Riječ novela dolazi od latinske riječi novus i iz nje izvedene talijanske riječi nuovo. Ona je sažet i kratak prozni obik i ima nešto čvršću strukturu od samoga romana koji si može dozvoliti mnogo digresija poradi dužine. Unutar novele radnja se obično odvija u kratkom vremenskom periodu i vezana je samo za jedno mjesto, tako da je fabula sputana unutar ovih okvira.
U većini slučajeva ima vrlo malo likova, samo jednog ili dva, i obrađuje uglavnom jedan konkretni događaj iz njihovog života. Novelu zanima pojedinačna ljudska sudbina i život, ili sličica iz života, jedne individue i bavi se njenom sudbinom, karakterom, značajnim događajem koji ju je možda oblikovao ili pak bitnim zaključcima koje je lik donio u životu.
Uglavnom se na kraju novele iznosi neka poanta ili pouka do koje se dolazi naglim obratom u radnji, dok se na početku iznose karakteristike lika ili događaja koji će kod čitatelja stvoriti očekivanje i potrebu da čita dalje. Kod romana imamo vremena upoznati lik tijekom radnje ali novela nema taj luksuz pa nas upoznaje s likom i radnjom na ovaj način.
Novela se, kao ova sažeta vrsta, razvija u renesansi paralelno s romanom i začetnikom novele smatra se Boccaciova zbirka Dekameron. Čehov je novelu odveo u dublje psihološke predjele i bilo mu je vrlo bitno da ona ima osobnu atmosferu koja se vrti oko misli i djela jednog konkretnog lika.
Iako novela uglavnom dolazi kao zasebno kratko djelo nije rijetkost uočiti skupinu novela koja je povezana u ciklus. Ciklus je u većini slučajeva strukturiran na način da jedna novela služi kao ključ za sve ostale i povezuje ih u smislenu cjelinu. Ovaj književni postupak možemo uočiti u zbirci Tisuću i jedna noć.