Josip Pupačić

Josip Pupačić rodio se 19. rujna 1928. godine u Slimenu, pored Omiša. Završio je klasičnu gimnaziju u Splitu, a nakon toga otišao je u Zagreb gdje je upisao studij književnosti.

1959. godine primljen je kao asistent na katedru za staru hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Londonu i Lyonu radio je kao lektor i kao profesor hrvatskog jezika.

Pisao je pjesme koje su bile duboko povezane s njegovim podrijetlom i zavičajem. Pri tome nije pisao o mediternskom krajoliku, već o pripadnosti precima i potomcima te o tome koliko je čovjek povezan uz svoju zemlju.

Također, u pjesmama možemo vidjeti koliko je povezan uz more i koliko mu se divi. To najbolje možemo uočiti u pjesmi "More".

Svoj pesimizam prema životu zbog smrti tri brata te tragedijama koje su ga zadesile u osobnom i obiteljskom životu najbolje je predočio pjesmom "Tri brata".

Njegova prva zbirka pjesama "Cvijet izvan sebe" objavljena je 1958. godine, dok se zadnja zbirka zvala "Moj križ svejedno gori" i objavljena je 1971. godine. Godine između te dvije zbirke mogli bismo okarakterizirati kao krizne i to zbog sukoba s nekim društvenim pojavama.

Njegove najpoznatije zbirke pjesama koje je izdao za vrijeme života su: "Mladići","Kiše pjevaju nad jablanima", "Cvijet izvan sebe", "Ustolićenje", "Oporuka".

Nakon njegove smrti izašla su mu još sljedeće zbirke: "Moj križ svejedno gori" te "Uspravan hod".

23. svibnja 1971. godine poginuo je u zrakoplovnoj nesreći zajedno sa suprugom Benkom i njihovom kćeri Rašljenkom. Avion koji je poletio iz Beograda, zapalio se pri slijetanju na otok Krk u zračnoj luci Rijeka.