1813. godine započeo je Hrvatski narodni preporod ili takozvano pretpreporodno razdoblje. Preporod je započeo na inicijativu zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca koji je uputio poslanicu svećenstvu na temelju koje se nalaže prikupljanje svih usmenih književnih djela. U isto vrijeme i Požežanin Antun Nagy izdaje Iliričke kalendare koji su izlazili sve do 1823. godine na štokavskom jeziku.
1815. godine Antun Mihanović je izdao knjižicu na kajkavskom jeziku naziva “Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku”.
1818. godine Juraj Šporer piše Proglas kojemu je tema izdavanje novina na štokavskom jeziku.
1830. godina, godina je ilirskog pokreta. Ljudevit Gaj je izdao “Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja” u kojoj je predložio pravopisna rješenja primjerena za slavenski jezik. Malo nakon toga zatražio je dozvolu kako bi mogao krenuti s izdavanjem novina. Sabor je odlučio da će mađarski jezik biti obvezan jezik u školama.
1831. godine Pavao Štos pisao je elegiju o tome kako je nastupilo žalosno stanje u domovini imenom “Kip domovine vu početku leta 1831.”.
1832. godine grof Janko Drašković pisao je brošuru za saborske poslanike pod imenom “Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućim zakonotvorcem Kraljevinah naših”. On se zalaže za osnivanje Kraljevstva Iliričkog koje bi bilo u sklopu Austrije, a glavni bi bio štokavski dijelekt zbog toga što ga većina razumije. Kraljevina bi obuhvaćala Hrvatsku, Rijeku, Istru, Dalmaciju, Vojnu krajinu, Bosnu, Štajersku, Korušku i Kranjsku. Ova disertacija postala je glavni temelj hrvatskog nacionalnog programa. Tada je Ivan Dekros još izdao i knjižicu koja govori o potrebi ujedinjenja s obzirom na štokavski jezik – “Duh domovine nad spavajućim svojim sinovima”.
6. siječnja 1835. godine izašao je prvi broj “Novina Horvatskih” Novine su imale i kulturno-zabavni prilog “Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska”.
1836. godine “Novine Horvatske” su promijenile ime u “Novine ilirske”, a “Danicza Horvatszka, Slavonszka i Dalmatinszka” također u novo ime “Danica ilirska”. Jezik se također promijenio i umjesto kajkavskog, piše se ne štokavskom jeziku. Time su se preporodne ideje počele širiti i izvan okvira sjeverozapadne Hrvatske. Prvi put je objavljena budnica Antuna Mihanovića “Horvatska domovina” u “Danici”. Poslije je ona postala himna Hrvatske “Lijepa naša”.
1838. godine osnovane su prve ilirske čitaonice u Zagrebu, Karlovcu, Varaždinu i Zadru.
1839. godine prikazana je prva hrvatska povijesna tragedija u Sisku, pod nazivom “Juran i Sofija” ili “Turci kod Siska”. Napisao ju je Ivan Kukuljević, a 1890. godine ona je izvedena i u zagrebačkom HNK-u, čime je kazalište i započelo s radom.
1842. godine osnovana je Matica ilirska koja se bavila izdavanjem starih i novih hrvatskih knjiga. Jedno od prvih izdanih djela bio je Gundulićev “Osman” koji je tiskan prema prikupljenim starim rukopisima i dopunom 14. i 15. pjevanja Ivana Mažuranića. Pokrenut je i časopis “Kolo” koji se bavio temama iz kulture.
1843. godina označila je kraj ilirskog pokreta. Metternichova vlada zabranila je ilirsko ime te ih optužila da pripremaju građansku revoluciju. Ilirska stranka dobila je novi naziv Narodna stranka, a Gajeve novine od sada se zovu “Narodne novine”.
29. srpnja 1845. godine došlo je do sukoba na Trgu sv. Marka u Zagrebu. Banska vojska je pucala u narodnjake jer su se sukobili s mađaronima. Prilikom spomenutog sukoba poginulo je 14 domoljuba.
1847. godine Narodna stranka je dobila većinu u Saboru, a hrvatski jezik je umjesto dotadašnjeg latinskog, proglašen diplomatičkim jezikom te je uveden u službenu uporabu.
1848. godinu obilježile su građanske revolucije u svim europskim zemljama pa tako i u Zagrebu. 25. ožujka na narodnoj skupštini izabran je novi ban Josip Jelačić koji je bio veliki ilirac i protivnik mađarona, no s druge strane blizak austrijskom carskom dvoru. Na skupštini su pročitana i “Zahtijevanja naroda” u 30 točaka. Proglas je poslan u Beč, a novi ban je u skladu s njim prekinuo sve veze s Ugarskom, ukinuo feudalizam te raspisao nove izbore za Sabor.
1850. godine ban je uveo Bachov apsolutizam koji će biti na snazi sve do 1861. godine, ignorirajući izglasane povlastice.
1860. godine završio je Hrvatski narodni preporod.
Odgovori