“Grički top” je knjiga koja se sastoji od 20 legendi. Jedna od priča je “Lijek iz zaleđena jezera”.
Autor Dubravko Horvatić u jednoj je knjizi napisao najpoznatije hrvatske legende iz nekih hrvatskih krajeva. One se uglavnom tiču nastanka nekih gradova, rijeka ili jezera ili se bave pitanjima kako su nastala imena nekih danas poznatih i gusto naseljenih gradova. Također, one govore o nekih poznatim bitkama, seobama i običajima.
Kratak sadržaj
Lijek iz zaleđena jezera
Kako su nastala Plitvička jezera
Jednom davno na lički je kraj sunce sasulo mnogo svojih zraka pa je nastala i suša. Suša i vrućina su bile goleme, takve da su od njih mogli umrijeti i ljudi i biljke i životinje. Ljudi su zvali upomoć. I pristigla im je Crna kraljica. Iako je imala tmurno ime, ona je zapravo bila dobra vila s Velebita.
Pomogla im je tako da je pred izvorom Crne rijeke podigla branu, a nakon toga dozvala velike količine kiše koja je danima padala. Tako je na tom mjestu nastalo Prošćansko jezero. Ime je dobilo iz razloga što je jezero bilo zamoljeno (prositi – Prošćansko jezero) od ljudi.
Uz Prošćansko jezero nizala su se još petnaest jezera i jezerca koji su bili međusobno povezani slapovima.
Uz samo jezero živjela je starica – travarka. Ona je cijeli svoj život brala, skupljala i sušila trave i posjedovala je veliko znanje o njima. Pomogla je ljudima koji su imali bilo kakve tegobe, većina se obraćala njoj. No, postojali su i oni koji su od nje zazirali jer su smatrali da je vještica. Ipak, djeca su je jako voljela.
Jedne se noći na vratima bakine brvnare začuje nestrpljivo lupanje. Jedan je čovjek iz dalekog mjesta došao do starice zamoliti za pomoć. Njegova je kćer bila jako bolesna, danima je imala temperaturu i nitko joj nije znao pomoći. Bio je uvjeren da će joj baka pomoći i da će imati lijeka za nju. Kada je ispričao cijelu priču, čovjek se srušio od umora i zaspao.
Baka je odmah znala da djevojčici treba svelijek – odoljen. No, kada je pretražila svoje zalihe vidjela je da joj je ponestalo spomenute trave. Nije znala što učiniti. Vani je padao snijeg i bila je jaka zima. Baka se pitala gdje će sada po snijegu naći biljku koja će pomoći djevojčici.
Baka je dobro razmislila, odjenula se te je otišla u duboku noć, u hladnu zimu i dubok snijeg. Nakon dubokog i teško prohodnog puta, baka je konačno stigla do pećine. Uvukla se unutra i na mjestima gdje nije snijeg mogao ući, našla je biljku – odoljen.
Da bi što prije stigla nazad do djevojčica, odlučila se vratiti prečacom. Tako je otišla preko jezera koje je bilo zaleđeno. I kada se činilo da je jezero uspješno prošla, na kraju druge obale, led se polomi i baka upadne u ledenu vodu.
Za to vrijeme u kolibi je postalo sve hladnije jer se vatra gasila. Čovjek se probudio i počeo je zazivati baku. Kada je vidio da je nema, izašao je van i uputio se za njezinim koracima u snijegu. Stigavši do jezera ugledao je zaleđenu ljudsku ruku kako viri iz jezera, a u ruci stručak biljka odoljena.
Djevojčica je ozdravila, a otac joj je tada ispričao kako je baka zaslužna za njezino ozdravljenje i kako je tražeći za nju lijek, upala u zaleđeno jezero i zaledila se. Ipak, u ruci je na površini jezera zadržala ljekovito bilje samo kako bi nju spasila.
Djeca pastiri su jezero gdje se baka utopila nazvala Bakinovac.
Vrijeme radnje: davno prije, jedne zime
Mjesto radnje: Lika (područje oko Plitvičkih jezera)
Likovi: baka, djevojčica, otac bolesne djevojke, Crna kraljica, Ličani
Analiza likova
Baka – skromna i dobra. Živjela je u trošnoj kolibi odmah do jezera. Cijeli je život posvetila biljkama, tražila ih je, skupljala i sušila. Znala je svaku travku. Živjela je samotno, ljudi su obično navraćali do nje onda kada bi im bila potreba pomoć od nje. Neki su smatrali da je baka čak i vještica jer obično bi kuhala trave u noći kada su svi spavali. Ipak, kada niti jedan drugi lijek ne bi pomogao, svi su dolazili do nje. Nitko nije znao kada je došla u ovaj kraj niti da se zove Tihomila. Živjela je samozatajno. Bila je jako plemenita, kada je došao nepoznati čovjek s kćerkom do nje zamoliti za pomoć, baka se uputila u najjaču zimu da bi pronašla lijek za djevojčicu. Požrtvovna i nesebična i kada se vraćala kući preko zaleđenog jezera što je bilo jako rizično, baka je mislila samo na bolesnu djevojčicu i kako će što prije stići do nje. I kada je upala u jezero imala je snage ostaviti ruku izvan njega kako bi se sačuvala biljka.
Bilješka o autoru
Dubravko Horvatić rodio se 1939. godine u Zagrebu. u Zagrebu je završio i osnovnu školu i gimnaziju, a pohađao je i fakultet. Završio je na Filozofskom fakultetu povijest umjetnosti i komparativnu književnost.
Radio je cijeli svoj život kao književnik. Pisao je eseje, romane, pjesme, pripovijetke, scenarije i igrokaze. Radio je i kao novinar i kao urednik u raznim časopisima.
Za svog života napisao je preko četrdeset knjiga, od kojih je većina za odrasle te nešto manji broj za djecu. Najpoznatije su: “Grički top”, “Katarina Kosača”, “Stanari u slonu” i mnoge druge.
Umro je u Zagrebu 2004. godine.
Autor: M.L.
Odgovori