Vjenceslav Novak

Vjenceslav Novak hrvatski je romanopisac i pripovjedač rođen 1859. godine u Senju. Otac mu je bio podrijetlom Čeh, dok mu je majka bila Senjanka, no porijeklom iz Bavarske. Želje oca i sina nisu bile iste, iako je otac htio da se Vjenceslav bavi trgovinom, on je krenuo u drugom smjeru da bi nakon školovanja radio kao profesor glazbenog.

On i njegovo petero braće i sestara rano su ostali bez oca pa je često naglašavao kako je za njegov književni razvoj bio presudan utjecaj majke koja je i sama imala izražen književni dar. Majka mu je bila izrazito osjećajna te je često naglašavao da je od nje naslijedio tu osjetljivost i samilost prema drugima.

U rodnom gradu Gospiću Vjenceslav je završio osnovnu školu, a srednjoškolsko obrazovanje imao je u dva grada. Prva dva razreda u Senju, a druga dva u Gospiću. Nakon srednje škole upisao je Učiteljsku školu u Zagrebu, a završio 1879. godine.

Dvije godine radio je kao profesor u Senju, a nakon toga se zaputio u Prag gdje je 1887. godine završio studij glazbe. Godinu dana kasnije počinje se aktivnije baviti glazbom, nažalost u to je vrijeme obolio od teške bolesti tuberkuloze od koje je umro.

U životu je puno radio, a osim što je bio vrijedan Vjenceslav je ostao zapamćen kao čovjek koji je skoro cijeli svoj život živio skromno. Unatoč teškoj bolesti s kojom se borio neko vrijeme Vjenceslav nije nimalo posustajao, dapače radio je još više kako bi prehranio sedmero djece.

Vjenceslav je bio marljiv na dva umjetnička polja, glazbi i književnosti. Njegov talent nije ostao zabilježen samo u glazbi, u svojih 46 godina života ostao je zapamćen kao romanopisac s objavljenih preko stotinu pripovijedaka te sedam romana.

Novak je ostavio iza sebe mnogo vrlo vrijednih književnih djela, a pisao je većinom ona sa socijalnom temom. Tema u određenom broju djela bila je vezana za mjesta gdje je živio i radio pa tako postoje ona sa zagrebačkom, senjskom i podgorskom tematikom.

Poznata i cijenjena književna djela stvarao je u vrijeme kada su pisci opisivali realan svijet bez puno uljepšavanja. Bio je poznat po tome što je uz sebe uvijek imao knjižicu u koju je zapisivao zanimljivosti o mjestima i ljudima koje je susretao. U svojim se radovima posvećivao svim društvenim slojevima s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Bez obzira na to što nije imao uvjete za pisanje budući da je preko dana radio u državnoj službi, Vjenceslav je svaki trenutak koristio kako bi generacije iza njega mogle čitati djela poput: "Maca", "Klara", "Prva plaća", "U glib", "Slovo zakona", "Janica", "Tito Dorčić", "Posljednji Stipančići".

Vjenceslav Novak je 20. rujna 1905. godine u Zagrebu izgubio bitku s teškom bolešću.