Svaki od glagola ima nekoliko oblika, od čega se neki koriste samostalno i kao takvi sami imaju službu glagola.
Glagolski oblici koji se koriste samostalno su prezent u jednini i množini, aorist u jednini i množini te imperfket u jednini i množini. Infinitiv isto tako stoji samostalno.
Svi glagolski oblici se tvore dodavanjem nastavaka na prezensku osnovu od koje se tvori glagolski prilog sadašnji ili prezent te infinitivne osnove od koje se tvori radni glagolski pridjev poput aorista i imperfekta.
Prema načinu tvorbe glagoli se dijele na pravilne i nepravilne. Ovisno koje vrste prezentskih nastavaka koriste pravilni glagoli se dijele u razrede i vrste.
Postoje nastavci:
s-e (met-em, met-eš, met-u)
s-a (pjev-am, pjeva-aš, pjev-aju)
s-i (trč-im, trči-iš, trčit-e)
s-ije (pi-jem, pi-ješ, pi-ju)
s-uje (mudr-ujem, mudr-uješ, mudr-uju).
Postoje nastavci za glagolski pridjev radni i infinitiv:
s umenutim -a (pjev-a-ti, pjev-a-o, pjev-a-la)
bez umetka -o (vrati-ti, vrati-o, vrati-la)
s umetnutim -je (vid-je-ti, vid-i-o, vid-je-la).
U skupini s infinitivom kada nema proširenja postoje mnoge osobitosti, koje ovise o obliku prezentske osnove.
Osnove koje u prezentu imaju č, ž, š i nastali su palatalizacijom kao npr pečem , peći, pekao i pekla.
Nepravilni glagoli nemaju promjenu prema gornjim pravilima kao npr htjeti i biti. Glagol moći u prezentu glasi mogu, možeš dok je njegov pridjev mogao, mogla.
Odgovori