Impresionizam je umjetnički smjer koji se razvio u europskoj umjetnosti potkraj 19. stoljeća, a na svom vrhuncu bio je do početka 20. stoljeća. Ovaj smjer započeo je u Francuskoj i prvo se razvio u slikarstvu, a onda svoj utjecaj proširio i na druge umjetničke smjerove.
Na temelju prakse slikarske škole, impresionizam se počeo širiti i na književnosti te je na sličnim pravilima postavio i vlastite teorije. Impresionizam u književnosti također je prihvatio naturalističke ideje u kojima je naglasak bio na detaljima okoline te prikazivanju tmurnije stvarnosti. A ta stvarnost se kod impresionista nije očitovala racionalnim shvaćanjem okoline već osjetilnim i to onim prvim kojeg dobijemo, stoga on ne može biti patvoren ili neiskren.
Impresionisti su pokušavali oslikati komadiće života unutar društva koji je na prijelazu stoljeća bio poprilično kaotičan i sklon bezakonju. Oni nisu imali namjeru kritizirati to društvo ili tražiti uzroke takvog stanja, već isključivo ga prikazati kao prolaznost od koje možemo dobiti samo kratke utiske. Ti utisci, prvotni osjećaji koje dobijemo čitajući impresionistička djela, sama su biti ovog književnog pravca.
U impresionističkoj poeziji pjesnici nastoje na profinjen način prikazati osjećaje i psihološka stanja njih kao individualca, ali i predstavnika društva. Ideje i teme o kojima govore često su besadržajne, ali zato prepune melodičnosti, ritma, simbolike, stilskih figura, pjesničkih slika i sinestezije koja sve to povezuje.
Najvažniji predstavnici impresionizma u svjetskoj književnosti su Charles Baudelaire, Stephane Mallarmé, Marcel Proust, Rainer Maria Rilke, Virginija Woolf, Anton Pavlovič Čehov i mnogi drugi, a u hrvatskoj Antun Gustav Matoš, Dinko Šimunović, Dragutin Domjanić i drugi.
Pojam impresionizam došao je od francuske riječi impression, nastale od latinske riječi impressio, a znači utisak.
Odgovori