Parnasovcima se nazivaju pjesnici koji su pripadali pjesničkom pokretu parnasu. Ovaj pokret javio se u drugoj polovici 19. stoljeća u Francuskoj, a njegovim začetnikom smatra se Leconte de Lisle. Većina pjesnika parnasovaca objavila je svoje radove u zborniku pjesama “Suvremeni Parnas”, objavljenim 1866. godine. Najprije su se samo pjesnici koji su objavili svoja djela u tom zborniku nazivali se parnasovcima, ali kasnije su pokretu pristupili i drugi pjesnici. Parnas je nakon toga postao književni ili točnije – pjesnički – pokret, jedan od najznačajnijih unutar modernizma, uz, naravno, larpurlartizam, iako poezija parnasovaca po svojim karakteristika ne odražava sve modernističke ideje.
Parnasovci su u književnosti bili preteča simbolista. Mnogi najznačajniji simbolisti razvili su se upravo iz parnasovaca, poput Charlesa Baudelairea, Stéphana Mallarméa i Paula Verlainea. Značajniji predstavnici ovog pokreta su Théophile Gautier, Sully Prudhomme, Teofil Rothe i mnogi drugi.
Parnasovska doktrina izgrađena je na onoj larpurlartističkoj. Poput larpurlartista i parnasovci se bore protiv utilitarizma u poeziji, tj. odriču se ideje da poezija i umjetnost općenito budu u službi bilo čega osim samih sebe. Upravo zato je parnasovska poezija hladna i objektivna, ponekad i bezlična, ali uvijek uzvišena, jer je naglasak uvijek više na formi nego na sadržaju. Osim protiv realističke utilitarnosti, parnasovci se odriču i sentimentalizma koji je bio odlika romantizma.
Parnasovci stoga njeguju kult ljepote, ali uglavnom ljepote izraza, što postižu savršenom formom svojih pjesama. S druge strane, pjesme nemaju nikakve dodire sa stvarnošću, pogotovo s nekakvim socijalnim ili političkim problemima, a ni izražavaju individualne emocije. Jedino što je kod ovakvih pjesama važno je naglasiti ljepotu umjetnosti upravo radi nje same.
Zbog njegovanja forme, parnasovci su bili zaslužni za otkrivanje nekih novih pjesničkih oblika, a nakon dugo vremena u pjesništvo su vratili i sonet. Inspiraciju su pronalazili u antičkoj (grčkoj) književnosti, u mitologiji i epovima. Čak i samo ime parnasovaca dolazi iz grčke mitologije, gdje se Parnasom nazivao brijeg na kojem su živjele muze.
Odgovori