Iz velegradskog podzemlja obrađena lektira Vjenceslava Novaka. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno djelo Iz velegradskog podzemlja online >>>
Analiza djela
Novakova pripovijetka “Iz velegradskog podzemlja” na vješt način progovara o raznim problemima radničkog sloja u Zagrebu, na prijelazu iz 19. u 20. st. Novak donosi problematiku siromaštva, predrasuda o siromasima, kao i problem pijanstva koje je, na neki način, pokretač radnje ove pripovjetke. Baš kao i većina Novakovih djela, ova pripovijetka donosi socijalnu tematiku.
Novak, koji je i sam živio siromašnim životom, opisuje tešku svakodnevicu nemoćnih ljudi, koji jedva spajaju kraj s krajem, a još se pritom bore s predrasudama viših slojeva. Novak ukazuje na problem i kroz Mikina usta kritizira stav dobrostojećih obitelji prema siromašnima. Siromašni su prikazani kao sramota, kao nešto što treba pod svaku cijenu izbjegavati. Simbolika toga krije se i u Mikinom stanu koji je turoban i za samog Miku: “Tako bi govorio u srditosti ženi i djeci, a sad mu se najednom učinilo da je posve prirodno što su gornji stanari iz svjetla sa strahom i s odvratnošću bojali doći u doticaj bilo s čime iz njegova tamnoga, neveseloga i sveđ vlagom zaudarajućega stana. Sunčani trak nije nikada dopro u tu sobu ni sred najžešćeg ljeta.” To je ono što je Novak krio u mnogim svojim djelima.
Siromašne obitelji, studenti, đaci, prosjaci i radnici malo po malo umiru u svojim domovima, ostavljeni, utopljeni u društvu koje za njih ne mari, dok bogataška djeca plivaju u obilju, s upola manje potencijala od njih samih. To su ljudi koji su u svojoj biti dobri, ali nisu u mogućnosti ukloniti se nevoljama života i zeprekama koje život na pred njih stavlja.
Takve likove vidimo i u ovoj pripovijetki. Problemi potresaju većinu likova koji se u njoj pojavljuju: pijani Slovak kojemu se smiju nakon što ovaj padne u blato iz kojeg se ne može izvući, Jankić opisuje svoju svakodnevicu koja nije puno drugačija od Mikine, bolesni Štef koji pokušava prehraniti djecu, a svima je zajednička bespomoćnost i nesuosjećanje.
Jedini put kada se u pripovijetki pojavi netko tko suosjeća s njima i tko pokušava dati dobar savjet, a da pripada višem sloju, je gospodin kod kojeg su Mika i Jankić zaradili cijepajući drva. Gospodin im je savjetovao da ne idu u gostionicu, nego da kupe obitelji večeru, a ostalo da uštede. Jankić je prvi burno reagirao na savjet. Nije mu se sviđalo što mu jedan gospodin, koji ne mora brinuti što će jesti, govori što da radi sa svojim novcem. Ovakva reakcija na prvi pogled djeluje začuđujuće, s obzirom da je gospodin bio dobronamjeran, ali reakcija nije začuđujuća ako se uzme u obzir da je većina gospode iz viših slojeva osorna i gleda s visoka na siromašniji sloj. Ovo je, na neki način, Jankićeva samoobrana. Odlazak u gostionicu nakon ovoga može se protumačiti kao prkos višem sloju zbog svojevrsnog “soljenja pameti”.
Litra za litrom, Mika i Jankić su gubili pamet zbog alkohola, koji je za dvojicu izmučenih muškaraca bio jedini bijeg od svakodnevnih problema. No, kao što će se pokazati u pripovijetci, alkohol ne može biti pomoć. On je uzrok još gorim događajima i problemima, koji, jednom kad se dogode, ne mogu biti tako lako riješeni.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: pripovijetka sa socijalnom tematikom
Mjesto radnje: Zagreb
Vrijeme radnje: prijelaz iz 19. u 20. stoljeće
Tema: radnik Mika u pijanstvu pretuče svoju kćer Evicu koja od posljedica batina umre
Ideja: čovjeka u najvećoj mjeri oblikuje okolina, jer se teško izdići iznad navika koje smo stekli u djetinjstvu, koliko god one loše bile
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
Zima je i pada snijeg. Na klupi na Iličkom trgu sjedi radnik Mika, ne mareći za hladnoću i snijeg koji mu se lagano nakuplja na glavi i ramenima. Kolega radnik poziva ga da ide kući, na što Mika samo odmahuje rukom i nastavlja sjediti i promatrati trg. Ubrzo se pojavljuje pijani Slovak s bremenom na leđima, teturajući s jednog kraja na drugi. Nekoliko trenutaka kasnije, Slovak se poskliznuo i pao trbuhom u blato, dok su se njegove stvari kotrljale oko njega. Pokušao se podignuti, ali mu to nije uspijevalo, dijelom zbog blata, dijelom zbog pijanstva. Čitavo to komešanje privuklo je znatiželjne prolaznike. Dio mu je pokušavao pomoći, dok se dio samo smijuljio i nastavljao dalje svojim poslom. Slovak se nije uspio osoviti na noge, nego je opet pao i ostao nepomično ležati, dok se oko njega skupljalo sve više ljudi. Naposljetku ga je odveo stražar u kolima, a trg se smirio.
Mika je i dalje nepomično sjedio na klupi i razmišljao. Proklinjao je vino i Jankića koji ga je naveo da pije. Ovdje započinje priča o tome što se Miki zapravo dogodilo. Dan prije, Jankić i Mika rascijepali su drva jednom gospodinu, koji im je za posao isplatio pet kruna, uz savjet da ne idu u gostionicu, već da kupe obitelji večeru, a ostatak uštede. Jankić nije bio zadovoljan primljenim savjetom, već se stao prepirati s gospodinom. To negativno raspoloženje pratilo ih je na putu do gostionice. Putem su kupili opaprene slanine i kruha te tako najedeni, ušli unutar tamne, napučene gostionice i naručili prvu polulitru talijanskog vina.
Nakon nekog vremena i već poprilično pripiti, osjećali su se kao da nemaju nikakvih problema. Tek im se povremeno vratila misao na žene i djecu, ali bi se brzo otresali osjećaja krivnje, nastavljajući piti bocu za bocom. U toku večeri, pojavio se kočevar s košarom punom slatkiša. Mika je zaigrao i dobio škatuljicu slatkiša, koju će dati svojoj mezimici Evici koju je volio više od ičega. Počeo je pričati Jankiću kako je Evica pametna, a tek joj je pet godina. Probudio se i u Jankiću očinski osjećaj pa je krenuo i on hvaliti jedno svoje dijete, a od takvih priča i ponosa, obojica su još naručili jednu polulitru.
Kad je krčma napokon zatvorila, uputili su se kućama, a u Miki je počeo bujati osjećaj krivice. Doteturao je do kuće, naslonio se na vrata, otvorio ih i puzeći ušao unutra, dok nije počeo gubiti tlo pod nogama. Zazivao je ženu Luciju i ubrzo osjetio da ga netko vodi unutra, vjerojatno njegovi sinovi, dok je Lucija vikala na njega. Tada je u Miki proradio prkos i osjećaj gospodara kuće pa je nasrnuo na ženu i sinove koji su uspjeli pobjeći, ali Evica nije uspjela. Otac ju je zgrabio i pretukao, dok je majka nije istrgla iz Mikinih ruku. Mika se nakon toga onesvijestio i zaspao.
Ujutro se probudio s jakom glavoboljom, dok mu je žena prekapala džepove, tražeći nešto novca kojim bi poslala dječake po drva, kavu, mlijeko i kruh. Tada se spustila do štednjaka i počela čistiti pepeo nakupljen u njemu. Mika se ustao, a Lucija ga je prekoravala zbog svega što je proteklu noć učinio. Rekla mu je i što se dogodilo s Evicom, na što je Mika u tuzi prišao njenom krevetu. Evica je bespomoćno ležala. Otac se nadvio nad nju i stao se ispričavati i dalje ne vjerujući da joj je on to učinio. Izvukao je iz džepa škatuljicu s bombonima i dao je djevojčici, koja ju je jedva uspjela primiti oslabljenim rukama. Obećavao joj je novu haljinu, šešir i lutku, poljubio je i naglo se ustao kad je čuo ženu da dolazi. Nije želio da ona vidi njegove osjećaje. Krenuo je vani, unatoč ženinom prosvjedovanju, te se zaputio u skladište drva gdje ga je čekao posao.
Pilio je cjepanicu za cjepanicom, stalno razmišljajući o Evici i o svemu što se dogodilo. Misli mu je prekinuo neki Štef, moleći ih da ga puste raditi. Mika je negodovao. Nije želio dijeliti plaću, ali mu je na kraju dopustio kad je ovaj spomenuo djecu. Završili su s poslom oko treće ure. Mika je imao novac, a probudila se u njemu želja da sazna što je s Evicom. Međutim, javio se u njemu stid i strah. Nije znao koliko je Evica ozbiljno ozlijeđena, bojao se žene i njenog prijekora. Ugledao je tada svog sina, desetogodišnjeg dječaka, kako mu se približava. Pozvao ga je i pitao za Evicu. Dječak mu je rekao da je Evica loše, da je bio liječnik, ali da Evica i dalje krvari. Rekao mu je da je majka rekla da je Evica pala noseći drva i da se tako ozlijedila. Mika mu je dao novac da ga odnese kući, a on sam sjeo je na klupu na Iličkom trgu.
Već je pao mrak. Ljutio se zbog svega. Ljutio se na više slojeve što gledaju na siromašne kao na okužene ljude, ljude koje treba izbjegavati. Opazio je svoju ženu koja ga je tražila po trgu. Kad ga je ugledala, pošla je prema njemu i sjela pored njega na klupu. Tada mu je rekla groznu vijest: Evica je preminula. Miki se srušio svijet. U njemu je čitavo vrijeme živjela nada da će Evica ozdraviti i da će sve biti u redu, ali najednom ga je pogodila vijest da je njegova mezimica mrtva.
Sjetio se zgode iz djetinjstva, kada je njega otac, ni krivog ni dužnog, istukao na mrtvo jer mu je zakasnio donijeti ručak točno u podne. Mika nije bio kriv, morao je ostati duže u školi jer nije napisao zadaću, a Mika je nije mogao napisati jer je nestalo svijeće navečer. Jedva su ga neke žene istrgle iz očevih ruku, a Miki se urezalo u sjećanje koliko ga je sram bilo što su svi vidjeli kako je njegov otac surov čovjek. Lucija ga je i dalje molila da dođe kući. Na početku se opirao, ali je ipak popustio i zaputio se sa ženom kući, plačući jer je bio tako surov, a obožavao je svoju kćer.
Analiza likova
Likovi: Mika, njegova žena Lucija, njihova dva sina, kći Evica, Jankić, njegova žena i sin Matek, Štef, pijani Slovak, gospodin iz višeg sloja, kočevar, liječnik, prolaznici,…
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Vjenceslav Novak jedan je od najpoznatijih hrvatskih romanopisaca, kritičara, novelista, pedagoga i publicista. Smatra se jednim od najpoznatijih hrvatskih pisaca svih vremena.
Rođen je u Senju, 11. rujna 1859. godine u doseljeničkoj obitelji iz Češke. Imao je samo sedam godina kada je ostao bez oca. Školovanje je počeo u Senju gdje je završio osnovnu školu nakon čega je upisao i potom završio gimnaziju u Senju i Gospiću. Kao dijete je bolovao od tuberkuloze.
Nakon srednje škole se zaputio prema Zagrebu gdje je završio učiteljsku školu. Ubrzo nakon završetka školovanja vratio se u Senj i počeo raditi kao učitelj, a nakon nekoliko godina zbog velikog dara za glazbu, Vjenceslav je dobio vladinu stipendiju za odlazak u Prag. Poslije tri godine školovanja vratio se u Zagreb 1897. godine gdje je počeo raditi kao profesor glazbe na Učiteljskoj školi.
Kako je odrastao u velikoj obitelji, puno puta se tijekom odrastanja suočavao s problemima siromaštva i zbog toga je je počeo sve više pisati da bi zaradom sa strane pomogao svojoj obitelji.
Prva pripovijetka koju je napisao 1881. godine bila je “Maca”, a napisao je oko trideset pripovijetki, sedam romana. Pisao je feljtone, pjesme, a bavio se recenzijama i kritikama s područja glazbene pedagogije. U djelima se najviše bavio temama o ljubavi, roditeljstvu, braku i psihologiji.
Najpoznatija djela su romani: “Posljednji Stipančići”, “Pod nehajem”, “U glib”, “Iz velegradskog podzemlja”, “Pavao Šegota”…
Vjenceslav Novak se smatra značajnim piscem hrvatskog realizma, a zbog načina kako je pisao zvali su ga hrvatskim Balzacom. U književnost je unio puno novoga, a najviše je spominjao probleme vezane uz siromaštvo te život čovjeka u velikoj sredini. Umro je u Zagrebu, 20. rujna 1905. godine od posljedica tuberkuloze.
Autor: J.B.
Odgovori