog Toomaia zašto je naučio slona ovom triku, nadodajući da je razlog tomu sigurno da mu pomogne kod krađe kukuruza. Mali Toomai, kao i svako dijete, iskreno odgovori da ga je to naučio zbog krađe lubenica. Na to se svi od srca nasmijaše.
Tada se javi Veliki Toomai i predstavi ga kao svoga sina. Bio je jako ljut jer nije mogao dopustiti da njegov sin bude lovac. Peterson je pričao s Malim Toomaiem i činio mu se zanimljivim jer se radilo o malenom hrabrom dječaku koji je ušao u prostor sa slonovima. Dao mu je nešto novca i rekao da više ne ulazi u taj prostor jer djeca tamo ne smiju ulaziti. Mali Toomai je bio nesretan i upitao ga je znači li to da nikada ne smije ulaziti u taj prostor na što mu je Peterson odgovorio da može kada vidi ples slonova. Tada se ponovo svi nasmijaše jer to je lovcima značilo – nikada. Postojala je legenda da negdje postoji mjesto gdje slonovi plešu, ali to mjesto nitko nikada nije vidio pa su se lovci tako šalili s time.
Kala Nag je spustio Malog Toomaia i on ode s ocem. Svi su se popeli Kala Nagu na leđa i u povorci krenuli prema logoru za prihvat novih slonova. U koloni su bili i lovci te su stalno nastajale razmirice s Velikim Toomaiem. Naime, Veliki Toomai je bio čovjek iz ravnice i imao je uvijek visoko mišljenje o sebi. S druge strane Mali Toomai je bio neopisivo sretan jer je pričao s Petersonom.
Kada su stigli u logor, privezali su nove slonove. Spustila se večer, a kada je nahranio Kala Naga, Mali Toomai je otišao potražiti tam-tam. Tam-tam su bili bubnjevi, a njima je Mali Toomai pokušavao izreći kako je sretan. Čuo je kako njegova majka u kolibi uspavljuje njegova malenog brata, a naposljetku je i on zaspao na sijenu pored Kala Naga.
Slonovi su polako išli na spavanje, samo je Kala Nag zamišljeno gledao u daljinu. Kada se Mali Toomai probudio, sijao je mjesec. U jednom trenutku začula se truba divljeg slona i svi slonovi poskočiše i uznemire se. Jedan novi slon je skoro iščupao svoj kolac. Tada je sve riješio Veliki Toomai i rekao svom sinu da pazi na njih, a on ide spavati.
Kala Nag se oslobodio kolčića i krenuo u šetnju šumom. Mali Toomai je to vidio i molio ga da ga povede sa sobom. Uzeo ga je svojom surlom, stavio ga na leđa i uputio se prema šumi. Penjali su se uzbrdo, išli preko rijeke i naišli na hrpu divljih slonova. Mali Toomai nije mogao vjerovati svojim očima!
Čuli su se njihovi glasovi, a uskoro je oblak prekrio mjesec i nastao je mrak. Mali Toomai više ništa nije vidio. Kala Nag je podigao jednu pa drugu nogu, a i svi ostali slonovi su toptali. Nastala je nesnosna buka. Kada se Mali Toomai osvijestio od buke više ničega nije bilo, ni traga slonovima.
Zora je svitala i Mali Toomai je bio jako umoran. Predložio je Kala Nagu da se drže slonice Pudmine i da krenu prema logoru. Tamo je stajao još jedan slon koji ih je vidio kako odlaze te je i on otišao na drugu stranu.
Dva sata kasnije, kada su stigli u logor, Kala Naga su jako boljele noge, a Pudmina je bila jako prljava. Peterson je upravo doručkovao kada su ostali slonovi počeli trubiti. Mali Toomai je prišao Petersonu i na izmaku snaga rekao da je vidio ples slonova. Nakon toga se onesvijestio.
Kada se osvijestio bio je jako dobro zbrinut. Ležao je u Petersonovoj mreži s njegovim lovačkim kaputom ispod glave. Lovci su već bili poredani u tri reda oko njega i čekali su da se osvijesti i da im ispriča sve o plesu slonova. Rekao je samo da mu moraju vjerovati, a dokaz je i Kala Nag koji je jako umoran. Nakon toga se naslonio i ponovo je zaspao. Spavao je sve do sumraka.
Dok je spavao Peterson se u društvu Makua Apa uputio pronaći mjesto o kojem im je dječak govorio. Ubrzo su ugledali ugaženo mjesto što je bio dokaz da Mali Toomai govori istinu. Bili su zaprepašteni.
Kada su se vratili u logo, Peterson je naredio da se zakolju dva ovna kako bi obilježili veliki dan.
Veliki Makua Apa koji je bio desna ruka Petersona odlučio je odati veliku počast Malom Toomaiu. Podigao ga je visoko iznad svoje glave i rekao da se od danas on zove Toomai, Gospodar slonova kako se zvao i njegov pradjed. Pozvao je sve da odaju počast novom Gospodaru Slovona, a počast su mu odali i slonovi tako što su podigli svoje surle i počeli njima glasno trubiti.
“A ovog puta je pozdrav bio u čast Malog Toomaia koji je vidio ono što nijedan čovjek nikada nije vidio – ples slonova u noći, sam u srcu planine Garo”.
Likovi: Kala Nag, Veliki Toomai, Mali Toomai, Peterson Sahib, Makua Apa, lovci, slonovi
Analiza likova
Kala Nag – neustrašivi indijski slon koji je godinama služio indijskoj vladi i u tome je bio najbolji. Pomagao je u lovu i u pripitomljavanju divljih slonova koji su se dalje slali gdje god je to bilo potrebno. Izrazito hrabar i odan svom čuvaru Velikom Toomaiu i njegovom sinu Malom Toomaiu. Prije nego što su mu ispali mliječni zubi majka mu je rekla da slonovi koji se boje uvijek stradaju. Zato je nakon dvadeset i pete godine odlučio postati neustrašiv. Odrastao je s Malim Toomaiem kojeg je jako volio i nikada mu ne bi mogao učiniti ništa na žao, njih dvojica bili su veliki prijatelji.
“Kala Nag, što znači Crna Zmija, služio je indijsku vladu na sve moguće načine, na koje slon može služiti u toku četrdeset i sedam godina. Kako mu je bilo dvadeset, kad su ga uhvatili, znači da je sada imao gotovo sedamdeset godina – a to je zrelo doba za jednog slona.”
Bio je omiljeni slon indijske vlasti i na njega su najviše pazili. Pomagao je tako da je nosio šatore, nosio je balvane… No, ubrzo je dobio novi i od sada jedini zadatak – da sudjeluje u lovu i na pripitomljavanju slonova.
“Kala Nag bio je dobra tri metra visok, a zubi su mu bili skraćeni na dužinu od metra i pol, te na vrhovima zaštićeni bakrenim prstenovima kako se ne bi lomili; ali i s ovako krnjim zubima on bi mogao učiniti više nego koji neizvježbani slon svojim cijelim, zaoštrenim zubima.”
Mali Toomai – maleni dječak, neustrašiv, zaigran i veseo. Jedva da je bio više od jednog metra, a bio je odjenut samo u krpicu.
“Malom Toomaiu je bilo deset godina. Bio je najstariji sin Velikog Toomaia. Po običaju, jednom kad poraste, on je trebao zauzeti očevo mjesto na vratu Kala naga i uzeti u svoje ruke teški gvozdeni amkus, štap za gonjenje slonova kojim su tako vješto rukovali njegov otac i njegov djed i njegov pradjed.”
“Znao je što govori; jer on se rodio u sjeni Kala Naga, igrao se njegovom surlom, još prije no što je prohodao i vodio ga je na vodu, čim je prohodao. Kala Nag nije mogao pomisliti da ga ubije onoga dana, kada je Veliki Toomai podnio svoje mlado smeđe djetešce pod kljove Kala Naga i naredio mu da pozdravi svog budućeg gospodara.”
Volio je logorski život i nije volio sjediti i ništa ne raditi. Jednom prilikom pomogao i lovcu kod pripitomljavanja slona i od onda je sanjao o tome da i on postane lovac, što mu se u konačnici i ostvarilo. Jedini je čovjek koji je vidio ples slonova.
Bilješka o autoru
Rudyard Kipling engleski je književnik rođen 30. prosinca 1865. u Bombaju. Otac mu je radio kao profesor na umjetničkoj školi. Iako je svoje najranije djetinjstvo proveo u Indiji na školovanje odlazi u Englesku. Po završetku školovanja put ga je odnio natrag u Indiju gdje je provodio vrijeme radeći kao novinar.
Vodio je uzbudljiv život ispunjen putovanjima i napetim situacijama. Jedno je vrijeme čak kao ratni dopisnik sudjelovao u bratu protiv Bura. 1894. po prvi puta objavljuje svoje najpopularije djelo Knjiga o džungli, koje je naredne godine dobilo i svoj nastavak kao Druga knjiga o džungli.
Od 1902. nadalje njegov život je bio vezan za Englesku u kojoj je igrao bitnu ulogu u političkom i kulturnom životu svoga doba. 1907. dobiva Nobelovu nagradu i bio je i nositelj zlatne medalje Kraljevskog društva za književnost.
Bio je zagrižen pobornik, reda i discipline i unosio to kao pouke u mnoga svoja djela. Smatrao je da zakon koji Britanci donose u kolonizirana područja može služiti samo dobru. Stoga iako mu se ne može osporiti književna veličina zamjera mu se što je bio pobornik britanskog imperijalizma.
Autor: M.L.
Odgovori