Palčić obrađena lektira Charles Perraulta. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Cijelu priču Palčić pročitajte ovdje >>
Charles Perrault jedan je od najpoznatijih pisaca dječjih bajki. Poput braće Grimm, Hansa Christiana Andersena i mnogih drugih svjetski poznatih pisaca bajki, inspiraciju za svoje priče tražio je u narodnoj i usmenoj književnosti. Perrault je mnogim velikim piscima bajki i sam bio uzor. Njegova djela mnogo su puta nanovo prepričana od strane raznih autora, često tako da budu primjerenija djeci, jer Perrault se nije susprezao da u svoja djela unosi i neke poprilično jezive motive. Ipak, do danas su njegove bajke ostale omiljene, ponajviše zbog toga što su slikovite, zanimljive i poučne.
Analiza djela
Ova priča govori o sitnom i mudrom dječaku znanom po imenu Palčić. Bio je jako siromašan, ali je u nastojanju da pomogne svojoj braći i roditeljima, iako je rastom bio najmanji, svojom mudrošću postao bogat. Uspio se suprotstaviti opakom ljudožderu koji ga je htio pojesti s njegovom braćom. Iako su se njegovi roditelji htjeli riješiti svih obaveza prema djeci tako da ih ostave u gustoj šumi, Palčić se radi toga nije ljutio nego je pošto poto želio pronaći način kako da im pomogne. Mudar kakav je bio, smislio je kako prevariti ljudoždera i njegovu ženu, a čarobne čizme od sedam milja su mu u tome pomogle.
Pouka ove priče je da iako nas ponekad iznenadi surovost života nikada ne treba odustajati. Siromaštvo nas može osnažiti jer i u najvećoj neimaštini se možemo uzdati u svoje sposobnosti te dati sve od sebe da se izborimo za bolji život. Palčiću niži rast nije predstavljao prepreku, dapače bila je to njegova prednost kada se morao obračunati s ljudožderom. Iz ovoga se da zaključiti kako ponekad naša najveća mana, može biti najveća prednost, dokle god imamo hrabrosti i mudrosti da je iskoristimo.
Čovjeka ne određuje ono što je dobio svojim rođenjem, već ono što je učinio sa svojim životom s obzirom na okolnosti. Okolnosti u kojima se Palčić našao nisu bile idealne, štoviše, bile su jako loše, ali on je svejedno uspio iskoristiti ih kako bi dao najbolje od sebe. To je ono što mora učiniti svatko od nas kako bi mogao reći da je uspio u životu.
Književni elementi
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: šuma, ljudožderova kuća, spilja
Vrijeme radnje: nekada davno
Tema djela: Palčićeva pustolovina u kojoj je uspio steći veliko bogatstvo
Ideja djela: Svoje najveće mane možemo pretvoriti u prednosti ako smo dovoljno hrabri i mudri
Kratak sadržaj
Živio je nekada drvosječa koji je imao ženu i sedmero djece. Redom su bili svi muškarci od kojih je najmlađi imao sedam, a najstariji sin deset godina. Bili su veoma siromašni, a trebalo je uzdržavati sedmero djece. S obzirom da su djeca bila jako mala nisu sama mogla zarađivati za kruh.
Najmlađi sin je bio i najmanji, vrlo šutljiv, ali mudar. Dobio je ime Palčić. Ostala braća su mu se često znala rugati, ali on je bio napametniji do svih. Često je šutio, ali je zato vrlo dobro slušao.
Jedne je godine zavladala glad i roditelji su se morali odreći svoje djece. Nisu ih imali čime hraniti pa su odlučili ostaviti ih u šumi dok beru grančice. Majka je bila žalosna radi takve ideje, ali muž joj je uporno pokušavao objasniti da su jako sirmošani i da ne može gledati kako im djeca umiru od gladi. Ona je ipak bila njihova majka i nije mogla ravnodušno to prihvatiti. Na kraju je ipak pristala na mužev prijedlog i otišla plačući u krevet.
Cijeli njihov razgovor je Palčić čuo nakon što se iskrao iz kreveta i dopuzao do očeve klupice ispod koje se uspio sakriti. Nije mu bilo svejedno kada je čuo što roditelji kane napraviti, ali je bio svjestan situacije u kojoj se obitelj nalazi. Nakon što je čuo razgovor vratio se u krevet razmišljajući što da učini.
Palčić je sutradan ustao rano ujutro i otrčao do obližnjeg potoka kako bi napunio džepove kamenčićima. Vratio se kući i otišao zajedno s braćom i roditeljima u šumu znajući što im se sprema, ali se suzdržao od pričanja ostaloj braći. Kada su stigli u šumu, otac je počeo sjeći drvo, a djeca su skupljala grančice. Kada su roditelji vidjeli da su djeca dovoljno zaokupljena poslom, polako su se udaljili i napustili ih.
Kada su djeca nakon izvjesnog vremena shvatila kako nema roditelja u šumi počela su glasno plakati i vikati. Palčić ih je uspio smiriti jer im je pokazao kako u džepu ima ostatak kamenčića s obzirom da je hodajući prema šumi iste bacao kako bi se svi zajedno mogli vratiti kući. Braća su ga poslušala i zajedno su krenuli prema kući. Njegov trik je doista upalio i djeca su bila presretna.
Stigli su pred kuću i zastali. Htjeli su čuti što to roditelji pričaju. Zapravo je roditelje dočekalo iznenađenje kada su se vraćali kući. Dobili su deset talira od jednog vlastelina koji im je ostao dužan, no oni su na to već odavno bili zaboravili. To ih je vratilo u život i majka je otišla u nabavku. Kupila je toliko mesa da im je još ostalo i za djecu. Ona ih se sjetila i počela prigovarati mužu da ih nisu smjeli ostaviti u šumi jer je znala da će se pokajati radi toga.
I tako je majka kukala svome mužu, nakon čega je on poludio i zaprijetio batinama. I njemu je bilo teško što su to učinili, ali je smatrao da u tom trenutku nemaju izbora. Žena je jecala i glasno se pitala gdje su joj djeca. U tom trenu su svi u jedan glas povikali: “Tu smo”! Majka se obradovala, brzo otvorila vrata i dala svojoj djeci ostatak večere. Ugledala je prljavog Pjera, najstarijeg sina, i rekla neka se brzo ode oprati.
Djeca su sjela za stol i počela jesti. Ispričali su roditeljima kako su pretrpjeli užasan strah. Roditelji su bili presretni što su ponovo svi na okupu, ali njihova sreća nije potrajala. Zapravo je trajalo dok su trajali i taliri. Novac se uskoro potrošio i roditelji su opet postali očajni. Glad je zavladala, a oni odlučili opet djecu odvesti u šumu, ali ovoga puta dublje.
Palčić je opet čuo njihov razgovor i sutradan je rano ustao kako bi mogao otići do potoka. Ali ulazna vrata su bila zaključana i nije mogao izaći. Sjetio se kako im je majka svima dala komad kruha od kojeg je mogao napraviti mrvice i posipati ih po putu kako bi se opet mogli vratiti kući kao i prvi put.
Roditelji su krenuli u šumu, ovoga putu u najgušći dio gdje su ostavili svoju djecu. Palčić se nije pretjerano uzrujavao jer je znao da će ih posute mrvice kruha odvesti natrag do kuće. Ali ovoga puta je pogriješio. Kada su braća krenula prema kući nisu našli niti jednu mrvicu jer su ih pojele ptice.
Djeca su bila prestrašena. Počeo puhatzi jaki vjetar i padati obilna kiša, a oni su se sve više gubili po šumi. Palčić se dosjetio kako se može popesti na najviše drvo ne bi li ugledao izlaz iz šume. Kada je dopuzao do vrha u daljini je vidio slabu svjetlost. Sišao je s drveta i pokušao izaći iz šume tamo gdje je vidio svjetlost.
Uspjeli su stići do osvjetljene kućice no bili su svi jako uplašeni. Pokucali su na vrata i žena ih otvori. Upitala ih je koga traže, a Palčić joj je krenuo objašnjavati kako su se izgubili u šumi i može li ih ona primiti da prenoće jer su u šumi vukovi koji bi ih mogli rastrgati. Žena se sažalila i rekla kako su došli u kuću ljudoždera koji jede malu djecu. Palčić nije odustajao i rekao kako će se i ljudožder možda sažaliti nad njima i neće ih htjeti pojesti.
Ljudožder je bio njezin muž, ogorman div kojemu je priređivala obilnu večeru. Smjestila je djecu blizu kamina da se ugriju i nadala se kako ih muž neće primjetiti do jutra.
Začulo se kucanje na vratima, bio je to ljudožder. Žena je sakrila djecu pod krevet i otvorila gladnom mužu vrata. On ju je upitao je li gotova večera i komentirao kako mu miriši svježe meso. Žena ga je uvjerila kako je to ovca koja se okreče na ražnju. Ali div joj nije povjerovao i otišao do kreveta. Prozvao ju je lažljivicom i rekao da će to biti ukusna večera za njega i prijatelje.
Uzeo je nož i počeo izvlačiti jedno po jedno dijete ispo kreveta. Već je zamahnuo, ali ga je žena zaustavila. Rekla mu je kako će i sutra imati vremena do to učini. Složio se s njom i naredio joj neka ih dobro nahrani kako bi bila što deblja i što ukusnija kada ih bude pripremala za večeru.
Žena je bila sretna što ih je za sada uspjela spasiti od sigurne smrti. Ponudila im je obilnu večeru, no djeca od straha nisu mogla jesti.
Ljudožder je imao ukupno sedam kćeri lijepog lica, no sve su redom imale prćasti nosić, male oči, ogromna usta i osštre zube. Nisu bile potpuno nalik ocu, ali s vremenom bi postale takve jer su već sisale krv i jele malu djecu.
One su sve spavale u jednom velikom krevetu s krunama na glavi. Pored tog kreveta nalazio se još jedan iste veličine gdje je žena smjestila sedmero braće na spavanje.
Palčić se dosjetio kako bi se ljudožder mogao predosmisliti te pojesti njega i ostalu braću te iste večeri pa kada je ugledao krune na glavama djevojčica brzo ih je uzeo i stavio im na glavu kapice koje su nosili dječaci. Tako je i bilo. Oko ponoći se ljudožder probudio i nožem nasrnuo na djecu. Kako je bio mrak nije shvatio koja su njegova djeca pa je otišao opipati glave. Kada je osjetio krunu zaključio je da se radi o njegovoj djeci. No, prevario se jer su to bili dječaci s krunama na glavi.
Kada je ljudožder ponovo zaspao neznajući da je ubio svoje kćeri, Palčić je probudio ostalu braću i rekao da moraju bježati iz ove kuće zbog tog luđaka. Djeca su se obukla i pobjegla daleko od ove strašne kuće.
Ujutro se žena probudila i otišla vidjeti djecu. Kada je vidjela što je ljudožder učinio pala je u nesvijest. Muž je shvatio da je nema već neko vrijeme pa je otišao provjeriti što se s njom događa. Kada je ušao u dječju sobu zaprepastio se. Uzeo je lavor pun vode i prolio na ženu kako bi se probudila. Naredio joj je neka mu donese čizme jer je znao da su mu dječaci to smjestili, ali će im se osvetiti.
Stavio je na sebe čizme od sedam milja i krenuo trčati za djecom, no ona su se uspjela sakriti u jednoj spilji. I baš se tamo ljudožder morao odmoriti jer onaj tko nosi čizme od sedam milja brzo se umori.
Palčić je načuo da je ljudožder zaspao jer je počeo glasno hrkati. Rekao je braći neka brzo otrče prema kući, ali on je ostao jer je naumio ukrasti čizme od sedam milja. Radilo se o čarobnim čizmama koje su se prilagođavale veličini nogu onoga koji ih nosi. Dok je ljudožder hrkao Palčić se došuljao i uspio ukrasti čizme. Stavio ih je na noge i potrčao njegovoj ženi.
Kako je Palčić bio mudar dječak, smislio je na koji način može prevariti ljudožderovu ženu. Rekao joj je da su joj zarobili muža i da traže za njega otkupninu. Bilo je potrebno sakupiti svo zlato i srebro koje ima u kući, a kako bi znala da Palčić govori istinu, pokazao joj je čizme od sedam milja s kojima je brzo stigao do njezine kuće.
Žena je sakupila sve što je imala u kući i dala Palčiću da odnese otmičarima. Palčić je sve uzeo i otrčao kod roditelja. Svi su bili presretni što ga vide.
No, neki ljudi smatraju da Palčić nije to napravio već tvrde da kada je obukao čizme od sedam milja otišao kod kralja na dvor i donosio mu vijesti o vojsci te na taj način zarađivao za život. Kralj ga je za te vijesti dobro nagrađivao dok su mu žene nudile da njihovim mladićima nosi pisma, ali od toga nije bilo velike zarade pa je odustao.
Tako je kroz neko vrijeme stekao veliko bogatstvo i vratio se svojoj obitelji koja ga je s velikom radošću dočekala.
Analiza likova
Likovi: Palčić, ljudožder
Palčić – dječak nižeg rasta, ali mudar i pametan. Znao je kako roditelji i ostala braća žive u neimaštini te je osjećao kako im mora pomoći. Zbog svoje mudrosti je uspio prevariti ljudoždera koji jede malu djecu. Njegova je dobrota bila tolika da je pod svaku cijenu htio izbaviti braću iz nevolje koja ih je snašla, a s druge strane je htio dokazati roditeljima da bez obzira na to što je najmlađi može itekako svojom sposobnošću pomoći im. Palčić je bio i veoma hrabar. Situacije u kojma se našao obeshrabrile bi mnoge, ali on se baš u njima pokazao kao izrazito sposoban. Svoju najveću manu – nizak rast – iskoristio je kao svoju najveću vrlinu. Upravo u tome leži pouka ove priče – moramo iskoristiti okolnosti u kojima se nađemo najbolje što možemo, baš kao i sve mane i vrline koje nas sačinjavaju.
Ljudožder – proždrljivi div koji jede životinje i malu djecu. Imao je sedam kćeri, ali zbog domišljatog Palčića ih se riješio na okrutan način. Zbog toga se htio osvetiti Palčiću no nije uspio. Palčić ga je uspio savladati ukravši mu čizme od sedam milja. Zli div je ostao bez bogatstva i svojih kćeri. Ovaj lik još je jedan dokaz da se okrutnost i zloća u bajkama, ali i u životu, ne isplate. Na kraju ga je sva njegova tiranije koštala glave. Iako div na kraju nije umro, ostao je bez svega što mu je u životu nešto značilo. Samoća i bezvrijednost nekada su gori od smrti i zato najbolja osveta onima koji čine drugima nažao kako bi njima bilo bolje. Ljudoždereva sebičnost i halapljivost bili su uzaludni jer na kraju je ipak ostao bez ičega.
Bilješka o piscu
Charles Perrault rođen je 12. siječnja 1628. godine u Parizu u Francuskoj u obitelji buržuja kao sedmo dijete Pierre Perraulta i Paquette Le Clerc. Od početka je imao sve uvjete da se školuje u najboljim ustanovama.
Zahvaljujući školovanju koje je imao Charles je na kraju bio visoko obrazovan čovjek koji je tijekom svog života radio puno toga, pa je tako pisao galantna djela o prijateljstvu i ljubavi, rasprave o književnosti. Unatoč svemu do kraja života je ostao najpoznatiji kao autor bajki s kojima su odrasle mnoge generacije.
Priče koje je pisao i u kojima nisu uživala samo djeca, imala su uporište u narodnim pričama. Neke od njih su preuzela braća Grimm, a neka su prenešena usmeno. Charles iza sebe ima nekoliko poznatih djela kao što su “Priče moje majke guske”.
U Pričama moje majke guske nalazile su se priče iz nižih slijeva društva koje je potom Charles prilagodio za čitatelje iz viših slojeva društva. Priče su bile sastavljene od osam bajki i činile su posebnu zbirku. Priče moje majke guske nizu izašle pod njegovim imenom nego pod imenom njegova sina.
Charles Perrault je bio veliki oslonac za sve mlađe generacije jer je u vječnoj borbi između starijih i mlađih zastupao one koji su smatrali kako se treba okrenuti novom načinu pisanja. Stariji su bili uvjereni da je pravi put onaj koji su slijedile generacije prije njih.
Bajke s kojima se proslavio su: “Mačak u čizmama”, “Crvenkapica”, “Pepeljuga” i “Modrobradi”. Prvu bajku “Usnula ljepotica” objavio je 1696. godine.
Umro je 16. svibnja 1703. godine u Parizu.
Autor: L.V.
Odgovori