Majka Courage i njezina djeca obrađena lektira Bertolta Brechta. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Majka Courage i njezina djeca najpoznatija je drama i vrhunac stvaranja njemačkog književnika Bertolta Brechta te jedno od značajnijih djela epskog kazališta. Radnja dramske pripovijesti smještena je u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata (rata između katolika i protestanata za vrijeme kojeg je Njemačka izgubila dvije trećine stanovnika), a donosi nam uvid u živote malih ljudi čije su sudbine bile duboko pogođene i izmijenjene dugotrajnim i iscrpljujućim ratom.
U drami je opisan život jedne neobične obitelji za vrijeme rata. Tu obitelj čine Majka Courage, njezina kći Kattrin i dvojica sinova – Eilif, stariji i Švicarski Sir, mlađi. Oni putuju u svojim kolima natovarenima robom koju prodaju. Majka Courage koristi se ratom – prodaja robe joj za njegovog trajanja bolje ide pa uspijeva prehraniti svoju djecu. Već u prvom dijelu saznajemo da će Kattrin i njezina braća umrijeti – to je jedan od mnogobrojnih primjera kojom autor ukida dramsku napetost, do tada toliko bitan dio dramske radnje.
Jedna od prvih stvari koje se mogu opaziti jest da tekst drame nije podijeljen na činove kao što je to slučaj u klasičnoj drami, nego je podijeljen na dvanaest dijelova umjesto toga. Na početku svakog od tih dijelova nalazimo uvod, sažetak radnje tog dijela koji u kratkim crtama donosi sve što će se u tom dijelu događati – time Brecht ukida dramsku napetost jer se i unaprijed zna što će se dogoditi. Od klasične se drame razlikuje i po tome što se ne može točno ograničiti prostorno i vremensko zbivanje. To se zna tek okvirno – radnja se odvija na mjestima širom Europe u vremenskom rasponu od 1624. do 1636. godine.
U svoje djelo Brecht uvodi i pedagoški aspekt – pomoću fau-efekta (Vervremdungseffekta) tj. efekta otuđenosti pokušava otuđiti publiku od lika i umjesto poistovjećivanja s njim, potaknuti na razmišljanje. Osim toga u svoje predstave uvodi pjesme (songove) kojima komentira i oblikuje pouke onoga što se trenutno događa.
Majka Courage bi se na temelju tematike mogla definirati istodobno kao socijalna, psihološka i filozofska drama. Socijalnom zbog prikaza stanje društva u ratu – oskudicu, bijedu, siromaštvo, patnju svih malih ljudi koji nisu direktno uključeni u rat. Brecht ne analizira rat kao zbroj poraza i pobjeda već se osvrće i promatra sve uključene i pogođene ratom i posljedicama koje on donosi. Psihološki aspekt drame nalazimo u detaljnom ocrtavanju psihe likova, dok filozofsko nalazimo o sukobu nagona opstanka s moralnim i etičkim vrijednostima.
Sama drama nosi antiratnu poruku (nastala je 1939. godine, iste godine je započeo Drugi svjetski rat), a to je da svaki rat, bez obzira na razloge zbog kojih se vodi, uvijek sa sobom nosi veliki broj žrtava, malih ljudi, koji nisu direktno uključeni u njega. Bijeda, neimaština, nemoć – ljudi su bili prisiljeni pronaći načine da nastave voditi svoje živote, da se snađu i u krajnju ruku, prežive. Majka Courage prodajom robe – rat joj je donosio profit, Yvette bijeda natjera da prodaje svoje tijelo, mladići postaju vojnici, odvajaju se od obitelji, od sigurnosti na koju su do tada bili naviknuti. Rat od svakoga traži žrtvu, bez obzira na to jesu li to tražili ili ne.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: drama
Književna vrsta: antidrama
Mjesto radnje: Poljska, Njemačka (i još mnoga mjesta diljem Europe)
Vrijeme radnje: 17. stoljeće, 1624 – 1636., za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata
Tema: Mali ljudi i njihovi životi pogođeni dugotrajnim ratom
Ideja: Svi, bilo sporedno ili direktno uključeni, snose posljedice rata. Ono što je bitno jest sačuvati ljudskost i ne zaboraviti slijediti svoje moralne i etičke vrijednosti
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
1.
“Proljeće 1624. Vojskovođa Oxenstjerna skuplja po Dalarni čete za pohod na Poljsku. Vojna krčmarica Anna Fierling, poznata pod imenom Majka Courage (franc. hrabrost), ostaje bez jednog sina.”
Uz cestu u blizini grada stoje jedan narednik i vrbovnik te raspravljaju o ratu. Vrbovnik treba prikupiti vojskovođi četiri voda, ali mu to ne polazi za rukom. Vidi se da na tom području dugo nije bilo rata, nema popisa stanovništva i ne zna se na koliko ljudi mogu računati. Narednik zaključuje:
“Samo ondje gdje je rat ima i urednih popisa i registratura, cipele vezuju u bale i žito skupljaju u vreće, uredno se prebrojava i odvodi ljudstvo i stoka; jer se zna: bez reda nema rata!”.
U početku se ljudi plaše rata, no dok se proširi, ljudi se počnu bojati mira jer tad izgubljeno dolazi na naplatu.
Ususret im dolaze kola s dvije žene (Majka Courage i njezina kći Kattrin) i dva mladića. Majka Courage zapjeva – prodaje cokule (čizme). Zaustavljaju ih i traže od njih papire. Narednik upita ženu zašto je zovu Courage na što mu ona odgovora:
“Courage se, naredniče, zovem, jer sam se bojala da će mi propasti posao pa sam se iz Rige provezla kroz zaštitnu vatru s pedeset štruca kruha u kolima. Već su bile počele pljesniviti, bilo je krajnje vrijeme, nisam imala izbora.”.
Predaje mu nakon toga razne papire (misne knjige, zemljovide i sl.), niti jedan od tih papira nije licenca što ljuti narednika koji misli da ga želi preveslati.
Majka Courage, drugim imenom Anna Fierling, rodom iz Bamberga u Bavarskoj, redom predstavlja svoju djecu. Stariji sin zvao se Eilif Nojocki te je od oca naslijedio inteligenciju (“on je naime seljaku znao skinuti hlače s guzice, a da to ovaj i ne primijeti”). Sljedeći je bio Švicarac zvan Fejos (ona ga je zvala Švicarski sir jer dobro vuče kola), a njegov otac je bio graditelj utvrda koji se propio. Posljednja je bila kći Kattrin Haupt, napola Njemica.
Narednik primjećuje da su mladići dobre građe, no Majka Courage mahom odgovora da još nisu za “ratni obrt”. Vrbovnik pozove Eilifa kako bi ga bolje pogledao. Želi ga odvesti, ali Majka se suprotstavlja:
“Gospodine naredniče, kazat ću ja to pukovniku. Pozatvarat će vas. A poručnik prosi moju kćer.”
Vadi nož i prijeti im jer ne želi svoju djecu poslati u rat. Švicarski sir, da im skrene pozornost, napominje da Majka Courage ima i “drugi vid” – proriče budućnost. Narednik ne vjeruje u takve stvari, ali mu ona svejedno krene gatati.
Razdere list pergamenta:
“Eilife, Švicarski Sire i Kattrin, ovako bi nas sve moglo razderati budemo li se odviše duboko upustili u kakav rat. (Naredniku) Vama ću to učiniti badava. Na ovom ću listu nacrtati crni križ. Crno znači smrt.”
(drugi ostavlja prazan)
“Presavijem ih oba, pa ih pomiješam i protresem. Kao što smo svi izmiješani još od majčine utrobe, a sad vuci i znat ćeš sudbinu.”
Narednik je izvukao crni križ i optužuje je za obmanu. Za njega su to sve gluposti te ponovno želi odvesti Eilifa. Majka nudi papire i svojoj djeci – Eilif izvuče križ, Švicarski Sir i Kattrin također. Majka Courage brine da se zabunila u miješanju, ne vjeruje da svu njezinu djecu čeka smrt. Vrbovnik mami Eilifa u rat, govori mu kako će se žene otimati za njega, da će se boriti za kralja.
Narednik, da omete Majku Courage, odluči kupiti kopče koje je prodavala i pritom jauče zbog svoje sudbine. Majka mu govori da ne uzima to previše k srcu te da se i dalje drži po strani. Odjednom opazi da nema Eilifa – Švicarski Sir joj objašnjava da je otišao s vrbovnikom. Sada je Kattrin umjesto brata morala vući kola.
Narednik (gleda za njima): “Tko od rata živjeti se lati/Morat će ratu ponešto i dati.”
2.
“Godine 1625. i 26. Majka Courage se zajedno sa švedskom vojskom kreće Poljskom. Pred tvrđavom Wallhof opet sretne svoga sina. – Sretna prodaja jednoga kopuna (uškopljeni pijetao) i veliki dani hrabroga sina.”
U kuhinji do vojskovođinog šatora, Majka Courage se s kuharom pogađa oko pijetla. Majka Courage spretno pregovara uvjeravajući kuhara da ne može za rata nabaviti boljeg pijetla jer vlada glad i da je cijena koju za njega traži sasvim razumna.
“Čujte, nije to običan kopun. Bila je to, čula sam, tako nadarena živina, da je jela samo dok su joj izvodili glazbu, a imala je i svoj obljubljeni marš. Znala je računati, toliko je bila inteligentna. Pa da je četrdeset helera previše? Vojskovođa će Vam odrubiti glavu ne bude li mu ništa na stolu.”
U šator ulaze vojskovođa, Eilif i vojni župnik. Vojskovođa zove Eilifa da mu sjedne s desna jer je izveo “junačka djela”, odlikovat će ga i zlatnom narukvicom, upita ga i što bi za ručak na što Eilif odgovara da bi htio meso. Kuhar sve to sluša – nije mu po volji jer nema hrane, a sada mora kuhati i za gosta. Majka Courage prepoznaje glas svog sina.
“Isuse, pa to je moj Eilif. Prije dvije godine izgubio mi se iz vida, ukrali su mi ga na cesti, a očito je u velikoj milosti kad ga čak vojskovođa poziva na objed, a ti, što ti imaš za jelo? Ništa! Jesi li čuo što bi u gostima htio blagovati: mesa! Poslušaj moj savjet, smjesta uzmi ovog kopuna, stoji jedan gulden.”
Vojskovođa požuruje kuhara koji se još uvijek pokušava pogoditi za cijenu (Majka Courage je iskoristila situaciju pa ju je podigla). Konačno pristaje i bace se u pripremu objeda, a majka se veseli što će ga konačno vidjeti.
“Kakvo li će lice taj napraviti kad me vidi. Hrabri moj plemeniti sin. Imam jednog glupog, ali taj je pošten. Kći nije ni za što. Ali bar ne govori to je nešto.”
Za to je vrijeme Eilif prepričavao svoj pothvat o tome kako je nadmudrio i opljačkao seljake i ulovio dvadeset goveda. Vojskovođa ga hvali i nudi mu vino.
“Štujem takve vojnike kakav si ti, Eilife, takve hrabre. S takvima se ophodim kao s vlastitim sinovima.”
Majka Courage prisluškuje i zaključuje da je taj vojskovođa vrlo glup – kuharu ta njena izjava nije baš jasna.
“Jer su mu potrebni hrabri vojnici, zato. Ako može napraviti dobar ratni plan, čemu toliko hrabri vojnici? Dovoljni su mu i obični. Uopće, gdje god ima velikih vrlina to je dokaz da je nešto trulo.”
Potanko objašnjava svoju teoriju.
Vojskovođa i Eilif prelaze na razgovor o njegovom ocu koji je također bio vojnik – Eilif je otpjevao “Pjesmu o ženi i vojniku”. Majka Courage nastavi pjesmu u kuhinji. Ona i Eilif se konačno susretnu i zagrle. Eilif je pita za ostale:
“Dobro su, ko ribe u vodi. Švicarski Sir je postao intendant pri Drugoj; tako mi bar neće u okršaje, dokraja ga nisam mogla zadržati.”
3.
“Tri godine kasnije Majka Courage zajedno s dijelovima jedne finske regimente pada u zarobljeništvo. Kćer uspijeva spasiti, baš kao i svoja natkrita kola, ali njezin čestiti sin pogiba.”
Poslijepodne je u vojnom logoru, a Majka Courage je na svoja kola rasprostrla svu svoju robu. Oružar joj pokušava prodati streljivo kako bi ga preprodala. Iako se ispočetka nećka, na kraju ipak pristaje. Švicarski sir je unaprijeđen u intendanta – čestit je poput brata. Pored je i Yvette koja još od jutra pije – ispriča joj priču o svojoj ljubavi:
“Počelo je s tim da sam odrasla u lijepoj Flandriji, bez toga ne bi ga ugledale moje oči i ne bih sad sjedila tu u Poljskoj, jer je on bio vojni kuhar, plav, Holandez, ali mršav. Kloni se mršavih Kattrin, ali tada to još nisam znala, pa ni to da je već tada imao jednu drugu i da su mu već dali nadimak Pieter Lulaš, jer pri onome ne bi ni lulu vadio iz usta, toliko mu je to bilo usput.”.
Tada joj je bilo sedamnaest. Zapjevala je pjesmu o njemu. Majka Courage savjetuje Kattrin da se ne upušta u ništa s vojnikom:
“neka ti ovo bude pouka”, “Ljubav je sila što dolazi s neba. Čak ni s onima koji nisu u vojsci nije to nikakav med. Veli da bi ljubio tlo kojim gaze tvoje stope, jesi li jučer oprala noge, kad smo već kod toga, a onda mu budeš sluškinja. Budi sretna da si nijema, tako nikada ne protusloviš sama sebi, ili si pak ne zaželiš pregristi jezik jer si kazala istinu, njemoća je dar od Boga.”
Dolaze vojni župnik i kuhar po novac za Eilifa koji će uskoro morati krenuti s regimentom. Kuhar je traži još jer bi mogao uskoro “krenuti u smrt” pa da joj ne bude žao kasnije. Vojni župnik je tješi:
“Pasti u ratu jest milost, a ne nevolja, znate zašto? Ovo je vjerski rat. Ne kakav običan nego poseban, vodi se za vjeru, dakle Bogu je ugodan.”
Majka Courage, vojni župnik i kuhar pođu straga do kola, razgovaraju o stanju u ratu, a Kattrin za to vrijeme isproba Yvettin šeširić i crvene cipele i stane ju oponašati.
“Iznenada se začuje gromor topova i pucnji. Bubnjevi. Majka Courage, kuhar i vojni župnik izjure ispred kola, njih dvojica u ruci još drže čaše. Oružar i jedan vojnik dotrče do topa te ga pokušavaju pomaknuti.”
Neprijatelj (katolici) im je blizu, svi spremaju svoje stvari i odlaze. Majka Courage ugleda Kattrin sa šeširom i cipelama i zaprijeti joj da ih skine. Yvette ne može pronaći svoje stvari. Pokušavaju se prerušiti u katolike.
“Svucite župniče, to duhovničko ruho, prepoznat će vas unatoč kabanici. Stane Kattrini trljati lice pepelom. Budi na miru! Tako malo nečistoće, pa si sigurna. Koje li nesreće!”
“Poslijepodne, tri dana kasnije. Topa više nema. Majka Courage, Kattrin, vojni župnik i Švicarski Sir potišteno objeduju.”
Švicarskog Sira brine narednik koji bi mogao doći po kutiju s mazdom (vojničkom plaćom), Majka Courage pronalazi Yvettine cipele – Kattrin ih je ukrala. Majka savjetuje Švicarskom Siru da pusti kutiju i pazi na sestru. Kattrin ode po rakiju i sretne dva muškarca, narednika i nekog s povezom na oku. Otrči i pokuša upozoriti brata, no on je odgurne.
Vraćaju se Majka Courage i vojni župnik, a muškarci su uhvatili Švicarskog sira. Dovode ga pred Majku, prave se da se ne poznaju kako bi se izvukli. Narednik ga je vidio kako skriva nešto kraj rijeke:
“Tražimo regimentsku blagajnu Druge finske. I znamo kako izgleda taj koji je krije. Tražimo ga dva dana. Ti si taj.”
Sir ga uvjerava da to nije bio on, no svejedno ga odvode.
Vojni župnik se prisjeća nekih sličnih događaja u povijesti religije i zapjeva Pjesmu o horama. Majka Courage smišlja način kako će prikupiti novac za narednika i osloboditi sina. S tim ciljem spremna je prodati i svoju trgovinu. Yvette i njezin savjetnik, pukovnik, pregovaraju s Majkom Courage. Yvette nagovara pukovnika da kupi kola i obeća da će razgovarati s narednikom o puštanju Švicarskog Sira. Majka Courage vjeruje da će ih moći podmititi.
“Bogu hvala, potkupljivi su. Ipak nisu vukovi nego ljudi, i željni novaca. Potkupljivost je u ljudi isto što u Boga milosrđe. Potkupljivost je naša jedina nada. Dok ima nje, ima i blagih osuda, a pred sudom se može izvući čak i onaj tko je nevin.”
Yvette obavještava Majku Courage da žele za oslobađanje dvije stotine guldena. Švicarskom siru su savili palce, priznao je da je imao kutiju, ali da ju je bacio u rijeku. Na taj je novac Majka Courage računala kada je obećala platiti, sad je to propalo jer je rijeka taj novac odnijela. Šalje Yvette da im ponudi sto i dvadeset, ne može dati više, no ona se brzo vraća:
“Neće. Upozorila sam Vas. Jednooki je smjesta htio otići, jer da nije vrijedno. Rekao je da se svakog trenutka čeka da se začuje bubnjevi, to znači da se izrekne presuda.”
Majka je šalje natrag, spremna je dati i dvije stotine. Yvette se ubrzo opet vraća:
“Eto što ste učinili svojim cjenkanjem, zadržat ćete i svoja kola. Dobio je jedanaest metaka, inače ništa drugo. Ne zaslužujete da se više uopće brinem za Vas. Dočula sam međutim da oni ne vjeruju da je blagajna doista u rijeci. Sumnjaju da je ovdje, uopće da se bili u vezi s njim. Hoće ga donijeti amo ne biste li se odali kad ga ugledate. Upozoravam Vas, nemojte ga prepoznati jer će Vas smaknuti.”
Dva vojnika su donijeli Švicarskog Sira na nosilima, tražili su nekoga tko ga je poznavao kako bi ga upisali. Majka Courage je porekla da ga je znala pa su ga vojnici odveli strvoderu.
4.
“Majka Courage pjeva Pjesmu o velikoj kapitulaciji.”
Pisar prepoznaje Majku Courage koja čeka kapetana jer se kod nje krio “evangelički blagajnik” i upozorava je da se ne žali jer su joj dopustili da i dalje trguje (iako su joj uništili svu robu).
Dolazi do prepirke među vojnicima oko napojnica, vlada glad i svi su nezadovoljni. Majka zapjeva pjesmu o velikoj kapitulaciji. Savjetuje mladom vojniku:
“I zato mislim, samo li tu ostani s isukanim mačem ako ti je zbilja do toga i ako ti je srdžba dovoljno velika, jer tada imaš dobar razlog, priznajem, ali ako ti je srdžba kratkotrajna, radije smjesta pođi odavde.”
Dolazi kapetan, ali se Majka Courage predomisli – ipak se neće žaliti.
5.
“Prošle su dvije godine. Rat zahvaća sve šira područja. Mala kola Majke Courage bez mira i počinka prolaze uzduž i poprijeko Poljskom, Moravskom, Bavarskom, Italijom, pa opet Bavarskom. Tillyjeva pobjeda kod Magdeburga 1631. stoji Majku Courage četiri časničke košulje.”
Kola Majke Courage našla su se u razorenom selu. Ona i Kattrin dvore dva vojnika. Vojni župnik treba platno, no Majka Courage ga više nema. Pored svih poreza, carina i mita, ne može za njih razderati časničke košulje kako bi ih iskoristili umjesto platna. Kattrin joj prijeti, a vojni župnik sam uzme košulje. Ima puno stradalih, ali majka Courage brine o svojim troškovima.
“Vaša mi pobjeda donosi samo gubitke.”
6.
“Ispred grada Ingolstadta u Bavarskoj Courage je u blizini pokopa preminuloga carskog vojskovođe Tillyja. Zametne se razgovor o ratnim junacima i o trajanju rata. Vojni župnik drže da su mu talenti neiskorišteni, a nijema Kattrin dobiva crvene cipele. Piše se godina 1632.”
U šatoru vojne krčme vojni župnik i Majka Courage razgovaraju o smrti vojskovođe. Vojnicima je novac bio isplaćen prije sprovoda pa su se sada svi opijali umjesto da su išli na sprovod. Međutim, to je odgovaralo Majci Courage jer joj je rat donosio profit.
“Razmišljam trebam li nakupovati zaliha, kojih sad mogu povoljno nabaviti, no završi li rat, mogu ih sve baciti u smeće.”
Vojni župnik iznosi svoje stavove o ratu:
“Hoću reći, mira ima i u ratu, ima on svojih mirovnih mjesta. Rat naime zadovoljava sve potrebe, među njima i za mirom, tu je on zabrinut, inače se ne bi uspijevao održati.”
Majka Courage odluči kupiti još robe jer će rat potrajati. Kattrin izleti iz šatora jer joj je obećala da će se moći udati kad rat završi. Majka Courage ode po nju i umiri je. Pošalje je s pisarom na vojskovođin sprovod. Vojni župnik se čudi kako je pušta tako olako, na što mu odgovori:
“Pa nije toliko zgodna da bi ju tko upropastio.”
Župnik joj se divi na hrabrosti:
“Da, sirotinji treba kuraže. Jer su i inače izgubljeni. Već da ustanu u zoru, i za to u njihovu položaju valja imati hrabrosti. Ili da uzoru kakvu njivu, i to u ratu! Već i to što donose djecu na svijet pokazuje da imaju kuraže, jer ona nemaju nikakvih izgleda.”
Vojni župnik ljubomorno primjećuje da Majka Courage puši lulu kuhara iz Oxenstjernine regimente. Daje joj do znanja da bi želio drugačiji odnos s njom:
“Ma znate Vi što mislim kad velim “tješnji”; nije to odnos jela i cijepanja drva, nisu to takve niske potrebe. Pustite da Vam progovori srce, ne budite tvrdokorni.”
Majka Courage ga odbija, njoj je samo da prehrani djecu i da održi svoja kola, a ne do “sitnih privatnosti”.
U šator ulazi ranjena Kattrin, Majka joj odmah vida rane i iz vreće izvadi crvene cipele s visokom petom Yvette Pottier koje je oduvijek htjela imati.
7.
“Majka Courage na vrhuncu svoje poslovne karijere.”
Majka Courage i Kattrin vuku kola preko kojih je povješana nova roba. Majka Courage pjevuši.
8.
“Iste te godine u bitci kod Lützena pada švedski kralj Gustav Adolf. Mir prijeti da će Majci Courage uništiti posao. Stariji sin Majke Courage učini jedno junačko djelo previše te doživi sramotan kraj.”
Ispred kola majke Courage stigli su stara žena i njezin sin. Zvone zvona – kruže glasine da je izbio mir što ne veseli Majku Courage jer je kupila puno zaliha, no ipak tjera Kattrin da se obuče u crninu kako bi otišle u crkvu odati počast Švicarskom Siru. Na čašicu rakije je stigao i Kuhar, a Majka Courage iskoristi priliku, kada je vojni župnik otišao do vojnog logora, da mu se potuži:
“Taj će mi mir slomiti vrat. Nedavno sam baš na župnikov savjet nakupovala zaliha. A sad će se sve razbježati i ja ću ostati sjediti sa svojom robom.”
Kuhar joj savjetuje da ga više ne sluša jer je “jedan brbljavko“. Vojni župnik se vratio u svojoj staroj odori. Vojni župnik optužuje Majku Courage da “živi od rata” pa izbija prepirka. Prekida ih dolazak Yvette.
(“Dolazi Yvette Pottier, u crnini, sva nakićena, sa štapom. Puno je starija, deblja, napudrana. Za njom ide sluga.”)
Došla je pozdraviti Majku Courage i upitati kako stvari stoje. Kada opazi kuhara, upozori Majku Courage da je njegovo pravo ime Pieter Lulaš, a ne gospodin Lamb.
Majka Courage: “Pieter Lulaš! Koji je izluđivao žene! Vidite, sačuvala sam Vašu lulu!”
Yvette: “Sreća da Vas mogu upozoriti na njega. To je nešto najgore što je ikada hodalo flandrijskom obalom. Na svakom prstu po jedna koju je unesrećio.”
Njih dvije odu na trg kako bi, uz pomoć Yvettinih veza, Majka Courage mogla nešto prodati.
Kuharu i vojnom župniku u susret pristiže Eilif u pratnji vojnika. Imao je svezane ruke i bio je “smrtno blijed”. Doveli su ga da još jednom posjeti majku, no ona je bila u gradu. Od vojnika doznajemo da je provalio kod jednog seljaka pri čemu je stradala jedna žena. U ratu su ga zbog toga štovali, bio je zdesna vojskovođi, no sada, kad je mir, to više nije bilo smatrano odvažnim. Vojnicima se žuri, ne dopuštaju mu da pričeka Majku Courage i odvode ga. Za njim odlazi i vojni župnik.
Majka Courage se vratila i objavljuje da je rat opet počeo, ima već tri dana. Čuli su se pucnjevi iz grada (“pucaju po luteranima”).
Kuhar je izvještava da je tu bio Eilif, ali da je morao otići. Majka Courage požuruje Kattrin kako bi mogle spremiti kola i krenuti dalje pa zapjeva. Kuhar odluči poći s njima.
9.
“Već šesnaest godina traje veliki vjerski rat. Njemačka je izgubila preko polovicu svog stanovništva. Što su poštedjeli pokolji, ubijaju silne pošasti. U predjelima koji su nekoć cvali bjesni glad. Spaljenim se gradovima povlače vuci. Ujesen 1634. susrećemo Courage u njemačkom dijelu Češke šume, postrance od glavne ceste, kojom nastupaju švedske čete. Zima je te godine nastupila rano i žestoko. Poslovi idu loše, preostaje tek prosjačenje. Kuhar dobiva iz Utrechta pismo te se oprašta.”
Kuhar i Majka Courage stigli su pred napola razrušen župni dvor. Bilo je rano – nadali su se da je nastanjen i da će dobiti barem topli obrok. Kuhar je dobio pismo iz Utrechta u kojem je stajalo da mu je umrla majka te da je naslijedio gostionicu. Vladalo je siromaštvo i glad, Majka Courage nije mogla ništa prodati. Kuhar joj predloži da s njim, već danas, pođe u Utrecht.
“Moram razgovarati s Kattrin. Sve je to malo prebrzo, a ja odluke nerado donosim po hladnoći i ni s čim u želucu.”
Iznosi taj prijedlog Kattrin, ali je kuhar prekida – za nju nije bilo mjesta, morala je otići bez nje ako je željela s njim voditi gostionicu. Prekida ih svjetlo koje se pojavilo u župnom dvoru pa su stali pjevati kako bi vidjeli da su pristojni ljudi. Glas od gore ih pozove na “prežganu juhu”.
Majka Courage ne želi ostaviti Kattrin. Njih dvoje pođu gore po juhu i ostave Kattrin koja se sprema pobjeći jer ih je prisluškivala i znala sve. Majka Courage je zaustavlja na vrijeme, ostave kuharu njegove stvari i upute se naprijed s kolima.
10.
“Cijele godine 1635. Majka Courage i njezina kći Kattrin povlače se cestama središnje Njemačke, u pratnji sve otrcanijih vojski.”
Majka Courage i Kattrin i dalje lutaju sa svojim kolima.
11.
“Siječanj 1636. Carske trupe opsjedaju evangelički grad Halle. Kamen je progovorio. Majka Courage izgubi kćer te sama ide dalje. Ratu još zadugo nema kraja.”
Tri vojnika i zastavnik uđu u seosku kuću i zgrabe seljanku koja im je otvorila i začepe joj usta. Zatim ugledaju da i Kattrin koja je izašla iz kola. Vojnici prijete da će im pobiti svu stoku ako im ne pokažu put do grada. Mladi seljak ih povede pa nastave put.
Seljaka i seljakinju zanima tko su ti vojnici pa se popnu na krov kako bi vidjeli dalje.
“Vidim štošta, sve do kamenoloma. A u krčevini su i oklopnici. I jedan top. Više je to od jedne regimente. Smilovao se Bog gradu i svima koji su u njemu.”
Seljakinja govori Kattrini da se moli da se stanovništvo i stražar probudi kako bi vidjeli da su pod opsadom prije nego što bude prekasno.
“Oče naš, uslišaj nas, jer smo slabi i nemamo kopalja ni ničega i ne usuđujemo se i u tvojoj smo ruci sa stokom i čitavim gospodarstvom, baš kao i grad, i on je u tvojoj ruci, a neprijatelj je pod zidinama s velikom silom.”
Kattrin se odšuljala, uzela nešto iz kola i popela se na krov na kojem je počela bubnjati u bubanj koji je donijela. Povukla je ljestve na krov kako seljak ni seljakinja ne bi mogli do nje. Zastavnik je odmah dojurio, ali Kattrin ni pod prijetnjom ne prestaje bubnjati.
Zastavnik joj zaprijeti i kolima i metkom, no ona i dalje ne prestaje. Dojurili su i vojnici, uperili puške u nju i zapucali. Pogodili su je, no postigla je što je htjela:
“Iz daljine se začuje združena zvonjava na uzbunu i grmljavina topova.”
12.
“Noć pred jutro. Čuju se bubnjevi i zvižduci trupa na maršu, sve udaljeniji.”
Majka Courage je pred tijelom svoje mrtve kćeri. Seljak i seljakinja je upozoravaju na opasnost koja još uvijek vlada. Isplatila im je nešto novca za ukop. Majka Courage putovanje nastavlja sama.
Analiza likova
Likovi: Majka Courage (Anna Fierling), Kattrin (Annina kći), Eilif (Annin stariji sin), Švicarski Sir (Annin mlađi sin), Yvette, Kuhar, Vojni župnik, Vojskovođa
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Bertolt Brecht (1898. – 1956.) njemački je pripovjedač, dramatičar, pjesnik, redatelj i teoretičar koji je pokrenuo i “epski teatar”.
Rođen je u građanskoj obitelji u gradu Augsburgu te je studirao medicinu i znanost. No, ljubav prema teatru je prevagnula. S dramskim radom započinje 1922. godine kada objavljuje “Bubnjevi u noći” i “Baal”.
Ubrzo nakon toga odlazi u Berlin gdje započinje s epskim teatrom.
Njegova poznata “Opera za tri groša” izvedena je u svim poznatim teatrima diljem svijeta, a neki od njih su Moskva, New York i Pariz.
1933. godine Brecht je emigrirao u Dansku, a nakon toga kratko još boravi u Švedskoj i Finskoj. 1941. godine odluči napustiti Europu i preseliti se u Ameriku.
U Berlin se vratio tek nakon rata 1949. godine kada je i osnovao Berliner Ensamble kazalište.
Njegova najpoznatija dijela su: “Bespuće velegrada”, ” Život Eduarda II engleskoga”, “Momak u stroju”, “Kaznena mjera”, “Iznimka i pravilo”, “Prosjački roman”, “Duhovna poduka”, “Prosječka opera”.
Autor: A.M.M.
Odgovori