Maturalac

Maturalac obrađena lektira Branke Primorac. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.

Analiza djela

Maturalac je roman u 12 poglavlja. Priča romana vjerno prikazuje maturalno putovanje, onako kako su ga, više manje, svi proživjeli. S puno dogodovština, nepodopština, podbadanja, zezanja i uživanja počelo je putovanje VIII. a razreda, koji je krenuo iz Zagreba prema Dubrovniku.

Razred kao i svaki drugi, uvijek ima par učenika koji se ističu. Tu se ističe prvenstveno Smuki, dečko koji je “glavni” u razredu. Uz njega se veže samo zabava i smijeh jer je on taj koji uvijek pokreće stvari.

Tu je i Ana, razredna ”ljepotica” u koju su upret sve oči. Njezine su ideje uvijek najbolje, s njom se svi slažu ili bi bar to htjeli. Iako svi žude za njom, ona je do ušiju zaljubljena u Zvonka, profesora iz tjelesnog.

Upoznajemo i Maria, ujedno i pripovjedača priče romana. On je također zaljubljen u Anu, ali nema hrabrosti to joj reći. Mario je također jedan od članova Smukijeve ekipe, među kojima su i Hrvoje i Dado. Dado je je lud za foto-opremom, pa sve bilježi svojom kamerom.

Pjevajući, busom dolaze u Dubrovnik. Tamo započinju njihovi najbolji dani u životu. Od zasprejanih zidova hotelske sobe, poplave, tuče, snimanje razrednice i njenog ljubavnika, tulumarenja do kasnih noćnih sati i ljubavnih spletki, prolazili su kroz razne nevolje iz kojih su na kraju izašli kao pobjednici.

Unatoč strogosti razrednice, ova posebna ekipa uspjela joj se uvući pod kožu i omekšati njeno hladno srce. Zadnji dan su se svi zabavili na posljednjoj zabavi, prisjećajući se kako im je bilo dobro na tom slavnom izletu, žalosni što se moraju vratiti kućama.

Pripovjedač ovog romana je lik Mario, pa čitatelj ima priliku doživjeti maturalac iz perspektive jednog mladog dečka.

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Video lektira

Video lektira dječjeg romana Maturalac kojeg je napisala Branka Primorac, a koju sam prepričao u 10-ak minuta! U videu ćete pronaći sažetak, književne elemente i, za one koji žele znati više, zaključak s uključenom temom i idejom djela.

Iako je lektira super zabavna, ovo će vam pomoći da lakše razumijete i ponovite sadržaj prije sata. Saznajte više o zagrebačkim osmašima na maturalcu u Dubrovniku uz napetu video lektiru! 📖🎒

Književni elementi

Književni rod: epika

Književna vrsta: roman, dječji roman

Vrijeme radnje: lipanj

Mjesto radnje: Dubrovnik, Zagreb

Tema: dogodovštine učenika na maturlacu u Dubrovniku

Ideja: prijateljstvo je najvažnije jer samo uz pomoć drugih uspijemo riješiti sve probleme

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Kratak sadržaj, citati

Spremajući se za maturalac, Hrvoje stalno zove Maria na telefon. Ispituje ga što je on sve ponio, što od hrane da sam ponese, a Maria istovremeno muči mama koja ga stalno ispituje hoće li majice s dugim ili kratkim rukavima, hoće li deblju ili tanju vestu. Hrvoje ga zeza da je njegov problem ustvari Ana koja mu se sviđa. Ipak, pravi problem bila je bol koju je Mario osjećao u donjem dijelu trbuha pred svaki važniji životni događaj, pa tako i sad, pred maturalac.

S njima na putovanje u Dubrovnik ide i Raska “profesorica zemljopisa – ni mlada, ali ni stara za naše kriterije – voljela je red i mir, strogost, naglašeno poštovanje svog poziva. Za smijeh nije znala, bar je mi nikad nismo vidjeli nasmijanu. Kako se ponašala, tako se i odijevala, češljala, šminkala. Bila je stroga elegancija od glave do pete. Nisam je nikada vidio u sportskim ili niskim cipelama, ili neuredne frizure. Kosa joj je uvijek bila brižno skupljena na zatiljku, u neku vrstu punđe.“. Njezino je pravilo bilo da svi koji nemaju roditeljsku potvrdu koja znači i pristanak, ne mogu ići na maturalac. Ispred busa, Mirta je bila zadužena za skupljanje potvrda.

Raska je na brzinu složila parove, a oni nisu mogli biti gori nego što jesu. Njezina je odluka izazvala pomutnju dok se razrednica, među njima zvana Perla, nije ponovno zaderala i uvela red. Perla je bila njezina najdraža poštapalica: “Perle moje, sada ste u paru do kraja puta. I u autobusu i u sobi i na plaži i u restoranu.“. Svi su posjedali u bus, a Stativa, profesor tjelesnog, potvrdio je kako su svih trideset i troje učenika na broju.

Napokon su krenuli, a jedino što je njihov Zagreb vidio za njima bio je natpis na autobusu: “Idemo na maturalac!” Za vrijeme vožnje javila se Perla preko mikrofona pitajući tko je umjesto potpisanog pisma roditelja podvalio glupi papirić s ljubavnim izljevima. Nastala je buka među učenicima i svi su odmah htjeli saznati tko je napisao to ljubavno pismo te je li namijenjeno njihovoj razrednici. Razrednica je čitala pismo na glas a kad je došla do kraja, šokirala se i nije mogla pročitati od koga je. To je još više zaintrigiralo sve učenike.

Ostatak puta svi su pjevali i zabavljali se u stražnjem dijelu autobusa. Došavši u Dubrovnik pred hotel, izbio je problem jer je netko rezervirao premalo kreveta. Recepcioneri su ih htjeli smjestiti po depandansama oko hotela, čuvajući hotel za prave turiste, no Martićka ih je htjela imati sve na okupu pa je sama uzela sve ključeve, šiznuvši na recepcionara. Kako bi smirili Raskino raspoloženje, nadajući se da neće biti takva cijeli maturalac, Željka je nazvala svog tatu koji je znao jednog direktora zagrebačkog hotela i koji im može pomoć. Bila je to operacija ”Zub”.

Direktor se ispričao razrednici, pa su svi skupa primljeni u hotel kao najuvaženiji gosti. Do ručka su se raspakirali i istražili tko je u kojoj sobi. Raspored je bio loš. ,”Sve bi bilo manje – više u redu da jednokrevetna soba s Martićkom nije bila u sredini hodnika, baš između sobe u kojoj su bile Mirta i Ana s jedne strane i Dado i Smuki s druge. Sve su bile s pogledom na more a povezivao ih je dugi balkon.”

Za deset sati navečer bio je zakazan odlazak u disko, pod uvjetom da s njima idu Perla i Stativa. Mario je u Dubrovniku bio već nekoliko puta, dok mu je tetka tu živjela i znao je grad relativno dobro, kao i sva bitna dubrovačka mjesta. U pet sati trebali su biti spremni ispred hotela kako bi krenuli u razgledavanje grada, no Mario je predložio da prije toga odu na plažu. Skupila se ekipa, među kojima su bili Smuki, Mario, Dado, Hrvoje, Ana, Mirta, Davor, Maja, Željka i Neven.

Na kupanju je bila zezancija. Dečki su samo brzopotezno uskočili u more kako bi mogli gledati cure dok se skidaju u kupaće i ulaze u more. Davor je kavalirski izašao pred Anu ne bi li joj pomogao, zbog čega su ga ostali dečki ismijavali i dobacivali da odmah pomogne i Mirti koja je bila zaljubljena u njega, a on je nije mogao smisliti.

Kupanju je došao kraj kada se na plaži ispred njih odjednom pojavio Stativa. Vikao je na njih iz petnih žila i rekao da iste sekunde odu u svoje sobe u kaznu. Istina je bila da je pet sati odavno prošlo i da su svi osim njih otišli u razgledavanje. Svoj su dan proveli iscrpljeni i u kazni, u sobi sve do večeri, kada su zaspali.

Sutradan ih je probudila Dunja. Njoj je bila dodijeljena uloga “tamničara” s ključevima. Ona im je priznala da ih je Raska probala probuditi za večeru no svi su spavali kao topovi. Kaže da bi bilo najbolje da joj se ispričaju. Razrednica je rekla da tko želi može do ručka na plažu, a tko hoće može s njom u obilazak Zidina. Jučerašnjim plivačima kazna je bila samo ta što jučer nisu bili u disku s ostalima, tako da su na kraju s njom otišli u obilazak. Imali su dva sata slobodnog vremena koje su odlučili potrošiti na špijunažu Zvonka i Veronike, ne bi li saznali je li joj on možda napisao ljubavno pismo. Nisu uspjeli jer su ovi otišli brodom na Lokrum prije nego li su ih našli. Ana je gorjela od ljubomore i nije se mogla pomiriti da je njen profesor Zvonko uopće ne doživljava.

Kasnije su se vratili u hotel gdje su večerali i onda je počelo spremanje za izlazak. Hrvoje i Mario su se prvi spremili te otišli do sobe Smukija i Dade. Smuki je svojim sprejom u nekoliko boja išarao Dadinu košulju, ali nažalost i zidovi su ostali zašarani sprejevima. Ovo je trenutak kada je Dado dobio novi nadimak: Freska. Smuki je na brzinu gelom podigao Hrvojevu i Marijevu kosu te su sišli u predvorje hotela. Već su se svi skupili kada se najednom na vrhu stepenica pojavila Ana. Svi su zanijemili: “Djevojka koja je dosad uvijek nosila traperice, tenisice i uobičajenu sportsku odjeću, bila je obučena u crnu usku minicu s dekolteom, napadno otkrivajući ramena i leđa. Najveći šok zapravo je bila njena kosa koja se od prirodno plave pretvorila u izazovno riđu. Šminka je bila prenaglašena, ali sve zajedno nije ostavljalo loš dojam. Potpuna preobrazba izazvala je šok.”

Divljenje je prekinula Perla zaderala se da krenu prema disku. Disko na Babinu kuku bio je genijalan. Imao je dobrog DJ-a i glazbu sa svjetskih top-lista. Dok su prolazili parkingom ispred diska, gurajući se kroz silne aute i gužvu, ugledali su M,Mercedes koji je pokušavao naći mjesto što bliže ulazu za parkiranje. U tom naumu su neke stvari krenule krivo pa je slučajno udario fiću. Ne osjećajući nikakvu grižnju savjest, samo je otišao i parkirao malo dalje. Smuki nije mogao odoljeti a da u prolazu ne prokomentira tako glasno da ga ovaj čuje, na što je dobio prijetnju da gleda svoja posla.

U disku je najprije bila trula atmosfera, sve dok se na podiju nisu našli prvi plesači. Tada su i Perla, Zvonko, Ana i Davor odlučili zaplesati, a onda i svi ostali. Smuki je našao neke Amerikanke pa je došao po Marija da mu pomogne oko njegovog lošeg engleskog. Dok su se raspravljali, gospar Vlaho oli Maro mu je preuzeo cure i rekao Smukiju da se vrati doma mami, gdje mu je i mjesto. Kako bi mu se osvetio, s ekipom momaka odlučili su po pola sata čuvati stražu kod fiće, ne bi li mu se vlasnik vratio a oni mu dali registraciju Mercedesa koji ga je lupio. Prolazilo je vrijeme, parking se praznio a vlasniku fiće ni traga. Već je odsvirala i zadnja pjesma, a klub ostao gotovo prazan. Razred je krenuo prema hotelu, kad je najednom izašao čovjek i došao do fiće. Smuki mu je dao papirić s registracijom i pokazao na vlasnika Mercedesa.

Vlaho i vlasnik fiće su se posvađali, a kasnije je na sve intervenirala policija koju je razred vidio iz daljine. Vrativši se u hotel u pet ujutro, Raska je naredila da se okupaju pa tek onda odu na spavanje. Smuki i ekipa bili su previše umorni pa su se htjeli izvući da nemaju fen. Raska ih je pozvala u sobu i rekla da pričekaju dok ne nađe svoj. Stojeći u sobi, ugledali su papir koji je virio iz knjige, a mogao se vidjeti tek početak teksta. Bilo je to ljubavno pismo iz autobusa kojeg su ovaj put spretno ukrali i vrativši se u sobu, pročitali. I dalje nisu znali čiji je jer je potpis bio toliko ružan da nisu mogli razaznati slova. Znali su samo da je prvo Z ili Ž, a posljednje C. Ostavili su vodu otvorenu i fen upaljen kako bi Raska mislila da se spremaju, a onda odmah otišli spavat. Pismo je ostalo kod njih jer nisu znali kako da ga vrate.

Ujutro su prespavali doručak, iako ih je sobarica probala probuditi. Vani je bilo oblačno i padala je kiša. Dado je došao na ideju da snime pismo, jer nikad se ne zna! Bila je to čuvena Dadina rečenica; “Nikad se ne zna!” Mario se sjetio pitati tko je na kraju zatvorio vodu sinoć i ugasio fen. Svi gledali u čudu jer to nije nitko uradio, a ipak voda nije curila. Na ovom maturalcu upravo se stvari zapliću a ova misterija je neriješena.

Raspravljajući o tome tko bi to mogao biti, nisu našli odgovor. Snimajući pismo začuli su ljutitu sobaricu kako im govori da izađu kako bi pospremila sobu. To nikako nisu mogli napraviti jer je soba ličila na svinjac: zašarani zidovi, poplava, nered… Smuki, Dado, Hrvoje i Mario ostavili su ključ u bravi a balkonska vrata zaključali izvana te kroz Raskinu sobu izašli na hodnik. Primijetili su da je Raska s nekim u kupaonici, a na stolici je definitivno bila roba od Zvonka.

Odjurili su u prazan restoran jer je ručak baš završavao. Tamo se Smuki igrao arhitekta od ostataka hrane s tanjura, a Raska i Stativa su došli nešto kasnije i sjeli na drugi kraj restorana. S obzirom na to da je jedino musaka bila na meniju, Zvonko je dečke i Perlu odlučio počastiti pravim ručkom, a onda i kinom! Tako su Mario, Stativa, Smuki, Hrvoje i Dado završili u restoranu sa Stativom i Perlom i začudo, odlično su se proveli. Zvonko i Raska, pokazali su se ugodnim ljudima, neodoljivo zabavnim, a smijali su se od srca.

Došlo je vrijeme kina, svi su se okupili i prije filma malo popričali. Tako je Stativa pitao Dadu kako napreduje snimanje materijala o maturalcu. Dad se navio pa je skoro odao što su sve snimali, pri tom misleći na ljubavno pismo koje su ukrali i Raskinu sobu dok je Zvonko bio s njom u kupaonici. Na vrijeme su ga Mario i Smuki zaustavili, a onda je film počeo.

Za vrijeme filma, Smuki je dobacivao smiješne fore o filmu, ali i svima prisutnima. Tako je podbadao i Davora za Mirtu, s kojom je sjedio malo dalje od njih. Davor se jako naljutio te se, vješto preskočivši nekoliko redova sjedala, našao ispred Smukija kojem je zadao masnicu ispod oka. Derao se kako se mora ispričati Mirti. Više nije bilo smisla gledati film, pa su svi zajedno izašli . Svi su bili na broju osim Smukija, za kojeg nije bilo uobičajeno da nestane. Tek što su ga krenuli tražiti, Smuki se pojavio i to s dva buketa cvijeća koja je ubrao. Jedan za Mirtu, a drugi za Rasku kojoj je dao i jedan paket koji nije smjela otvoriti do povratka u hotel. Objema se ispričao i svi su se vratili u hotel.

“S kuharom mora da se nešto značajno dogodilo. Večera nije bila nalik ni jednoj do sada; bila je izvrsna!” komentirala je poznata grupica dečkiju, dok se razrednica nije pojavila. Bila je drukčija, obučena ležerno, u trenirci i raspuštene kose. Svi su je u čudu gledali. Došla je za Smukijev stol i pitala zašto je njen fen u kutiji, na što joj je Smuki priznao da su ga pokvarili pa su joj kupili novi, isti takav. Skoro otišavši, Raska se okrene i pruži im ceduljicu, pisamce. Bilo je to prvo prijeteće pismo u kojem je pisalo: ,”Dečki, ne ostavljajte ključ u bravi!”’, a bilo je potpisano velikim slovom S. Sva petorica su se izbezumila pomislivši da je netko otkrio njihovo slikarsko umijeće po zidovima sobe.

Čekajući u hodniku Mirtu i Anu kako bi ušli u svoju sobu (jer su ostavili ključ u bravi, a izašli kroz Raskinu sobu) i dalje su razmišljali o pismu. Na kraju su otišli potražit cure. U tom trenu napuštajući hodnik, Smuki se okrenuo i potrčao prema vratima na kojima je stajalo još jedno pismo. Ovoga puta je pisalo: “Ne ostavljajte ključ u bravi i ne šarajte zidove kupaonice! Platit ćete to!“. Zaključili su da to ne može biti sobarica, nego neki fantom. Pomislili su kako imaju cinkaroša u razredu.

Ujutro su se cure napokon vratile, a dečki pomahnitalo uletjeli u sobu i ispričali sve što se prošle noći dogodilo. Mirta je pametno prozborila da je to vjerojatno sprej za kosu, a iste takve koriste rokeri, s toga bi se boja sa zidova i pločica trebala skinuti šamponom. Dečki su je izljubili i brzo krenuli na posao prije nego li se iznervirana spremačica opet vrati i pokuša pospremiti sobu. Malo po malo pridružilo im se gotovo dvadesetak ljudi, svi su pomalo pomogli. Bili su gotovo pri kraju kada je snažna i odrešita sobarica zalupala po vratima govoreći: “Znam da ste unutra! Otvorite! Otvorite ili ću otići po direktora i vašu razrednicu. Dosta je bilo skrivača!“.

Kad je sve bilo završeno, Mirta i Ana išle su u inspekciju i tamo gdje bi primijetile prljavštinu, svojim bi je noktima skinule. Svi su uspjeli preko balkona otići iz sobe u trenutku kada je direktor otvorio vrata. Kako nije našao ništa od nereda i spreja, odnosno “pakla” po riječima sobarice, Direktor se ispričao i rekao kako će danas prirediti ples i zabavu povodom njihovog zadnjeg dana boravka. Izvukli su se u zadnji tren, a sobarica nije mogla vjerovati svojim očima, mislila je da je luda.

Na plesu je Dado sve snimao i po dogovoru s dečkima, nikom nije dao da pogleda snimku jer je na njoj bilo i onog što ne bi trebali vidjeti. Smukiju se zabava nije sviđala, pa bi u intervalima bio na njoj, a onda otišao, pa se vraćao i tako u krug. U jednom trenutku, vraćajući se, Smuki je dozivao dečke. Nadajući se da su sve misterije i zagonetke riješene, Smuki je donio i treće prijeteće pismo koje je ponovno našao na vratima svoje sobe. Pisalo je: “Ne ostavljajte ključ u bravi i ne šarajte zidove kupaonice! Platiti ćete to! Tužit ću vas razrednici. Znam da ste špijunirali i snimali nju i profesora Trabića!”.

Počelo je komešanje, naguravanje, buka, skupljalo se sve više ljudi, sve do trenutka dok nije dojurila Raska i iščupala im pismo iz ruke. Pročitala ga je bez riječi, pozelenjela i pružila ga Stativi: “Zvonac, daj pročitaj.“. Ako ništa drugo, bar su znali što znači ono zadnje slovo C u potpisu ljubavnog pisma.
Stativa brzo uzme kameru Dadi iz ruku i pregleda je. Nije našao ništa, a sve zato što Dado nekad zaboravi skinuti poklopac s objektiva, baš kao i kad su snimali pismo i Rasku. Zvonko je bio oduševljen materijalom. Ostala je samo misterija tko je pisao sva prijeteća pisma. Raska se dala u istražiteljske vode, te nakon kraćeg razmišljanja rekla da je to Smukijev rukopis: “U četiri godine koliko vas poznajem upoznala sam i vaše rukopise.“. Smuki je sve odmah priznao i pohvalio Raskine detektivske sposobnosti. Na Marijev upit zašto im je to cijelo vrijeme radio, Smuki je odgovorio: “Zašto? Pa valjda znaš. Radi malo razbijanje dosade. Kakav bi to bio maturalac da se sve ovo nije događalo? Zar nije bilo zabavno?“. Svi su se složili kako Smuki ipak ima pravo.

Već je bilo dosta kasno i valjalo je složiti stvari u kofere, jer sutra rano kreću na put. Od nikuda su pred njih banuli Mirta i Davor koji su upitali što se dogodilo, a Mario im je umorno odgovorio: “Čitajte u knjizi!”.

Analiza likova

Likovi: Mario, Smuki, Ana, Davor, Hrvoje, Dado, Stativa, Raska, Mirta…

👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Bilješka o piscu

Branka Primorac rođena je 1946. u Zagrebu, gdje je odrasla i školovala se.

Suvremena je hrvatska spisateljica te novinarka i urednica “Večernjeg lista”.

Autorica je nekoliko dječjih romana, od kojih je prvi izašao 1993. godine pod naslovom “Mama, pazi pas!” Iste te godine izlazi joj i drugi roman, “Maturalac”, za koji je 1994. godine dobila Nagradu “Mato Lovrak” za najbolji roman za mladež.

Tri godine kasnije, objavljuje roman “Sve zbog Ane”, koji je bio nastavak “Maturalca”. Četvrti i posljednji roman joj je “Ljubavni slučaj mačka Joje”.

Autor: L.M.