Misao na vječnost kratka je pripovijetka Janka Leskovara. Mnogi je uzimaju za početak razdoblja hrvatske moderne. Objavljena je 1891. godine u časopisu Vijenac. Za razliku od realizma i realističnih likova u ovom djelu, Janko Leskovar unosi lik, kako govori i sam naslov, koji misli na vječnost. Lik Gjuro Martić, crkveni orguljaš i seoski učitelj, nije junak već antijunak … [više]
Janko Leskovar
Janko Leskovar rodio se 12. prosinca 1861. godine u Valentinovu, pored Krapine, 1861. Bio je hrvatski učitelj i književnik. Školovao se u Pregradi, Zagrebu i Karlovcu. Njegov je otac htio da postane svećenik, no on je na svoju volju završio preparandiju i postao učitelj. Radio je kao učitelj i školski nadzornik u Valpovu, Šljivoševcima, Prišlinu, Krapinskim Toplicama, Krapini, Karlovcu i Zagrebu.
Bio je zaokupljen psihološkom analizom likova, a njegovi glavni junaci postajali su žrtve vlastitih fikcija. Njegovi književni likovi često se kreću po mjestima gdje je on vršio službu. Stalno seljenje onemogućavalo je stapanje sa sredinom, bio je neprihvaćen. U mnogim likovima vidimo dijelove iz autorove autobiografije. Jedan od njih je učitelj Gjuro Martić, junak iz njegove prve kratke proze Misao na vječnost koja je objavljena 1891. u Vijencu.
Leskovar je ovo djelo stvorio tek kao tridesetogodišnjak, a kao književnik djelovao je svega 10 godina. Njegovu priču mnogi istraživači hrvatske povijesti uzimaju za početak razdoblja moderne. Leskovar je svojom psihološkom prozom prirodni nastavak Kozarca i Gjalskog, čime prestaje razdoblje realizma i nastupa razdoblje hrvatske moderne koje je otvorio s Matošem.
Najpoznatija djela: Misao na vječnost, Katastrofa, Poslije nesreće, Priča o ljubavi, Patnik, Izgubljeni sin, Jesenji cvijeci, Bez doma, Kita cvijeća, Kraljica zemlje. Njegova dva romana: Propali dvori i Sjene ljubavi.
Službovao je u različitim krajevima Hrvatske, a umirovljeničke godine, od 1922. do 1949. proveo je u rodnom selu Valentinovu, gdje je i umro.
Katastrofa
Frana Ljubića je već par dana boljela glava i imao je problema sa nekom crnom slutnjom koja se nadvila nad njega. Nije mogao razmišljati niti govoriti, a konstantno ga je nešto gušilo u grudima. On je bio učitelj i njegovi učenici vidjeli su da nešto nije uredu s njim, ali nisu ništa govorili. Samo su pisali što im je rekao dok je Fran sjedio s glavom među rukama. Kada je … [više]