Suvremena hrvatska književnost (postmodernizam) razdoblje je koje se odvijalo od 1970. do 1990. godine. Od 1969. do 1971. godine vrijeme je “Hrvatskog proljeća” kada je ponovo rođena nada za svjetlom budućnošću Hrvatske. To vrijeme završilo je pobjedom unitarističkih konzervativnih snaga nakon čega su protjerani hrvatski intelektualci, umjetnici i znanstvenici.
1980. godine umro je Josip Broz Tito te je razdoblje autoritarne vlasti završilo, a Jugoslavija se počela raspadati. I u ostatku Europe komunistički su se sustavi polako počeli rušiti.
Desetak godina kasnije, u Hrvatskoj su se održali prvi izbori poslije Drugog svjetskog rata. Nakon toga, izbio je Domovinski rat i Hrvatska je bila pogođena velikom agresijom.
U književnosti se početkom sedamdesetih godina javlja velik broj stilova i oblika. Autori su težili nekom novom stilu koji bi odisao originalnošću te bi bio provokativan i neponovljiv. Tradicija je postala temelj i više se ne negira. Ona se sada uključuje i na njoj se sve ostalo gradi. Osim tradicije, ovo razdoblje obilježilo je i velik broj raznih stilova (stilski pluralizam).
Osim toga, javljaju se pisci koji se počinju interesirati za literarnu fantastiku. Zanima ih sve ono što je iracionalno i pomalo bizarno, oni stvaraju paralelne svjetove i bave se simbolikom, onim mističnim i okultnim. Od takvih pisaca izdvajaju se Goran Tribuson i Pavao Pavličić. U romanu “Koraljna vrata” autor Pavao Pavličić vjeruje da rukopis Osmana ima neke nadnaravne moći.
U to vrijeme sedamdesetih godina javlja se i nova vrsta proze – “Proza u trapericama” ili “Mlada proza”. Ova proza dobila je takav naziv zbog toga što su njezini likovi mladi gradski ljudi koji imaju prepoznatljiv stil odijevanja, oni nose traperice. Jezik im je prepun žargona i stalno su u sukobu s nametnutim društvenim normama i tradicijom. Oni se bave kulturom stripa, rock muzike i filma. Pisci koji su obilježili ovo razdoblje su autor Zvonimir Majdak s romanom “Kužiš stari moj” i Ivan Slamnig s romanom “Bolja polovica hrabrosti“. Autorima je za inspiraciju prilikom pisanja poslužio roman “Lovac u žitu”
Pojavljuje se i velik broj ženskih autorima sa specifičnom, više ženama namijenjenoj literaturi. To su autorice Julijana Matanović, Slavenka Drakulić, Višnja Stahuljak i druge. Njihova literatura bavi se razmišljanjem o sebi, analiziranju sebe i svojih misli, izražavanju osjećaja, ali i problemima koji su aktualni u suvremenom društvu. Sve to, tadašnje stanje svijeta, one izražavaju svojim očima.
Osim ženskog pisma ističe se i povijesni roman. Najveći broj povijesnih romana napisali su Nedjeljko Fabrio i Ivan Aralica. Uz njih i velik broj romana bavi se temom Domovinskog rata.
Mnogi autori ovog razdoblja kao što je na primjer Goran Tribuson, stvaraju djela koja se ne mogu svrstati niti u jednu podjelu. Oni se bave temama gdje je glavni problem odnos društva i pojedinca, vraćaju se naraciji i pišu avanturistička i kriminalistička djela.
Većina pjesnika toga doba okuplja se oko časopisa “Off”. U pjesmama se može primijetiti težnja za jasnoćom napisanog, za jednostavnošću i za lakom komunikativnošću. Neki od pjesnika se vraćaju tradicionalnijim stilovima kao što je sonet i pišu pjesme vezanim stihom.
Neki ovo vrijeme suvremene književnosti nazivaju i vremenom imitiranja odnosno vremenom “reciklaže tuđih misli” jer smatraju da je sve već do sada rečeno, a ovo je samo variranje na izrečeno.
Što se tiče drame, sedamdesete godine obilježilo je djelovanje i stvaranje Ive Brešana, a posebice njegova drama “Predstava Hamlet u selu Mrduša Donja“. Djela se temelje na principu da se izvodi predstava u predstavi, a pojavljuju se i političke teme. Uz Ivu Brešana, cijenjen i poznat je i Miro Gavran.
Odgovori