Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja obrađena lektira Ive Brešana. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja najpoznatije je djelo Ive Brešana. Radi se o grotesknoj tragikomediji, napisanoj 1965. godine. Zbog političkih razloga, s obzirom na prirodu drame, drama je izvedena šest godina nakon što je objavljena. Izazvala je velike kontroverze s obzirom na to da ismijava totalitaristički sustav, ali upravo je zbog iste stvari i požela toliki uspjeh. Predstava temeljena na ovoj drami izvedena je 1971. godine, a režirao ju je Božidar Violić. Premijerno je izvedena u zagrebačkom Teatru ITD.
1973. godine po ovoj drami snimljen je i istoimeni film u režiji Krste Papića, s Radom Šerbedžijom u glavnoj ulozi.
Zanimljivo je da je ovo bila prva komedija Ive Brešana, a ipak se smatra jednom od najboljih drama suvremene hrvatske književnosti, jednom od najboljih Brešanovih drama, te jednim od njegovih najboljih djela uopće. Od svojeg premijernog izvođenja, još je i danas redovita na kazališnim repertoarima, a popularna je ostala i nakon Brešanove smrti.
Ivo Brešan je za ovu komediju već 1972. godine nagrađen dvjema nagradama – Sterijinom nagradom i nagradom Gavelle. Osim pozitivnih reakcija, Brešan je zbog ovog djela zaradio i neke manje pozitivne kritike. Bio je nazivan “lucidnim portretistom” tipičnih, pomalo stereotipnih karaktera Dalmatinske zagore i Dalmacije uopće. S druge strane, upravo mu je ta vjerodostojnost donijela titulu “nasljednika Marina Držića“.
Radnja ove komedije smještena je u Dalmatinskoj zagori, u pedesete godine 20. stoljeća. Bilo je to vrijeme poslijeratne bijede i nastojanja komunističko-socijalističkog režima da sve više učvrsti svoju vlast i tako indoktrinira sve pa i siromašne stanovnike izmišljenog sela Mrduše Donje. Kako bi vlast prikazala “napredak”, politički glavni ljudi u selu odlučili su napraviti predstavu prema Shakespeareovom najpoznatijem djelu – Hamletu, ali budući da je to djelo intelektualno nedostižno neobrazovanim mještanima, seoski učitelj dobio je zadatak “prilagoditi” slavno djelo kako bi ga svi razumjeli. Istovremeno se među mještanima odvija prava drama, koja po mnogočemu nalikuje na radnju Hamleta.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 34 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: drama
Književna vrsta: komedija – groteskna tragedija
Vrijeme radnje: pedesete godine 20. stoljeća
Mjesto radnje: Dalmatinska zagora
Tema: uprizorenje Hamleta u zaostalom selu Dalmatinske zagore
Ideja: kulturu čini razina ljudske svijesti, a ne kulturni sadržaj
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 34 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Prva slika
Komedija započinje prizorom u prostoriji Narodnog fronta gdje seljaci, mještani Mrduše Donje s nestrpljenjem iščekuju Mjesni aktiv koji je sazvao predsjednik Mile Puljiz, zvan Puljo. Sastanak je počeo, a Puljo odmah na početku najavljuje dnevni red. Tema će biti kulturno-prosvjetna aktivnost sela s kojim se njegovi mještani ne mogu baš pohvaliti. Mještanima i sada ova tema nije po volji, jer smatraju da u životu imaju važnijih problema od kulture, koji ionako ne razumiju. Zato seljaci negoduju i čude se, a za to vrijeme drug Maček, predsjednik Upravnog odbora Zadruge, iznese prijedlog da bi bilo dobro prirediti u selu kazališnu predstavu. Seljaci ne znaju ništa o predstavama, pa ih Maček uvjerava da će predstavom moći prikazati stanje u vlastitom selu i tako moći vidjeti što u njihovoj zajednici valja, a što ne valja.
Svi nazočni glasno su negodovali zbog ideje govoreći kako oni nemaju vremena za takve stvari ili jednostavno nisu za to. No, sve njihove argumente pobio je drug Mate Bukarica Bukara – upravitelj Zadruge i sekretar Mjesnog aktiva Partije. Pošto je on najistaknutiji član društva nitko nema pogovora na njegove riječi. Rekao je da će se predstava održati, a sve one koji se tome protive, nazvao je protunarodnim elementima. To je ušutkalo raju, pa je sada jedino preostalo odlučiti kada će se i koja predstava održati.
Za riječ se javio Šimurina i počeo priču o svom izletu u Zagreb, gdje je između ostalog bio pozvan u kazalište. Predstava koju je gledao zvala se, po njegovim riječima “Omlet”, ali onda ga seoski učitelj ispravi i kaže da je to zasigurno bio Hamlet. Šimurina nastavi priču o tom “Amletu”. Tada je drug Šimurina, naravno, morao i objasniti i prepričati sadržaj predstave “Amleta” koja ga se jako dojmila, a kako bi se oni mogli pripremiti i dobro odglumiti svatko svoje uloge. Šimurina se nije toliko sjećao same radnje, koliko dojma koji je na njega ovo čudo ostavilo. Seljani su se zgrađali nad pričom u kojoj je brat ubio brata, pa oženio njegovu udovicu. Hamletova majka od seljana je proglašena nemoralnom ženetinom, a “Amlet” vođom narodnog ustanka. Ipak, mnoštvo se zgražalo kako je “Amlet” upropastio jadnu “Omeliju” pa se zbog toga jadna i ubila.
Ovoj parodiji na kraj je pokušao stati učitelj Škunca. Nije mogao vjerovati da seljani misle spremati “Hamleta”, kompleksnu tragediju najvećeg engleskog pisca. On je jedini shvaćao težinu ovog djela i kompliciranost njegovih uloga, pod kojima se i najveći glumci nekada slome. Ali Bukara nije htio ni čuti da su tamo neki “kapitalistički Englezi” sposobniji ili bolji od njih.
Raspravu je prekinuo Joco Skokić ušavši u prostoriju tražeći druga Bukaru. Škoko je optužio Bukaru da je naredio uhićenje njegova oca iako je bio nevin. Bukara je optužio Škokina oca da je ukrao iz zadružne blagajne deset milijuna. Škoko i Bukara su se posvađali, pa je Škoko između ostaloga prijetio da to neće tako ostati te da će on naći i kazniti pravog počinitelja. U tom trenutku Mile Puljiz prekida sastanak i imenuje Andru Škunca kao glavnog čovjeka predstave. Njegov zadatak bio je pronaći tog “Amleta” u knjigama i spremiti ga za predstavu.
Druga slika
U drugoj slici susreli su se Andro Škokić i njegova zaručnica Anđa, inače Puljizova kći. Škoko je zanesen Anđom i stalno je nagovara da se odu “povaljati u sijenu”, ali ona ga stalno odbija, govoreći mu da što će njoj netko poput njega. Sve je to mala igra zavođenja, jer Anđa zapravo voli Škoku. Škoki nije jasno što ga onda zvala ovamo, a ona mu kaže da ga nije ona zvala nego učitelj. Naime, ovo je sastanak glumaca koji će glumiti u predstavi. Anđa je dobila ulogu Ofelije pa se dosjetila da bi Andro mogao zatražiti ulogu Hamleta kako bi njih dvoje što više vremena provodili zajedno. Škoko je najprije htio odbiti, jer ne samo da nije bio red da gubi vrijeme na predstavu dok mu je otac nepravedno optužen, nego nije htio ni biti na istom mjestu s Bukarom, koji je također dobio ulogu. Ali nakon Anđinog nagovaranja i prijetnje da bi im otac mogao otkazati zaruke jer će se naljutiti na Škoku što je odbio sudjelovati u predstavi, ipak je pristao.
Na scenu tada ulaze Bukara, Puljo, Šimurina i učitelj Škunca. Bukara prepričava kako su sinoć zaklali janjca koji su njih trojica sami pojeli i uz to popili deset litara vina, pa mu sada sve krči u želucu. Na probu je stigla i Majkača, seoska krčmarica i udovica, koju Bukara odmah počne pipkati i govoriti joj kako uvijek kad dođe u tavernu prvu na nju baci pogled, iako doma ima ženu.
Učitelj Škunca nervozno je počeo dijeliti uloge, pa je tako Bukara dobio ulogu kralja Klaudija, Majkača je dobila ulogu Gertrude, Puljiz će glumiti Polonija, Mačak će biti Laert, a tumač predstave bio je Šimurina.
Već za vrijeme prve probe pojavili su se prvi problemi. Shakespeareov tekst bio je pretežak za većinu mještana Mrduše Donje. No, problem nije samo složenost radnje i težak jezik za mještane. Naime, Bukara je zaključio da je tekst previše ideološki neprihvatljiv i prepun reakcionarnih ideja. Uz sve to on čak nije uspio pravilno niti tekst pročitati, a zahtijevao je da “Amlet” mora biti predstava koja će predstavljati radnike i seljake. Jedino rješenje bilo je da učitelj Škunca prepravi tekst. Škunca se naravno tome usprotivio. Kao učeni čovjek smatrao je grehotom takvo nagrđivanje velikog Shakespearea. Ali kada su mu zaprijetili da će, ako odbije, biti prozvan narodnim neprijateljem i “satelitom kapitalističke sile”, Škunca se pokorio i protiv svoje volje pristao Hamleta prilagoditi narodu.
Na kraju scene vidimo da su Majkača i Bukara i u stvarnom životu ljubavnici, iako je Bukara oženjen, a Majkača je ostala udovica prije samo godinu dana. Bukara i Majkača su ljubovali i dok je njoj muž bio živ, ali, kako ona kaže, samo njemu u inat jer nije bio dobar u krevetu. Dvoje ljubavnika dogovorilo je sastanak za pola sata ispod smokve.
Treća slika
Radnja treće slike odvijala se tek nakon nekoliko dana. Sastali su se prije dogovorene probe Bukara i Puljiz te su pričali o tome kako bi ih zabrinjava ponašanje Joce Škokića. Bukara je imao plan pa je zamolio Puljiza da pita svoju kćer Anđu da im otkrije planove i namjere Škoke. Puljiz je pristao, ali Anđi se nikako nije sviđalo da smišlja varke svom zaručniku. Plakala je da se ona ne zna pretvarati i lagati, ali je nakon očevih i Bukarinih prijetnji ipak pristala ispitati što to Škoko smjera.
Onda na scenu dolazi učitelj Škunca i Škoko. Učitelj je pozvao samo ovo četvero glumaca kako bi radili na sceni između Hamleta, Ofelije, kralja i Polonija. Glumci izvode prilagođeni tekst drame, a preradio ga je učitelj Škunca. Ali izmijenjen nije samo tekst, nego i dijelovi radnje, pa tako Ofelija tj. Omelija u prilagođenom tekstu ne čita, nego radi tipični “narodni posal” – prede vunu, a u sceni gdje Hamlet i Ofelija razgovaraju, Amlet i Omelija pjevaju ojkalice.
Prerađeni tekst je naišao na odobravanje svih prisutnih jer su smatrali da je više usklađen sa socijalističkim poimanjem čovjeka. Jedino je Škunca nezadovoljan i očajan zbog učinjenog.
Nakon što je proba završila, Bukara i Puljo su se sakrili i odlučili malo špijunirati Anđu i Škoku. Očekivali su da će Anđa izvršiti ono što su se bili dogovorili. Anđa je dovukla Škoku natrag u kuću, gdje su se Bukara i Puljo sakrili ispod nabacanih zastava. Anđa je odmah primijetila da je Škoko posve bezvoljan, pa kad ga stala ispitivati što mu je, on joj kaže da ovih dana ne zna gdje mu je glava. Osjeća se očajno jer već danima glumi, skače, pjeva, izigrava budalu, dok je njegov otac u zatvoru. Kada mu je Anđa rekla da on ni ne zna je li mu otac kriv, Škoko izvadi pismu koje je dobio od oca. Škoko Anđi čita očevo pismo naglas, a iz njega se jasno vidi da je glavni krivac za krađu novca Bukara, da je Maček prema njegovoj zapovijedi spalio knjigu rashoda, dok je kontrola pronašla jedino knjigu prihoda.
Budući da je Anđa znala da ih slušaju, pokušavala je Škoku spriječiti da iznese cijelu istinu, a uz to mu je predložila da sve to pokuša zaboraviti jer će to ugroziti i njihov brak. Škoko ne može vjerovati da mu Anđa to predlaže te je odgurne i ljutit odlazi.
Puljo je nakon svega pitao Bukaru tko je uzeo pare, ali ih je tada prekinuo učitelj, ušavši u kuću tražeći knjigu. Nakon što je učitelj izašao, Puljo je još jednom pitao Bukaru tko je uzeo pare, ali ovaj mu nije ni odgovorio. Bio je obuzet mišlju da je učitelj možda čuo sve što se ovdje dogodilo.
Četvrta slika
Drugi dio drame započinje pripremanjem nove probe. Škoko u prisustvu učitelja gleda kostime za predstavu koje su posudili iz gradskog kazališta. Škoko bi najradije sve to zapalio, pa on i učitelj počnu razgovarati o Škokinom ponašanju. Učitelj mu kaže da je još mlad i naivan jer misli da je dovoljno samo pokazati na lopova pa da pravda bude zadovoljena. Niti ne shvaća da će tako najviše on stradati. Učitelj tada u povjerenju kaže Škoki da je saznao da se Anđa bavi nekim špijuniranjem. Škoko kada je to čuo potpuno je pobjesnio. I do tada je bio psihički rastrojen, a ta vijest ga je posve dotukla.
No, u taj čas dolaze svi ostali glumci i proba počinje. Puljo, Bukara i Mačak glume izrabljivače narodnih masa, a već otprije dosta pijani, urlaju i piju i dalje. Učitelj ih pokušava pripremiti za scenu “Mišolovke” iz Hamleta, ali muškarci radije piju i kartaju. Dok piju i časte se, oslovljavaju se imenima iz svojih uloga i međusobno se odnose kao da su u predstavi. Pridruži im se i Majkača koja je donijela pršuta, pa počela izvlačiti rekvizite. Okitila se i stavila krunu pa i sama počela skakati govoreći da je kraljica.
Svemu tome ne želi se pridružiti samo Škoko, već samo šutke sjedi sa strane. Kada mu se obrate na grubi način da se priključi predstavi, on poludi i u naletu bijesa prekida s Anđom optužujući je da ga je uhodila i izdala. Bukari zatim baci čašu vina u glavu, a na Mačeka je nasrnuo pod prijetnjom da mu kaže gdje je očevo pismo kojega ne može pronaći, a koje mu je Bukara ukrao. Svi prisutni ga pokušavaju urazumiti da se smiri, ali on uzrujan odlazi prijeteći im da će otkriti zavjeru.
Na kraju Puljo pokušava saznati od Bukare gdje je knjiga rashoda, ali ovaj i njemu počne prijetiti da će otkriti odakle mu novac od kojeg je izgradio najmoderniju kuću u selu iako ima malu plaću.
Peta slika
U petoj slici odvija se proba zadnjeg čina predstave. Škoko je cijelo vrijeme pasivan te promatra sve događaje sa strane. I tako sve do trenutka kada se treba dogoditi obračun Hamleta i Laerta. Tada Škoko započinje pravu tučnjavu s Mačkom, a svi prisutni misle da se radi o jako uvjerljivoj glumi pa ih krenu bodriti i navijati. No, Tada Škoko stavi Mačku pod grlo nož, a ovaj krene bespomoćno zapomagati. Tada i svi shvate da se ne radi o glumi već o pravom događaju.
Mačak je prestravljen od straha pa priznaje da je spalio knjige po Bukarinom nalogu. Sve to oslobodi svake sumnje Škokinog oca. Škoko je zadovoljan što je istina napokon izašla na vidjelo, ali u taj tren dolazi jedan seljak s viješću da se Škokin otac u zatvoru objesio. Škoko na to poludi govoreći da su oni ubili njegova oca pa krene s napadom na Bukaru, ali ga svi prisutni odmaknu i smire. Tada se nitko ne želi približiti Škoki kao potpora pa čak ni Anđa. Škoko je slomljen, moli Anđu za oprost, a onda ide do Škunce i Mare moleći da mu pokažu samilost i daju potporu. Na kraju shvati da među njima “ne može naći čovika” pa slomljen odlazi. Bukara ovo dočeka sa zadovoljstvom, pa svu krivnju za nedavne događaje svali na Škoku i njegova oca. Seljaci dalje nastavljaju piti i urlati.
Tako se ova Brešanova verzija Hamleta razvija od komedije do tragedije.
Analiza likova
Likovi: Mile Puljiz, Mate Bukarica Bukara, drug Šimurina, Joco Skokić, Andro Škunca, Anđa, Mačak
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 34 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Ivo Brešan rodio se 27.5.1936. godine u Vodicama. Bio je suvremeni hrvatski dramatičar i romanopisac. Srednju školu pohađao je u Šibeniku, u gimnaziji, dok je studij upisao 1960. godine u Zagrebu na Filozofskom fakultetu gdje je studirao na Odsjeku za jugoslavenske jezike i književnost.
Nakon završenog studija zaposlio se kao profesor u šibenskoj gimnaziji. Poslije 1983. godine radio je i kao voditelj Centra za kulturu u Šibeniku. Uz sve to obavljao je dužnost i voditelja kod organizacije Festivala djeteta u Šibeniku.
1970. godina bila je ključna za Brešanovo pojavljivanje u književnosti. Tada je objavio svoju prvu dramu “Četiri podzemne rijeke”. Ona je objavljenja u splitskom časopisu “Vidik”.
Iako je pisao i ranije, tek je 1971. godine nakon uzaludnih pokušaja koji su trajali u periodu od pet godina uspio svoju dramu postaviti na scenu. Tada je konačno prikazana njegova groteska “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” u zagrebačkom kazalištu Teatra ITD.
Njegova najpoznatija djela su: “Ptice nebeske”, “Spletke”, “Utvare”, “Anera”, “Svečana večera u pogrebnom poduzeću”, “Hidrocentrala u Suhom dolu”…
2008. godine dobio je za roman “Katedrala” Ksaver Šandor Gjalski nagradu.
Umro je u Zagrebu 3.1.2017. godine.
Autor: V.B.
Odgovori