Škrtac obrađena lektira Tita Makcija Plauta. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Škrtac, drugog naziva “Aulularia” ili “Komedija o ćupu”, jedna je od poznatijih komedija rimskog autora Tita Makcija Plauta koji je danas smatran najvećim rimskim komediografom. Kompoziciju čine četiri čina dok je jedan, peti, izgubljen, no može se rekonstruirati uz pomoć dvaju početnih argumenata.
U obilježja Plautovih komedija spadaju prizori iz svakodnevnog, najčešće obiteljskog života, a na pozornicu prvi puta dovodi običnog rimskog građanina koji je jezično okarakteriziran tako da prikazuje sredinu iz koje dolazi (jezik puka i običnih građana). Osim toga, u Plautovim komedijama nalazimo tipične likove poput škrtog starog oca, rasipnog sina, lukavog roba ili pokvarenog svodnika.
Tako je i lik ove komedije tipičan. Euklion je starac koji se domogao blaga, no konstantno strepi da će mu to blago netko preoteti – njegova škrtost u kontroli je njegovih postupaka i misli.
Cijela radnja i sukobi unutar nje temeljeni su upravo na nizu tipičnih situacija u kojima do izraza dolazi Euklionov karakter pa se takva vrsta komedije može nazvati i komedijom karaktera. Plaut tako ismijava ljudske osobine, poigrava se postupkom quid pro quo (među likovima dolazi do nerazumijevanja jer jedan misli na jedno, a drugi na drugo – to je produljeni nesporazum u kojem gledatelj/čitatelj vidi ono što likovi ne mogu vidjeti što uzrokuje komičnost situacije) i uporabom jednostavnog jezika postiže komičan efekt.
Zanimljivo je da i samo ime Euklion usmjeruje na škrtost lika pa ga je pisac okarakterizirao imenom što nije slučajno jer su za vrijeme Plautovog kazališnog razdoblja mnoga imena prema običaju bila grčka (fabula palijata – komedija nastala prema grčkim uzorima). Utjecaj Grka se vidi i u mjestu gdje je radnja ove komedije smještena – Ateni.
U komediju Škrtac, Plaut smješta i lik kućnog boga, Lara, koji nam donosi prolog. Lari, rimski kućni bogovi bili su kućni duhovi zaštitnici, karakteristični za rimsku kulturu i religiju, ali ne i za grčku. Neke takve izmjene bile su česte kako bi se komad približio ukusu rimske publike.
Iako su likovi ponekad karikirani te pretjeruju u nekim svojim postupcima i reakcijama, Plaut ovom komedijom kritizira ljudsku manu – škrtost te šalje jasnu poruku kako materijalno dobro često iskvari ljude i može postati opsesija koja kontrolira naše postupke i razmišljanje u mjeri da ne možemo prosuditi što je dobro, a što zlo. Ono ne samo da kvari ljude, već zasljepljuje. Tako Euklion, primjerice, zanemaruje interese i dobrobit svoje kćeri. Osim toga, Euklionovo blago uzrokuje njegove sukobe s ostatkom likova, svi su nesporazumi upravo temeljeni na njegovoj dominantnoj osobini, a to je škrtost.
Iz kratkih argumenata na početku komedije saznajemo kratke sadržaje cijele komedije, a izuzetno su bitni jer se uz pomoću njih može rekonstruirati kraj. Euklion, škrti starac, u svom domu nailazi na zakopani ćup zlata, to zlato sakrije kako ga nitko ne bi našao. Mladi Likonid, čiji je Megador ujak, obljubi mu kćer, a zatim je Megador zaprosi. Škrtac mu je obećao kćer, uplašen za blago odlazi u hram pa šumu da ga zakopa. Rob mladića od kog jadna Fedra zatrudni vreba starca i ukrade mu skriveni ćup. Mladić moli ujaka da mu prepusti isprošenu djevojku, stari se Euklion domogne svog blaga, pa mladiću dade kćer za ženu, sretan jer je opet u posjedu zlata.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: drama
Književna vrsta: komedija karaktera
Mjesto radnje: “Dvije kuće u Ateni, jedna do druge, Euklionova i Megadorova”, trg, hram Vjere, Silvanov gaj
Vrijeme radnje: Radnja se odvija u jednom danu, devet mjeseci nakon Cererine slave (sedmodnevna slava u travnju u čast Cerere)
Tema: Opsjednutost starca blagom pokretač je dramske radnje i često komičnih sukoba koji su posljedica međusobnog nerazumijevanja likova
Ideja: Bogatstvo zasljepljuje, nerijetko je uzrok sukoba
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Komedija nas pomoću dva argumenta (sadržaja) uvodi u radnju koja će uslijediti. U njima su sažeti svi događaji komedije, važni jer iz njih saznajemo da se, u zadnjem činu koji je izgubljen, starac Euklion opet domogne zlata. Drugi od dvaju argumenata donosi akrostih u kojem prva slova stihova daju izvorno ime komedije – Aulularia.
Prolog radnju smješta u dvije susjedne kuće u Ateni, “jednu Euklionovu i Megadorovu”. Iz Euklionove kuće izlazi Lar, kućni bog, koji objašnjava povijest Euklionove obitelji te saznajemo na koji način Euklion domogao zlata.
Naime, kućnom bogu je Euklionov djed povjerio skriveno blago koje je zakopao ispod ognjišta da ga čuva. Starac je umro bez da je svome sinu otkrio tajnu o blagu, već “samo kus oranice, da o njoj živi, bijedno i mukotrpno” pa je ovaj živio u siromaštvu. Kućni bog je promatrao hoće li ga njegov sin štovati, ali je on bio slika i prilika oca – nije mario za kućnog boga.
Umro je i on, ostavio iza sebe sina, Eukliona “po ćudi jedakog ocu, pa i djedu svom”. Iako je bio škrt, kućni bog mu se odlučio smilovati kako bi imao miraz za kćer Fedru koja je kućnom bogu svakodnevno iskazivala počast vinom, tamjanom i cvjetnim vijencima. Saznajemo da će kućni bog još tog dana učiniti da Fedru “susjed naš” (misleći na Megadora) zaprosi te da ju je mladić (Likonid) oskrvnuo za Cererine slave.
“Nju obljubi velikaš jedan, zgodan, mlad. On znade tko je ona koju obljubi, al ona njega ne zna, ko ni otac njen. Učinit ću još danas da je susjed naš, staračac jedan, zaprosi. A potom to da njom se lakše ženi krivac grijeha tog.” Iz zadnje rečenice, kao i iz argumenata, saznajemo predviđen kraj komedije koji je izgubljen, ali se događaji, zahvaljujući ovim dijelovima, mogu rekonstruirati.
Prvi čin
Već u prvom činu dobivamo uvid u Euklinovu opsjednutost blagom – tuče i tjera Stafilu, staru sluškinju, van iz kuće kako bi mogao provjeriti je li njegov ćup s blagom još skriven. Prijeti joj da će je dohvatiti štapom, do izražaja dolazi njegova okrutnost kad je u pitanju zaštita blaga.
“Ma ako sada zgrabim badalj ili štap, uskorit ću taj kornjačin tvoj spori hod!”
Također je optužuje za uhođenje, boji se da ona zna gdje je sakrio svoj ćup s blagom.
“Mene pred njom hvata strah. Iz potaje će me odjednom zateći i ući u trag mojem zlatu skrivenom! Ta mrha ima oči i na zatiljku!”
Stafila je zbunjena ponašanjem svog gospodara, sumnjičava je jer je i do deset puta na dan izgura iz kuće, a ne zna tome razlog.
“Ne mogu odgonetnuti što mojega gospodina toliko muči, sluđuje! Ovako me i do deset puta na dan zna iz ove kuće, jadnicu, izgurati!”
Kada se uvjeri da je zlato na mjestu (“Tek sada mogu mirne duše iz kuće, kad vidjeh da je unutra sve na mjestu.”), izlazi iz kuće, dajući upute Stafili:
“Dok mene nema, ne da da se u moj dom tko bilo pušta! Uistinu! Slušaj me: da sama Sreća dođe, i nju otjeraj!”
Euklionu je blago sve na svijetu, ono kontrolira njegove postupke i misli. Teška srca izlazi iz kuće kako bi otišao na djelidbu srebra i novca kako ne bi drugi primijetili da se nije pojavio i da je njegov dom pun zlata.
“Glavar našeg mjesta oglasi da puku želi srebro, novac, dijeliti. A ne budem li ja na toj djelidbi, posumnjat će da je moj dom zlata pun! Jer nitko neće vjerovati da bi se siromah odrekao kojeg novčića.”
Euklion radi sve kako nitko ne bi mogao ni posumnjati da on skriva veliko blago, važno mu je da zadrži dojam siromašnog čovjeka.
“A sad dok tajim svoje blago skriveno, svi misle da sam ubog, pa me susreću uz pozdrave, ljubaznije no ikada.”
Drugi čin
U drugom činu razgovaraju Eunomija i Megador, sestra i brat, susjedi Euklionovi. Eunomija brižno i dobronamjerno daje naslutiti Megadoru da je vrijeme da se oženi. Megador se usprotivi, “Ma ja se više nadam smrti nego braku” jer je već u odmaklim godinama, ali ipak pristaje prepuštajući izbor njegove buduće mlade sestri.
“Al uzet ću koju mi nađeš, tek uz jedan moj uvjet: ako sutra dođe, da prekosutra je pogrebu! S tim se slažem, sestro, pa mi spremaj svadbu!”
Ona predlaže ženu njegovih godina no Megador se tome protivi jer tada ne bi mogla zatrudnjeti – “čemu sav taj trud!” On predlaže Fedru iako zna da je siromašna. Odlučuje zaskočiti Eukliona na povratku iz grada.
Prvi puta u komediji susrećemo se s postupkom quid pro quo odnosno situacijom u kojoj jedan lik misli jedno, a drugi na drugo što dovodi do nesporazuma i ima komičan učinak na gledatelje (čitatelje). Megador, dakle, zaustavlja Eukliona kako bi isprosio ruku njegove kćeri. Već pri pozdravu, Euklion tumači Megadorovu ljubaznost kao očit znak da on zna za njegovo blago.
“Nije slučajno što bogat s bokcem lijepo govori! Zna da imam zlata, zato tako milo pozdravlja!”
Razgovor teče dalje isprekidan Euklionovim mrmljanjem (“Stara mu je rekla za zlato, pa to je očito! Čim uniđem, iščupat ću joj jezik, oči joj iskopati!”) – sumnjičav je prema Megadoru jer misli da je pronašao njegovo zlato i da se za njega došao pogađati.
“Jadna li mene! Oteo mi zlato iz kuće, i želi se sa mnom o tom zlatu sad pogađati! Da pogledam!”
Odlazi zatim provjeriti je li zlato još uvijek skriveno, lakne mu kad vidi da je na mjestu.
“Bog me čuva. Sve je cijelo, zato što ne nestade. Sav se ježim. Zamro sam dok ne uniđoh!”
Megadora Euklionovo ponašanje plaši i zbunjuje, ne usuđuje se prijeći na stvar da ga ne uvrijedi odnosno da ne ispadne da mu se ruga jer je Megador bogat dok se Euklion predstavlja kao siromah.
“Ako mu što natuknem za kćer, da bih je volio uzeti za ženu, mislit će da mu se rugam, znam! Zbog svog se siromaštva ko zadnji bijednik osjeća.”
Postavi mu zatim razna pitanja da se uvjeri da Euklion zna kakva je roda (“Odlična!”), je li pošten (“Je.“), čini li zlo (“To ne.“) i zna li njegovu dob na što Euklion odgovori: “Znam. Jer dob je tvoja ravna blagu tvom.” Kada ga konačno upita za Fedrinu ruku, Euklion prvo pomisli da mu se ruga, a kada ga Megador uvjeri da je ozbiljan Euklion napominje da nema miraza koji bio uz nju dao, no kako ga Megadar ni ne traži, pristaje.
“Ja ga ne tražim! Samo da je dobre ćudi, to će biti miraz njen.”
Odjednom se čuje neki zvuk, a paranoičan starac prvo pomisli na zvuk kovine, opet otrči u kuću provjeriti krade li mu tko zlato.
“Što to zveknu kao kovina? Ubij me, ne otrčim li ovog trena u kuću!”
Nakon što Euklion još nekoliko puta istakne da daje kćer bez miraza odnosno “opreme”, Megador predlaže da se slavlje održi već tog dana pa kreću pripreme za proslavu svadbe. Euklion poziva Safilu i nalaže joj da krene u pripreme za svadbu i da zaključa kuću, a on odlazi na trg.
“Hej, tebe, Stafila, zovem! Čuješ? Brzo čisti suđe, peri po kući! Megador mi prosi kćer, još danas će se vjenčati!”
Quid pro quo situacija se ponavlja kada Euklion ide do trga po potrepštine za svadbu, a Megador šalje kuhare, Antraksa i Kongriona, svirače i slugu Strobila u njegovu kuću kako bi pripremili svadbu. Raspravljaju, nabrajaju situacije u kojima se ističe Euklionova škrtost.
“On vodu, kad se pere, žali proliti!”
“Ni gladi, da ga moliš, ne bi dobio! Kad brijač mu jednom nokte rezao, sve ostriške je lijepo doma odnio!”
Dalje dogovaraju pripreme, raspoređuju poslove. Ubrzo shvaćaju da u Euklionovoj kući nema stvari koje bi im mogle zatrebati pa Strobil savjetuje da se sve potrepštine donesu sami jer ih tamo neće pronaći.
“Prvo, ovdje ti, u ovoj kući, ničeg nema. Ustrebaš li što, ponesi sobom, da tu ne tražiš zaludu!”
Kucaju zatim Stafili na vrata da ih primi kako bi pripremili sve za gozbu. Ona ih pušta unutra. Pitodik, sluga, sve nadzire. Euklion se vraća, gunđa kako je sve skupo.
“Kad, dođem na trg, tražim ribu, pokažu mi skupu! Janje skupo, june preskupo, ma sve je skupo, telad, svinje, riba – sve!”
Saznajemo da je kupio tamjan i vjenčiće od cvijeća, Laru, bogu njegovog ognjišta kako bi dao njegovoj kćeri sretnu udaju. Nije spreman potrošiti više od toga čak ni u prilici poput ove. Njegova razmišljanja o troškovima i izrazi nezadovoljstva oko materijalnog stanja (“A sve je još i skuplje jer sam s novcem slab!”) prekinuto je. Čuje buku i viku iz svoje kuće, vidi da su vrata otvorena pa se prestraši za sigurnost svog blaga, misli da su lopovi provalili u njegov dom u potrazi za ćupom s njegovim zlatom.
“Al što to vidim? Moj dom stoji otvoren?! A netko buči! Zar me, jadna, pljačkaju?”
Treći čin
Euklion ganja Kongriona, navodnog lopova čime počinje treći čin. Tuče ga, optužuje ga za krađu, prijeti. Vidi da drži nož u ruci, a Kongrion pokušava objasniti da je on samo kuhar kojeg je Megador poslao da pripremi jelo za svadbu te da mu nož treba, nije mu jasan razlog zbog kojeg je Euklion nasrnuo na njega.
“A zašto nam ne daš da ovdje ti spremimo svadbeni pir? Pa što smo ti skrivili? Kojom te riječi uvrijedismo?”
Euklion ih optužuje za provalu u njegov dom, uzima ćup sa zlatom s namjerom da ga sakrije jer će jedino biti sigurno u njegovim rukama u novom skrovištu.
“Ma kamo sad pošao, ovo ne ostavljam, ovo ću svud uza se nositi – da izbjegnem sličnu opasnost! A sada, svi unutra – kuhari, a i sviračice! Uvedi sad, ako baš hoćeš, još slugu, čitav roj! Pa kuhajte, pecite, letite po kući kako vas volja!”
Misli kako je Megador nahuškao kuhare da pronađu ćup s blagom i otmu mu ga, a zatim ga i susreće. Megador mrmlja za sebe kako je javio većini poznanika za vjenčanje, hvali Fedru za “blagu ćud”, ističe kako su svi kazali da je njegova odluka mudra i razložna, nabraja sve troškove vjenčanja.
Ususret mu dolazi Euklion, pozdrave se, Megador mu savjetuje da Fedru ljepše odjene za svadbu, razglabaju još o nekim stvarima potrebnim za svadbu. Predlaže mu zdravicu povodom udaje kćeri, ali ovaj misli da ga samo želi napiti kako bi mu otuđio blago. Rastaju se. Euklion je sam, govori blagu:
“Ti, ćupe moj, i zlato, skrito u tebi, imadeš mnogo ljutih neprijatelja! No, najbolje će biti, ćupe, da te sad odnesem u hram Vjere, da te sakrijem. Ti, Vjero, mene znaš, a i ja tebe znam, al ne mijenjaj ime, kad ti predam to! Do tebe, Vjero, s vjerom u te, idem sad.”
Odlazi do hrama Vjere kako bi sakrio blago i mogao u miru proslaviti kćerinu svadbu.
Četvrti čin
Četvrti čin, ujedno i posljednji sačuvani, otvara Megadorov sluga Strobil kojeg je Likonid poslao da uhodi Eukliona. On je zaljubljen u Fedru i želi pronaći način da spriječi njezinu udaju za svog ujaka.
“Moj gospodin voli kćerku Eukliona ubogog, ali sazna kako nju za Megadora udaju! Šalju me da vrebam – pa mu javim što se događa.”
Vidio je prilikom vrebanja da Euklion izlazi iz hrama i čuo ga kako mrmlja nešto za sebe.
“Pazi, Vjero, nikom da ne odaš tajnu zlata mog! Nije me strah da će ga tko naći – sakrio sam ga. Ne daj, dakle, Vjero, molim te, da netko taj moj ćup, krcat zlata, nađe, te odnese predivan taj plijen!”
Taman kada se Euklion mala udaljio, Strobil je krenuo prema hramu no u tom trenutku je graknuo gavran, Euklion je to protumačio kao zlokoban znak, okrenuo se i spazio Strobila.
“Nije slučaj što mi s lijeve strane grakće gavran taj.”
Brzo ga sustiže, tuče, tjera da se skine, pretražuje ga, traži da mu vrati ukradeno. Otjeravši ga, Euklion se vrati u hram i odluči premjestiti blago u Silvanov gaj koji je “izvan grada, zabitan, vrbikom zgušćen” kako ga se konačno nitko ne bi mogao dokopati. Strobil ga nastavlja uhoditi jer zna da neće ostaviti blago na istom mjestu.
“Ovdje svoje zlato više neće smjeti skrivati, uzet će ga, mislim, da ga negdje drugdje sakrije.”
Prati ga i dalje, a kada ode, Strobil se uvjeri da je sam, nalazi blago i uzima ga za sebe.
Za to vrijeme, Likonid priznaje majci svoje grijehe na dan Cererine slave, moli je za pomoć kako bi uvjerila svog brata Megadora da odustane od ženidbe s Fedrom.
“Sad sve znaš, majko. Ti mi Euklionovu kćer cijeniš kao i ja. I sad te zaklinjem, i opet, majko, zaklinjem, i davno sam te zaklinjao – reci sve to ujaku!”
Fedra je trudna, porađa se, njezin otac, Euklion, to još ne zna – opsjednutost blagom ne daje mu vremena da misli na dobrobit svoje kćeri. Likonid i njegova majka odlučuju da će sve reći ujaku, Megadoru. Likonid se pita gdje mu je sluga, Strobil, kojeg je poslao da uhodi Eukliona, ali zaključuje da se ne može ljutiti na njega kad mu čini uslugu.
Euklion saznaje da je opljačkan, njegovo blago je nestalo, viče, bezglavo hoda pred kućom, nemoćan je. Gubitak blaga duboko ga je potresao.
“Joj, propadah, pogiboh, umrijeh! Kamo ću? Kuda ću? Drž’te ga! Koga? Tko? Ah, ne znam! Ah, ne vidim! Evo, teturam kao slijepac, ne mogu se sjetiti ni gdje sam, kud idem, ni tko li sam!”
Čuje ga Likodin koji izlazi iz svoje kuće da vidi što se događa. Likodin misli da je uzrok njegovom vikanju spoznaja da mu je kćer trudna, u strahu je, dvoumi se bili mu prišao ili pobjegao. Euklion za to vrijeme zapravo plače zbog blaga. Likonid mu ipak prilazi kako bi mu rekao što mu je na srcu jer ga neopisivo razdire i više ne može izdržati teret grijeha. Likodin priznaje da je on kriv za nesreću (trudnoću njegove kćeri).
“Bog je htio da poludim za tim zlatom” gdje pod zlato misli na Fedru i na čin silovanja na Cererinu slavu što je uzrokovalo Fedrinu trudnoću, a Euklion mu prijeti misleći da govori o njegovom nestalom zlatu/blagu/žari zlata.
“Kako si je smio bez mog znanja pipnuti?” na što mu Likodin odgovara kako ga je na to navelo vino i ljubav. Kada iz “Žaru zlata tražim natrag, koju si mi, sam kažeš, odnio!” Likonid konačno uviđa da raspravljaju o drugačijim stvarima sve postaje jasnije za obojicu (quid pro quo). Likonid priznaje što je učinio njegovoj kćeri te da je trudna, Euklion je isprva bijesan, snašle su ga nevolje, ne vjeruje kakvu sramotu čuje. Likonid smatra da ga opravdava činjenica da se kaje i da želi njegovu kćer za ženu. Euklion ne vjeruje u to što čuje pa ide natrag u kuću ispitati o tome Stafilu, kćerinu dadilju.
“Gotov sam! Tako mi se nemilo gomila crni jad na jad! Idem, pa da čujem koliko je u tom istine!”
Strobil se hvali da je ukrao Euklionovo zlato, Likonid ga traži da mu kaže gdje je i da mu ga vrati. Strobil traži u zamjenu slobodu. Likonid inzistira da mu se vrati blago, no Strobil ne odustaje od skrivanja njegove lokacije.
Svršetak komedije se izgubio. Iz dva argumenta na početku saznajemo da komedija završava sretno. Pretpostavlja se da je Likonid uzeo blago od Strobila, vratio ga Euklionu u zamjenu za ruku njegove kćeri, Fedre.
“A mladić namoli svog ujca, Megadora, da mu prepusti već isprošenu curu, koju ljubi. Stari se Euklion opet dočepa svog ćupa, pa mladiću rado dade kćer za ženu, veseo što opet ima svoje zlato.”
Prolog kućnog boga, Lara, također nam donosi naznaku predviđenog završetka komedije, a to je da ruka Fedre pripadne na kraju Likonidu.
“Učinit ću još danas da je susjed naš, staračac jedan, zaprosi. A potom to da njom se lakše ženi krivac grijeha tog.”
Analiza likova
Likovi: Euklion, kućni bog Lar, Fedra, Likonid, Strobil, Stafila, Eunomija, Megador, kuhari, robovi…
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Tit Makcije Plaut (lat. Titus Maccius Plautus) rodio se između 254. i 251. godine prije Krista u Sarsini (Umbrija), a umro je 184. godine prije Krista.
Pod njegovim se imenom sačuvalo dvadesetak komedija od kojih su najpoznatije “Blizanci”, “Hvalisavi vojnik” i “Škrtac”. Bio je jedan od najznačajnijih rimskih komediografa, a proslavila ga je vrsta komedije koja se naziva fabula palijata. Ta je vrsta komedije nastala pod grčkim utjecajem, izvodila se u grčkim kostimima i grčkom ambijentu.
Utjecaj takve vrste komedije u Škrcu vidimo u imenu Euklion koje je grčko. Fabula palijata utemeljena je na komediji situacije pa se tako taj tip komedije naziva i plautovska komedija. Teme koje uzima iz svakodnevnog, najčešće obiteljskog života prilagođuje ukusu rimske publike.
Likovi njegovih komedija su tipični – stari škrti otac, lukavi rob, rastrošni sin … ali su isto tako prije svega obični rimski građani, jezično se izražavaju kao predstavnici sredine iz koje dolaze.
Osim ovih, nije sačuvano puno podataka o Plautu no njegov je utjecaj na razvoj komedije neupitan. Uz utjecaj koji je ostvario posredujući između grčke i novovjekovne komedije, važno je spomenuti i njegov utjecaj na renesansnu komediju.
Marin Držić od njega posuđuje temu za svoju komediju “Skup” dok francuski književnik Molière (17.st.) piše svoju komediju Škrtac pod njegovim utjecajem.
Autor: A.M.M.
Odgovori