Paukova mreža

Paukova mreža je dječja pripovijetka o djevojčici Fern, praščiću Wilburu i njegovim prijateljima, paučici Charlotte i štakoru Templetonu. Wilbur se jako bojao za svoj život čuvši priče o klanju praščića prije Božića. Užasavao se na samu pomisao tog trenutka. Paučica mu je obećala kako će smisliti dobar plan kako bi ga spasila. Ako bude dovoljno dugo razmišljala kako riješiti taj problem sigurno će joj sinuti neka pametna ideja.

Charlotte je bila mudra i talentirana za predenje mreže. No, kako bi mogla pomoći Wilburu morao joj je u tome pomoći štakor Templeton koji je uvijek tražio nešto zauzvrat. Vrijedno su njih dvoje radili na spašavanju Wilburovog života i u tome uspjeli. Iako je štakor bio koristoljubiv uvijek je napravio ono što je Charlotte od njega zahtjevala.

Ovo je pripšovjetka o neraskidivom prijateljstvu koje će u Wilburovom srcu živjeti vječno i uvijek imati posebno mjesto. Paučica je bila i ostat će njegova najbolja prijateljica, a Templeton će zauvijek moći prvi jesti iz njegove kopanje.

Vrsta djela: pripovijetka

Tema djela: kako je paučica Charlotte spasila Wilburu život

Vrijeme radnje: neodređeno

Mjesto radnje: Zuckermanova štala, sajam

Kratak sadržaj

Prije zajutarka

Bilo je vrijeme doručka, a tata djevojčice Fern se uputio sa sjekirom na ramenu prema svinjcu. Noć prije se krmača oprasila, no jedan se praščić izlegao kržljav i od njega nikad neće biti ništa. S obzirom da je preslab Fernov otac ga je odlučio zaklati. Djevojčica se jako uzrujala kada je to čula i nije mogla dopustiti da njezin otac to učini. Istrčala je prema svinjcu i vikala tati Johnu neka ne ubije praščića. Čak se i rasplakala od jada jer joj nije bilo jasno zašto bi se praščić trebao zaklati samo zato što je rođen kržljav. Otimala je sjekiru iz očevih ruku i vikala da to ne čini.

Otac John se na kraju smilovao i rekao neka se smiri i da ga neće zaklati već će ga donijeti kući kako bi ga djevojčica hranila na bočicu. John je održao svoju riječ, pripremio kartonsku kutiju i smjestio u nju praščića. Kada je stigao kući Fern je s uplakanim očima ugledala malog praščića spašenog od sigurne smrti i obradovala se. Baš je bio divan, pomislila je Fern.

Fernin brat Avery se uskoro pridružio svima za doručkom i upitao sestru što je to dobila. Mama je odgovorila kako je dobila gosta. Kakav li je to praščić koji nije već od štakora, pomislio je Avery. Upitao je oca može li i on dobiti jednog praščića. On mu je rekao da ga je Fern dobila jer se na vrijeme ustala iz kreveta te samo ranoranioci mogu dobiti prase.

Fern nije mogla doručkovati dok nije nahranila malo prase pa joj je majka pripremila bočicu s mlijekom. Maleni je imao dobar tek i odmah je prihvatio bočicu. Uskoro je Fern morala krenuti u školu jer autobus samo što nije stigao.

Dok se vozila prema školi razmišljala je koje ime bi mogla nadjenuti praščiću i sjetila se. Zvat će se Wilbur. Smjestila se u školske klupe, a učiteljica je odmah krenula s pitanjima i prozvala Fern neka joj odgovori koji je glavni grad Pensilvanije, a djevojčica je ko iz topa odgovorila Wilbur. Svi su se dobro nasmijali, a ona porumenjela od stida.

Wilbur

Fern se dobro brinula o svom ljubimcu i svakoga dana hranila na bočicu. Majka joj je pomogla hraniti ga dok je ona bila u školi, a sve ostalo je bila njezina briga. Kada je Wilbur malo porastao nije mogao više živjeti u maloj kartonskoj kutiji već su ga smjestili u podrum, a zatim je Fernov otac ispod jabuke uredio obor za praščića. Fern se brinula je li mu tijekom noći dovoljno toplo, a otac je rekao neka ga samo promatra što radi. Kada ga je Fern nahranila, otišao je u svoju kućicu, razgrnuo sjeno i lijepo se smjestio. Fern je bila zadovoljna.

Svakog jutra prije odlaska u školu Wilbur je otpratio svoju Fern do školskog autobusa. Dok je bila u školi on bi mirno spavao u svom oboru, a kad bi se vratila iz škole provodili su vrijeme zajedno i nisu se odvajali. Tako su jednom prilikom Fern, Avery i Wilbur otišli na kupanje do obližnjeg potoka, no kako je Wilburu voda bila prehladna on je uživao valjajući se u blatu. Bili su to sretni dani za Wilbura.

Nakon sretnih dana uslijedili su oni malo tužniji. Fernin otac je odlučio prodati sve svinje pa tako i Wilbura. Fern je bila jako tužna radi toga, ali ju je otac utješio kada joj je rekao da ga mogu prodati ujaku Homeru i ujni Edith koji imaju staju i uzgajaju druge životinje. Tako je Fern mogla posjećivati Wilbura kad god je htjela jer su ujak i teta živjeli nedaleko njezine kuće. Pitala je oca za koliko ga može prodati, a otac joj je rekao da on može vrijediti svega šest dolara s obzirom da je kržljav praščić. Fern se dogovorila s ujakom Homerom oko prodaje i Wibur je otišao živjeti kod Zuckermanovih.

Bijeg

Staja ujaka Homera mirisala je na sjeno i znoj umornih konja i krava, žito, konjsku opremu, gumene čizme i konopac. Ponekad bi mirisala i na ribu kada bi ju mačke tamo jele, ali najčešće je mirisala na sijeno kojeg je bilo u izobilju. Wilbur je u staji imao svoj svinjac. Bila je dovoljno velika za sve životinje, a djeca su se rado u njoj igrala. Zimi je bila ugodno topla, a ljeti dovoljno hladna jer se provjetravala.

Wilburov se svinjac nalazio na južnom dijelu staje gdje je bilo dovoljno toplo , a Fern ga je redovito posjećivala svakog dana. Ujak Homer joj nije dozvoljavao da odlazi s Wilburom u šetnje, ali ga je mogla promatrati koliko je željela. Znala je sjediti ispred svinjca na stolcu za mužnju krava te su je i sve ostale životinje ubrzo zavoljele jer je bila dobra i ljubazna djevojčica. Svi su u nju imali povjerenja. Wilburu je bilo žao što ne mogu više ići zajedno u šetnje, ali je znao kako ona svakog dana sjedi ispred svinjca i gleda kako on raste.

Stigao je mjesec lipanj i Wilbur je prošetao ispred staje, no tog dana mu Fern nije došla u posjetu. Osjećao se jako usamljeno. Mislio je kako je njegov život dosadan, a jedva da je napunio dva mjeseca. Dojadilo mu je ležati u svinjcu, kupanje, spavanje. Pomislio je kako nema kuda osim ulaziti i izlaziti iz svinjca. Guska mu je u tom trenu rekla kako ne mora ostati u svinjcu ako ne želi. Wilbur ju je slušao što govori, no kako je zamuckivala tako nije dobro razumio o čemu točno priča. Spominjala je labavu dasku i rekla kako može kroz nju izaći na dvorište i vidjeti zanimljiv svijet dok je još tako mlad. Uputila ga je kako da s glavom pomakne dasku i provuče se do dvorišta. Wilbur je sve učinio kako mu je guska rekla i bio na slobodi. Guska ga je zatim upitala sviđa li mu se sloboda, a on je rekao kako mu se čini da mu se sviđa. Zapravo se čudno osjećao što se sada nalazi izvan obora pa je upitao gusku kuda da najprije ode. Guska mu je na to rekla neka slobodno pođe do voćnjaka, pa do vrta pa čak i do šume. Neka uživa u slobodi. Neka skače, pleše i šepiri se.

Krenuo je Wilbur prema voćnjaku i stao rovati i razbacivati zemlju. Nije ostao neprimjećen. Kroz prozor ga je uočila ujna Edith i brzo pozvala muža Homera i radnika Larvya neka ga uhvate. Pas prepeličar je isto istrčao na dvorište kako bi njima dvojici pomogao uhvatiti Wilbura. Guska je vikala neka bježi u šumu, no Wilbur se nije usudio to napraviti.

Brzo se pročulo da je Wilbur pobjegao i sve su životinje bile uznemirene i uzbuđene radi toga. Wilbur je imao osjećaj kako ga svi love, pa ako tako izgleda sloboda tada je bolje vratiti se u svinjac. Zapravo je u tom trenutku poželio da se pojavi njegova prijateljica Fern, no to se nije dogodilo.

Tako su jedno vrijeme ujna, ujak, radnik i pas pokušavali dohvatiti Wilbura, no bezuspješno. Ostale životinje su mu pomagale i dovikivale kamo da pobjegne, ali on se jako uplašio. Ujak je napunio kantu s napojem i pokušavao ga njome namamiti u staju. Miris hrane je bio opojan i to je Wilburu bilo dovoljno da se vrati u svoj svinjac. Homer ga nije trebao dugo mamiti da se vrati jer čim je osjetio miris mlijeka i kukuruznih pahuljica eto Wilbura natrag. Ujak je nalio napoj u kopanju, pustio Wilbura neka kroz labavu dasku uđe u staju i dobro se najede iz kopanje. Guska je za to vrijeme vikala kako će mu biti žao samo tako odreći se slobode, ali ovoga puta ju praščić nije poslušao. Dok je jeso svoj ukusan napoj, Larvy je popravio ogradu kako više ne bi mogao pobjeći. Počešali su ga on i Homer po leđima i zaključili kako je on ipak dobar praščić. Wilburu je to bilo drago čuti i pomislio kako je još uvijek premlad da pođe u svijet.

Usamljenost

Bio je tmuran dan, kiša je neumorno padala i poremetila Wilburove planove. On je imao cijeli raspored u glavi. Točno je znao kada je vrijeme doručka, ručka i večere i što će sve toga dana jesti, a između obroka bi vrijeme kratio rovanjem nove rupe u dvorištu, razgovorom s prijateljem štakorom imena Templeton, pa bi jedno vrijeme promatrao muhe i pčele, na kratko bi razmišljao o životu i prijateljici Fern i tako redom. Ali tog dana je padala kiša i svi su njegovai planovi propali. Izašao je na kratko u dvorište i nije susreo prijatelja štakora. Dozivao ga je, ali uzalud jer se Templeton nije pojavljivao. Zbog toga se Wilbur osjećao usamljeno i bez prijatelja.

Ponajviše je bio tužan je dok pada kiša Fern sigurno neće doći u posjetu, a osim toga nema ni jednog pravog prijatelja. Suze su mu krenule niz lice. Kada je Larvy donio napoj shvatio je da se s njim nešto događa. Dozivao ga je na večeru, no Wilbur nije bilo gladan. On je tražio ljubav i prijateljstvo.

Tada je praščić pomislio kako bi se mogao družiti s guskom i pozvao ju neka se dođe igrati. Guska nije mogla doći jer je morala ležati na jajima. Zatim je pokušao pozvati janje, no ubrzo je shvatio kako se ne želi igrati s njime jer je prasac, a praščić janjetu ništa u životu ne znači.

Na kraju se Wilbur poželio igrati sa štakorom no ispostavilo se da mu ni on nije neki prijatelj jer se radije zavlačio kroz svoje tunele i glodao sve što stigne nego se zabavljao s praščićem. Čak mu je pojeo i obrok. To je Wilbura dotuklo, bacio se na stelju i zajecao.

Larvy je otišao tog popodneva porazgovarati s Homerom i rekao mu kako s praščićem nešto nije u redu. Ne želi jesti. Homer mu je rekao neka mu da dvije žlice gorke soli i malo šećerne melase. Larvy je to učinio i na silu gurnuo smjesu Wilburu u gubicu. To je bio njegov najgori dan u životu.

Stigla je večer, životinje su otišle na počinak, samo se povremeno čulo blejanje ovaca i škripanje kravljeg lanca. Zatim se dogodilo nešto iznenađujuće. Wilbur je začuo sitan glasić koji ga je pitao želi li prijatelja. No Wilbur nije ništa vidio u mraku. Na to mu je glas odgovorio neka ode na počinak i da će se vidjeti ujutro.

Charlotte

Wilburu je noć sporo prolazila. Legao je praznog želuca, ali ispunjene duše. Budio se čak deset puta, osluškivao zvukove. Kad se prvi put probudio čuo je Templetonovo grickanje. Bio je prilično bučan i Wilburu nije bilo jasno zašto mora svu ljudsku imovinu tako uništavati umjesto da spava poput ostalih životinja. Kad se drugi put probudio čuo je gusku kako se meškolji te ju upitao koliko je sati. Odgovorila mu je i pitala zašto ne spava. Wilbur je rekao kako ima puno toga na duši, a guska mu je odvratila kako njoj nije ništa na duši, ali ima puno toga ispod stražnjice, čak osam jaja, a na njima nije lako ležati.

Wilbur je pokušao opet zaspati nakon razgovora sa guskom i kroz san čuo glasić koji mu je govorio kako će mu biti prijatelj. Pred zoru se probudio i ponovo osluškivao zvukove u staji. Sve su se životinje polako budile, a neke su još uvijek zijevale i drijemale. Uskoro je osvanulo, a Wilbur je pomislio kako je vani lijep dan. Napokon će naći svog prijatelja.

Osvrtao se Wilbur sa svih strana ne bi li u staji ugledao svog novog prijatelja. Pogledavao je oko prozora, pa na tavan, ali nikoga nije ugledao pa je odlučio progovoriti. U staji je bila velika tišina, a kad se praščić oglasio i pitao hoće li se osoba koja ga je sinoć oslovila za vrijeme spavanja dati odgovarajući znak, sve su ga životinje pogledale, a on se zacrvenio. Zatim je ponovio svoje pitanje, a najstarija ovca mu je dobacila neka ne priča gluposti. Ako u staji i ima prijatelja, on sigurno još uvijek spava jer nisu svi ranoranioci. Ako nekoga ujutro uznemiravaš brzo će se raskinuti to prijateljstvo, rekla je ovca. Praščić se svima izvinjavao, legao natrag na stelju i okrenuo se prema vratima. Nije ni slutio da mu je prijatelj jako blizu, ali još uvijek je spavao.

Dosšlo je vrijeme za obilan doručak, Larvy je upravo ulazio u staju s napojem, a Wilbur je brzo otrčao do njega kako bi se dobro najeo. Ovce su otišle svojim putem, guske za njima, a Wilbur je taman mislio odmoriti nakon ukusnog doručka. Baš je tada začuo sitan glasić kako viče saluti. Nije znao što to točno znači. To je bio znak pozdrava, a pozdrave je Wilburu upućivao njegov novi prijatelj. On se osvrtao  oko sebe i tek je tada u uglu vrata zapazio paukovu mrežu gdje je visjela siva paučica. Bila je to dobra paučica Charlotte s ukupno osam nogu. Wilbur joj je rekao kako je zaista lijepa, ali ona je i kratkovidna. To joj zapravo pomaže kda lovi plijen poput muha, leptira, mušica, žohara, stonoga i drugim malih kukaca. Wilbur ju je uplašeno pitao jesu li joj oni hrana, a ona je rekla kako im samo ispije krv. To je njega strašno rastužilo, no i pauci moraju od nečega živjeti i takvi su stvoreni. Charlotte je dalje nastavila pričati kako je ona lovac i mora hvatati svoj plijen za razliku od njega kojemu se donosi napoj svakog dana. No nije ona jela kukce samo radi toga preživi. Njezina je uloga bila sprečavanje njihovog razmnožavanja jer tko bi mogao živjeti s toliko kukaca.

Njihov razgovor je čula guska i smijuljila se kako Wilbur ne zna ništa o životu, a ponajmanje zna što ga još čeka oko Božića. Larvy i Homer imaju plan zaklati ga. Charlotte je dalje nastavila piti krv muhi koju je ulovila u svoju mrežu, a Wilbur je krenuo na počinak jer mu je dan bio podosta uzbudljiv. Razmišljao je o svojoj novoj prijateljici. Ona je mudra, ali i okrutna, nemilosrdna i krvožedna. Tko zna može li s njom ostvariti veliko prijateljstvo kojemu se toliko nadao. Bilo ga je strah da ga ona na kraju ne iznevjeri, ali ipak ispod njene drske i okrutne vanjštine krije se dobro srce što će Wilbur tek saznati.  

Ljetni dani

U ljetno vrijeme sve je nekako veselo i živahno. Dani na farmi su najsretniji. Sve je već odavno procvijetalo i sve je mirsno. Škola je završila pa i Fern može dolaziti svakog dana u staju družit se sa životinjama koje su je obožavale.

U srpnju se kosila trava na poljima te odnosila životinjama u staju. Djeca su u tome uživala. Fern se tom razdoblju posebno radovala jer su se tada izlegli mali guščići. Paučica Charlotte je tada svima razglasila kada je prvi guščić proturio sivo-zelenu glavicu kroz perje njegove majke. Svi su se obradovali malim guščićima i čestitali gusci na prinovama. Bilo ih je ukupno sedam od osam jaja. To je primjetio štakor Templeton i upitao gusku može li mu dati svoje jaje. Ostale životinje su bile zaprepaštene njegovim drskim pitanjem. Gusak i guska su pristali na to jer je to jaje bilo mućak. No upozorili su štakora kako ne smije ni prići malim guščićima ako dobije jaje. Obećao je da ih neće ni taknuti o otkoturao mućak u svoju jazbinu. Volio je on sakupljati neobične predmete. Životinje su se zgrozile koliko bezobrazan i drzak može biti i rekle mu neka pazi na to jaje jer ako pukne u staji će nastati nepodnošljiv smrad. Staro jaje je prava smrdljiva bomba od koje se neće moći disati ako se razbije.

Guska je poslije podne krenula sa svojim guščićima u šetnju i tada ih je i Homer primjetio i izbrojao.

Loše vijesti

Prijateljstvo između Wilbura i Charlotte je iz dana u dan bilo sve veće. On je smatrao kako je korisno što se rješava kukaca i dosadnih muha jer ih ionako nitko na farmi nije volio. Posebno ju je pohvalio zato što bi ih najprije omamila, a tek nakon toga ispila krv. Paučica je rekla kako im na taj način čini uslugu.

Wilbur je bivao sve deblji što je najstarija ovca primjetila i obratila mu se da ga upozori. Pitala ga je da li zna da se naočigled deblja i rekla kako mu ne bi bila u koži. On se začudio, a ona mu je nastavila pričati kako je do sada svaki praščić bio zaklan nakon što su ga tovili. Wilbur je zastao kad je to čuo, a ovca mu je dalje rekla kako će od njega napraviti dimljenu slaninu i šunku. To je poznati običaj u vrijeme blagdana, a na svinjokolji će biti prisutni Larvy, Homer i Joh, Fernin otac.

Wilbur je bio van sebe od očaja. Počeo je uzvikivati kako ne želi umrijeti. Hodao je gore-dolje po staji, a Charlotte ga je pokušavala smiriti. Komentirala je kako je to najgora smicalica za koju je u životu čula. Wilbur se rasplakao, a ona ga je utješila i rekla neka prestane cmizdriti jer će ga ona spasiti.

Razgovor kod kuće

Bilo je vrijeme doručka i Fern je razgovarala sa svojim roditeljima kako provodi vrijeme na farmi ujaka Homera. Pričala je majci kako je guska izlegla sedam jaja, od kojih je jedno dala štakoru Templetonu. Majka ju je upitala tko je Templeton pa joj je Fern objasnila. Zatim je dalje nastavila pričati o svojim prijateljima životinjama te o praščiću Wilburu i njegovoj prijateljici, paučici Charlotte. Njezina je majka tada pomislila kako njezina kćer ima bujnu maštu i rekla mužu kako bi možda bilo dobro da posjeti doktora s obzirom da se prema životinjama ponaša kao da govore. Johnu je to bilo smiješno i rekao je ženi kako možda njihove uši ne čuju ono što čuju dječje.

Wilburovo hvalisanje

Paukovu mrežu nije lako isplesti, a ako je čvrsta nije ju lako ni pokidati. Charlotte je to vrlo spretno činila svojim nogama na koje je Wibur imao primjedbu. Zaključio je kako su njezine noge užasno dlakave. No za to je postojao valjani razlog. Pauci imaju noge od sedam dijelova pomoću kojih mogu vrlo vješto isplesti mrežu. Wilbur je zatim pogledao svoje noge i rekao kako njegove sigurno nemaju sedam dijelova, ali kada bi htio sigurno bi mogao isplesti mrežu poput Charlottine.

Paučica se iznenadila kada je Wilbur to rekao i poželjela vidjeti kako će on to izvesti. On ju je zamolio neka ga podučava te će se potruditi dati sve od sebe kako bi ispleo mrežu. Rekla mu je neka se popne na stelju, duboko udahne i odbaci uz pomoć butina u dubinu, a dok pada neka proba ispustiti jednu nit. Wilbur je slušao njezine upute i bacio se. Kada je pogledao prati li ga nit tresnuo je o tlo. Charlotte se dobro nasmijala. Wilbur nije znao gdje je pogriješio i želio ponovo pokušati. Zamolio je štakora neka mu posudi komadić konca. Štakor mu je posudio konac i praščić je opet pokušao isplesti mrežu. Naravno, i ovoga puta je tresnuo o tlo dok su ga gledali paučica, štakor i djevojčica Fern. Bilo je to tako zabavno gledati jer je praščić bio uporan. Pritom se Wilbur malo i ozlijedio pa su mu suze krenule niz lice. Charlotte mu je rekla neka odustane jer mu nedostaju dvije stvari kako bi mogao isplesti mrežu, a to su znanje i dio tijela predodređen za to. Wilbur je uzdahnuo i rekao paučici da je ona doista mudra i da ga je inat natjerao na to.

Paučica je dalje tješila Wilbura i rekla kako ponekad ni ljudi nisu sposobni za ono za što je ona sposobna i neka ne tuguje. Dok su oni tako razgovarali o životu, naišlo janje i reklo Wilburu kako on stvarno zaudara. Njemu su se istog trena pojavile suze u očima, a Charlotte je otjerala janje jer je prekinulo njihov zanimljiv razgovor.

Polako se spuštala noć, a Wilburu se prispavalo. Rekao je paučici kako bi otišao prileći, a ona neka dovrši svoju mrežu. Osjetio se miris dima iz lule radnika Lavrya, začulo se kreketanje žaba krastača, a to je u Wilburu budilo osjećaj sreće. Bio je zadovoljan životom na farmi, veselio se svojim prijateljima i nikako nije željeo da ga za blagdane zakolju.

Iako se Wilburu spavao počeo je ispitivati paučicu je li zaista mislila spasiti mu život. Ona je rekla da se ne birne jer još uvijek smišlja plan. Pitao ju je je li sve dobro isplanirala, a ona je rekla da još uvijek sve smišlja i računa. Zatim joj je rekao kako bi voljeo sam sebi pomoći. Tada mu je paučica rekla neka se pobrine da svakog dana dobro jede i neka brine o svom zdravlju i ne živcira sve. Samo će si na taj način pomoći.

Zatim je Wilbur zamolio da ode do kopanje provjeriti je li još nešto ostalo od napoja, ona mu je rekla neka ode i nakon toga nek se odmori i ode spavati. Nakon toga razgovora u kojemu je Fern uživala Wilbur je otišao mirno na spavanje.

Eksplozija

Paučica je vrijedno smišljala kako pomoći Wilburu kada za to dođe vrijeme. Pomislila je kako ako bude dovoljno razmišljala o tom problemu tada će joj sigurno pasti na pamet neka dobra ideja.

Tako je sredinom srpnja razmišljala kako su ljudi lakovjerni pa će vrlo lako moći Wilburu spasiti život. Pomrsit će Homeru račune, a da toga neće biti ni svjestan.

Tog su se dana djeca poželjela ljuljati na Homerovoj velikoj ljuljački. Ona je bila napravljena od debelog konopa koji je bio privezan za ogradu iznad sjevernih vrata, a na njegovom se kraju nalazio veliki čvor. Bila je to savršena ljuljačka. Djeca su se naizmjence ljuljala, a nakon toga su otišla brati i jesti šumske maline. Avery je cijelo vrijeme sa sobom imao malu žabu pa kada je pronašao kutiju od čokolade ubacio je unutra. Avery i Fern su bili već dosta umorni od igranja pa su otišli do staje družiti se s životinjama. Tada je Avery ugledao paukovu mrežu i htio dohvatiti pauka. Wilbur se zaprepastio kada je shvatio da Avery želi uzeti Charlotte. To bi mogao biti njezin kraj ako je dječak dohvati. Fern je vikala bratu neka prestana jer je znala koliko paučica znači Wilburu. Srećom, Avery se spotaknuo o rub Wilburove kopanje i nije uspio dohvatiti paučici. Pritom je i razbio mućak koje je štakor sakrio u svoju jazbinu i u staji je nastala eksplozija i strašan smrad.

Avery je ubrzo otrčao prema kući, a Fern je zaplakala zbog svih događaja i pošla za njim jer je već bilo kasno. Kada su se životinje sutradan vratile u staju s pašnjaka Wilbur im je ispričao što se sve dogodilo i kako je mućak spasio Charlotti život u pravi čas jer je njegov smrad uspio otjerati Averya iz staje. Guska je na to bila jako ponosna. Štakor je bio tužan što je ostao bez jaja, ali se pohvalio kako je ponekad važno čuvati stvari jer se nikad ne zna za što bi mogle poslužiti.  Janje je komentiralo kako je sve to dobro što je Charlotte živa, ali što će napraviti s tim smradom u staji. Nije se dalo živjeti koliko je zaudaralo. Štakor je rekao kako će se svi priviknuti na smrad.

Stiglo je vrijeme ručka i Larvy je donosio Wilburov napoj. Osjetio je užasan smrad i vidio prevrnutu kopanju. Mislio je kako je za sve kriv Tempelton. Zatrpao je rupu i sve njegove stvari te se riješio smrada. Wilbur se zatim dobro najeo ukusnog napoja. Odlučio je ostaviti prijatelju štakoru malo rezanaca jer je to zaslužio. Charlotte je dalje prela svoju mrežu, a ostale životinje drijemale.

Čudo

Na farmi se dogodilo pravo čudo. Iznad svinjca je bila razapeta Charlottina mreža na kojoj su bile ispisane riječi Prase i pol. Kada je radnik Larvy to ugledao pomislio je kako se dogodilo čudo. Vrijeme je bilo maglovito pa se mreža jasno isticala u staji. Zaključio je kako Wilbur nije samo jedno obično prase, a paukova mreža je bila dokaz. Homer je sve to prepričavao ujni Edith, no one se željela sama uvjeriti u to čudo.

Edith, Homer i Larvy su otišli do staje i sat vremena promatrali paukovu mrežu i Wilbura. Charlotte je radi toga bila oduševljena jer je učinila pravu majstoriju. Nakon što se magla digla, riječi se nisu više tako jasno vidjele pa su svi pošli kući. Homer je još jedanput pogledao Wilbura i rekao Larvyu kako je oduvijek mislio da je on poseban praščić. Osim šro ima jaku šiju, izgleda zaista silno. Dučaka je i gladak. To je baš prase i pol rekao je Larvy.

Homer je otišao u posjet svećeniku obučen u svoje najljepše odijelo. Morao mu je reći za čudo koje se dogodilo u staji. Vijest se brzo proširila selom pa su ljudi dolazili u posjet Wilburu kako bi vidjeli to čudnovato prase. Svi su govorili kako nisu nikada do tada vidjeli takvo prase. Sve su oči bile uprte u Wilbura te je u staji nastala prava gužva. Fern je bila presretna radi toga misleći kako će Wilburov život sada biti spašen, ali nije joj se baš pretjerano svidjela gužva u staji.

Sastanak

Charlotte je sazvala sastanak u staji i prozivala prisutne da se odazovu. Jedino Templeton nije bio prisutan, Sazvala je sastanak kako bi joj životinje pomogle oko novih prijedloga za natpis jer je ovaj stari ljudima dojadio. Ono što je najvažnije je to da je Wilburov život sada spašen i da je njezina majstorija u potpunosti uspjela.

Životinje su počele davati prijedloge, ali ni jedan nije bio dovoljno dobar. Najstarija ovca je rekla kako bi Templeton mogao pomoći s prijedlozima jer ima sačuvane stare časopise u svojoj jazbini iz kojih može otkinuti stare oglase koji će poslužiti za nove ideje. Paučica nije bila sigurna da će im štakor pomoći, ali ovca je rekla neka sve prepusti njoj.

Stigao je Templeton i ovca mu je rekla što se od njega zahtjeva. On je na to rekao kako ga ne zanima Wilburov život i neka umre. Ovca ga je zatim podsjetila da ako umre Wilbur tada će umrijeti i on, jer kada Wilbur dobija napoj od njega i on sam živi. Dakle, ako umre Wilbur umrijet će i Tempelton jer živi od njegove hrane. Tempmeton se tada zamislio i rekao da će ipak pomoći Wilburu.

Dobar napredak

Charlotte je vrijedno radila na svojoj mreži i novom natpisu kojeg je smislila zajedno s ostalim životinjama. Polako je napredovala i prela slovo po slovo. Samu je sebe tješila i bodrila kako bi uspjela ispisati riječ Silan. Wilburu ta riječ nije bila baš rpihvatljiva jer nije sebe smatrao takvim, ali što su životinje odlučile to je paučica napravila.

Sljedećeg jutra je Larvy ugledao novi natpis i pomislio kako se dogodilo još jedno čudo. Opet je pozvao Homera i Edith neka se i sami uvjere u čudo. Edith je rekla kako bi valjalo pozvati novinara i foto-reportera jer je njihovo prase zaista silno, a vrijedilo je to zabilježiti. Opet je nastala gužva u staji i svi su gledali u Wilbura. On je stajao i šepurio se.

Homer je naredio Larvyu da Wilburu uredi svinjac jer će ga u rujnu odvesti na seoski sajam. Rekao mu je neka napravi za njega zeleni sanduk i na njega zlatnim slovima napiše Zuckermanovo slavno prase. Larvy je obavio svoj posao i Wilbur je bio spreman za sajam.

Uz voćnjak jabuka nalazilo se smetlište gdje je Templeton često znao tumarati i sakupljati odbačene stvari. Našlo se tu i hrane pa mu se radi toga smetlište sviđalo. Tamo je pronalazio i stare odbačene novine iz kojih je mogao uzeti oglase i odnijeti ih Charlotte. No sakupljao je oglase s natpisima koji nisu posve odgovarali. Nakon toliko traženja pronašao je oglas s natpisom S novim sjajnim djelovanjem što je Charlotte trebala ispisati na mreži. Taj natpis joj se nije činio previše prikladan za Wilbura pa ga je zamolila neka učini par stvari kako bi se uvjerila da mu taj natpis koliko toliko pristaje. Wilbur je sve zadatke ispunio i Charlotte je zaključila kako možda njegove sposobnosti nisu sjajne, ali su zanimljive. No paučica je bila uvjerena kako će on s vremenom postati sjajan.

Wilbur je zamolio Charlotte neka mu priča priče kako bi mogao lakše zaspati. Nakon prve ispričane priče poželio je čuti još jednu da bi na kraju poželio da mu otpjeva pjesmicu. Njoj nije bilo teško pričati svom prijatelju priče za laku noć, a nakon otpjevane pjesmice Wilbur je utonuo u san.

Doktor Dorian

Majka se zabrinula zbog njezine kćeri Fern koja je mnogo vremena provodila na Farmi ujaka Homera. Više bi voljela da se druži sa svojim vršnjacima, a ne da sluša što životinja pripovijedaju i ponaša se kao da su ljudi.

Majka je pokušala razgovarati sa svojom djevojčicom, a ona je odmah krenula pričati o paučici Charlotte za koju je rekla kako izvrsno pripovijeda. U to ju je majka prekinula i rekla kako mora prestati izmišljati jer dobro zna da pauci ne pripovijedaju priče. Oni ne znaju govoriti. Ali djevojčica je i dalje tvrdila svoje i ispričala majci pripovjetku o njezinoj rođakinji koja je jednom prilikom u mrežu uhvatil ribicu.

Majka je bila uznemirena nakon ispričane priče i rekla je Fern neka prestane već jedanput izmišljati. Zatim joj je krenula pričati o drugoj rođakinji koja je bila zrakoplovac. Majka je onda komentirala kako bi joj bilo držae da se ipak druži sa svojim prijateljima, a ne da odlazi u staju. No u staju su bili Fernini prijatelji i njoj je tamo bilo zabavno. Fern je otišla do staje, a majka je razmišljala što da napravi s djevojčicom. Odlučila je otići s njom do doktora Doriana kako bi ju možda on urazumio. Tako je majka otišla savjetovati se s doktorom te mu ispričala da otkad je djevojčica othranila Wilbura na bočicu, odonda se čudno ponaša i ne može se prestati družiti sa životinjama. Doktor joj je rekao kako uopće ne mora brinuti radi toga jer je djevojčici tek osam godina i još će se dosta puta promijeniti njezino ponašanje. Majka je tada bila malo smirenija i zahvalila se doktoru na pomoći te otišla kući.

Cvrčci

Cvrčci su svake godine nagovještavali kraj ljeta, a to je kod Fern, Avery, Edith, ali i svih ostalih izazivalo sjetu. Ljeto je prekrasno godišnje doba kada su dani dugi, a noći tople. No kada se jesen dovoljno približi cvrčci osjećaju dužnost pjevati pjesmu o završetku ljeta. Tada se mogu čuti uzdasi ljudi i životinja, a to je ujedno i znak kako na red dolaze novi poslovi.

Životinje su znale kako kada začuju cvrčke moraju što više uživati šetajući na širokim poljima i jedući slasne plodove jer kada stigne zima morat će se dobro ugrijati u staji i ponovo čekati proljeće kako bi opet mogle šetati poljima.

Wilbur je dobro napredovao i postao prase s kojim bi se svaki vlasnik ponosio. Sve više posjetitelja ga je posjećivalo na farmi i divilo se njegovom izgledu i sposobnostima. Kada je na paukovoj mreži pisalo Prase i pol, Wilbur je dao sve od sebe da upravo tako izgleda. Zatim je na mreži pisalo Silan pa se i tada potrudio tako izgledati, a kada je pisalo Sjajan Wilbur je treptao svojim dugim trepavicama i duboko udahnuo kako bi oduševio posjetitelje. Ako im to ne bi bilo dovoljno skočio bi u zrak i odskočio s pola okreta unatrag. Homer je znao govoriti kako je prase zaista sjajno.

Wilburovi prijatelji, ali samo neki od njih, su bili zabrinuti kako će mu slava udariti u glavu. Što ako od tolike pažnje postane ohol, razmišljali su. No Wilburu se to nije dogodilo. On je bio skroman i kada je pomislio koliko mu znači prijateljstvo smatrao je to najveličanstvenijom stvari na svijetu. Ponekad je znao razmišljati o budućnosti, je li ga prijateljica paučica zaista uspjela spasiti od sigurne smrti ili je to samo privremeno. Noći su mu bile mrske jer je znao sanjati kako dolaze ljudi s noževim i puškama spremni da ga zakolju. Zato se danju osjećao sigurnim, a kada je on začuo cvrčke znao je da se bliži vrijeme odlaska na sajam, a ako tamo uspije pokupiti neku nagradu Homer ga se sigurno neće htjeti riješiti.

Sve su to bile Wilburove brige, a li siva paučica je također imala svoje. Ona je svake godine morala polagati svoja jaja, bila joj je to dužnost. Tako su krenuli razgovarati o odlasku na sajam pa ju je Wilbur upitao hoće li poći s njim. Charlotte mu je rekla kako neće moći jer mora napraviti vrećicu u koju će položiti jaja. Wilbur je ostao začuđen jer nije znao da ona to radi svake godine. Na to mu je rekla kako je mnogostrana i objasnila mu kako to znači da se vrlo lako može prebaciti s jednog posla na drugi. No Wilburu to nije bio dovoljno dobar razlog da ona ne pođe s njim na sajam pa ju je nastavio moliti da ipak ide jer mu je jako potrebna. Ona je rekla da je uvjerena kako neće moći, ali ako bude ikako mogla učinit će mu uslugu.

Wilbur je odahnuo i rekao kako je bio siguran da ga neće ostaviti na cjedilu. Ostatak dana su proveli u svinjcu izležavajući se na slami.

Odlazak na sajam

Večer prije odlaska na sajam sve je bilo spremno za taj veliki dan. Životinje i ljudi su otišli ranije na spavanje kako bi ujutro mogli ispratiti Wilbura na put velikih doživljaja. Avery i Fern su otišli na spavanje oko osam sati navečer i sanjali zanimljive snove. Ujna Edith je legla nešto kasnije zajedno s ujakom Homer koji je sanjao kako je Wilbur izrastao trideset metara u visinu i pedeset u dužinu te osvojio sve moguće nagrade. Jedino je paučica Charlotte otišla kasnije na sapvanje.

Dan uoči odlaska na sajam bio je izrazito topao. Fern i Avery su se lijepo obukli za sajam. Njihov otac je obukao radno odijelo, a nakon doručka je pripremio kamion kako bi sse svi zajedno odvezli na sajam, uključujući Wilbura.

Larvy je dovršio zeleno obojeni sanduk za Wilbura na kojemu je zlatnim slovima bilo ispisano Zuckermanovo slavno prase. Charlotte je dalje uređivala svoju mrežu, a Wilbur je oprezno jeo kako se ne bi uprljao.

Ujna Edith je rekla da će okupati Wilbura u sirutki jer je tako činila njezina majka. Homer joj je rekao da nema potrebe za time, ali je ujna inzistirala. Obukla je čizme, preko leđa navukla kišni kaput i uzela kantu sirutke i malu drvenu lopaticu.

Otišla je Edith do Wilbura i počela ga kupati. Njemu je to godilo, a kada je malo otvorio usta osjetio je izvsrtan okus sirutke. Nakon što ga je Editj okupala izgledao je naprosto sjajno. Dlake su mu bile poput svile. Nakon toga su se Zuckermanovi i Larvy presvukli kako bi bili spremni za polazak na sajam.

Ostale životinje su ostale u staji. Guščići su uzvikivali kako i oni žele ići na sajam, ali guska im je vrlo brzo objasnila kako oni ostaju u staji. Tada se oglasila i Charlotte te rekla da je ipak odlučila otići na sajam, a bilo bi dobro da s njom pođe i štakor Templeton. Isprva nije bio zainteresiran za njezin prijedlog, ali kada mu je rekla čega sve ima na sajmu i da će dobro omastiti brk, pristao je otići. Njih su se dvoje sakrili u Wilburov sanduk. Stara ovca ga je upozorila neka se opire kada bude ulazio u sanduk kako Homer ne bi pomislio da je možda začaran ako to ne napravi.

Sada su svi bili spremni za odlazak na sajam, a Wilbur je izgledao silno, sjajno i čisto. Bili su ponosni s obzirom da je nekada bio kržljavo prase. John je rekao kako će se od njega moći prozvesti dobra šunka i slanina što je Wilbur čuo. Srce mu je na trenutak zastalo, a ubrzo se i onesvjestio. Fern se uplašila da nije dobio sunčanicu pa su ga počeli dozivati. Avery je zakoračio u sanduk na sve četiri i govorio Wilburu da je prase. Templeton i Charlotte su se se jako uzrujali i nastala je prava zbrka. Majka je naredila sinu neka istog trena izađe iz sanduka. Tog trena je popustila kočnica i kamion je krenuo nizbrdo. John je brzo uskočio u kamion i uspio ga zaustaviti.

Wilbura su počeli polijevati hladnom vodom kako bi došao k sebi. Avery je tada rekao kako je možda mrtav. No kada je osjetio hladnu vodu došao je k sebi. Pokušali su ga utovariti u sanduk, a on se opirao kako mu je ovca savjetovala. Uspjeli su ga zgurati u sanduk i utovariti u kamion te su svi zajedno krenuli prema sajmu.

Ujko

Na sajmu je bilo veselo. Tamo se nalazio veliki dječji vrtuljak, a Fern i Avery su zamolili oca neka im da nešto novaca kako bi mogli odigrati igru. Mama se oglasila i rekla neka malo miruju dok ne istovare Wilbura. John je tada rekao kako će ipak djeci dati nešto novčića da se mogu igrati jer se sajam održava ionako samo jedanput godišnje pa nek uživaju.

Uskoro su Wilbura smjestili u obor, dali mu mlijeka u kopanju i otišli dalje provjeriti čega sve ima na sajmu. Za to vrijeme su Wilbur i Charlotte razgovarali. Rekla mu je kako u susjednom oboru vidi veće prase no što je on. otišla je provjeriti kako se zove. Upitala ga je je li on proljetno prase na što joj je Ujko odgovorio da nije valjda proljetno pile. Baš jeftina šala, pomislila je Charlotte.

Vratila se u Wilburov obor i rekla kako je on čistiji i bolji od prasca Ujka. On je tako bezobrazan i bučan, ali jako velik. Nije bila sigurna može li ga Wilbur pobjediti. No uz njezinu pomoć je i to moguće, rekla je. Wilbur ju je zatim upitao kada će ispresti mrežu, a ona je rekla kako ju je svladao nekakv umor, možda je to radi njezinih godina. Wilbur se radi toga veoma zabrinuo, a ona je otišla odmoriti na tavanicu.

Sunce je i dalje pržilo, a nakon što su svi obišli sajam stigli su pred Wilburov obor. Smjestili su se jer je bilo vrijeme ručka. Ujna je upitala kada će se odlučiti o Wilburu, a Homer je odgovorio da će suci odlučiti tek sutradan. Larvy je stigao u pravom času s indijskim pokrivačem od kojeg je napravio mali šator. Djeca su se poželjela odmoriti nakon tolikog uzbuđenja.

Večernja svježina

Napokon se Templeton izvukao ispod slame i odlučio prošetati sajmom. Večer je bila svježa. Wilbur je spavao, Charlotte je prela mrežu, a Templeton je ogladnio. Charlotte ga je zamolila neka joj donese barem jednu riječ ako ide u šetnju. On je malo negodovao jer nije volio da mu se naređuje, ali vrijedno je izvršio svoj zadatak i donio paučici ono što je tražila.

Fern je srela prijatelja Henryja Fussyija koji ju je pozvao na vrtuljak kupivši kartu za nju. Majka je bila oduševljena jer se napokon njezina djevojčica družila sa svojim vršnjakom. Mislila je kako to neće nikada doživjeti. No doktor Dorian joj je rekao kako se djeca mijenjaju.

Uskoro se Templeton vratio iz obilaska i nosio sa sobom riječ Smjeran. Charlotte mu je rekla kako ta riječ ima dva značenja. Prvo značenje podrazumijeva da netko nije ohol, a drugo da je dobar i ponizan. Zaključila je kako ta riječ savršeno pristaje Wilburu. Templeton se otišao dalje zabavljati po sajmu. a ona je nastavila dalje sa svojim poslom.

Došlo je vrijeme da Zuckermanovi i Arabelovi krenu prema kući, a Wilbura i prijatelje su ostavili na sajmu. Fern i Avery su skočili u kamion, a John je potapšao Wilbura i rekao da se vide ujutro. Srećom nije ostao sam već sa svojim prijatlejima Templetonom i Charlotte koja je u svojoj mreži već ispisala riječ Smjeran.

Wilbur je polako tonuo u san i zamolio paučicu neka mu pjeva pjesmu o stelji i mraku. No ona je bila previše umorna za pjevanje. Zatim ju je upitao da li stvarno misli kako ga na zimu neće zaklati i je li u to uvjerena. Ona je rekla kako je u to sasvim sigurna, a sutra ga čeka velika nagrada. Uskoro je zaspao, a Charlotte je nastavila dalje raditi.

Vrećica s jajima

Charlotte je bila jako vrijedna i ponosna na svoje veliko djelo. Uspjela je napraviti vrećicu i položiti čak petsto i četrdeset jaja. Wilbur joj je čestitao na tome, ali je ona bila tužna. Pitao ju je što je muči, a ona je rekla kako do idućeg proljeća neće vidjeti svoju djecu. Osjeća se nekako umorno, kao da vene. Wilbur nije znao što točno tqa riječ znači pa mu je objasnila kako ona više nije mlada i zbog starosti propada. No ne želi njega time zamarati jer mora misliti na svoju nagradu. Oboje su pogledali u njezinu savršenu mrežu i divili joj se te razgovarali kako će posjetitelji biti njome i Wilburom oduševljeni.

Templeton se vratio iz noćnog izlaska, dobro se najeo i napio što Charlotte nije oduševilo. Komentirala je kako bi od silnog žderanja mogao dobiti proljev. Štakor se nije brinuo radi toga jer može bilo što pojesti i nikakva hrana mu ne može loše pasti na želudac. Zatim je rekao kako je prolazeći pored obora prasca Ujka uggledao plavu cedulju. To bi moglo značiti da je on osvojio prvu nagradu i da je Wilbur pobijeđen. Mogao bi Homer promijeniti svoje mišljenje i na kraju zaklati Wilbura kako bi se mogao najesti fine prasetine. Charlotte ga je prekinula i rekla Wilburu neka ne obraća pažnju na ono što govori. Mora da se prejeo pa sad već priča gluposti.

Wilbur je rekao Templetonu kada bi bio imalo pametniji primjetio bi Charlottinu mrežu i njezinu vrećicu s jajima. Ona će postati majka. Templeton joj je čestitao na tome, zatvorio oči i zaspao.

Ujutro su svi stigli ponovo na sajam uzbuđeni zbog natpisa kojeg su ugledali. Bili su presretni što se opet pojavilo čudo u mreži, a Wilbur je gledao njihova vesela lica. Izgledao je zahvalan i smjeran. Larvy je ulio napoj u kopanju Wilburu za doručak. Tada je Avery poskočio jer je primjetio na susjednom oboru cedulju. Svi su bili shrvani, a ujna se uputila prema kamionu kako bi donijela sirutke. Bilo je vrijeme kupanja. Uskoro su se svi sjatili oko njegovog obora i gledali u prelijepog prasca.

Mnogi posjetitelji su komentirali kako je Wilbur posebno prase i izrazito čist. Puno je ljepši od Ujke. Tada se začuo glas iz zvučnika. Molili su Homera da dovede Wilbura u šator ispred tribine. Tamo će se dijeliti posebna nagrada što je sve skupa jako obradovalo. Pripremili su Wilbura za utovar u kamion i odveli ga do šatora.

Čas pobjede

Stigao je veliki dan. Najvažniji trenutak u Wilburovom životu, ali i Homeru je taj dan bio poseban. Preko zvučnika se čulo kako je uprava sajma odlučila dati Wilburu posebnu nagradu. Za njega se se mogle čuti samo riječi hvale. Voditelj je sve uzvanike podsjetio kako je započela priča o čudesnom prascu. Najprije je bio prase i pol, zatim sjajno prase, pa silno da bi na kraju postalo smjerno. Koliko li se tek sjaji. Mnogi su znanstvenici istraživali otkud se pojavljuju riječi u paukovoj mreži, ali za to nemaju neko dobro objašnjenje. Znalo se kako pauci ne znaju pisati, a Charlotte je sve to čula preko zvučnika i komentirala kako itekako znaju.

Tako je Wilbur dobio nagradu od dvadeset i pet dolara te brončanu medalju. Slušajući takav govor, Wilbura je počela mučiti vrtoglavica. Začuo se pljesak, a njegove su noge klonule. Onesvjestio se od uzbuđenja. Homer je rekao kako on ne podnosi takva uzbuđenja pa ponekad doživi napade. Naime, on je skroman prasac.

Templeton se probudio i vidio Wilbura kako leži na tlu. Pomislio je kako će ga probuditi ako ga gricne za repić. To je i učinio, a Wilbur se odmah našao na nogama. Larvy je za to vrijeme otišao po hladnu vodu, ali dok se vratio već je sve bilo riješeno, pa umjesto da polije prasca polio je Averya i Homera.

Fern je za to vrijeme bila na vrtuljku sa svojim prijateljem Henryjem, ipak joj je njegovo prijateljstvo trenutno bilo najvažnije.

Posljednji dan

Charlotte i Wilbur su ostali sami u oboru nakon dodjele nagrada, Templeton je spavao, a ostali su otišli potražiti djevojčicu Fern. Medalja je još uvijek visjela Wilburu oko vrata, a Charlotte je bila posebno sretna radi toga. On je napokon bio spašen od smrti, doživjet će blagdane i ponovo uživati u proljeću. No Wilbur je bio zabrinut radi svoje prijateljice paučice. Bila je potpuno mirna, ali zadovoljna. Ispunila je svoje obećanje. On se pitao čime je to zaslužio jer on nije nikada za nju ništa učinio. Rekla mu je kako joj je on bio prijatelj, a i njezin je život postao zanimljiviji otkako mu je počela pomagati. On je rekao da je presretan što mu je spasila život. I on bi za nju dao život. Bila bi to plemenita gesta, pomislila je Charlotte.

Približavalo se vrijeme odlaska, a Charlotte je rekla Wilburu kako ona ne ide kući. Njezin će se život uskoro ugasiti. On je bio vidno uznemiren radi njezine izjave, ali je pod svaku cijenu želio spasiti njezinu vrećicu s jajima. Znao je kako do nje ne može stići pa je zamolio Templetona da mu pomogne. Ovaj je već bio umoran od pomaganja, ali učinio je Wilburu i ovu uslugu. Prasac mu je rekao kako će do kraja života moći prvi jesti iz njegove kopanje i dogovor je postignut. Templeton je krenuo grickati niti koje su bile privezane za tavanicu i uspio dohvatiti vrećicu. Spustio ju je Wilburu na tlo.

Charlotte je polako umirala, a da nitko nije znao kako je ona zahvalna za Wilburovu pobjedu.

Topao vjetar

Wilbur je stigao u staju noseći u ustima Charlottina jaja. Nije željeo da se povrijede. Smjestio ih je na sigurno, no osjećao se čudno jer je ostao bez najbolje prijateljice. Guske su ga veselo pozdravljale i čestitale. Osvojenu medalju je Homer objesio iznad svinjca kako bi ju svi mogli vidjeti kada stignu u posjet Wilburu.

Dani su prolazili, a Wilbur se često prisjećao svoje prijateljice paučice. Njezina je mreža još uvijek visjela u staji, a on je razmišljao kako nikada nije imao odaniju prijateljicu. Jako mu je nedostajala.

Pao je i prvi snijeg, djeca su se otišla sanjkati, a Wilbur je po prvi puta rovario po snježnom dvorištu. Templeton je redovito triput dnevno dolazio jesti u njegovu kopanju. Obećanje je obećanje, a Wilbur ga se pridržavao. Štakor je bio iz dana u dan sve deblji. Dostigao je veličinu svisca.

Wilbur je tijekom zime pazio na vrećicu s jajima i jedva dočekao proljeće. Tada se sve budilo i rađale nove životinje. Bilo je puno mladih janjčića, guščića i paučića. Koja li je to sreća bila kada su Charlottini potomci ugledali svjetlost dana. Jedan je paučić nalikovao na majku, imao je sive i žuto-smeđe noge te na leđima crnu prugu. Polako su svi izašli iz vrećice, a Wilburu je srce počelo snažno kucati. Provjerio je jesu li sva Charlottina djeca dobro i rekao im kako je on stari prijatelj njihove majke.

Kada je Homer jednog dana otvorio vrata staje, zapuhao je topao vjetar, sada već veliki pauci otišli su nošeni vjetrom. Wilbur nije bio sretan radi toga, ali u staji su ostale živjeti tri Charlottine kćeri. Nazvao ih je Radost, Aranea i Nellie. Iako su svi ostali otišli bio je oduševljen što su njih tri odlučile ostati živjeti u staji. Održao je kratak govor i rekao kako je neizmjerno zahvalan njihovoj majci što je svoj vlastiti život dala za njegov. Bila je divna, lijepa i odana do kraja svog života. Malim paučicama se zatim obvezao na doživotno prijateljstvo. One su se također obvezale.

Vrijeme je prolazilo, a Wilbur više nikada nije bio bez prijatelja. Fern je bila već odrasla djevojčica i sve je manje vremena provodila u staji. No zato su Charlottina djeca, unuci i praunuci godinu za godinom živjeli iznad vrata u staji. Svakog sljedećeg proljeća rađali su se novi paučići.

Naravno, prijateljicu Charlottu nitko nikada nije mogao zamijeniti, a Wilbur je za nju imao posebno mjesto u svome srcu. Ona je bila nešto uzvišeno. Bila je pravi prijatelj i izvrstan pisac.

Likovi: Wilbur, Charlotte, Templeton, Fern, Avery, ujna Edith, ujak Homer, John

Analiza likova

Wilbur – mali kržljavi praščić koji s vremenom postaje prasac i pol. Bio je željan prijateljstva. Kada je jednog dana upoznao paučicu Charlotte i kako su se iz dana u dan sve više družilji, shvatio je kako napokon ima prijateljicu za čitav život. On je bio skroman i nije trpio slavu. Puno puta se onesvjestio kada su mu se ljudi dolazili diviti misleći kako je čarobno prase. Njegov je život spašen isključivo Charlottinom zaslugom.

Charlotte – siva paučica kratkog vida. Čula je kako Wilbur često plaće zbog života u staji i njegove prijateljice Fern koja ga je prvi put spasila od sigurne smrti. Djevojčica ga je othranila na bočicu, a zatim je morao otići živjeti u staju ujaka Homera. Fern ga je svakog dana posjećivala, a Charlotte ju je zamijenila u pravi čas. Znala ga je tješiti da ne plače i obećala mu kako će smisliti odličan plan za spašavanje njegovog života. Ona je bila divna prijateljica i izvrsna pripovjedačica. Svoj je život dala za prijatelja Wilbura, a on joj je uzvratio pobrinuvši se za njezinu vrećicu s jajima. Na taj način je imao doživotne prijatelje.

Templeton – koristoljubiv štakor. Ništa nije radio, a da prethodno nije zahtjevao nagradu. Obožavao je jesti i piti. Toliko se udebljao da mu je stara ovca rekla kako će se razboliti ne bude li postao umjeren. Bez obzira na njegovu proračunatost, svaki put bi pomogao svojim prijateljima, a ponajviše Wilburu.

Bilješka o autoru

Elwyn Brooks (E.B. White) američki je pjesnik i humorist. Rodio se 11. srpnja 1899. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, u Gradu Mount Vernonu, u državi New York.

Njegov stariji brat Stanley Hart White puno je utjecao na njegov odgoj i život. Tako je Elwyn proveo mnogo vremena putujući i istražujući prirodne ljepote svijeta. Prije nego što je odlučio pohađati studij, odslužio je vojni rok. Studij umjetnosti je okončao 1921. godine.

Okušao se u različitim poslovima da bi se na kraju zaposlio u časopisu “The New Yorker”. Za časopis je pisao uvodne članke, igrokaze i pjesme. 1929. godine se oženio za Katharine Angell, a 1930. godine odlučili su se preseliti na selo gdje je nastavio pisati eseje.

Uživao je živeći na selu. Na farmi je živio opušteno sa svojom suprugom Katharine Angell s kojom je imao sina Joela Whitea. Volio je promatrati divlje životinje, a najljepši prizor bio mu je kada bi divlje životinje istrčale iz šume. Volio je ljude, a posebice djecu, prirodu, vrapce, zlatne ribice i begonije.

Njegov stil pisanja bio je vrlo prepoznatljiv i poseban, a neki su isticali da je osebujan.

Njegova najpoznatija knjiga je knjiga za djecu “Paukova mreža”. Ona je u Americi objavljena u više od milijun primjeraka, a prema tome je sigurno i najobjavljivanija knjiga. U pripovijetci autor opisuje predivan život na selu kroz lik djevojčice Fran i njezinog praščića Wilbura.

Umro je 1. listopada 1985. godine, a godinama je patio od Alzheimerove bolesti. Umro je na svojoj farmi u North Brooklineu. Pokopan je na tamošnjem groblju uz suprugu Katharine koja je umrla 1977. godine.

Dobitnik je Pulitzerove nagrade, a kratki animirani film nastao prema njegovom djelu bio je nominiran za Oscara.

Autor: L.V.