Charlie i tvornica čokolade obrađena lektira Roalda Dahla. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Charlie i tvornica čokolade može se smatrati dječjim romanom, no ovo djelo zapravo je moderna bajka koja na fantastičan način progovara o nepravdi prema djeci. Glavni je junak dječak Charlie, čija obitelj živi siromašno u vrlo teškim uvjetima, u gladi i siromaštvu. Takav junak tipičan je junak bajki jer ga od ružnog, zlog i nepravednog svijeta u kojem je on potlačen i marginaliziran razlikuje upravo njegova jednostavnost i velika dobrota.
Junak u bajci uvijek kreće na neko putovanje na kojem ima pomoćnike i na kraju kojega on biva nagrađen za svoju dobrotu. Put u ovoj bajci odnosi se na dolazak do zlatne ulaznice za izvanrednu tvornicu čokolade, a zatim i na stvarni put po samoj čarobnoj tvornici. Tijekom cijelog tog procesa Charlie ostaje plemenit i dobrodušan prema svijetu oko sebe, iako je taj svijet mjesto nejednakosti i nesreće za one koji nemaju novca. Budući da su Charliejeva dobrota i vrline duboko utkane u njegovu osobnost i ne smanjuju se pred brojnim preprekama i testiranjima koja Charlie doživljava, on je na kraju za to nagrađen.
Upravo je obitelj zaslužna za tako duboko ukorijenjene vrline u njegovoj osobnosti. Obitelj je u Charliejevu životu okruženje u kojemu vlada ljubav, poštovanje i zajedništvo. Njegova se obitelj zajedno nada, zajedno gladuje, zajedno je uzbuđena, dijeli i tugu i veselje. Zbog toga je upravo obitelj zaslužna za oblikovanje vrijednosti i plemenitosti koje Charlieja dovode do kraja putovanja, do pobjede na natjecanju u kojem nije ni znao da sudjeluje i do spasa od siromaštva za cijelu njegovu obitelj.
Svaka bajka u svom temelju ima borbu dobra i zla. Tako već spomenuta plemenitost cijele obitelji Bucket, na čelu s Charliejem, stoji na strani dobra. S druge strane, mane ostale djece i njihovih roditelja – drskost, neposlušnost, pohlepa i sebičnost – predstavljaju stranu zla. Zbog toga su ostala djeca različita od Charlieja, ali su mu i konkurencija na putu, kao i vrsta testa njegove plemenitosti – on se izravno susreće sa sebičnošću, pohlepom, drskošću i nepristojnošću s kojima se na neki način mora suočiti i pobijediti ih svojom dobrotom te pritom ostati dobar, zadržati vlastitu dobrotu.
Fantastični elementi ključni su u borbi sa zlom u svijetu bajke. Početak priče prikazuje vrlo siromašnu obitelj koja jedva sklapa kraj s krajem. Takav prizor nije nimalo fantastičan – vrlo je lako zamisliv u stvarnom svijetu. Najviše je nepravedno biti dijete u takvim teškim uvjetima. Upravo se zbog toga čarobna tvornica i njezini čarobni proizvodi pojavljuju kao svijet u kojemu vladaju djeca, a istovremeno upravo taj svijet spašava pokvareni svijet odraslih. Čarobni svijet čokolada, bombona, žvakaća i ostalih slatkiša na taj način postaje glavno oružje za borbu protiv zla i pomaže glavnom junaku da dobije nagradu, postigne sreću i ispravi sve nepravde i za sebe i ostale članove obitelji.
Također, svaka bajka ima i dobru vilu. U ovoj je bajci to lik Willyja Wonke. On je dosjetljiv i mudar izumitelj čokolade koji je i sam iskusio nepravdu: zlonamjerni su ljudi ukrali njegove izume i ideje. No ni on, kao ni glavni junak, zbog toga nije zamrzio ljude ili postao zao – on je zadržao svoju velikodušnost i nadu u ljude, samo što je umjesto odraslima počeo vjerovati jedino djeci. Djeca su za njega, ako su neiskvarena i ako ih odrasli ne zaraze svojim manama, jedina vrijedna toga da im on pokloni svoja iznimna znanja i tajne svojih izuma. Djeca su mu jedini pravi suradnici, a Charlie kao dijete koje baštini ljubav i poštenje od svoje obitelji postaje upravo to: Charlie postaje jedini dostojan prenijeti iznimna Wonkina znanja svijetu. Tako na kraju, kao u svakoj bajci, dobro pobjeđuje nad zlim – ne spletkama, manipulacijama, izračunima i slično, već upravo preko najslabijih u svijetu nepravde – preko djece.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 63 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: moderna bajka, dječji roman
Vrijeme radnje: duže vrijeme tijekom zime, posjet tvornici održao se prvog veljače
Mjesto radnje: Charliejeva kuća na rubu velegrada, ulica, tvornica čokolade
Tema: siromašan, ali plemenit dječak Charlie doživljava sreću i dobiva ulaznicu za čarobnu tvornicu čokolade, a tijekom tog posjeta nagrađen je za svoju dobrotu i na kraju pobjeđuje nepravdu u svijetu odraslih
Ideja: i siromašna djeca zaslužuju sreću, djeca su plemenitija od odraslih
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 63 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Djelo započinje najavom petoro djece – Augusta Gloopa, Veruce Salt, Violete Beauregarde, Mikea Telkača i Charlieja Bucketa – a zatim predstavljanjem Charliejeve obitelji. Njegovu obitelj činili su djed Joe, baka Josephine, djed George, baka Georgina, mama i tata, koji se u romanu nazivaju gospodinom i gospođom Bucket, a glavi je lik Charlie Bucket. Cijela obitelj Bucket živjela je vrlo siromašno u maloj, drvenoj kući na rubu velegrada.
Jedino je gospodin Bucket bio zaposlen, a cijela je obitelj imala vrlo malo hrane. Gospodin Bucket radio je u tvornici paste za zube u kojoj je zavrtao čepove na napunjene tube paste. Koliko god radio, nije uspijevao zaraditi dovoljno novca za potrebe cijele obitelji. Zbog toga je njihov život bio težak. Zimi im je bilo hladno i u kući se osjećao ledeni propuh.
“Jedino jelo što su ga sebi mogli priuštiti bili su kruh i margarin za doručak, kuhani krumpir i kupus za ručak i juha od kupusa za večeru.”
Charlie je, iako je bio dječak u razvoju koji je trebao puno više hrane nego što je mogao dobiti, ipak u takvome siromaštvu najviše je žudio za čokoladom. Maleni komadić čokolade dobivao je jedino za rođendan, a za taj je komadić cijela obitelj morala štedjeti tijekom cijele godine.
Charliejeva je žudnja bila još veća jer se nadomak njihove kuće nalazila najveća i najpoznatija tvornica čokolade na čitavom svijetu. Bila je to Wonkina tvornica čokolade, pored koje je Charlie svakodnevno prolazio. Svakoga dana na putu do škole u zraku je osjećao miris čokolade koji je povećavao njegovu žudnju za okusom čokolade, a zbog toga se često zaustavljao i promatrao tvornicu.
“Kako je strašna, čudesna bila ta zgrada! Na ulazu je imala golema željezna vrata, bila je okružena visokim zidom i dim je kuljao iz njenih dimnjaka i čudna buka čula se duboko iz njene nutrine. A oko zidova, pola kilometra unaokolo, u svim smjerovima, u zraku se osjećao težak, gust miris rastopljene čokolade.”
Jedino što je obitelji Bucket donosilo radost i zbog čega su povremeno zaboravljali na glad i siromaštvo bile su večernje priče djedova i baka. Sve četvero djedova i baka bilo je nemoćno u krevetima, u jednoj velikoj prostoriji. Svake su večeri k njima dolazili Charlie i njegovi roditelji i slušali priče djedova i baka. Jedne je večeri najstariji djed, djedica Joe, oduševljeno započeo priču o tvornici čokolade i o Wonkinim čokoladnim izumima: dvjesto vrsta čokolade, čokoladni sladoled koji satima ostaje hladan, najraznovrsniji voćni bomboni, karamele, žvakaće gume i čokoladna jaja, a najveći je njegov izum bila čokoladna palača.
Čokoladnu je palaču Willy Wonka izradio za princa Visitrešnju u Indiji. Willy Wonka rekao mu je da će se cijela palača ubrzo otopiti na suncu i da je bolje da ju odmah počne jesti, no princ mu nije vjerovao i ubrzo se našao u lokvi rastopljene čokolade. Zatim je djed spomenuo da u tvornicu nitko nikad ne ulazi ni ne izlazi iz nje i da nema radnika.
Sljedeće je večeri djed nastavio priču o tvornici. Prije je u tvornici radilo puno radnika, ali Willy Wonka morao ih je otpustiti jer je među radnicima bilo uhoda koji su krali Wonkine recepte. Svaki njegov izum ubrzo su ukrali ostali proizvođači čokolade – gospodin Ficklegruber, gospodin Prodnose i gospodin Slugworth – i počeli ih proizvoditi u svojim tvornicama.
“Odmah nakon toga Ficklegruberova tvornica počela je praviti sladoled koji se nikad nije topio, čak ni na najžešćem suncu. Zatim se pojavila Prodnoseova tvornica s gumom žvakalicom koja nikad ne gubi okus, bez obzira koliko je vremena žvačeš. Zatim je tvornica gospodina Slugwortha počela praviti balone od šećera koje možeš napuhati do goleme veličine prije nego što ih iglom probušiš i progutaš.”
Nakon što je otpustio sve radnike, tvornica je nakratko bila zatvorena, a zatim je počela misteriozno raditi u punoj snazi i pojavljivali su se potpuno novi čokoladni izumi. Misterij su bile i ljudske sjene koje su u tvornici vidjeli prolaznici izvana.
Priču je prekinuo gospodin Bucket, Charliejev otac, koji je donio novine. U novinama je pisalo: “Wonkina tvornica čokolade bit će napokon otvorena za malobrojne sretnike.” U novinama je također pisalo da će tvornicu moći posjetiti petoro djece, a ulaznice su se mogle nalaziti na omotu bilo koje Wonkine čokolade bilo gdje na svijetu. Ulaznice su bile zlatne i postojalo ih je točno pet, a osim posjeta tvornici sretnim su dobitnicima trebale osigurati i doživotnu zalihu slatkiša iz tvornice u neograničenim količinama. Zbog toga je cijeli svijet očajno tražio ulaznice u paketima čokolade.
Prvu je zlatnu ulaznicu pronašao devetogodišnji dječak August Gloop.
“Grad u kojem je živio August Gloop, pisalo je u novinama, poludio je od uzbuđenja zbog svog junaka. Zastave su se vijorile sa svih prozora, djeca nisu išla u školu i upriličena je parada u čast slavnoga malca.”
“Sada je čitavu zemlju, zapravo cio svijet, čini se, iznenada zahvatilo ludilo masovnog kupovanja čokolade; svi su pomamno tragali za onim dragocjenim preostalim ulaznicama.”
Drugu je ulaznicu dan prije Charliejeva rođendana pronašla Veruca Salt tako što je njezin otac kupio stotine tisuća čokolada i radnice njegove tvornice kikirikija umjesto kikirikija ljuštile su sve te čokolade i u njima su tražile zlatnu ulaznicu. Charliejevi djedovi i bake čitajući članak u novinama zaključili su da su ovu djevojčicu roditelji pokvarili jer su je potpuno razmazili.
Sljedećega dana Charlieju je bio rođendan. Dobio je Wonkinu čokoladu – Wonkinu pjenušavo-slasnu nestvarnu slasticu. Njegova obitelj nije se previše nadala tome da će upravo u toj čokoladi biti zlatna ulaznica, no nada je ipak postojala i okupila je obitelj u nestrpljivom iščekivanju odmatanja čokolade.
“Svi su oni znali da je glupo očekivati da ta jedna mala štangica čokolade krije u sebi čarobnu ulaznicu, pa su pokušavali, što su blaže mogli, pripremiti Charlieja na razočaranje. Ali postojalo je još nešto što su odrasli također znali, a to je sljedeće: koliko god mala bila mogućnost da nas snađe sreća, mogućnost ipak postoji.” Ipak, u Charliejevoj čokoladi nije je bilo.
Drugog su dana pronađene još dvije ulaznice: Violeta Beauregarde, obožavateljica žvakaćih guma, pronašla je treću ulaznicu, a Mike Telkač, obožavatelj televizije, četvrtu. Violeta je dala izjavu za novine u kojoj je pričala o svojoj nepristojnosti.
“Prije nego što sam počela žvakati za svjetski rekord, običavala sam mijenjati žvaku jednom na dan. Činila sam to u našem dizalu vraćajući se iz škole kući. Zašto u dizalu? Zato što sam voljela bljutavi komadić koji sam već ižvakala zalijepiti na kontrolne gumbe. Onome ili onoj koji bi poslije mene ušli i pritisnuli gumb moja stara žvaka zalijepila bi se na vrhove prstiju. Ha-ha!”
Mike Telkač pak nije htio razgovarati s novinarima, samo je vikao da mu ne smetaju pri gledanju televizije, a usput im je pričao o svojim lošim navikama sjedenja ispred televizije.
“Gledam sve emisije svaki dan. Čak i one bezvezne u kojim nema nikakve pucnjave. Najviše volim gangstere. Gangsteri su sjajni. Pogotovo kada jedan drugoga počnu puniti olovom, ili bljeskati starim noževima, ili mlatiti se bokserima na rukama. Uh, što bih dao da i sam mogu tako. To je život, kažem vam. To je sjajno!”
Dan nakon saznanja o pronalasku četvrte ulaznice djedica Joe Charlieju je poklonio tajnu ušteđevinu i poslao ga po još jednu čokoladicu. Charlie je kupio Wonkino hrskavo iznenađenje s orasima. S velikim su iščekivanjem zajedno otvorili čokoladu. Ni u njoj nije bila zlatna ulaznica.
“Odjednom obojici se sve to učinilo smiješnim pa su prasnuli u grohotan smijeh.”
“Sljedeća dva tjedna jako je zahladnjelo. Prvo je pao snijeg. (…) Nakon snijega zapuhao je ledeni vjetar i puhao danima neprestance.” U obitelji Bucket vladala je velika hladnoća i glad i nitko više nije mislio na ulaznice, a gospodin Bucket dobio je otkaz u tvornici zubne paste. Zbog toga je cijela obitelj živjela od novca koji je gospodin Bucket zaradio čisteći snijeg s cesta i ulaza, no to je bilo puno manje nego što im je bilo potrebno, čak za trećinu manje od onoga što je bio zarađivao u tvornici paste za zube. Charlie je bio toliko mršav da je bilo pitanje vremena kada će se razboljeti.
“A onda, vrlo mirno, sa čudesnom mudrošću koju često pokazuju mala djeca u trenucima nevolje, on je u ono što je radio počeo pomalo uvoditi sitne promjene, kako bi štedio snagu. Ujutro bi iz kuće izlazio deset minuta ranije kako bi sporije išao u školu, tako da ne mora uvijek trčati. U razredu bi mirno sjedio za vrijeme odmora, odmarajući se, dok bi ostali izjurili van, grudali se i hrvali u snijegu. Sve što je radio, radio je sporo i pažljivo, da se ne iscrpi.”
Jednog popodneva na putu iz škole Charlie je pronašao novčić od pedeset penija. Iako mu je prva pomisao bila da otiđe kući i kupi hranu za obitelj, ušao je u prodavaonicu i kupio dvije čokolade – dvije Wonkine pjenušavo-slasne nestvarne slastice. U drugoj je čokoladi dobio zlatnu ulaznicu.
“Obuzimao ga je poseban osjećaj, kao da lebdi u zraku, poput balona. Čuo je kako mu srce glasno tuče negdje u grlu.”
Prodavač je također bio vrlo uzbuđen i ponosan što se posljednja ulaznica pojavila upravo u njegovoj prodavaonici. Odmah su se u prodavaonici oko njega skupili ljudi i pokušavali ga nagovoriti da im proda ulaznicu, no prodavač ga je ohrabrio da otiđe doma i da zadrži ulaznicu.
Nakon što je ispričao sretne vijesti svojoj obitelji, trebalo im je neko vrijeme da mu povjeruju. Prvi se počeo veseliti djedica Joe. U cijeloj je obitelji tada zavladala radost – djedica Joe čak je i zaplesao. Na ulaznici je pisalo da je Willy Wonka odredio da je posjet prvoga veljače u deset sati, što je bilo sutradan, i da netko od odraslih smije ići sa svakim od petoro djece. Odlučeno je da s Charliejem ide djedica Joe, a kasnije te večeri posjetilo ih je mnogo novinara i fotografa.
Na ulazu u tvornicu okupilo se mnogo ljudi kako bi vidjeli djecu koja su dobila ulaznice. Ostala su djeca sa sobom dovela roditelje, a Charlieja je pratio djed Joe. Veliko mnoštvo ljudi koje je došlo vidjeti petoro sretnika svakoga je od njih komentiralo. Za Charlieja su ljudi primijetili da je vrlo mršav. Willy Wonka je djecu u pratnji roditelja sam dočekao na ulazu. Srdačno se rukovao sa svakim i bio je vrlo uzbuđen. Uveo ih je u prostran hodnik i za njima su se zatvorila vrata.
Tvornica je bila građena tako da su glavni dijelovi bili ispod zemlje jer je bila prevelika da sve stane iznad zemlje. Ušli su u glavnu dvoranu koja je izgledala kao livada kojom teče čokoladna rijeka, a na središnjem se dijelu nalazio slap od čokolade.
” Vodopad je bio najvažniji! Gospodin Wonka je nastavio: – On miješa čokoladu! On je mućka! On je mrvi i tuče! Čini je laganom i pjenušavom! Ni jedna tvornica na svijetu ne miješa čokoladu s pomoću vodopada! Ali to je jedini način da se to učini kako treba.”
Na toj su livadi susreli Oompa-Loompase – malene čovječuljke koji su radili u tvornici. Willy Wonka ispričao im je kako je spasio Oompa-Loompase iz njihove zemlje Loomposlandije, u kojoj su ih napadali “rogotresci, nosoklimari i grozni, zločesti zubožderi”, a oni su žudili za zrnima kakaa. On im je obećao da će u njegovoj tvornici imati neograničene količine zrna kakaa i da će im umjesto novca plaća biti kakao. Poglavica Oompa-Loompasa na to je oduševljeno pristao. Tako je Willy Wonka cijelo pleme Ooompa-Loompa dovezao brodom u svoju tvornicu.
August Gloop je za vrijeme priče o dolasku Oompa-Loompasa završio u čokoladnoj rijeci jer nije slušao roditelje ni Willyja Wonku.
“Promatrači su vidjeli kako čokolada struji oko dječaka u cijevi i kako se zgrušava iza njega potiskujući tu zapreku. Pritisak je bio strahovit. Nešto je moralo popustiti. Nešto i jest popustilo, a to nešto bio je August. PUF! Odletio je uvis kao iz topa.”
Završio je u cijevi koja čokoladnu rijeku vodi do proizvodnje bombona, a Willy Wonka rekao je da mu neće biti ništa. Oompa-Loompasi koji su to gledali počeli su pjevati pjesmicu o Augustu i šalili su se da će se i on pretvoriti u bombone:
“Taj dječak što je svima bio
mrzak, kog gnuša svijet se cio,
lakoma zvijer ta, gnjida huda,
omiljen sada postade svuda!
Jer tko sad može, kome se dade
mrziti bombon od čokolade?”
Willy Wonka rekao je njegovim roditeljima gdje će August izići i oni su se uputili prema tome mjestu.
Ostatak družine dio se puta kroz tvornicu prevezao čamcem od ružičaste karamele. Tijekom vožnje Willy Wonka uzeo je vrč, zagrabio je rastopljenu čokoladu i dao je Charlieju i djedici Joeu jer je primijetio da su vrlo mršavi i pretpostavio da su zasigurno gladni. Zatim su posjetili najvažniju dvoranu u cijeloj tvornici, dvoranu u koju ne ulaze ni Oompa-Loompasi – dvoranu za izume.
“Bila je nalik na vještičju kuhinju! Svuda oko njega crni metalni lonci ključali su i previrali na golemim štednjacima, čajnici su šištali i tave cvrčale i čudni željezni strojevi zveketali i brujali, i cijevi se pružale preko čitavog stropa i zidova, cijela je prostorija bila ispunjena dimom i parom i slatkim ugodnim mirisom.”
Došli su do stroja za žvakaće gume koje mogu zamijeniti cijeli obrok. Golema smjesa u svim postojećim bojama pretvorila se u tom golemom stroju u jednu malenu žvakaću gumu. Upravo je bila gotova žvakaća guma koja je zamjenjivala ručak koji se sastojao od juhe od rajčice, govedine s krumpirom i pite od borovnica. To je bila žvakaća guma kod koje su se mijenjali svi ovi okusi, ali se i osjećalo gutanje i sitost.
Violeta nije poslušala upozorenja i uzela je upravo pripremljeni žvakaću gumu. Budući da još nije bila testirana do kraja ni spremna za kušanje, Violeta je cijela postala ljubičastoplava i naduta kao borovnica. Willy Wonka poslao ju je u dvoranu za tiještenje da iscijede sok od borovnice iz nje, a slijedili su je i njezini roditelji. Oompa-Loompasi i njoj su posvetili jednu pjesmu:
“O, prijatelji, svi posvema
slažemo se da goreg nema
od gadnog malog stvora, dapače,
što gumu žvaku cio dan žvače.”
Zatim je ostatak družine stao kod vrata na kojima je pisalo: “Četvrtasti bomboni koji su naokrug”, a nakon toga odlučili su samo izvana proviriti u Orahovu dvoranu. To je bila dvorana u kojoj su trenirane vjeverice ljuštile orahe. Kucale su šapicama po orahu i, ako su osjetile da je orah dobar, izvadile su cijelu ljusku, a ako je bio šuplji, bacile su ga u rupu za otpatke. Veruca je željela uhvatiti jednu vjevericu i uzeti je kući, ali vjeverice su je uhvatile, zaključile da joj je glava pokvarena, odnosno šuplja, i bacile su je u rupu za otpatke. Njezini su roditelji pritrčali u pomoć, no jedan po jedan pali su za njom u rupu. I njima su Oompa-Loompasi posvetili pjesmu:
“Veruca Salt, taj mali gad
u jarku je za otpatke sad
(a kako k tom smo, točno posvema,
smatrali da sve, kad se već sprema
i čisti, treba pomest još bolje,
i roditelje joj poslasmo dolje).
(…)
Pretjerala je u jednom trenu
i sada mora platit tu cijenu.
(…)
Tko je kriv? Tko je učinio to?
Ne treba tražit daleko, ne,
da pronađemo grešnike te.
To su (a od tog tuga nas hvata)
roditelji joj, MAMA I TATA.
I blistamo sad stoga od sreće
što su i oni u jarku za smeće.”
Ostali su nastavili liftom – dvoje djece, troje odraslih koji su pratili djecu i Willy Wonka. Svako je dijete moglo odabrati jednu prostoriju koju će posjetiti. Mike Telkač odabrao je Čokoladnu televiziju.
Vožnja liftom do te prostorije bila je vrlo neugodna i brza, a Mikeova je majka zamalo povratila. Čim su stigli u prostoriju koja se zvala Čokoladna televizija, svi su morali staviti zatamnjene naočale zbog jakog bijelog svjetla. U njoj je bio smješten stroj koji emitira komad čokolade s jednog kraja na drugi tako da ga razbija na sitne komadiće koje šalje zrakom, samo što se čokolada putem smanji, kao što su i na običnoj televiziji predmeti manji nego u stvarnosti.
Mike je želio znati može li se na taj način odaslati i osoba, pa se zaletio i pokušao postati prvi kojemu će to uspjeti. To mu je i uspjelo, no jako se smanjio – mogao je stajati na majčinoj ruci. Poslali su ga na povećanje, na rastezanje u stroj za rastezanje žvakaćih guma, a s njim su otišli i njegovi roditelji. Oompa-Loompasi su ponovno pjevali:
“Stog molimo vas, molimo sve,
bacite odmah svoj TeVe,
umjesto njega, nemajte brige,
polica će vam stati za knjige.”
Charlie je ostao jedino dijete u razgledavanju tvornice. Willy Wonka oduševljeno se okrenuo prema njemu i rekao mu je da je on pobijedio. Ušli su u lift i Wonka je pritisnuo tipku Uvis i van. Lift je ubrzao prema gore i probio se kroz tvornički krov, kako je Willy Wonka i htio.
“Godinama sam žudio da pritisnem ovaj gumb! Ali nisam do sada! Često sam dolazio u iskušenje! Da, da, u iskušenje! Ali nisam mogao podnijeti pomisao da ću time napraviti veliku rupu na krovu tvornice! Evo nas, momci! Uvis i van!”
Lift je odletio u nebo i tad je Willy pritisnuo drugi gumb – lift je stao lebdjeti u zraku. Lift je bio izrađen od stakla, pa su iz njega vidjeli ostalu djecu s početka puta kako su se s roditeljima skupili pri ulazu u tvornicu. Čekali su svoje nagrade – kamione sa zalihom slatkiša. No izgledali su drukčije: August Gloop bio je mršav jer je stisnut u cijevi, Violeta Beauregarde bila je ljubičasta u licu od žvakaće gume koju nije smjela uzeti, Veruca Salt bila je prekrivena smećem iz rupe za otpatke, a Mike Telkač je bio previsok jer su ga previše povećali.
Gospodin Wonka je s Charliejem i djedicom Joeom i dalje stajao u staklenom liftu iznad tvornice.
Willy Wonka rekao je Charlieju:
“Znaš, dragi moj dječače, odlučio sam da ti poklonim cijelu tvornicu. Čim budeš dovoljno odrastao da možeš upravljati njome, čitava će tvornica postati tvoja.” Odlučio je pokloniti tvornicu jer je bio vrlo star i nije imao obitelj, a vjerovao je da ga odrasli neće htjeti slušati i htjet će raditi po svome: “Hoću dobro, pametno, poslušno dijete kojem mogu povjeriti sve svoje najdragocjenije tajne pravljenja slastica – dok sam živ.”
Također, pozvao je cijelu obitelj da živi u tvornici dok Charlie ne odraste i ne preuzme tvornicu. Charlie je zabrinuto rekao da djedove i bake ne mogu iznijeti iz njihove siromašne kuće jer kreveti ne stanu kroz vrata. Willy Wonka odlučio je liftom ući kroz krov. Nagurali su krevete s djedovima i bakama u lift, a zatim i gospodina i gospođu Bucket.
“Onda su ušli i sami. Gospodin Wonka je pritisnuo gumb. Vrata su se zatvorila. Bakica Georgina je kriknula. Lift se digao s poda i projurio kroz otvor na krovu, van, put neba.”
Analiza likova
Likovi: Charlie Bucket, Willy Wonka, August Gloop, Veruca Salt, Violeta Beauregarde, Mike Telkač, djed Joe, baka Josephine, djed George, baka Georgina, gospodin i gospođa Bucket
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 63 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Roald Dahl poznati je britanski književnik koji je svoju veliku popularnost stekao svojim brojnim djelima, koji su uvelike ostavili utjecaj na mnoge. Rođen je 1916. godine u Walesu u obitelji norveških korijena.
Roald je imao uzbudljiv i zanimljiv život, pa je tako veći dio mladosti proveo u Africi kao zaposlenik naftne kompanije. U Drugom svjetskom ratu prijavio se kao dobrovoljac za britansko ratno zrakoplovstvo. Jednom se bio srušio usred Libijske pustinje. Uspio je preživjeti zahvaljujući osam operacija.
Dahl je jedan od najpoznatijih autora za djecu, napisao je velik broj knjiga koje su nekoliko puta ekranizirane te prodane u milijun primjeraka. “Charlie i tvornica čokolade” je knjiga prodana u 13 milijuna primjeraka i dva je puta ekranizirana.
Prva knjiga koju je Dahl napisao svidjela se jednom od čudotvoraca za djecu Waltu Disneyu, koji je želio snimiti crtani film o zlim duhovima ili gremlinima, što kvare motore u avionima.
Roald Dahl se smatra jednim od najpopularnijih pisaca za djecu, koji je tijekom svoje karijere često znao biti osporavan, zbog ciničnog i grubog humora. Od značajnijih djela to su: Charlie i tvornica čokolade, Vještice i Matilda. Umro je 23. studenog 1990. godine.
Autor: M.K.
Odgovori