Crvenkapica je priča koju su napisala braća Grimm. Pročitajte originalnu cijelu priču! Priča za djecu o maloj djevojčici, koja nije poslušala mamu i zato je upala u nevolje.
Analizu lektire Crvenkapica pročitajte ovdje >>
Bila jednom jedna djevojčica koju su voljeli svi, čim bi je ugledali, ali najviše njena baka. Nije bilo toga što baka ne bi dala toj djevojčici. Jednom joj je dala malu kapicu od crvenog bašuna, koja joj je tako dobro pristajala da više nije nosila ništa drugo. Zbog toga, svi su je zvali “Crvenkapica”.
Jednog dana, majka joj reče: “Dođi, Crvenkapice, evo ti komad kolača i boca vina, odnesi ih svojoj baki, slaba je i bolesna, pa će joj to pomoći. Kreni prije nego počnu vrućine, i kada kreneš, hodaj tiho i ne skreći s puta, kako ne bi pala i razbila bocu, jer onda tvoja baka neće dobiti ništa. Kada uđeš u njenu sobu, nemoj zaboraviti reći “Dobro jutro” i nemoj viriti u svaki kut prije no što to napraviš”.
“Pobrinut ću se za sve” – reče Crvenkapica svojoj majci i pruži joj ruku u znak potvrde.
Baka je živjela u kući, skoro 3 kilometra od sela, i tek što je Crvenkapica ušla u šumu, srela je vuka. Crvenkapica nije znala koliko je to stvorenje zlo, pa ga se zato uopće nije bojala.
“Dobro jutro, Crvenkapice”– reče on.
“Ljubazno zahvaljujem, vuče.”
“Kamo ovako rano, Crvenkapice?”
“Idem svojoj baki”
“Što imaš u svojoj pregači?”
“Kolača i vina. Jučer se kuhalo, pa da jadnoj bolesnoj bakici odnesem nešto dobro, da ojača.”
“Gdje živi tvoja baka, Crvenkapice?”
“Skoro 3 kilometra dalje u šumi. Njena kuća nalazi se ispod tri velika drva hrasta, ispod kojih su orasi, sigurno znaš gdje je to.” – odgovori Crvenkapica.
Pomisli vuk sam sebi: “Koje nježno mlado stvorenje! Kako krasan ukusan zalogaj – nju će biti finije pojesti nego staru ženu. Moram biti pametan, kako bih uhvatio obje.” Tako je neko vrijeme hodao pored Crvenkapice, i tada rekao: “Vidi ovo predivno cvijeće, Crvenkapice, zašto ne pogledaš malo okolo? Zar ne čuješ kako slatko pjevaju male ptičice? Hodaš ozbiljno kao da ideš u školu, dok je ovdje okolo u šumi sve veselo.”
Crvenkapica pogleda okolo, i vidje zrake sunca kako plešu kroz krošnje drveća, i lijepo cvijeće kako raste svuda okolo, pomislivši “Ubrat ću baki kitu svježeg cvijeća, to bi joj se sigurno svidjelo. Tako je rano da ću svejedno stići na vrijeme.” I tako je skrenula s puta u šumu tražeći cvijeće. I kako je brala cvijeće, tako joj se još više svidjelo ono koje je vidjela dalje, i tako je ulazila sve dublje i dublje u šumu.
U međuvremenu, vuk je otrčao ravno prema bakinoj kući i pokucao na vrata.
“Tko je tamo?”
“Crvenkapica” – odgovorio je vuk. “Donijela sam ti kolača i vina, otvori vrata.”
“Podigni zasun” – povikala je baka. “Ja sam preslaba i ne mogu ustati.”
Vuk je podigao zasun, vrata su se otvorila, i bez ijedne riječi krenuo je prema bakinom krevetu i progutao ju. Tada je obukao njenu odjeću, stavio njenu kapu, legao u krevet i navukao zavjese.
Crvenkapica je za to vrijeme trčala uokolo berući cvijeće, i kada je napokon nabrala toliko da više nije mogla nositi, sjetila se svoje bake i zaputila se prema njoj.
Iznenadila se kada je vidjela da su vrata kuće širom otvorena i kada je ušla u sobu, tako se čudno osjećala da je sama sebi rekla: “Tako se neugodno osjećam danas, a inače tako volim biti sa svojom bakom.” Povikala je “Dobro jutro!”, ali nitko joj nije odgovorio, pa se zaputila prema krevetu i razgrnula zavjese. Tamo je ležala njena baka s kapom navučenom skoro preko cijelog lica i izgledala vrlo čudno.
“O, bakice” – reče, “kako velike uši imaš!”
“Da te bolje čujem, dijete moje” – dobila je odgovor.
“Ali bako, kako velike oči imaš!” – reče.
“Da te bolje vidim, draga moja.”
“Ali bako, kako velike ruke imaš!”
“Da te bolje zagrlim.”
“Oh! Ali bako, kako grozna velika usta imaš!”
“Da te bolje pojedem!”
Tek što je to izgovorio, jednim korakom je iskočio iz kreveta i progutao Crvenkapicu.
Kada se vuk zasitio, legao je natrag u krevet, zaspao i počeo veoma glasno hrkati. Lovac je baš prolazio pored kuće i pomislio “Kako stara žena tako jako hrče! Moram ići provjeriti jel’ treba nešto.”
I tako je ušao u sobu, no kada se približio krevetu, vidio je kako u njemu leži vuk. “Napokon sam te našao, stari grešniče!” – reče. “Dugo sam te tražio!”
I baš kad ga je htio upucati, sjetio se da je vuk možda progutao baku, i da bi ju još uvijek mogao spasiti. Tako ga nije upucao, već je uzeo škare i rasporio trbuh uspavanog vuka. Kada je napravio dva reza, vidio je crvenu kapicu. Napravio je još dva reza i oslobodio malu djevojčicu koja je plakala: “Ah, kako sam bila uplašena! Kako je bilo mračno unutar vuka”; nakon nje je izašla baka, teško dišući, ali živa. Crvenkapica je brzo donijela veliko kamenje kojim su natrpali vukov trbuh, i kada se vuk probudio i htio pobjeći, nije uspio, već je pao na mjestu i ostao mrtav.
Svo troje su bili presretni. Lovac je oderao kožu s vuka i ponio ju kući; baka je pojela kolače i popila vino koje je Crvenkapica donijela što ju je prizdravilo, a Crvenkapica je pomislila: “Sve dok sam živa, neću više sama skrenuti s puta, i trčati u šumu, nakon što mi je to majka zabranila.”
Autor: Braća Grimm, Prijevod: Filip Višić
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2020.
Odgovori