Naglaskom ističemo slog u riječi jačinom ili visinom izgovora, a nerijetko i oboje. Dugi i kratki slogovi mogu biti naglašeni i u njima se ton izgovora kreće silazno ili uzlazno. Kod silaznih naglasaka slog je naglašen visinom i jačinom, a u uzlaznim naglascima jedan slog je naglašen jačinom, a slog nakon njega – visinom. Uzlazne naglaske možemo naći samo na višesložnim i dvosložnim riječima.
Postoje četiri naglaska:
- kratkosilazni
- dugosilazni
- kratkouzlazni
- dugouzlazni
Naglasci mogu biti izraženi oznakama ili opisima nota. Opise nota prvi je u gramatici dao Josip Florschütz 1896. godine.
Riječi se ne moraju uvijek naglašavati. Mogu se spajati s riječima do sebe u naglasnu cjelinu. Ako se spajaju s riječju koja slijedi onda su to prednaglasnice ili proklitike, a spajamo li ih s riječju ispred zovu se zanaglasnice ili enklitike.
Zanaglasnice ili enklitike mogu biti:
- upita riječi -li
- nenaglašeni oblici osobnih zamjenica
- glagolske (nenaglašeni oblici aorista glagola biti i nenaglašeni oblici prezenta pomoćnih glagola htjeti i biti)
Prednaglasnice ili proklitike mogu biti:
- niječna čestica -ne
- veznici -da, -i, -a, -kad, -ni
- svi jednosložni prijedlozi
- neki dvosložni prijedlozi (nada, oko, među, prema, poda, preko, pokraj, mimo)
- svi prijedlozi s prijedlogom -iz (iznad, između…)
Pravila naglaska
- Najčešće riječi imaju samo jedan naglasak.
- Jednosložne riječi imaju samo jedan, i to silazni naglasak.
- Polusloženice (auto-cesta) i superlativi (najbolji) imaju po dva naglaska.
- Višesložne riječi na prvom slogu mogu imati četiri naglaska.
- Višesložne riječi na srednjem slogu mogu imati samo uzlazne naglaske.
- Zadnji slog u riječi se ne može naglasiti osim u slučajevima kada se radi o uzviku ili je riječ jednosložna.
- Naglasak je promjenjiv u oblicima riječi (komparacija, sklonidba…).
- Silazni naglasci ponekad prelaze na prednaglasnicu i tada su kratkosilazni ili kratkouzlazni.
- Zanaglasna dužina stoji samo iza sloga koji je naglašen.
Odgovori