Mitološki ep “Metamorfoze” djelo je rimskog književnika Publija Ovidija Nazona. Ono spada u u njegovu središnju fazu stvaralaštva, onu u kojoj je pisao mitološke spjevove, iako se u njima osjeća i utjecaj njegove prve faze – one u kojoj je pisao ljubavnu poeziju.
“Metamorfoze” sadrže 246 priča mitološke tematike, među kojima je i ova. Priče sadrže ljubavne spletke, dramatične preokrete, izdaje i kušnje, a sve se odvija među bogovima. Jedna od posebnih vrlina bogova je njihova moć preobrazbe. Ta moć im omogućava da preobraze sebe, najčešće kako bi ostvarili svoj naum osvete ili osvajanja predmeta svoje požude ili da preobraze druge bogove ili ljude, najčešće kao primjer kazne ili ublažavanja nečijeg tragičnog završetka.
U “Metamorfozama” su životi bogova, njihovi usponi i padovi, prikazani pomalo groteskno i nerijetko patetično. Odnosi su dramatični i rijetko kada sa sretnim ishodom, pošto su bogovi po svojoj prirodi ćudljivi, strastveni, nemilosrdni, skloni osveti i egoistični.
“Metamorfoze” imaju i jasnu moralnu poruku jer se u njima svaka loša osobina, bilo ljudi ili bogova, na neki način kazni, pogotovo ako je ta osobina nepromišljenost. Svaki vid slabosti tj. beskičmenjaštva prikazan je negativno, dok su vrline poput hrabrosti uvijek prikazane kao pozitivne, čak i ako su motivirane sebičnim namjerama, primjerice osvetom.
Prema grčkoj mitologiji samo su duše umrlih mogle ući u Had, podzemni svijet, ali je to ipak uspjelo i nekolicini živih. Među njima je i Orfej, mitski pjevač, o čemu svjedoči mitološka priča o Orfeju i Euridici.
U Had se ulazilo kroz špilju. Smatra se kako su pjesnici motivaciju za Had pronašli u špilji Aleportypi, koja je predstavljala model za mitove o Hadu. Orfeja je u Had odvela nesretna ljubav. Iz njega je želio izbaviti dušu svoje žene Euridike. Euridika je bila jedna od Najada, riječnih boginja. Priča se nalazi u desetom pjevanju.
Kratak sadržaj
Orfej i Euridika (Metamorfoze, 10. pjevanje)
Kod Ifijine ženidbe prisutan je bio bog Himenej, koji se nakon ženidbe zaputio k Orfeju, ali je sa sobom donio zlu sreću jer je Orefejeva žena umrla nedugo nakon udaje. Himenej je došao u Kikonsku zemlju. U ruci je držao baklju koja nije željela gorjeti. Kako se svadba u Grka i Rimljana svetkovala obično uvečer, mladenku se bakljama pratilo do mladoženjine kuće, a ako baklje nisu gorjele punim plamenom, bio je to znak loše sreće u braku. Zmija otrovnica ju je ugrizla za petu pa je Euridika umrla.
Orfej je za njome tugovao i odlučio otići u podzemni svijet do Persefone i vladara Kraljevstva neveselog. Obrazlaže im zašto je sišao u podzemni svijet. Razlog je njegova žena Euridika koju je ugrizla zmija i tako joj mladoj uzela život. Pritom Orfej napominje kako Amor, bog ljubavi, jednako vlada i u gornjem i donjem svijetu i govori im kako je i njih združio. Moli ih da ponovo ožive Euridiku jer njima ionako pripada sve, pa će ljudi prije ili kasnije ponovo doći u njihov dom. Budući da njihovo kraljevstvo uvijek nadvlada ljudski rod, moli ih da Euridici daruju još godina za život jer će im se ionako vratiti. Ako ga odbiju, on će također poći za smrću. Kraljica i kralj Podzemlja nisu mogli odbiti molbu i zovnu Euridiku.
Orfej je tada dobio naputak za izlazak. Nije se smio okrenuti za Euridikom, sve dok ne bi izašli iz Avernskog dola ili se njihov dar neće ostvariti. Orfej i Euridika pođu stazom u mukloj tišini. Nisu bili daleko od gornje zemlje, kad li se Orfej prestrašio da Euridika ne gubi snagu. Okrenuvši se ona nestane. Orfej je pružao ruke, ali je nije mogao uhvatiti. Drug put umirući pozdravi Orfeja i padne natrag u podzemni svijet. Orfeja je obuzela strava i osjećao se kao da mu tijelo obuzima kamen. Bio je neutješan. Uzalud je molio brodara Harona da ga opet preveze. Sedam dana je sjedio na obali prljav. Tuga i žalost su mu bili hrana. Nakon sedam dana zaputio se prema Rodopskim brdima.
Analiza likova
Orfej – Apolonov sin i sin muze Kaliope, rodopski pjevač. Voli svoju ženu te je prilikom njezine smrti bio tužan. Svojom upornošću želi je vratiti u život pa požrtvovno odlazi u Podzemlje. Skrušeno moli vladare Podzemlja i pažljivo bira riječi u svom govoru (“Vaše kraljevstvo dovjek nad ljudskim nad rodom traje. Pa pošto određene i ona godine svrši, pod vlast potpast će vašu. Za vrijeme je darujte samo.”). Pokazuje se kao nenadmašivi pjevač i izvrstan govornik. Sretan što mu se omogući traženo, zaboravlja na dogovor prema kojem se ne smije okrenuti prije no što izađu iz Avernskog dola. Bojeći se za Euridiku, ponovno ju gubi i ostaje neutješan u svojoj ljubavi (“Orfej se prepade tako, kad drugi put umre mu žena, kao čovjek, što vidje u strahu trovratu psinu s lancem na srednjem vratu…”).
Bilješka o autoru
Publije Ovidije Nazon (43. g. pr. Kr., Sulmona – 17 g., Constanta) najbolji je rimski pjesnik koji je rođen uglednoj obitelji. Najveći dio svog života proveo je u Rimu. Tamo je ostao sve do 2. g. kada je bio prognan u Tome na Crnom moru gdje je i umro.
Putovao je Atenom, Malom Azijom i Sicilijom, a usput je radio na javnim radnim mjestima. Sve je to napustio kako bi se posvetio pjesništvu koje njegov otac nije odobravao.
Na početku njegovog pjesničkog stvaralaštva teme i kojima je pisao bile su ljubav, a obradio je i razne legende.
Iz tog razdoblja potječu tri knjige “Ljubavne pjesme”, ep ”Ljubavno umijeće” i zbirka ljubavnih pjesama mitoloških junakinja ”Heroide”. Nije sačuvana “Medeja” o kojoj se govorilo s mnogo hvale.
Kasnije, za vrijeme progonstva, njegovo pjesništvo poprimilo je misaoni i lični karakter te je objavio dvije zbirke elegija – ”Tužaljke” i ”Poslanice iz Ponta”.
Njegovo najvažnije djelo su ”Metamorfoze” kojim je utjecao na Petra Zoranića.
Autor: M.V.
Odgovori