Eugen Kumičić

Eugen Kumičić bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika i političar.

Rodio se 1850. godine u Istri, gradiću Brseču. Osnovnu školu završio je kod lokalnog župnika u rodnom mjestu - Brseču. Pohađao je gimnaziju u Rijeci, a zatim upisao studij medicine u Pragu. Ipak, prešao je na studij u Beč i studirao filozofiju, povijest i zemljopis. Kraće vrijeme radio je kao profesor u Zagrebu, a veći dio života proveo je kao profesionalni književnik.

Oduševljen pravaštvom pokrenuo je u Kraljevici list Primorac, a uz njega je uređivao list Hrvatska vila i Hrvatska. Od 1884. počeo je ozbiljnije baviti politikom pa provodi vrijeme i u Hrvatskom saboru, kao jedan od glavnih protivnika Mađarske. Nakon što je osnovana Čista stranka prava, postao je njen potpredsjednik. Bio je član Matice hrvatske i njen povjerenik za Istru, te je bio jedan od najpoznatijih Istrijana koji su se borili za hrvatski nacionalni duh u Istri koja je u to vrijeme bila pod stranom tiranijom.

Kumičić je u svoje doba uz Augusta Šenou bio najčitaniji hrvatski književnik. Pisao je u doba realizma, a smatra se jednim od predvodnika naturalizma hrvatske književnosti, iako u njegovi djelima pronalazimo mnogo karakteristika trivijalne romantike, preuzete iz francuske trivijalne književnosti. Pisao je povijesne romane i dame socijalne tematike što ga je i učinilo značajnim realistom, baš kao i njegove pripovijetke.

U 29. godini Kumičić je napisao prvu pripovijetku "Slučaj", a nakon toga napisao je brojna djela, uglavnom pripovijetke i romane. Najpopularnija djela bila su mu romani "Začuđeni svatovi" i "Jelkin bosiljak", "Gospođa Sabina" i "Olga i Lina". Ovaj posljednje navedeni roman izazvao je burne rekacije čitatelja i kritike zbog duboke poruke u važnosti hrvatskog nacionalnog bića. Najboljim Kumičićevom djelom smatra se njegovo "ratno izvješće" "Pod puškom", koje govori o piščevoj osobnoj ispovijesti o vremenu provedenom pod bosanskom okupacijom 1878. godine.

Kumičić je umro u Zagrebu 1904. godine.