Jednočinka je naziv za dramski tekst koji je napisan u samo jednom činu. Jednočinka je naspram drame isto što i novela naspram romana. On nije samo tekstualno kraći, već ima i neka sadržajna ograničenja.
Budući da je jednočinka kratka dramska vrsta, njezin sadržaj uvijek je mnogo fokusiraniji nego onaj u običnoj drami. Zato u njoj radnja najčešće počinje usred zbivanja – in medias res – i vrlo brzo prelazi na konkretan problem. Budući da je jasno usmjerena na problem, jednočinke često iznose oštru ideju i sasvim jasnu poantu djela.
Negativne strane ove dramske vrste također proizlaze iz njene kratkoće. Budući da se radnja odvija brzo, u jednočinki nema mjesta za značajan razvoj likova. Motivi u njoj brzo se izmjenjuju te se teško mogu razraditi. U jednočinki, kao i u kratkoj priči, nikada nema velikog broja likova. Ova dramska vrsta najčešće u svojoj priči ima samo jednog lika, pa se onda naziva i monodramom.
Jednočinka je u svjetskoj književnosti bila jako popularna na prijelazu između 19. i 20. stoljeća. Najpoznatiji dramski pisac koji je i afirmirao ovu vrstu drame je ruski dramatičar Anton Pavlovič Čehov, a uz njega i irski dramatičar W.B. Yeats.
Hrvatski pisci koji su pisali jednočinke su Miroslav Krleža, Fran Galović i Ivo Vojnović. U hrvatskoj književnosti jednočinke su bile najpopularnije u razdoblju moderne.
Jednočinke nikada nisu bile ograničene na jedan književni pravac ili ideju, ova vrsta samo je forma koja ne utječe na sadržaj, već isključivo na način njegova iskazivanja.
Odgovori