Roman “Bolja polovica hrabrosti” (1972.), hrvatskoga književnika Ivana Slamniga, smatra se našim prvim pravim postmodernističkim romanom. Njegova postmodernistička prethodnica u jednom je sloju dio hrvatske “proze u trapericama”, u čijem je središtu skupina, odnosno klapa (okupljanje starih školskih prijatelja), te motiv bijega (glavni junak bježi od svih, no ponajviše od samoga sebe). Osim tih glavnih odrednica romana. postoji i jedna glavna tematika, u kojoj pratimo jednu ljubavnu priču. Ovo je roman u kojoj postoji priča u priči, koja se na kraju isprepliće. Junak – pripovjedač ima svoju priču: profesor je, ima prolaznu ljubavnu vezu, često mijenja mjesto boravka. Ali njegova priča značajno je određena tekstom “romana u romanu” tj. pričom jedne književne amaterke u pisanju.
Na kraju zaključuje da je on uvučen u njezinu priču te da je on sam dio te priče, samim time što je čita i raspravlja o njoj. Ta književna amaterka, postarija žena, htjela je glavnom liku preko svojih priča, prepričati svoju prošlost te mu dati da znanja svoje želje i maštarije o njemu. Glavni lik na kraju shvaća poantu svega te bježi, bježi od svih da bi radio kao profesor engleskog i njemačkog jezika u školi u jednom selu. Roman završava bijegom. Ne znamo što će biti kasnije, no nije ni bitno. Bitne odrednice ovoga romana su društvo u kojem se ističe pojedina. On bježi od samoga sebe jer se boji svega i nije pronašao svoj put. I kad mu se ponudi neko rješenje, primjerice priča koju čita od novostečene prijateljice, književnice amaterke, koja mu otvoreno daje do znanja što želi, on svejedno bježi.
Tema romana zapravo nije Flaksov život, već izmišljena priča koju piše Matilda, teta usidjelica. Okvirnu priču, koja drži roman na okupu, priča glavni lik Flaks, pravim imenom Špringinsfelt. Flaks je intelektualac srednjih godina koji živi u Hrvatskoj, odnosno Zagrebu. On se bavi pisanjem te prevođenjem. U romanu piše jezičnu disertaciju o jezičnih natpisima u Hrvatskoj. Druga priča koja se pojavljuje u romanu jest Matildina priča o Ani i Vojku.
Temeljna problematika romana svodi se na pitanje same ljudske egzistencije (motiv bijega odnosno lutanja), pitanje socijalizacije te pitanje književnosti i jezika. Svoju priču Flaks priča u 1. licu, dok je Matildina priča ispričana u 3. licu. Matilda svoju priču smješta u okvire povijest hrvatske književnosti. Tema je ljubavna priča između Ane i Vojka te je smještena u vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Tijekom razvoja te pripovijest primjećuje se prava Matildina namjera. Htjela je nekako pridobiti mladoga Flaksa. Flaks čitajući Matildine rukopise na kraju shvaća poantu svega. Shvaćajući prijevaru u koju ga je teta uvukla svojom pripoviješću, Flaks je otišao Brestovje.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: 7o.-te godine prošlog stoljeća
Mjesto radnje: Zagreb, Brestovje
Kratak sadržaj
Roman počinje glavnim junakom Flaksom i njegovim razmišljanjem, odnosno odmaranjem u svojem automobilu. Igrom slučaja, s neznancem koji mu je pomogao da parkira automobil, odlazi u lokalnu krčmu i časti ga gemištom za napravljenu uslugu. Tamo je Flaks sreo svoje školske prijatelje Zitu, Bertija, Hercla. Upao je u raspravu o davnom izletu u Samobor. Raspravljali su o raznim dogodovštinama koje su proživjeli na izletima.
Tu saznajemo kako je bila objavljena prva Flaksova pjesma. On je svoju prvu pjesmu ubacio u postkast na adresu jednog omladinskog časopisa. Nakon mjesec dana, pjesma mu je bila objavljena te se počeo aktivno baviti pisanjem. Također, u tome razgovoru saznajemo kakva je to skupina bila. Prema Flaksovim riječima, ova klapa je bila ona u kojoj se moglo šutjeti, odjednom govoriti, a mogli su se i podijeliti te međusobno razgovarati. Bavili su se nimalo sličnim poslovima, ali su kao klapa jako dobro funkcionirali jer su bili složni. Tu saznajemo kako Flaks trenutno piše jezičnu disertaciju “Preobrazba književnog i saobraćajnog jezika u sjevernoj Hrvatskoj u 19. stoljeću”. Zita mu preporuči da dođe do nje jer ima sačuvane pjesmice koje su pisali svake godine ocu za rođendan.
Tako Flaks odlazi do Zite. Tamo upoznaje njezinu sestričnu Anitu i Zitinu tetu Matildu. Zitina sestrična Anita je mlada djevojka koja živi malo kod nje, a malo kod svoje majke jer se želi rastati od svog muža. Kod Zite Flaks pronalazi mnoštvo knjiga koje ga interesiraju. Zitina teta Matilda daje Flaksu na čitanje prvi dio svog romana. Ona ne želi objaviti svoj roman, ali je zanima tuđe mišljenje. Vraćajući se kući, Flaks počinje svoju avanturu sa Anitom, no, shvaća da od njihove ljubavi ne bi moglo biti ništa. Tu istu večer, čita prvi dio Matildinog romana, u kojem saznajemo o čemu je ona pisala. Priča počinje o djevojci Ani te njezinom životu. Ona je vezana uz momka Vojka. Provodili su vrijeme zajedno te na kraju prvog dijela saznajemo kako su oni zapravo neslužbeno zaručeni.
Nakon pročitanog prvog dijela priče, Flaks i njegova skupina na Zitin prijedlog odlaze na izlet u Brestovje, potražiti stare natpise. Zita je rekla kako je to mjesto gdje su imali ladanjsku kuću i da se tamo nalaze zanimljivi stari natpisi. Krenuli su vlakom i veselili se kao mala djeca. Stigavši vlakom u Brestovje, naišli su na crkvicu, na kojoj su našli zanimljive stare natpise. Lutajući i neznajući gdje je Zitina ladanjska kuća, naišli su na ženu koja je im je rekla gdje se nalazi ta famozna ladanjska kuća, odnosno “dvor”, kako je Fons izjavio. Tako su upoznali i starijeg gospodina Andriju Šebetića. On ih je uveo u kuću. U njoj su bili žena te Andrijin otac, Ludvek Šebetić. Zita shvaća da su to Relski, njezini davni kumovi. Starci su se sjećali Zite na mahove. Tu saznajemo da Zitina majka još uvijek ima kontakt sa njima.
Nakon ovoga posjeta, klapa odlazi u Brestovje te tamo nailazi na Lućuma. Baš u to vrijeme, u Brestovju se održavao festival. Lućum je mislio da su oni došli na festival. Nisu ga htjeli razočarati te su mu prešutjeli istinu. Tema festivala bio je dijalekt, naglasci… Klapa se zabavljala, uživali su u dobroj hrani i piću. Tu saznajemo zaboravljeno Flaksovo obećanje Lućumu da će održati referat iz filološke sekcije. Stvar je spasio Hercle, koji je u Dvorani Doma kulture održao predavanje o naglascima. Došla ga je podržati cijela klapa te mu u raspravi pomogao i sami Flaks koji je osjećao grižnju savjesti zbog neodržanog obećanja. Kasnije su svi jeli i pili te im je svima Lućum predložio poslove u Brestovju. Nitko nije prihvatio, no na kraju romana saznajemo da je Flaks prihvatio mjesto profesora engleskog i njemačkoj jezika u školi. Te večeri, Flaks od Zite dobiva drugi dio Matildine priče o Ani i Vojku.
U drugom dijelu Matildine priče saznajemo kako su se Ana i Vojko vjenčali te odlaze na svoje bračno putovanje. Tijekom tog vremena, Ana nije uspjela zanijeti, no, nažalost, niti kasnije. No, vjerovala je kako Vojku to nije smetalo. Ana je kuhala za Vojka, a on je bio još mladi liječnik te se usavršavao u svojoj profesiji. Vrativši se s bračnog putovanja, Ana je shvatila da se ona mora brinuti za kućanstvo te svima pokazati kako je sposobna kućanica. Za vrijeme Vojkova imendana, opravdala se kao vrsna domaćica. Sve dane dok je Vojko radio, Ana je provodila pripremajući, kako sebe, tako i hranu i cijelo kućanstvo za Vojka. Voljela ga je i prihvaćala je sve u vezi njega. Na kraju drugog dijela priče dobivamo značajku koja nam daje uvid što će biti u trećem, odnosno zadnjem dijelu romanu. U luku je došao brod sa natpisom JUGOSLAVIJA, koji se kretao u područjima u kojima je vladao rat. Pročitavši drugi dio priče, Flaks je zaspao.
Probudivši se, klapa se sastala te istom i rastala. Flaks je ostao s Bertijem u Brestovju. Provodili su vrijeme hedonistički, usput imajući filozofske rasprave. Vrativši se iz Brestovja, a Flaks odlazi do Zite. Tad je Anita bila sama doma te su ona i Flaks imali svoju ljubavnu večer. Kasnije se vratila Matilda, osjećajući da je nešto bila prekinula, no nije ništa spomenula. Matilda i Flaks su imali rasprave o njezinu romanu, o samom jeziku romana. Tu večer Flaks dobiva treći dio Matildina romana. U trećem dijelu romana, kao što se moglo i zaključiti iz zadnjeg dijela, dolazi do rata. Njihovo mjesto bilo je okupirano od strane talijanskih i njemačkih okupatora. Vojko je dobio časničku odoru te je postao vojni liječnik. Vojko je imao razne priče što je sve morao raditi kako bih pomogao ljudima.
Kako je vrijeme prolazilo, Vojko je počeo obolijevati. Ana samoj sebi nije htjela priznati da bi Vojko, kao liječnik, mogao oboljeti. Primjećivala je Ana preko Vojkove prehrane da se nešto čudno događa s njime. Tražio je drugačiju hranu nego što je običavao jesti. No, ona nije ništa pitala, već je uradila kako je Vojko rekao. Jedne večeri, Ana se nije nije ni snašla, a njezin muž je umro. Vojko je umro od žučnog napada. Tako je završio ovaj dio Matildine priče o Ani i Vojku. Nakon ovog nastavka, Flaks je počeo polagano shvaćati kako ga je Matilda nesvjesno uvlačila u svoju priču. Netom kasnije, Flaks provodi večer sa Forkom. Raspravljali su o muško ženskim odnosima te o svemircima. No, glavni razlog njihova nalaženja, kako je rekao Flaks, jest dogovor oko novoga istraživačkog izleta. Matilda je spomenula Flaksu da će mu pokazati zanimljive nadgrobne natpise. Klapa je krenula na izlet s tetom Matildom. Na tome izletu naišli su na zanimljive stare nadgrobne spomenike.
Kasnije, dobivši neočekivan honorar, Flaks odluči počastiti se i kupiti si nešto. Odlazi u trgovinu Namu s namjerom da si kupi čarape. Tamo susreće Anitu koja mu pomaže u kupnji. Proveli su neko vrijeme zajedno. Anita je bila inicijator koji je Flaksu i čitateljima otvorio oči da se Flaks zapravo boji vezanja, preciznije, ljubavnih veza. Anita mu na kraju večeri daje zadnji dio Matildine priče u kojem saznajemo što se događa s Anom nakon Vojkove smrti. Ana se svaki dan spremala i uređivala kao i za vrijeme Vojkova života. Redovito je kupovala hranu za dvoje, ali dugo vremena nije kuhala ništa. Svaki dan bi odlazila na Vojkov grob. Osjećala je da mu je tako bliže i da imaju nešto svoje.
Nakon nekog vremena, Ana je počela na groblju primjećivati mladića kako također stoji na jednom od grobova. S vremenom, Ana se počela interesirati za njega. S vremenom više nije bila sigurna dolazi li na Vojkov grob radi Vojka ili mladića. Izjedala ju je sumnja je li Vojko samo izgovor da bi imala neki nedogovoreni sastanak s mladićem kojega ne zna, ali je ipak nešto, ljudskom oku nevidljivo, veže uz njega. Nije ni sama znala što je ispravno, ali znala je kako se osjeća. Utjehu je, bez obzira na sve, pronalazila u odlascima na groblje, gdje je znala da će pronaći mladića koji joj je bio misterij. Flaksu je ovaj završetak bio neobičan.
Jedne večeri, sastali su se svi zajedno – teta Matilda i Anita i Zita. Flaks i Matilda vodili su rasprave o završetku ove priče. Matilda napominje kako je njoj važan Anin odnos prema Vojku te kako Anu ne treba kriviti radi njene dileme i zbog čega odlazi na groblje. Tako kao da opravdava samu sebe. Tu istu večer Flaks ljubi Zitu. Kasnije Flaks dolazi do svojih novih spoznaja. Shvaća prijevaru u koju ga je Matilda uplela. Shvatio je da je svime ovime, a ponajviše romanom, sve ovo bila Matildina izjava ljubavi. Flaks odlučuje da ne želi biti vezan ni za koga te zove Lućuma. Kaže mu da dolazi u Brestovje i prihvaća mjesto profesora engleskog i njemačkog jezika u školi.
Iste večeri Flaks odlazi, odnosno bježi, no on to naziva “spasenjem”. Sam za sebe kaže kako je spašen. Roman završava rečenicom: “Razuman uzmak – bolja polovica hrabrosti.“. Iako glavni lik, junak Flaks bježi, on u tome bijegu vidi svoj spas i divi se samom sebi na hrabrosti. Iako bijeg obično podrazumijevamo kao nešto negativno, u ovome slučaju bijeg je spas, što nam i sami Flaks potvrđuje.
Likovi: Flaks, Matilda, Anita, Zita, Berti, Hercle…
Analiza likova
Flaks – glavni lik i junak, pravim imenom Špringinsfelt, tridesetogodišnjak je koji živi u Zagrebu. Putovao je Europom, bio u Firenci, Amsterdamu. Trenutno se bavi pisanjem jezične disertacije “Preobrazba književnog i saobraćajnog jezika u sjevernoj Hrvatskoj u 19. stoljeću”, odnosno proučava jezik na terenu.
Njegovo obilježje je bijeg. Bježi u razna mjesta i luta kako bi pronašao samog sebe. Nema stalnu vezu. U romanu ima svoje društvo s kojima putuje po izletima. Neko vrijeme ima avanturu sa Zitinom sestričnom Anitom. Djevojka Anita mu se sviđa ali ne želi nikakvu stalnu vezu s njom. Također, Zitina teta Matilda daje mu u tri navrata svoj roman na čitanje. On je diskutirao s Matildom o njezinu romanu te shvatio kako mu se ona preko toga daje. Tako izjavila mu je ljubav. Flaks to ne prihvaća te bježi. Na kraju romana, bježi i od Anite, od Matilde pa i od Zite, s kojom je isto ljubovao.
Zapravo, Flaks je tipičan lik izgubljenog intelektualca koji se još nije pronašao. Nije spreman odreći se svoje slobode da bi se posvetio nekoj osobi, u ovome slučaju partnerici. Bježeći iz Zagreba, odlazi u Brestovje raditi kao profesor engleskog i njemačkog jezika u školi. Na kraju romana, ovim bijegom te promjenom načina života, sam je sebi rekao da je spašen.
Anita – Zitina sestrična. Ima muža s kojim živi odvojeno, ali još je u braku s njime. Trenutno živi ili kod Zite ili kod svoje majke. Još je mlada djevojka i također je izgubljena u životu, baš poput Flaksa. Neko vrijeme ima ljubavnu vezu s Flaksom, ali shvaća da se on boji obaveza i da je to sve prolazno. Nema neki cilj u životu i još se traži.
Zita – Flaksova prijateljica. Bila je udana za Ranka od kojeg se rastavila te s njim ima kćer Jagicu. Živi s tetom Matildom. Pripada Flaksovoj klapi s kojima organizira izlete i putuje.
Berti – Flaksov prijatelj, osoba je s kojom je Flaks najviše volio pričati. Voljeli su piti, napiti se te voditi svoje filozofske razgovore. Berti je uvijek nekako indirektno pomagao Flaksu u rješavanju njegovih nedoumica.
Hercle – pravim imenom Petar Gavranko. Krhak momak koji je bio dobroćudan. Bavio se lingvistikom. Spasio je Flaksa sa svojim izlaganjem na izletu u Brestovju. Flaks je bio obećao Lućumu da će održati predavanje u filološkoj sekciji na festivalu u Brestovju, no Flaksovo obećanje bilo je pijano te se ovaj nije sjećao toga. U pomoć mu je uskočio Hercle sa svojim predavanjem o akcentima u Brestovju. Njegovo predavanje sve je oduševilo te mu je u diskusiji pomogao i sami Flaks, zbog grižnje savjesti radi svojeg neodržanog predavanja.
Matilda – Anitina teta, usidjelica. Ne znamo što je bilo sa njom u prošlosti no Zita za nju kaže da je vjerojatno još djevica i da nikad nije imala muškarca. Ona je tip osobe koji brine za druge. Ona je dadilja, ali i svestrana žena. Bavi se pisanjem, ali ne želi objavljivati svoje radove, već piše za svoju dušu. U ovome slučaju piše roman te ga daje na čitanje Flaksu, kako bi mu dala da znanja da je zaljubljena u njega.
Pratila je modu te se uvijek lijepo dotjerivala i pazila na svoje ponašanje. Bila je žena u poodmaklim godinama, ali bila je i jako sofisticirana. Također, bila je snalažljiva. Na jednom izletu, na zahtjev Flaksa, prva je pronašla kamen koji je trebao Flaks. Samim time pokazala je svima, a ponajviše Flaksu, što je htjela postići, kako je mudra i snalažljiva. U svojem romanu piše o ljubavnoj priči između dvoje ljudi, Ane i Vojka. Smješta je u razdoblje Drugoga svjetskog rata. Preko te priča, kao da priča svoju nikad neispričanu priču. U svakom slučaju, žena je bila nadarena za puno toga, ali pišući ovaj roman, nadomještala si je ljubav i romantiku koju nije imala u stvarnom životu.
Bilješka o autoru
Ivan Slamnig (1930. – 2001.), suvremeni hrvatski pjesnik, prozaik, književni teoretičar i prevoditelj. Rođen je u Metkoviću. Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet završio je u Zagrebu.
Od 1949. godine surađuje u mnogim književnim časopisima, a prvu knjigu, zbirku pjesama Aleja poslije svečanosti objavljuje 1956. Nekoliko je godina radio kao predavač na slavističkim katedrama sveučilišta u Firenzi, Bloomingtonu, Chicagu, Amsterdamu i Uppsali. Do umirovljenja bio je profesor na Katedri za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Slamnig je svestrani književnik. Piše poeziju (zbirke: Aleja poslije svečanosti, 1956.; Odron, 1956.; Naronska siesta, 1963.; Monografija, 1965.; Limb, 1968.; Analecta, 1971.; Pjesme u izboru Slobodana Novaka, 1973.; Dronta, 1981.; prozu (zbirke pripovjedaka Neprijatelj, 1959. i Povratnik s Mjeseca, 1964.; roman Bolja polovica hrabrosti, 1972.) i radiodrame.
Osim toga, autor je brojnih prijevoda poezije i proze s mnogih europskih jezika, sastavljač značajnih antologija i priručnika, a značajne su njegove knjige iz književne teorije i književne povijesti.
Autor: D.R.
Odgovori