Skup

Skup je napisan po Plautovom Škrtcu ili Komediji o ćupu ili Aululariji, djelu rimskog komediografa. Unatoč tome, nije puko prepisivanje već se svojom složenosti radnje i izvrsnim dijalozima smatra jednim od najboljih djela koja obrađuju temu škrtosti.

Skup je sastavljen od Prologa i 5 činova, ali u rukopisu kraj drame nije sačuvan. Osim našeg Marina Držića, Plautov Škrtac je kao predložak poslužio i velikom francuskom dramatičaru Jean-Baptiste Poquelinu poznatom pod imenom Molièr.

Skup je prikazan na svadbi Sabe Gajčina Palmotića 1555. Unatoč antičkom uzoru, Držić je ovu komediju napisao za Dubrovčane i napravio neke preinake stvorivši time hvalevrijedno djelo koje je bilo primjereno ondašnjem društvu. Komediju je izvela njegova skupina Njarnjasi, a najčešće su izvodili pastorale.

Dva glavna motiva su ljubav i zlato, odnosno novac te škrtost starca Skupa. On pronalazi blago u svojoj kući i draže mu je ono nego njegova vlastita kćer Andrijana. Ne želi joj dati blago za miraz pa bi je radije udao za Zlati Kuma koji ne traži miraz, nego za Kamila u kojeg je ona uistinu zaljubljena. Kako je samo opsjednut svojim zlatom, tjera Zlati Kumove sluge iz kuće jer ga je strah da će mu ukrasti blago na što Zlati Kum razvrgne zaruke.

Kamilo u međuvremenu sa svojim slugom Munuom i Skupovom sluškinjom Varivom pokušava smisliti kako će osvojiti Andrijanu. Nakon što mu Kamilov sluga Munuo ukrade njegovo zlato, Skup poludi i optužuje sve redom za krađu, ne slušajući nikoga.

Motiv škrtosti se provlači cijelim djelom. Djelo se završava četvrtim prizorom petog čina, ali se može pretpostaviti kako na kraju Kamilo dobije Andrijanu za suprugu, Skup dobije svoje blago, a Kamilov sluga dobije Grube za suprugu.

Držić sva svoja djela gradi na oprekama; snažna je opreka u ovom djelu stari – mladi. Gotovo svi stariji u ovom djelu si predstavnici konzervativnog pogleda na svijet; škrti su, mladi im nikako ne odgovaraju zbog svoje raskalašenosti, misle samo na novac i ugled koji njime stječu. Mladi su za razliku od njih iskreni i nije im bitno blago koliko su njihovi osjećaji.

Još jedna od karakteristika je odnos sluga i gospodara. Gospodari su uvijek nesposobni i prepuštaju slugama da sve rade. Sluge se svojim radom i domišljatošću snalaze u životu i pomažu svojim gospodarima.

Držić jako često svoje komične scene postiže dijalozima u kojima se govori o različitim objektima, ali govornici misle da pričaju o istom odnosno humor proizlazi iz nesporazuma.

Kao kritičar svog vremena, u svojim je djelima suptilno ismijavao ondašnje hrvatske petrarkiste i to najčešće u likovima svojih hipersenzibilnih plemića koji umiru od ljubavi.

Iako spada u renesansne spisatelje, svojom manirom pisanja, komentarom društva koji nikada ne izostavlja i prije svega ironijom i parodijom koja je prisutna, on daje nagovještaj novog razdoblja manirizma koje će ubrzo zavladati Europom.

Vrsta djela: komedija, nije sačuvan kraj 5. čina

Mjesto radnje: Dubrovnik; Skupova kuća, Crkva, groblje,

Vrijeme radnje: sredina 16.stoljeća

Tema djela: škrtost i sebičnost starca koji ne mari za bližnje te ljubav mladih

Ideja djela: istinski osjećaju ljubavi mogu pobijediti zlobu i oholost

Kratak sadržaj

Prolog

Satir izlazi na pozornicu. Objašnjava kako je on Stijepo i satir. Spominje Njarnjase, jednu od nekoliko Držićevih glumačkih skupina koja je ujedno i izvela ovo djelo prvi puta na vjenčanju Sabe Gajčine. Predstavlja komediju kao vrlo staro djelo pisca Plauta u kojem se govori o škrtom starcu koji je našao zlato (tezoro), ali ga dobro čuva kako ne bi morao dati to kćeri u miraz.

Čin 1

Iz razgovora sluškinja Varive i Grube saznajemo kako se boje svog gospodara starca Skupa koji je opsjednut svojim zlatom. Razgovaraju kako je njegova kćer Andrijana veoma tužna jer je želi udati za nekog bogatog starca samo zato što on ne traži miraz za brak. Andrijana je zapravo zaljubljena u Kamila, mladića vlastelina.

Skup stalno optužuje Varivu kako mu po kući traži njegovo blago, ali se ona brani kako u kući nema ničega vrijednog:

“Da ti hoću ukrasti, ne bih ti imala što ukrasti, neg paučina; toga ti je najpunija kuća, ni daš mesti… ni daš kuhat. Ključe od ognjišta držiš kako da ti je tezoro u ognjištu! Kći ti namrij glada, djevica kako anđeo! Nije liti grijeh?”

Variva ga optužuje kako nema ništa za jesti, kako je škrt i paranoičan jer stalno priča o zlatu kojeg nema. Starac razmišlja kuda bi mogao sa skrivenim ćupom jer mu nikako ne da mira. Ne može spavati, u svakom vidi potencijalnog lopova koji je došao okrasti ga, ne može razmišljati ni o čemu drugome osim o svom zlatu kojeg poistovjećuje s ljubavi.

“Amor nije amor, zlato je amor.”

Starac odlazi iz kuće zbog sastanka s nekim dužnikom, a Varivi i kćeri Andrijani zabranjuje da ikoga puštaju u kuću. Nastavlja sa sumnjom komentirati sve oko sebe, svakog sumnjičiti i ustvrđuje kako pravo prijateljstvo ne postoji, već je sve uvijek iz neke koristi. Želi se što prije vratiti kući da može paziti zlato.

Sluškinja Gruba razgovara sa svojim gospodarom Kamilom, mladićem koji je zaljubljen u Andrijanu. On ju moli da mu dozove Varivu, ali ona traži slatkiše. U tom trenu Variva otvara vrata kuće i javlja mu namjere Skupa da uda kćer bez miraza za nekog starca. Variva ga uvjerava kako je Andrijana bez sumnje zaljubljena u njega i kako se ne želi udati ni za kog drugog, a on joj obećaje poslati Grubu kada smisli što učiniti.

Dobre, Kamilova majka, i Zlati Kum, njezin brat, razgovaraju o tome bi se on trebao oženiti jer ima toliko zlata, ali ga nema kome ostaviti. Zlati Kum zna kako je već ostario, ali se ne želi ženiti za neku bogatu ženu koja će zbog svog velikog miraza zahtijevati od njega poklone, već želi skromnu i siromašnu ženu. Misli kako će ona zbog svoje skromnije imovine biti zahvalna i da će ga slušati.

“Neću gospođa u kući, hoću djevojku kojoj ću ja gospodar bit, a ne ona meni. Ja ne imam potrjebu od imanja.”

Sjeti se Skupa kojem je obećao nekad da će, ako se bude ženio, uzeti u obzir njegovu kćer iako Skup nema novaca za njen miraz. On i Dobra se dogovore kako će upravo nju Zlati Kum oženiti.

Čin 2

Munuo objašnjava kako mu je Kamilo zapovjedio da otkrije za koga starac Skup želi udati kćer.

“Čuo sam, oni star vrag, otac joj, ište ju udat za njekoga vraga stara, ni zna za koga li, što li.”

On govori kako je i on zaljubljen i da bi se rado skrasio s Grubom, sluškinjom, ali njoj majka ne da.

“Gospar sad i djetić – ognjic nas srčani žeže, bogme nazbilj! Vražica ova sva mi je u srcu, brate. Hoću li za njom?”

Skup se vraća sa sastanka s dužnikom, ali bez novaca. Opet samo razmišlja o svom pronađenom zlatu i žuri kući ljut što mu se sad javljaju ljudi koji nikada prije nisu, kao da naslućuju da je pronašao blago.

“Strah me je, njeki ga su obonjali! Ki mi se prije ne javljahu, sad mi se javljaju. Ah, ah našli su!”

Zlati Kum putem susreće Skupa i ispituje ga za Andrijanu. Skup u svojoj ludosti samo misli na blago i misli kako je Zlati Kum otkrio njegovo zlato i da zato hoće nju za ženu. Zlati Kum mu objašnjava kako će je uzeti bez miraza (prćije). Unatoč obećanju da će je oženiti iako je siromašna, Skup i dalje ne vjeruje Zlati Kumu iako mu daje svoju privolu.

“Pođ’ u slavu božju i hodi tiho i brzo kao ti drago; od moga tezora ti nećeš radovat!”

Skup govori Varivi kako je zaručio Andrijanu bez miraza, a ona se čudi što mladu djevojku udaje za starca samo zato što ima novaca. Skup naređuje da se spremi kuća, ali da nikoga ne puštaju dok on ne riješi što je potrebno za proslavu.

Variva javlja Kamilu i njegovom sluzi Munuu što se dogodilo, nakon čega Munuo savjetuje Kamila da legne u krevet i kaže kako je bolestan od ljubavi za Andrijanom, a ostale da prepusti njemu. On će tražiti njegova ujaka Zlati Kuma da prepusti djevojku Kamilu jer ju voli.

“A dundo kad čuje da je ta djevojka za tene vjerena i da ti tako za nju mreš, a ona tebe hoće, i da ste dali vjeru jedno drugomu, stisnut će pleći i imat će pacijenciju, i bit će na naš način.”

Pasimaha, sluga Zlati Kuma, organizira vjenčanje s novcima koje je dobio. Čudi se kako se sve da novcem riješiti i kako je bogatima uvijek lakše. Susreće Grubu te ju prosi, ali ga ona odbija.

Čin 3

Dobra se moli Bogu da sve dobro prođe sa zarukama njena brata, ali dolazi Dživo, njezin prijatelj koji joj javlja kako se Kamilo zaručio i to baš za Skupovu kćer, na što se ona naljuti.

“Vjerio! Ona djetelina, još mu usta mlijekom vonjaju! Za njega su žene! Neće mi u kuću! Kako se je bez mene vjerio, tako bez mene i boravi.”

Dobre ne želi nevjestu za svoga sina, pogotovo ne nekog poput Andrijane. Strah ju je mladih koji ništa ne rade, već samo brinu o izgledu i luksuzu.

“I mi smo mlade i gizdave bile, ali smo u ognjište ulazile, a nijesmo tolka čuda činile. Nebogo, mi o Ave-Mariji ustajahomo, (. . .)”

Dživo je odgovara od toga jer smatra kako su za te poslove sad dovoljne sluge. On je također predstavnik bogatijeg sloja, ali ne misli tako škrto o svojim novcima već kaže da su oni tu da se troše. Dolazi Grube s vijestima kako se Kamilo razbolio kada je čuo da se Zlati Kum vjerio za njegovu izabranicu Andrijanu te da brzo treba zvati doktora. Dživo i Dobre brzo šalju po doktora, ali se on na vijesti o njihovim zarukama jako čudi.

“Dobre, to se je Zlati Kum ktio za Skupovu kćer vjerit? Za njega je žena kako i za moga oca.”

Pasimiha i Drijemalo, dolaze u svatovskoj povorci pred Skupovu kuću i mole Varivu da ih pusti unutra. Ona ih pušta, unatoč tome što joj je Skup zapovjedio da ne pušta nikoga dok ga nema.

Munuo se brine što su sluge Zlati Kuma došle, ali vidi Skupa kako se vraća te se sakrije. Skup se jako uplaši i naljuti kad vidi ljude u svojoj kući te brzo potjera sluge Zlati Kuma, misleći da su lopovi došli po njegovo zlato. Njima ništa nije jasno te se povlače i kažu za Skupa kako nije pri zdravoj pameti.

Munuo se veseli što ih je potjerao, jer je to dobro za njegova gospodara Kamila, ali ostane skriven jer sluti da se nešto događa u kući.
Zlati Kum dolazi pred kuću sretan jer je pričao s prijateljima koji su ga savjetovali da uzme Andrijanu za ženu iako je siromašna jer time čini dobru stvar za društvo. On nju želi ponajprije jer je navikla na siromaštvo pa ga neće puno tražiti. Skup shvaća kako on ne želi ukrasti njegovo zlato.

“Veramente dobro govori, sveto govori; sad poznam er ovi ne ište moje tezoro, – dobar je čovjek.”

Dvojica staraca dogovaraju vjenčanje za tu večer jer im se žuri i žele što prije obaviti što treba.

“Namoru ću dovečer ja i popa dovesti. Što imam učinit zautra, učinit ću večeras. Moja godišta nijesu za pod vjerom stat; večeras ja hoću sve svršit.”

Kako će se pir održati kod njega u kući, Skup želi prebaciti blago na neko sigurnije mjesto tu večer. Nosi ga u neku crkvu, ali ne zna da sve to vidi Munuo. Skup sakriva blago u grob, a Munuo ga prati.

Čin 4

Munuo otkriva blago u grobu i krade ga.

“Je li istina ovo, ali mi oči lažu? Snim li ja ovo, ali sam javi našao tezoro? Munuo, ti si munuo, bježi da se vješala tobom ne munu! Nije me nitko vidio!”

Pjerić, Kamilov prijatelj, dolazi saopćiti Niki, Kamilovom dundi (stricu), važnu tajnu, ali ga ovaj prekida kako bi kritizirao mlade koji ništa ne rade i samo se glupiraju. Pjerić mu govori kako je Kamilo bolestan i umire, ali je on ravnodušan kriveći za to njegov raskalašen način života.

“Kamilo se je razbolio? Tot mu po noći hodit.”

Pjerić moli Nika da pomogne Kamilu i da govori sa Zlati Kumom i Skupom, da ne daju Andrijanu za ženu starcu već Kamilu, ali Niko ne želi ništa učiniti.

“Pođ’ zbogom, ištite druge pomoći; ja nijesam tu dobar.”

Pasimiha se žali Zlati Kumu kako ih je Skup istjerao iz kuće psujući ih i tukući ih pa se Zlati Kum naljuti i otkaže sve dogovore.

“Dobre mi je sve kriva. Tko se na ženski svjet prigiba, i mene luđaka od ove dovi, o vjeri mislit! Žao mi je er sam š njim govorio. Pasimiha pođ’ doma čeka’ me; Reci da doma nijednu spravu ne čine, i reci da ne poju; neću ništa učiniti.”

U tom trenu, Skup otkrije kako su mu ukrali blago i poče mahnito lutati što Zlati Kuma uvjeri još jače kako ne želi djevojku za ženu i razvrgne zaruke.

Munuo slavi što je našao blago i razmišlja kako će ga potrošiti. Opet prosi Grube te joj obećaje kako će joj biti dobar i da nikad neće biti gladna. Smišlja kako će je osvojiti jer se sve više zaljubljuje u nju.

“Strilja ti je, a što mi se veće zadražuje, to mi veće srce užiže. Ja, ako se umjeh vladat, bih veličak čovjek.”

Dživo govori o tome kako su neki ljudi nerazumni. Nije mu jasno zašto nikom ne odgovaraju zaruke Kamila i Andrijane jer su mladi, a svima je normalno što se starac hoće ženiti s mladom djevojkom jer je bogat. Niko tvrdi da se ne može pouzdati u mladež i kritizira sve što oni naprave, dok Dživo kaže da im treba pomoći u mladosti kako bi oni njima poslije pomogli u starosti. Niko ne želi ni čuti i osuđuje postupke Kamila koji se vjerio bez dozvole starijih.

“Pirujte s Kamilom, kad je tako. Uživa’te to dobro, a ja kad dođu u mene na zajam, ne imam ludijeh dinara. I zbogom!”

Gruba dolazi Dživu i moli ga da ide kod Kamila jer je sve lošije.

Čin 5

Kamilo očajava i susreće Skupa. Priznaje mu kako je uzeo ono što je njegovo, misleći na Andrijanu, dok Skup misli opet samo na svoje blago. Kamilo mu priznaje kako su se vjerili i moli ga da mu prepusti svoju kćer.

“Mladost se je dano privarit; a ja sam njoj dao vjeru, a ona je meni…”

Skup i dalje samo priča o svom blagu i Kamila kako ga je on ukrao. Pjerić susreće Munua koji hoda okolo sa Skupovim blagom. Ljut je na Munua jer je ostavio Kamila u tako teškoj situaciji, a obećao mu je pomoć. Vidi da nešto skriva te ga tjera da idu do Kamila kako bi utvrdili je li Munuo pobjegao.

Kamilo i Skup se i dalje svađaju; Kamilo zahtjeva da mu preda Andrijanu s kojom se potajice vjenčao, a Skup traži da mu vrati njegovo blago.

“Koje tezoro? Šo su ti turski garbulji? U mene nijednoga tvoga tezora nije, a tvoja kći moja je žena ili hoć ili neć, i prćiju ti ne prosim.”

Skup i dalje traži svoje blago i kaže kako je njegov zet Zlati Kum koji se tad pojavljuje i razvrgava svoje zaruke zbog onog kako je Skup istjerao njegove sluge. Skup ne može vjerovati što mu se događa i stalno priča samo o lopovima i blagu tako da svi misle kako je poludio.

Na poslijetku dolaze i Dživo, Pjerić i Munuo te Dživo objašnjava Munuu što se dogodilo dok ga nije bilo.

“Zlati je Kum neće. Je li što drugo?…”

Ovom rečenicom završava rukopis u kojem je komedija sačuvana.

Likovi: Skup, Andrijana, Variva, Kamilo, Gruba, Munuo, Zlati Kum, Dobra, Pjerić, Niko, Dživo

Analiza likova

Skup – škrti starac zaljubljen u svoje blago. Ne mari ni za koga osim za sebe i misli samo na svoju dobit. Kćer Andrijanu gleda samo kao na napast oko koje mora brinuti i jedva dočeka kada mu Zlati Kum ponudi da će je uzeti za ženu bez miraza. Kada shvati da su mu ukrali blago gubi razum i počinje optuživati sve oko sebe da su lopovi.

“Bogme, asašinaše moje tezoro. Ribaode jedan, neću te pustit, da’ mi moje”

Iako se ne zna kraj djela, Skup na kraju vjerojatno dobije svoje zlato nazad.

Andrijana – Skupova kći. Voli Kamila i ne želi se udati za Zlati Kuma.

“Sad je tvoja: meni je rekla er bi prije u more skočila neg bi za inog neg za tebe pošla.”

Zlati Kum – bogati starac kojeg sestra Dobre nagovori da se uda. Ne želi nikakvu bogatu djevojku već neku skromnu koja neće puno tražiti.

“A kad bogat uzme djevojku uboga oce a dobra, i dobre matere, gdje je imposibilo da i kći njih nije dobra, ne ima tog pakla, ma ima drugu ka mu je oblegana, koja nije uzrasla u oholosti, neg u omiljestvu, koja mu je poslušna, koja poznava ga dobro koje ima da ga od njega ima.”

Kada sazna kako se Skup ophodio s njegovim slugama razvrgne zaruke s Andrijanom

Kamilo – nećak Zlati Kuma, zaljubljen u Andrijanu. Pokušava razvrgnuti njihove zaruke tako što se pravi bolestan. Potajno ju oženi i zahtjeva Skupa da mu je preda.

“Ja velim er je tvoja kći, mladica kostumana i dobra, meni vjeru dala, i ja ju sam sekreto vjenčao; moja je žena.”

Munuo – Kamilov sluga, zaljubljen u Grube. Pronađe Skupovo blago i ukrade ga. Iako djelo nema kraja vjerojatno ga na kraju vrati i dobije Grube za ženu.

Dživo – prijatelj Kamilove majke Dobre, pokušava pomoći mladim ljubavnicima. Jedini razuman od starijeg i bogatog sloja u ovom djelu.

“Ako nađem Skupa, ja mu ću govorit, a Zlatog Kuma ću egzortat da se ne prti u veće brjeme neg on može nosit, da se ne pridre, er se su i druzi pridrli. I rijet mu ću er je Skupova kći Kamilu dala vjeru, a on njoj. A što je bog sklopio, ljudi ne imaju razvrć.”

Gruba – Sluškinja Dživina. Potajno zaljubljena u Munua koji ju stalno prosi. Pomaže Varivi i Kamilu kako bi spojili njega i Andrijanu.

Bilješka o piscu

Marin Držić svojim komedijama može se mjeriti s najvećim svjetskim komediografima, o čemu možda najbolje svjedoči činjenica da se one i danas izvode. U svojim djelima slika realistično društvo Dubrovnika 16. stoljeća, gdje ukazuje na njegove mane putem svojih nezaboravnih likova. U njegovim djelima uvijek je naglašena antiteza staro-novo, mlado-staro, selo-grad i slično.

Rođen je u Dubrovniku 1508. godine u pučanskoj trgovačkoj obitelji. Bio je nećak dramatičara i pjesnika Džore Držića, pripadnika prve generacije hrvatskih petrarkista koji je zajedno, uz Šiška Menčetića, najreprezentativniji autori iz lirske pjesmarice Zbornika Nikše Ranjina. Osim što je pisao liriku svjetske tematike, autor je i prve hrvatske pastorale Radmio i Ljubmir, a svojim je radom neupitno utjecao i na svog nećaka.

Marin Držić osnovno znanje prima u Dubrovniku. Bio je klerik te rektor dviju crkava: crkva Svih svetih u Dubrovniku i Svetog Petra na Koločepu. 1538. godine, uz potporu dubrovačkih vlasti, poslan je na studiji kanonskog prava u toskanski grad Sienu gdje boravi iduće 4 godine. Tijekom boravka na studiju postaje rektor studentskog doma i prorektor sveučilišta dolazeći često u sukob s vladajućima radi studentskih prava gdje pokazuje svoju buntovnu narav koju će poslije pokazati i u svojim djelima. Ovdje se također upoznaje s talijanskim kazalištem i humanističkim svjetonazorima koji su potakli upravo iz Italije.

Studiji nije završio, a po završetku mandata rektora boravi još neko vrijeme u Italiji putujući i proučavajući talijansku teatrologiju. Vraća se u Dubrovnik 1545. godine i tamo boravi sve do 1562. godine te u tom periodu nastaje glavnina njegovih djela. Unatoč današnjoj slavi, on je život proveo u bijedi i neimaštini, pišući djela po narudžbi i boreći se s financijama, a obnašao je dužnost skromna pisara u solani.

Često je kritizirao dubrovačko društvo, vladajuće i elitu te s njima dolazio u sukob pogotovo kada bi se pojedine ličnosti prepoznale kao likovi njegovih komedija.

Od 1562. boravi ponajviše u Veneciji gdje je kapelan nadbiskupa. I dalje se sukobljava s Dubrovčanima te šalje pisma obitelji Medici, oligarsima Toskane, moleći ih da svrgnu vladajuće u Dubrovniku jer su nesposobni i neodgovorni, ali ga Cosimo Medici odbija.

Pisac je o kojem se mnogo ne zna zbog manjka izvora, ali svojim djelima je zadužio cijelu europsku i svjetsku komediografsku scenu.
Od njegovih brojnih dramskih djela većina je sačuvana samo u fragmentima ili su izgubljeni neki dijelovi, ali tri uglavnom cjelovita djela ga čine najpoznatijim hrvatskim komediografom: Novela od Stanca, Skup i Dundo Maroje. Osim njih napisao je i Tripče de Utolče, Arkulin, Pjerin sačuvane u fragmentima te izgubljenu komediju Pomet.

Osim komedija, napisao je i tragediju Hekuba koja je bila dva puta zabranjena radi kritike politike Dubrovnika.

1551. godine objavljena je jedina knjiga tiskana za njegova života, a sadržavala je njegovu ljubavnu liriku i tri dramska djela: Tirena, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepog Adona u komediju stavljena, Novela od Stanca. Ova verzija je izgubljena, ali su sačuvana kasnija izdanja.

Pastorale Tirena, Venera i Adonis pisane su u stihu, a kombinacije stiha i proze je pastorala Grižula ili Plakir.

Postoje i neliterarni uraci Držića; urotnička pisma koja je slao Cosimu Mediciju, rektorski dopis iz Siene, izjava u parnici braće Primović.

Umire u Veneciji 5. svibnja 1567. godine.

Autor: M.Ć.