Mali princ obrađena lektira Antoine de Saint Exuperyja. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Šarmantan, ali i duboko filozofski roman za djecu, Mali princ prvi je put objavljen u SAD-u u travnju 1943. godine, a u Francuskoj je objavljen tek 1946., dvije godine nakon što je njegov autor Antoine de Saint-Exupéry umro. Danas izdavački fenomen, sa sigurnošću možemo reći da je Mali princ jedno od najomiljenijih i najčitanijih francuskih književnih djela.
Kvalificirani pilot Saint-Exupéry počeo je pisati Malog princa 1940. nakon bijega iz Francuske u prvim godinama Drugog svjetskog rata. Izvukao se od sudjelovanja u radu tvrdnjom o svom vlastitom iskustvu i kreativnim sposobnostima pripovijedanja vrlo jedinstvenih priča.
Zapravo su se on i njegov kopilot srušili avionom u Saharu 1935. godine dok su pokušavali postaviti rekord brzine. Preživjeli su, ali jedva – gladni, dehidrirani i s halucinacijama prije nego što ih je beduin našao i dao im prirodni tretman rehidracije. Saint-Exupéry je također napomenuo da je vidio pustinjsku lisicu, imao avion s oznakom A-612, a možda je utemeljio i lik ruže na svojoj lijepoj, ali kompliciranoj suprugi Consuelo. Nekoliko mlađih dječaka koje je upoznao moglo je biti inspiracija i za samog princa, a jednom je Saint-Exupéry ispričao fotoreporteru da je gledao u praznu stranicu papira, vidio dijete i pitao za njegov identitet, a ono mu je odgovorilo da je on “Mali princ.”
Saint-Exupéry je na svojoj noveli radio tijekom 1942. godine, prvenstveno na Long Island-u u zajednici Asharokena. Djelo je u početku imalo više od 30 000 riječi, ali napornim trudom ta brojka se povećala. Kad je došlo vrijeme da ilustrira knjigu, odlučio je crteže napraviti sam vrlo jednostavnim portretom svog lika i tako je stvorio svijet koji je ujedno jedinstven i prepoznatljiv. Mnogi njegovi početni crteži bili su na ubrusima, stranicama njegovih bilješki, itd.
Djelo je, u početku, bilo umjereno uspješno, ali njegova je slava eksponirano porasla u kasnijim godinama. Mali princ sada je djelo koji je najviše prevođeno, izuzev vjerskih tekstova; trenutno se može čitati na više od 300 jezika i dijalekata. Godišnje se proda oko dva milijuna primjeraka, a do danas je prodano 140 milijuna primjeraka. Djelo je prilagođeno za radijske emisije, pozornicu, film i televiziju, u obliku grafičkog romana te kao opera i balet. Knjiga je toliko poznata da se originalni rukopis čuva u njujorškoj knjižnici Pierpont Morgan.
Video lektira
U uzbudljivom videu iznad pripremili smo super sažetak jedne od najljepših bajki ikad – Mali princ! Otkrijte svijet malog princa, njegove neobične susrete i mudrosti koje krije. Ako niste imali priliku čitati ovu knjigu ili sadržaj, ne brinite – iznad je brzinski video vodič kroz čarobni svijet Malog princa. Samo kliknite na video i javite nam svoje dojmove u komentarima ispod videa! 
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 34 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: pripovijetka (bajka)
Vrijeme radnje: neodređeno, ali vjeruje se da se radnja ove priča odvija sredinom 20. stoljeća.
Mjesto radnje: priča započinje i završava u pustinji Sahari. Neki drugi događaji odvijaju se na rodnom planetu malog princa i na drugim planetima koje je posjetio na njegovom putu prema Zemlji
Tema: Pripovjedačevo upoznavanje Malog princa dok popravlja svoj avion; potraga princa za shvaćanjem što mu cvijet znači; perspektiva i vjerodostojnost odraslih (situacijska ironija)
Ideja: najvažnije stvari u životu su one koje se ne mogu kupiti novcem; ljudi trebaju postati mudriji i pametniji kako odrastaju, a ne udaljeniji od takvih kvaliteta
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 34 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Poglavlje I
Narator pripovijeda kako je, kad je bio dijete, vidio sliku u knjizi zvanoj Istinite priče. U njemu je udav progutao zvijer i on opisuje taj postupak. Pripovjedač je skicirao svoj crtež olovkom koji je prikazivao zmiju s velikom izbočinom u sebi, ali smetalo mu je što su odrasli pitali je li to šešir, nije im bilo zanimljivo.
“Odgovorili su mi: “Zašto bismo se plašili šešira?” Moj crtež nije predstavljao šešir.”
Nacrtao je drugu sliku na kojoj se vidi slon unutar zmije, ali odrasli su mu rekli da se ostavi crtanja i usredotoči se na matematiku i povijest. Jasno, odrasli ga nisu razumjeli i bilo mu je naporno uvijek im objašnjavati.
“Odrasli su mi savjetovali da je bolje da se bavim geografijom, povijesti, matematikom i gramatikom nego crtanjam zmijskog cara izvana ili iznutra. I tako sam u šestoj godini prekinuo sjajnu slikarsku karijeru. Bio sam obeshrabren neuspjehom svog prvog i drugog crteža. Odrasli nikad ništa ne shvaćaju sami, a djecu zamara da im stalno daju objašnjenja.”
Kad je bio stariji, odlučio je postati pilot i završio je leteći gotovo svugdje po svijetu. Upoznao je puno ozbiljnih ljudi i kad god bi sreo nekoga tko se činio prosvijetljenim pokazao bi im svoj prvi crtež. Kad su rekli da je to šešir, on više nije htio govoriti o džunglama, zvijezdama i zmijama, već je odlučio umjesto toga razgovarati o kravatama, politici i golfu.
Poglavlje II
Pripovjedač pripovijeda kako je živio sam i nije imao nikoga s kim bi stvarno mogao razgovarati dok se jednog dana nije srušio u pustinju Saharu. Bilo pitanje života i smrti, jer je imao dovoljno hrane i vode samo za osam dana.
Prve noći spavao je na pijesku, potpuno izoliran od bilo koga drugog na svijetu. Glas ga probudi, tražeći da mu nacrta ovcu. Pripovjedač iznenađeno skoči i ispred sebe vidi ozbiljnog dječaka. Čini se da dječak ne pati od neuhranjenosti ili bilo čega drugog, a pripovjedač ga pita što radi ovdje.
“Gledao sam tako ovo priviđenje, zapanjen, širom otvorenih očiju. Ne zaboravite da sam se nalazio bar tisuću milja daleko od najbližeg naselja. A taj mali dječak nije izgledao kao neko tko je zalutao, niti je izgledao umorno, niti gladno ili žedno, niti je bio smrtno preplašen. Ni po čemu nije izgledao kao dijete izgubljeno usred pustinje.”
Dječak jednostavno ponavlja da mu nacrta ovcu. Iako je ovo apsurdno, pripovjedač otkriva da ga ne može ne poslušati. Kaže dječaku da je uglavnom radio sve druge stvari u životu osim crtanja, ali dječaka to ne zanima, on želi da mu nacrta ovcu.
Budući da pripovjedač ne zna nacrtati ovcu, govori mu da jedino što zna nacrtati je slon u zmijskom caru. Šokiran, dječak kaže da ne želi sliku slona u zmijskom caru. Ta stvorenja su opasna i treba ovcu.
Pripovjedač crta ovcu, a dječak mu govori da nacrta drugu jer ta izgleda kao da je bolesna. On crta i drugu ovcu, ali ni ta nije dobra, jer dječak govori da to nije ovca nego ovan i da ima rogove. Ni treća ovca nije bila dobra jer je bila prestara.
Napokon pripovjedač crta kutiju jer mu se žurilo da popravi svoj avion i govori mu da je ovca unutra. Dječak se nasmiješi i vrlo je zadovoljan. Pažljivo gleda crtež i kaže sretno da ovca spava. Tako je pripovjedač upoznao malog princa.
“To je baš ono što sam želio! Što misliš, hoće li toj ovci trebati puno trave? – Zašto? – Zato što je kod mene sve tako malo… – Sigurno će joj biti dovoljno. Dao sam ti sasvim malu ovcu. Nagnuo je glavu prema crtežu. – Nije baš tako mala… Gle! Zaspala je… Eto, tako sam se upoznao s malim princom.”
Poglavlje III
Naratoru treba vremena da shvati odakle princ dolazi. Princ postavlja toliko pitanja i čini se da nikad ne čuje ona koja pripovjedač postavlja. Primjerice, zuri u avion i pita ga sve o tome. Kad pripovjedač kaže da je pao s neba, princ se zaprepasti i nasmije se govoreći da je i on pao s neba.
Pripovjedač je malo uznemiren, ali trenutak kasnije kad ga princ pita s kojeg planeta je došao, počinje se pitati odakle je točno princ. Dijete ne odgovara i razmišlja o svom crtežu.
“Možete zamisliti kakvu je radoznalost izazvalo u meni to polupovjeravanje o „drugim planetima”. Htio sam doznati nešto više.”
Pilot je zaintrigiran i pokušava što više izvući dječaka, ali on ostaje fokusiran na svoj crtež misleći da je baš lijepo što je ovci dao kutiju tako da ne može pobjeći preko noći.
On mu govori da će mu dati i konopac za vezanje ovce i preko dana, ali dječak se pita kuda bi ovca mogla otići. Uostalom, sve je tako malo odakle on dolazi i ako ide ravno naprijed, ne može stići jako daleko.
“Tada je mali princ ozbiljno rekao: – To ništa ne znači, kod mene je sve tako malo! I, možda pomalo tužno, dodao je: – Kad se ide pravo naprijed, ne stiže se baš daleko.”
Poglavlje IV
Pilot sada zna da je prinčev planet jedva veći od kuće! Uvijek je znao, naravno, da su neki planeti vrlo, vrlo mali, ali to mu je još uvijek fascinantno. Vjeruje da se radi o asteroidu B-612, kojeg je turski astronom uočio davne 1909. godine (kad je astronom prvi najavio otkriće, nitko mu nije vjerovao zbog njegove čudne odjeće, ali car ga je prisilio da nosi uglednu odjeću i tada su ga svi shvaćali ozbiljno).
Pilot priznaje da daje te detalje jer odrasli vole znati brojeve. Uvijek žele znati, na primjer, koliko nova osoba teži ili koliko ima godina ili koliko novca zarađuje. Ne žele znati što je doista važno.
“Odrasli vole brojke. Kad im pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas ne pitaju za najvažnije. Nikad vam ne kažu: “Kakav mu je glas? Koje igre voli? Skuplja li leptire?” Nego vas pitaju: “Koliko je star? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko zarađuje njegov otac?” I tek tada misle da ga poznaju.”
Kada priča o princu, pilot kaže da ne možete jednostavno reći da je bio drag i želio je ovcu; radije im morate reći da dolazi s asteroida B-612. Na taj će se način odrasli osjećati kao da razumiju.
Pilot se, naravno, ne brine za brojeve u vezi s princem i radije bi o tome govorio kao o bajci: “Bio jednom jedan mali princ, stanovao je na planeti jedva većoj od njega samoga i želio je da ima prijatelja…”.
Ovu bi priču, naravno, trebalo shvatiti ozbiljno, jer pilot voli svog ozbiljnog malog prijatelja. Ne želi ga zaboraviti, pa ga čak pokušava i nacrtati. Čak iako zna da će vjerojatno pogriješiti neke detalje.
Poglavlje V
Svakog dana pilot saznaje nešto novo o princu. Jednog dana princ ga pita jedu li ovce grmove, a kad pripovjedač to potvrdi, on se ozbiljno pita o baobabima. Pilot odgovara da su baobabi vrlo visoka stabla, ne grmlje, ali princ navodi da su mali prije nego počnu rasti. Pilot mora priznati da je princ u pravu, ali pita ga zašto želi da njegova ovca jede male baobabe. Princ odgovara da pilot mora znati odgovor na to.
“On mi odgovori: “Pa, zaboga!” Kao da se radilo o nečem očiglednom. Morao sam se naprezati da bih shvatio tu zagonetku”
Pilot objašnjava da na prinčevom planetu postoje dobre i loše biljke, ali sjeme je nevidljivo. Kad biljka klija i ako je loša biljka, morate je odmah iščupati. Lošeg sjemena baobaba ima posvuda na njegovom planetu i ne može im se dopustiti da narastu ili ih se nikad neće riješiti. Tako mali princ objašnjava da mora biti vrlo discipliniran i sklon biljkama. To je dosadan, ali lak posao.
“To je pitanje discipline – pričao mi je kasnije mali princ. – Kad završiš jutarnje umivanje, treba brižljivo očistiti i planetu. Treba se prisiliti na redovno čupanje baobaba, čim ga počneš razlikovati od ružinog grmlja na koje mnogo liče, dok su vrlo mladi. To je vrlo dosadan, ali vrlo lak posao.”
Jednog dana princ moli pilota da to nacrta djeci s kojom živi, a pilot pristane. Iako nerado moralizator, on skicira mali planet obrastao masivnim stablom, a što mu je princ rekao da se dogodilo. Pilot priznaje da ne zna baš zbog čega je ovaj crtež i najveći je u njegovoj zbirci, ali da je iz nekog razloga osjećao hitnost.
Poglavlje VI
Pilot kaže da je upoznao princa i njegov tužni život te kako mu je jedno vrijeme bilo zadovoljstvo gledati zalazak sunca. U početku mu se činilo da ovdje nikako nije mogao dočekati zalazak sunca jer na njegovom sićušnom planetu kad biste premjestili stolicu na samo nekoliko stopa mogli biste vidjeti zalazak kad god poželite.
“Zaista, kad je u Sjedinjenim Državama podne, svatko zna da tada sunce zalazi u Francuskoj. Samo kad bi se za jednu minutu moglo otići u Francusku, čovjek bi mogao prisustvovati zalasku sunca. Nažalost, Francuska je previše udaljena. Ali, na tvojoj tako maloj planeti, dovoljno ti je bilo da premjestiš stolicu za nekoliko koraka. I ti si promatrao zalazak sunca”
Osmjehuje se kako je jednom prilikom ugledao kako sunce zalazi četrdeset i četiri puta.
Kad ga pilot nježno pita je li bio tužan tog dana (kao što je gledanje zalaska sunca korisno kad je jedan tužan), princ mu nije odgovarao.
Poglavlje VII
Jednog dana princ razmišlja o ovcama koje jedu cvijeće čak i kad imaju trnje. Pita ga ozbiljno čemu služi trnje, a pilot je zauzet radom na svom avionu jer još uvijek ne može letjeti; također, ponestane mu vode za piće.
Princ neprestano postavlja pitanje, a pilot, iznerviran, odgovara da trnje nije dobro i da je to samo zloba cvijeća. Princ se iznenadi, a zatim ljutito govori da su cvjetovi slabi i naivni i trebaju trnje. Pilot je još uvijek iritiran u svom avionu i oštro govori princu da pokušava učiniti nešto ozbiljno.
Kao odgovor, princ, uvrijeđen, govori pilotu da razgovara kao odrasli. Nastavlja sve zbunjivati i da poznaje planet s gospodinom s crvenim licem koji nikad nije mirisao cvijet, pogledao neku zvijezdu ili nekoga volio, a sve što radi jest zbraja brojeve i govori sam sebi da je ozbiljan čovjek. U stvari, tvrdi princ, on je gljiva.
Pilot je zbunjen. Princ, sada potpuno ljut, pita zašto to nije ozbiljno ili zašto ovce koje jedu cvijeće nisu ozbiljne. Kaže da zna za jedinstveni cvijet koji ne postoji nigdje drugdje osim na njegovoj planeti, i da razmisli o tome što bi se dogodilo kad bi se pojavila ovca i pojela je.
“Ali, ako ovca pojede cvijet, za njega će to biti isto kao da su mu se odjednom sve zvijezde ugasile. Zar to nije važno?!”
Ovog trenutka princ je zaplakao i pilot se nevjerojatno srami vlastitog ponašanja. Zaboravlja na čemu radi i tješi princa. Kaže dječaku da mu cvijet nije u opasnosti i ispričava se što je tako nespretan. Ne zna što bi rekao.
Poglavlje VIII
Pilot saznaje više o cvijetu od princa. Čini se da je na prinčevom planetu cijelo vrijeme raslo jednostavno cvijeće. Međutim, jednog dana je izraslo zanimljivo i drugačije sjeme, a princ je čekao da vidi kako će izgledati kad se otvori.
Kad je cvijet napokon raširio svoje latice, ispostavilo se da je nije baš skroman, ali princ je bio pun divljenja i govori da je ipak bio nekako dirljiv. S vremenom, međutim, ispraznost cvijeta postala je sve očitija. Primjerice, traži paravan jer mu smeta propuh. Princ je brzo posumnjao u cvijet.
Kaže pilotu da čovjek treba samo mirisati cvijeće i gledati ih, a ne slušati ih.
“- Nisam ga trebao slušati – povjeri mi se on jednog dana – nikad ne treba slušati cvjetove. Treba ih gledati i mirisati. Od mog cvijeta je mirisao čitav planet, ali se nisam znao radovati tome.”
Trebao je uživati u njenom mirisu. Tada ju nije razumio i kaže: “O njemu sam trebao suditi prema njegovim djelima, a ne prema riječima. On mi je pružao svoj miris i svoj sjaj. Nisam nikako trebao bježati.”
Poglavlje IX
Pilot govori kako je princ vjerojatno za svoj bijeg iskoristio selidbu ptica. On opisuje područje koje je uredio prije nego je otišao, dva aktivna vulkana čije je kratere počistio. Ukorijenio je i posljednje izbojke baobaba. Zalio je cvijet i stavio pod čašu i rekao zbogom.
Nakon nekog trenutka cvijet se ispričava što je bio blesav, ali nije mogao razumjeti prinčevu nježnost. Kaže mu da ga je volio i da su obojica blesavi te da odloži čašu. Princ ga pita za propuh, ali cvijet odgovara da je on ipak cvijet i treba mu zrak. Napokon mu kaže da ide; cvijet zna da princ želi otići. U stvarnosti, on ne želi da ga princ vidi kako plače; na kraju krajeva, još uvijek je prilično ponosan.
Poglavlje X
Budući da se princ našao u blizini drugih asteroida, on ih je počeo posjećivati. Na prvom je naišao na kralja koji je izjavio da je princ njegov podanik, što ima smisla nakon nekog vremena, jer za kraljeve su svi ljudi podanici. Čitav je planet prekriven krznenim ogrtačem. Princ zijeva i kralj mu to zamjera. Princ mu objašnjava da ne može ne zijevati, da je dugo putovao, a nije spavao. Kralj mu naredi da ipak zijeva, na što mu princ govori da ne može ni to, jer mora zijevati onda samo kad treba. Kralj mu govori da se njegove zapovijedi trebaju poštovati.
“Jer kralj je držao, prije svega, do toga da se njegova vlast poštuje. Nije trpio neposlušnost. Bio je to apsolutni monarh. Ali, kako je bio jako dobar, davao je razumna naređenja”
Princ ga pita smije li sjesti, a kralj mu zapovijedi da sjedne. Princ pita nad čim on kraljuje, a kralj odgovara nad svima (premda ih nema puno). Princ pita može li zapovijedati zvijezdama, a kad kralj kaže da može, dječak se divi jer želi da može suncu zapovjediti da izađe i zađe kad god poželi. Kralj objašnjava da su sve njegove naredbe razumne, pa ih nitko ne želi prekršiti.
Princ shvaća da kralj ipak ne zna kada će se zalazak sunca zapravo dogoditi, pa mu kaže da odlazi. To uznemirava kralj, koji kaže da će učiniti princa ministrom pravde ako ostane. Dječak je zbunjen i kaže da nema kome suditi. Kralj odgovara da može suditi sam sebi, što je vrlo teško. Zatim kaže da misli da ovdje može biti štakora i kako bi princ mogao suditi štakoru, osuditi ga na smrt i potom ga pomilovati.
Princu se to ne sviđa i pristojno kaže da ide. Kralj ne može pružiti razumnu zapovijed i uzdahne.
Poglavlje XI
Na sljedećem planetu naišao je na hvalisavog čovjeka koji nosi šešir za prikupljanje pozdrava. Princ je u početku malo zbunjen, ali kad mu čovjek kaže da zaplješće, a princ to učini, čovjek napokon skine šešir da mu uzvrati pozdrav. Princ misli da je mnogo zabavniji od kralja.
Nakon nekoliko minuta postaje mu dosadno. Čovjek pita divi li se princ njemu kao najbolje odjevenom i najbogatijem i najzgodnijem čovjeku na svom planetu. Princ mu kaže da je jedini čovjek tamo, no on svejedno želi divljenje.
Princ odlazi, misleći u sebi da su odrasli ljudi čudni.
Poglavlje XII
Na sljedećem planetu nalazi se pijanica. Čovjek kaže da pije da zaboravi, da zaboravi da ga je sram i da ga je sram što pije. Princ odlazi svojim putem ponovno zaključujući kako su odrasli jako čudni.
Poglavlje XIII
Na sljedećem planetu princ upoznaje jednog poslovnog čovjeka koji broji. Princ ga pita što radi, a muškarac kaže da se ne može gnjaviti sa sitnicama jer radi vrlo ozbiljan posao. Čovjek, nakon nekog trenutka, objasni da je ovdje živio 54 godine i da su ga tri puta prekinuli: prvi put kad je buba pala na njegov stol, što je upropastilo njegovo brojanje i izračune; drugi put je bio napad reume; a treći se događa upravo sada.
Princ ga pita zašto broji do pet milijuna, a poslovni čovjek objašnjava da broji sjajne stvari na nebu. Navodi da je, ustvari, on vlasnik zvijezda. Princ odgovara da je sreo kralja koji je rekao da kraljuje nad njima, a čovjek objašnjava da je to drugačije. Bolje ih je posjedovati kako bi mogao kupiti druge zvijezde.
Princ za sebe misli da se ovaj čovjek svađa nekako s pijancem, ali svejedno pita kako netko može posjedovati zvijezde. Poslovni čovjek pita kome pripadaju, a princ kaže da možda nikome. Poslovni čovjek objašnjava da kad pronađete nešto što nitko ne posjeduje i kažete da ga posjedujete, to je vaše.
“Kad nađeš dijamant koji nije ničiji, onda je tvoj. Kad nađeš otok koje nije ničiji, onda je tvoj. Kad prvi imaš neku zamisao, onda dobiješ planetu! Zamisao pripada tebi. A zvijezde pripadaju meni, jer se nitko prije mene nije sjetio da ih posjeduje.”
Sad kad su u njegovom vlasništvu, on ih broji iznova i iznova; teško je, ali on je vrlo ozbiljan.
Princ ozbiljno govori čovjeku da posjeduje jedan cvijet i tri vulkana, što ih čini korisnijim od njegovih zvijezda.
“Ali, ako ja imam maramu, onda mogu da je stavim oko vrata i da je odnesem. A ako imam cvijet, mogu da uberem svoj cvijet i da ga odnesem. Ali ti ne možeš brati zvijezde”
Oštro govori čovjeku da mu njegove zvijezde nisu korisne, a nakon što čovjek nema ništa za reći osim da ih sprema u banku, princ odlazi.
Poglavlje XIV
Peti planet izuzetno je mali i ima samo jednu uličnu svjetiljku i čovjeka koji ju je palio i gasio. Princ to ne razumije, ali smatra da je taj čovjek vjerojatno manje apsurdan od kralja, pijanca i poslovnog čovjeka; čini se da njegov rad ima značenje jer gasi svjetla i donosi san.
Kad priđe čovjeku, princ ga pita zašto to čini. Čovjek odgovori da ima naređenja. Ne može objasniti zašto, ali to su naređenja. Težak je posao, ali nekada je bio lakši; sada se planet kreće sve brže i brže, a dani su mu duži od jedne minute. Princ se nasmije, ali čovjek kaže da to nije smiješno i da on i princ razgovaraju već trideset dana.
Princ s ljubavlju promatra čovjeka diveći se kako marljivo slijedi zapovijedi. Kaže muškarcu da ima ideju da mu pomogne, ali muškarac ne želi ništa osim spavati.
Princu je najzanimljivija osoba koju je do sada sreo jer ne misli samo na sebe. Možda su mogli biti prijatelji, ali na njegovom planetu ima mjesta samo za jednu osobu.
Poglavlje XV
Sljedeća je planeta deset puta veća od ostalih i ovdje živi čovjek s ogromnom knjigom. Princ pohvali lijepu planetu i pita je li ima oceane. Geograf odgovara da ne zna. Zbunjen, dječak pita o gradovima, rijekama i pustinjama i smatra da je čudno što čovjek to ne zna.
On mu objašnjava da nije istraživač i da je previše važan da bi se šetao uokolo. Zapiše ono što kažu istraživači, a ako istraživač nešto zaključi, on istražuje njegov moralni karakter. Nitko ne želi istraživača koji laže. Kad moralni karakter dobro izgleda, ljudi gledaju u samo otkriće.
Iznenada, geograf se uzbuđuje i kaže da mu princ mora reći o svom planetu. Princ nažalost komentira kako nije previše zanimljivo jer je mali i ima tri vulkana (dva aktivna, jedan koji nije) i jedan cvijet. Geograf odgovara da ne bilježi cvijeće jer su kratkotrajne; geografi bilježe trajne stvari.
Princ se neprestano pita što znači riječ “kratkotrajno” dok čovjek ne kaže da je nešto “čemu prijeti skori nestanak”.
Princ je tužan – sada zna da mu je cvijet kratkotrajan i da ima samo četiri trna i da je sam. Osjeća žaljenje, ali tada pita čovjeka koji bi planet sljedeći trebao posjetiti. Čovjek mu kaže Zemlju, jer je taj planet na dobrom glasu.
Poglavlje XVI
Zemlja ima mnogo kraljeva i geografa, poslovnih ljudi i vojske ljudi koji gase i pale svjetiljke, ali i hvalisavaca – zapravo dvije milijarde odraslih.
Svjetiljke rade cijelo vrijeme, ali na svojim različitim mjestima. Ljudi koji se bave svjetiljkama na Sjevernom i Južnom polu imaju najlakši posao jer rade samo dva puta godišnje.
Poglavlje XVII
Pilot pripovijeda da pokušava biti duhovit i ne želi dati lažnu ideju o Zemlji. Muškarci zauzimaju vrlo malo prostora na njemu, iako odrasli misle da zauzimaju toliko prostora kao baobabi.
Princ je bio iznenađen kad se spustio u pustinju i isprva nikoga nije vidio. Susreo je zmiju koja mu je rekla da je ovo pustinja i da ovdje nema ljudi. Princ tužno sjedne i pita jesu li „jesu li zvijezde osvijetljene zato da svako može jednog dana pronaći svoju?” Govori zmiji da pogleda njegovu planetu koja se nalazi upravo iznad njih, ali onda razmišlja koliko je zapravo daleko od svog planeta.
Zmija ga pita zašto je došao na Zemlju, a dječak odgovara da je to bilo zbog cvijeta. Oni šute. Nakon jedne sekunde, princ kaže da je ovdje usamljeno, a zmija kaže da je usamljena i s ljudima.
Princ razmišlja kako je zmija smiješno stvorenje i zmija mu govori da je moćniji nego što dječak zna, ali da je princ neviniji i od zvijezde pa mu je žao da ga ne ozlijedi. Zmija dodaje da će mu jednog dana moći pomoći ako se treba vratiti na svoj planet. Dječak razumije sve što mu govori, ali pita ga zašto zmija govori u zagonetkama. Zmija kaže da ih sve rješava.
Poglavlje XVIII
Hodajući pustinjom princ pronalazi samo jedan cvijet “s tri nepouzdane latice“. Pozdravljaju se i princ pita gdje je narod. Cvijet odgovara da ga je vidio tek prije nekoliko godina. Uostalom, ljudi nemaju korijenje i vjetar ih otpuše. Dječak i cvijet oproste se jedan od drugog i princ odlazi.
Poglavlje XIX
Princ je vidio samo tri mala vulkana veličine koljena, ali sada vidi visoku pustinjsku planinu i penje se na nju. Na vrhu ne vidi ljude, već samo još više stjenovitih vrhova.
Poviče “Dobar dan!” i samo čuje odjek svog pozdrava. Pita ga tko je to i kaže da je usamljen, ali riječi se samo ponavljaju. Princ misli da je ovo osebujan planet; ljudi, ma gdje bili, samo ponove ono što im kažete.
Prisjeća se svog cvijeta i kako mu je uvijek prvi govorio.
“Da čudne li planete”, pomisli mali princ. “Sva je suha, sva je šiljasta i sva slana. A ljudi nemaju mašte. Ponavljaju ono što im se kaže… A ja sam kod kuće imao cvijet… uvijek je prvi govorio…”
Poglavlje XX
Konačno, nakon što je hodao jako dugo, princ nailazi na cestu, a zatim, na svoje čuđenje, vrt pun ruža. Postaje vrlo tužan jer mu je cvijet rekao da je on jedini takav, a ovdje ih je bilo pet tisuća!
Princ za sebe misli koliko bi bio ljut i uvrijeđen da vidi ovoliko istih cvjetova i kako će kašljati i pokušavati izbjeći da se ne nasmije. Misli na njega i svoja tri vulkana i na to da on nije baš neki princ. Legne u travu i zaplače.
“Zatim on još reče, u sebi: “Vjerovao sam da sam bogat, da imam jedinstven cvijet, a ono – obična ruža. To i moja tri vulkana, koji mi dopiru do koljena i od kojih je jedan možda zauvijek ugašen, to me ne čini baš velikim princem.” I legavši u travu, on zaplaka.”
Poglavlje XXI
Pojavi se lisica i pozdravi ga s “Dobro jutro!”. U početku ju princ ne može vidjeti, ali lisica kaže da je pod stablom jabuke. Princ moli lisicu da se igra s njim, ali lisica mu odgovara da to ne može jer nije pripitomljena. Znatiželjan, princ pita što to znači. Lisica ne odgovara, ali pita što princ traži. Princ odgovara da traži ljude, a lisica se ruga ljudima koji love oružjem i uzgajaju kokoši, a posljednje je jedino ono što je zanimljivo o ljudima.
Princ pojašnjava da traži prijatelje i ponovno upita lisicu što znači “pripitomljeno“. Lisica objašnjava da to znači “stvoriti veze”. Na primjer, kaže, princ je jedan od mnogih i trenutno mu ništa ne znači; isto tako, lisica ni njemu trenutno ne znači ništa. Ali ako princ ukroti lisicu, trebat će jedno drugo i “bit ćeš za mene jedini u svijetu. Bit ću za tebe jedina u svijetu”.
Princ porumeni. Spominje svoj cvijet i kako ga je pripitomio” što zaintrigira lisicu, pogotovo kad sazna da je dječak s drugog planeta. Uzdahne da mu je život monoton jer lovi kokoši, a ljudi love nju. Međutim, ako ga princ ukroti onda će se njegov život poboljšati jer će čuti prinčeve korake i biti sretan. Vidjet će pšenična polja i prvi put nešto osjetiti jer je prinčeva kosa zlatna. Obožavat će zvuk vjetra u pšenici. Zastaje i gleda princa. Napokon, moli princa da ga “pripitomi”.
Princ odgovara da bi to volio, ali nema vremena jer mora naći prijatelje i naučiti nove stvari. Lisica uzdahne da su “jedine stvari koje naučiš one stvari koje ukrotiš“. Princ se pita što bi to moglo značiti. Lisica kaže da bi dječak trebao biti strpljiv, sjediti daleko od njega i čekati, a onda će ga lisica promatrati i iz dana u dan će se prikradati bliže.
Princ to i učini, a onda se sutradan vrati. Lisica ga upućuje da se istodobno vrati kako bi se mogao početi uzbuđivati zbog toga i pripremiti svoje srce. To je, na kraju krajeva, “obred”. Na pitanje što je “obred” lisica objašnjava da je činjenica da je jedan dan drugačiji od ostalih dana, jedan sat drugačiji od ostalih sati.
“- I to je jedna prezaboravljena stvar – reče lisica. – To je ono što jedan dan čini različitim od svih drugih, jedan čas od svih drugih. Moji lovci, na primjer, imaju jedan obred. Svakog četvrtka plešu s djevojkama iz sela. Zato je četvrtak prekrasan dan! Prošetam sve do vinograda. Kad bi lovci plesali bilo kad, onda bi svi dani bili međusobno slični i ja ne bih imala praznika.”
S vremenom, tada princ ukroti lisicu. Ipak, na kraju mora otići, a lisica mu govori da će plakati. Kaže princu da prvo mora otići pogledati ruže jer će tek tada shvatiti da je njegov cvijet za njega jedina ruža na svijetu. Tada se mora vratiti i lisica će mu reći tajnu.
Princ se primakne ružama i kaže ružama da nisu poput njegovog cvijeta jer ih nitko nije pripitomio. Oni su poput lisice, ali sad je lisica pripitomljena. Lijepe su, ali prazne. Njegova je ruža najvažnija jer ju je zalijevao i zaklanjao od propuha te ubijao gusjenice, razgovarao i slušao je. Ona je njegova ruža.
Princ i lisica pozdravljaju se, a lisica mu govori tajnu: “samo se srcem dobro vidi. Oči ne vide ono što je važno.” Dodaje da je važno vrijeme koje je princ proveo sa svojom ružom i to ne bi smio zaboraviti, jer mnogi ni to nemaju. Princ ponavlja da je odgovoran za svoju ružu.
Poglavlje XXII
Princ susreće skretničara koji mu govori kako voziti vlakove. Princ se divi žurbi koju ljudi pokazuju. Pita se zašto se ljudi moraju brzo kretati i zašto nisu zadovoljni tamo gdje su; čovjek odgovori da nitko nikada nije zadovoljan tamo gdje je. Kaže da samo djeca gledaju kroz prozor. Princ ozbiljno kaže da samo djeca znaju što traže.
“Samo djeca znaju što traže – učini mali princ. – Gube vrijeme s lutkom od krpa i ona postaje važna, ako im je uzmu, ona plaču… – Sretni su – reče skretničar.”
Poglavlje XXIII
Princ upoznaje prodavačicu koja prodaje tablete koje uzimate tako da ne morate piti tjedan dana. Kaže da osoba štedi toliko vremena da ne mora piti vodu. Princ pita koliko vremena uštede, a prodavačica odgovara da je to pedeset i tri minute tjedno. Princ nabora obrvu i kaže da će iskoristiti tih pedeset tri minute da ode do fontane s vodom.
Poglavlje XXIV
Već je osmi dan od kada je pilot sletio, a on govori princu da je pri kraju sa svojom vodom. Čini se da princ ne razumije opasnost i razmišlja o tome da je dobro imati prijatelja, čak i ako uskoro namjeravate umrijeti.
“Čovjeku je drago što je imao prijatelja, čak i ako se nalazi pred smrt. Baš sam zadovoljan što sam imao lisicu kao prijatelja…”
Međutim, on gleda pilota i kaže da je također žedan pa bi trebali naći bunar.
Njih dvojica hodaju nekoliko sati, ali ne pronalaze ništa. Pilot se osjeća pomalo zamamno zbog žeđi. Sve što princ kaže je da voda može biti dobra i za srce. Dječak sjedne, prilično umoran, a pilot mu se pridruži. Princ tiho kaže da su zvijezde lijepe zbog cvijeta koji se ne može vidjeti.
Prolazi nekoliko minuta. Princ kaže da je pustinja lijepa, a pilot se slaže. Princ dodaje da je lijepa jer negdje skriva bunar. Nešto “klikne” pilotu u glavi i on kaže da su zvijezde i pustinja i takva mjesta lijepa zbog onoga što je nevidljivo. Princ zaspi, ali kaže pilotu da mu je drago što se slaže s njegovom lisicom.
Pilot gleda dječaka kako spava i divi se onome što je krhko; čini se da u svijetu nema ništa krhkije. Međutim, dječak je samo školjka i važno je što je nevidljivo i iznutra. Dječak se nasmiješi u snu.
Pilot pripovijeda za sebe kako je dječak poput svjetiljke i ne može se dopustiti da ga ugase.
“Treba čuvati svjetiljke: svaki dašak vjetra može da ih ugasi…”
Pripovjedač pronalazi bunar u zoru.
Poglavlje XXV
Ovaj bunar više liči na selo nego na izolirani bunar Sahare. Princ se nasmije i povuče remenicu. Pilot volontira da pomogne i povuče vodu. Prinese kantu princu i dječak sretno pije. Čini dobro djelo i podsjeća ga na Božić kao dijete.
Sad kad je popio vodu, pilot se osjeća bolje. Trebao bi se osjećati sretno, misli, pa zašto je tako tužan?
Princ mu kaže da ne zaboravi brnjicu za ovcu i da njegovi baobabi nisu još proklijali. Pilot se namršti, ali dječak kaže da se djeca razumiju.
Princ uzdahne da je sutra godinu dana od njegovog pada na Zemlju. Pilot shvaća da se vratio tamo gdje je pao.
Princ tiho govori pilotu da se vrati raditi na svom motoru aviona i da se vrati sutra navečer, a pilot se osjeća nevoljko i sjeća se lisice i kako ako je netko ukroti, mogu se pojaviti suze.
“Ali to me nije utješilo. Prisjećao sam se lisice. Ako si dozvolio da te pripitome, može ti se dogoditi da malo zaplačeš…”
Poglavlje XXVI
Kad pilot iduće večeri priđe bunaru, čuje kako princ govori nekome da pričeka gdje su mu tragovi i da će biti tamo večeras. Princ se također pita je li otrov dobar i hoće li dugo patiti.
Srce pilota kuca brže. Ugleda princa kako razgovara sa žutom zmijom i pokušava izvući svoj revolver, ali stvorenje je nestalo u tren. Prilazi princu i pita ga što radi. Daje dječaku vode i primjećuje da je njegovo lice ozbiljno. Princ zagrli pilota, a on osjeti da njegovo malo srce prebrzo tuče.
“Skinuo sam mu zlatni šal koji je uvijek nosio. Pomočio sam mu sljepoočnice i dao mu da pije. I više se nisam usuđivao da ga bilo što pitam. Gledao me ozbiljno i obgrlio me rukama oko vrata. Osjećao sam kako mu srce kuca, kao srce ptice koja umire, pogođena hicem iz puške.”
Princ tiho kaže da mu je drago što je njegov prijatelj uspio popraviti motor; pilot se divi tome jer mu je upravo to htio reći. Dječak šapuće da i on odlazi.
“I ja se danas vraćam kući… A zatim, melankolično: – To je mnogo dalje… i daleko teže…”
Dok pilot drži dječaka, čini se da on klizi dalje i dalje u ponor, a pripovjedač oplakuje činjenicu da više neće moći čuti njegov smijeh.
“Osjećao sam da se događa nešto izvanredno. Stegao sam ga u naručje kao neko malo dijete, pa ipak mi se činilo da on tone pravo u neki bezdan a da ja ne mogu ništa učiniti da ga zadržim. Pogled mu je bio ozbiljan, izgubljen negdje daleko”
Princ mrmlja kako je prošlo godinu dana od pada na Zemlju i da su najvažnije stvari neviđene – cvijet, zvijezde. Kaže pilotu da može podići pogled i znati da je prinčeva zvijezda tamo gore i da će zvijezdama donijeti smisao – znati da je princ tamo, smijući se i da će mu biti drago što je poznavao princa. Uvijek će biti prijatelji.
“Kad noću budeš gledao nebo, činit će ti se da se sve zvijezde smiju, jer na jednoj od njih ja stanujem, jer ću se na jednoj od njih ja smijati. Ti ćeš imati zvijezde koje znaju da se smiju! I ponovo se nasmija”
Prinčev glas postaje ozbiljan. Kaže pilotu da ne dolazi večeras jer će izgledati kao da pati i umire, a ne želi da ga zmija ugrize. Pilot inzistira da će biti tamo.
Princ kaže da ne može uzeti njegovo tijelo, da je ionako samo školjka. Pilot šuti. Princ ponovno pokušava, govoreći mu da uvijek može gledati u zvijezde. Počne plakati.
Nakon nekog trenutka on sjedne, pričajući o svom siromašnom, slabom cvijetu. Žuta stvar mu treperi kraj njegovih nogu i princ se ljulja, a zatim nježno pada u pijesak.
“Malo je oklijevao, a zatim ustade. Učini jedan korak. Ja nisam mogao da maknem. Vidjela se samo jedna žuta munja kraj njegovog članka. Za časak ostade nepomičan. Nije vikao. I pade lagahno, kao stablo. Bilo je to čak bez šuma, zbog pijeska”
Poglavlje XXVII
Prošlo je šest godina od kako se pilot vratio kući svojim prijateljima. Nikad nije pronašao prinčevo tijelo i pomalo ga tješi činjenica dok noću gleda u zvijezde. Zabrinut je, jer nikad nije nacrtao brnjicu na ovci i pita se je li pojela cvijet. Zatim se utješi da je cvijet pod čašom, a princ promatra ovce, tako da mora biti dobro.
Sve je to misterija. No, od velike je važnosti da čovjek razmišlja o tome koliko bi to bilo važno kada bi ovca pojela cvijet.
“Pogledajte nebo. I upitajte se: da li je ili nije ovca pojela cvijet? I vidjet ćete kako se sve mijenja. I nitko od odraslih neće nikada razumjeti da je to tako važno!”
Epilog
Pilot nacrta pustinju i naziva je “najljepšim i najtužnijim krajolikom na svijetu“. Kaže ako itko vidi malog dječaka koji izgleda poput princa “budite ljubazni i pošaljite mu poruku da se vratio”
Analiza likova
Likovi: Mali princ, pripovjedač (pilot), lisica, ruža, kralj na asteroidu B-325, hvalisavac na asteroidu B-327, pijanica na asteroidu B-327, poslovni čovjek na asteroidu B-328, čovjek koji pali uličnu svjetiljku na asteroidu B-329, geograf na asteroidu B-330, zmija
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 34 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Antoine de Saint Exupery rođen je u Lyonu, 29. lipnja 1900. godine. Bio je francuski pisac i zrakoplovac, poznat i kao Saint-ex. Popularnost je stekao zahvaljujući djelu “Mali princ”, koji je prvi put objavljen 1943. godine.
Antoine de Saint Exupery je završio pilotski tečaj i zrakoplovnu školu, a tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća radio je kao pilot u sjevernom dijelu Afrike, dok se tridesetih godina zadržao u Južnoj Americi. Neko vrijeme je radio kao pilot za putničke agencije.
Tijekom Drugog svjetskog rata letio je kao ratni francuski pilot, kada je dobio odlikovanje. Poginuo je u Drugom svjetskom ratu 1944. godine kada su ga iznad Sredozemnog mora oborili njemački zrakoplovi.
Objavio je nekoliko romana i pripovijedaka, “Noćni let”, “Zemlja ljudi”, “Ratni pilot”, u kojima govori o veličini čovjeka, snazi, želji za istinom i upoznavanju samoga sebe te svijeta u kojem živi.
“Mali princ”, njegovo najpoznatije djelo je knjiga u kojoj na slikovit i originalan način govori o potrebi čovjeka za bliskošću, prijateljstvom i ljubavlju. U “Malom princu” pisac se dotiče važnih problema iz našeg vremena kao što je osamljenost, površnost, želja za vlasti…
Autor: M.Z.
Odgovori