Život je san obrađena lektira Pedro Calderon de la Barce. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Djelo je u tri čina pisano stihom. Bajkovitost teksta je uočljiva od samog njegovog početka jer i likovi i fabula odgovaraju modelu bajke. Moralno – didaktička poruka teksta odgovara u potpunosti tom modelu, jer se glavni lik preobražava u potpuno pozitivnu ličnost, a poanta djela odgovara tezi da dobro uvijek pobjeđuje zlo.
Pisac glavnog lika na kraju teksta dovodi do opće dileme što je to java, a što san u čovjekovom životu; prethodi li san buđenju ili buđenje snu u stvarnom životu? Ova nestvarna legenda i likovi poslužili su autoru da izrazi svoje mišljenje o ulozi odgoja u životu, o sudbini koja visi nad čovjekom i tu se postavlja pitanje možemo li mi utjecati na sudbinu, o snazi razuma i volje koji se suprostavljaju sudbini, o snu i stvarnosti i prolaznosti svega.
U Sigismundu se odigrava borba između sna i jave. Živjeti u iluziji znači živjeti u irealnosti i neobjektivno sagledavati stvarnost. San ostaje u našem sjećanju, ali u tom sjećanju čovjek ima osjećaj da živi. Zato Sigizmund ima utisak da živi stvaran život jer jedino što mu djeluje realno jest Rosaurina ljepota. I drugi likovi misle da sanjaju, ali je njihova koncepcija stvarnosti manje zbunjujuća. Prema Sigismundu san je bio njegov učitelj koji ga je naučio da treba biti dobar i pravedan. Sigizmund je time pobijedio sebe. Nije bitno sanjamo li ili ne, bitno je da pronađemo svrhu svoga života.
U djelu prevladavaju neobični izrazi, složene metafore, autor koncentrira događaje u jednu radnju čime postiže simetriju u djelu. Manje obraća pažnju na akciju i zaplet više se orijentira prema misaonom dijelu, a njegovi se likovi često pretvaraju u simbole. Ipak, simbolika ne narušava spontanost radnje. U monolozima se razvijaju velika pitanja i misli.
Stih je kratak osmerac. Osnovni motivi su: sudbina, strah, pobuna, vlast, bijes, zbunjenost, upornost, plemenitost, sreća, sloboda i vjernost itd. Osnovni dramski sukob se odvija između Sigizmunda i njegova oca Bazilija (poljskog kralja). Sukob se temelji na strahu za vlast i nepravdi koju provodi otac. Sukob se isto tako događa između Sigismunda i Astolfa.
Književni elementi
Mjesto radnje: tvrđava koja se nalazi duboko u šumi i dvor gdje se nalaze civilizirani ljudi.Tu se vidi jaki kontrast, suprostavljenost prirode i dvora. Radnja se odvija u Poljskoj.
Vrijeme radnje: imaginarno
Kratak sadržaj
Prvi čin
Prva scena
Rosaura, djevojka prerušena u muškarca, sa svojim slugom Klarinom našla se na dnu brda, gdje je bio ulaz u kulu, sa poluotvorenim vratima. Kula je bila Sigismundova tamnica. Padala je noć, a Rosaura je bila vrlo ljuta na Klarina što ju je poveo kroz labirinte brda i doveo baš na ovo strašno mjesto. Klarin se ljuti na njeno jadanje, jer nije se samo ona izgubila, već i on. Rosaura odjednom primijeti kulu iza njih. Vidi je i Klarin, ali nije siguran da li je to samo njegova želja da vidi utočište ili stvarnost:
“Il’ me želja moja
zabludom opi, il’ joj oblik vidim?”
Rosaura potvrdi njegovo viđenje, pa oboje pohitaju prema njoj, s nadom da će ih stanari ljubazno primiti. Ali čim dođu pred vrata, ustuknu – iznutra se čulo zveckanje lanaca. Klarin i Rosaura se prestraše pomislivši da je unutra neki zatvoreni zločinac, ali onda čuju Sigismundovo zapomaganje. Rosauru smekša taj tužan glas, ali svejedno želi pobjeći, iako Klarin više nema snage ni za bježanje. Rosaura se smiluje, pa odluče vidjeti tko to zapomaže.
Druga scena
U tamnici je Sigismund okovan u lance. Počinje plakati nad svojom teškom sudbinom, jer okovali su ga u lance čim se rodio, a on ni sam ne zna što je skrivio da to zasluži.
“Kad me bijes vaš tako slama,
o nebesa, znati hoću,
rodivši se kakvu zloću,
ja pokazah prema vama?”
Sigismundov plač u Rosauri je izazvao sažaljenje, ali Sigismudno nije htio da itko zna za njegov jad pa zaprijeti Rosauri da će je ubiti. Ali smiluje joj se pa joj stane pričati da je ova tamnica njegov cijeli život. Ovdje je učio i znanost, ali učile su ga i ptice i zvijeri, pa on sam zna tko i što je on i kakav je svijet oko njega. Zatvoreništvo i nepravda u njemu su izazvale bijes, koji je jedino Rosaura uspjela da obuzda. Sigismund joj prizna da, sada kad ju je vidio, ona je postala nešto čega se ne može dovoljno nagledati i da je zadnje što želi vidjeti prije smrti. Rosaura ostane zadivljena njegovim govorom. Prizna mu da je do sada mislila da je njena sudbina najteža, sve dok nije upoznala njega i vidjela da ima nekoga kome je teže.
Treća scena
Odjednom u kulu upada Klotaldo, Sigismundov čuvar, sa stražom, a svi imaju maskirana lica. Naređuje da se uljezi zarobe ili ubiju, jer po naređenju kralja, nitko ne smije vidjeti što se krije u ovoj tamnici. Sigismund se buni, ali ništa ne može učiniti jer je vezan. Vojnici odvedu Sigismunda u njegov zatvor.
Četvrta scena
Rosaura moli Klotalda da joj poštedi život
“Pošto uvidjeh da te mnogo
oholosti vrijeđa, nema druge,
moram ponizno da te molim
da mi poštediš život ovaj…”
Klarin joj se pridruži u molitvi, ali Klotaldo naredi da im se oduzme oružje i vežu oči da ne vide kuda će ići. Rosaura mu preda svoj mač, ali Klotaldu pozli čim ga primi:
“O nebesa!
Što se zbiva? Gle, osjećam
muka mi neka srce steže,
u glavi mi se nešto muti.”
Rosaura mu nije mogla otkriti tko joj je dao mač, ali je rekla da su joj rekli kako će je mač odvesti do osobe koja će je voljeti i čuvati. Klotaldo nije mogao vjerovati. Nije znao da li mu se pričinja ili je to stvarnost. On je jednom poklonio taj mač djevojci Violanti i rekao joj da će onaj tko mu donese ovaj mač, u njemu pronaći dobrog oca, a on u njemu dobrog sina. Klotaldo je očajan jer će ovom svom sinu morati donijeti smrt, umjesto spas, kao što je i obećao. Jer kralj je naredio da se ubiju svi koji su došli u kontakt sa Sigismundom. Klotaldo se nada da će se kralj smilovati ako ga ovaj zamoli da ne ubije njegova sina.
Peta scena
Na kraljevskom dvoru Astolfo se udvara Steli. Ona baš nije oduševljena, pa joj on stade pričati priču o kralju Baziliju. Bazilije je više volio nauku nego žene, pa je jednog dana ostao udovac bez djece. Sada kad je star i kad njegovoj vladavini dolazi kraj, pitanje je tko bi trebao naslijediti kraljevstvo – Stela, koja je kćer Bazilijeve starije sestre ili Astolfo, koji je sin kraljeve mlađe sestre. Sada su oboje došli na dvor kako bi vidjeli što je kralj odlučio po tom pitanju.
Šesta scena
Dolazi kralj Bazilije. Počeo je Astolfu i Steli pričati o svom životu u kojem je najviše volio znanost, a među njom matematiku. To ga je koštalo nekih drugih stvari u životu. Imao je ženu Klorilenu koja mu je rodila jednog sina. Dok je još bila trudna, često je sanjala čudovište koje joj razdire utrobu, a to proročanstvo ostvarilo se na samom porodu, kad mu se sin rodio pod lošim horoskopskim znakom. Taj sin bio je Sigismund koji je odmalena pokazivao znakove lošeg znamena, a prvi je bio to što je ubio svoju majku, tj. majka mu je umrla dok ga je rađala. Kralj se tada obratio svojim znanstvenim mjerenjima i vidio
“da će Sigismund jednom biti
najdrskiji od sviju ljudi,
najgori od sviju kraljevića,
najnepravedniji od vladara,
i da će stoga kraljevstvo mu
bit rasuto i razdijeljeno,
i da će ono biti škola
pokvarenosti i izdaja,
akademija sviju zala.
Još k tome, da će u svom bijesu,
opijen srdžbom i zločinom,
i mene sama pogaziti…”
Zato ga je kralj odlučio zatvoriti u tamnicu. Svima je rekao da je dijete rođeno mrtvo, te stao graditi kulu daleko u planinama. Nitko ne smije ići u planine osim Klotalda, koji je Sigismundu učitelj i jedini prijatelj. Ipak, sad pred kraj života, kralj Bazilije odlučio je da svoje kraljevstvo neće ostaviti nećacima, već upravo svom sinu Sigismundu, kojeg će već sutra dati osloboditi. Dat će mu priliku da se pokaže dobrim i postane kralj, a ako doista bude zao kao što je predviđeno, kraljevstvo će ostaviti nećacima, koji će se oženiti i zajedno vladati kraljevstvom.
Sedma scena
Kotaldno je došao do kralja i ispričao mu što se dogodilo u kuli, ali kralj mu je rekao da ništa ne brine jer je on već svima objavio svoju tajnu.
Osma scena
Klotaldo oslobodi Rosauru i Klarina, pa mu se Rosaura baci pod noge zahvaljujući mu. Kaže da će mu biti sluga zbog poklonjenog života. Klotaldo joj vrati sablju, a ona kaže da će sada moći da izvrši ono zbog čega je i došla u Poljsku, a to je da se osveti i to tako da ubije moskovskog kneza Astolfa. Kotaldo je pokuša razuvjeriti od te osvete, ali ona mu prizna da je zapravo žena obučena u muškarca i da će joj Astolfo nanijeti veliku uvredu ako se oženi za Stelu.
Drugi čin
Prva scena
U salonu kraljevske palače, Klotaldo je obavijestio kralja Bazilija da je smiješao trave u napitak kojim je uspavao Sigismunda. Onda ga je straža dovezla u dvor, gdje će, nakon što se probudi, njega služiti kao kralja. Bazilije želi znati kako će se Sigismund ponašati kad se probudi na dvoru, vjerujući da će onda iz njega progovoriti njegova prava priroda. Nakon toga, opet će ga uspavati i vratiti u tamnicu, pa će misliti da je ovaj kraljevski život samo sanjao.
Kotaldo primijeti da se Sigismund probudio, pa kralj ode naredivši Koraldu da Sigismundu ispriča cijelu istinu, nadajući se da će mu ona pomoći da suzbije svoju zlu prirodu.
Druga scena
Dolazi Klarin i obavijesti Klotalda da se Rosaura obukla u haljine i svima rekla da je Klotaldova nećakinja. Stekla je ugled i postala dama lijepe Stele. Problem je što Klarin nikome ne smije reći tko je, pa prijeti Klotaldu da bi mogao svima reći istinu, ako se i prema njemu ne budu dobro ponašali. Klotaldo ga uzme u svoju službu. Tada dođe Sigismund.
Treća scena
Sigismund ulazi opčinjen onime što vidi. Ne može vjerovati što ga to sve okružuje – raskošni saloni, sluge, lijepa odjeća… Nije siguran sanja li:
“Ne mogu reći da su snovi,
jer dobro vidim da sam budan.
Jesam Sigismund ili nisam?
Objasnite mi, o nebesa!”
Dođe Klotaldo i sve mu objasni. Sigismund se razbjesni na istinu koju je čuo. Zaprijeti smrću Klotaldu, a sluga ga pokuša smiriti jer je Klotaldo samo izvršavao kraljeve naredbe. Onda dođe Klarin i uspije smiriti Sigismunda.
Četvrta scena
Dođe Astolfo i upozna se sa Sigismundom, ali mu brzo dosadi svojim govorom. Sigismunda nije briga što je i on velikaš, jer sebe smatra većim.
Peta scena
Dolazi i Stela. Sigismund se očara njenom ljepotom i počne je snubiti lijepim riječima, pa se Astolfo zabrine da će je zaprositi. To bi značilo propast za njega. Sluga opomene Sigismunda na ponašanje, ali ovaj ga ljutit odvuče van i baci u jezero. Tada ga i Astolfo upozori na ponašanje, pa Sigismund zaprijeti i njemu.
Šesta scena
Napokon dođe i kralj Bazilije i pita što se događa. Sigismundo mu kaže da je bacio s balkona čovjeka koji mu je dosađivao. Bazilije se rastuži kada vidi kakav mu je sin. ne htjede ga ni zagrliti:
“Pa kako mogu da ti priđem
i u zagrljaj da te primim
kad vidim da su tvoje ruke
već naučile ubijati.”
Sigismund mu kaže da može živjeti i bez tog zagrljaja, kao što je živio i do tada. Zamjerao je ocu što ga je tako odbacio kao da je čudovište. Bazilije požali što mu je ikad darovao život, a Sigismund kaže da mu je život i oduzeo. Oni se porječkaju, pa Bazilije, prije nego uvrijeđeno ode, kaže:
“I premda sada znadeš tko si
i oči imaš otvorene,
i premda sebe vidiš ovdje
gdje si važniji od drugih,
poslušaj ipak što ti velim:
budi ponizan i poslušan,
jer možda sve to samo sanjaš,
iako vidiš da si budan.”
Sedma scena
Dolazi Rosaura odjevena u lijepe haljine, nadajući se da, zbog svoje časti, neće sresti Astolfom. Klarin pita Sigismunda što mu se najviše svidjelo otkako je došao na dvor, a on kaže da mu se ništa posebno nije svidjelo, osim ljepote žene. Sigismund primijeti Rosauru, a ona opet dovede u pitanje zbilju:
“…samo ne znam što je,
stvarnost il’snovi?”
Oboje prepoznaše ovo drugo, ali nisu bili sigurni da li sanjaju, jer Sigismund prvi put vidi Rosauru kao ženu, obučenu u haljine, a Rosaura prvi put vidi Sigismunda van tamnice. Sigismund pita Rosauru gdje li ju je već vidio, a onda se pretvarala da ne zna. Sigismund se počne diviti njenoj ljepoti.
Osma scena
Dolazi Kotaldo i primijeti Sigismundovo udvaranje, pa se sakrije da ga ne vide. Rosaura nakon udvaranja kaže da mora ići, ali Sigismund joj ne dopušta, zaprijetivši joj grubošću. Rosaura se na to naljuti i kaže mu da mora poštovati njenu čast, ali Sigismund zaprijeti da će i tu čas baciti kao što je danas bacio čovjeka kroz prozor. Klotlado shvati da Sigismund prelazi mjeru, pogotovo kad je poslao sluge da ga ostave samog s Rosaurom. Tada se Kotaldo otkrije i zaustavi Sigismunda. On se razbjesni i pokuša ga ubiti nožem, ali Klotaldo rukama zaustavi bodeži, pa se njih dvoje počnu boriti, a Rosaura istrči po pomoć.
Deveta scena
Doleti Astolfo i stane u obranu Klotalda. Sigismund i Astolfo se počnu mačevati
Deseta scena
Uđu Bazilije i Stela, pa se muškarci prestanu boriti. Bazilije i razočaran što je Sigismund htio ubiti starog Klotalda, pa kaže Sigismundu:
“…ti ćeš se opet vratiti da spavaš
tamo gdje će ti se dobra ovog svijeta
pričinjati se ko da si ih snio.”
Jedanaesta scena
Astolfo se udvara Steli, ali ona ga odbije jer je vidjela da na grudima nosi mali portret neke druge žene. Kaže mu da bi se toj djevojci trebao udvarati.
Dvanaesta scena
Rosaura ulazi, ali se sakrije da je Astolfo i Stela ne vide. Astolfo kaže Steli da će joj dati portret te druge dame kako bi je uvjerio da mu ništa ne znači, pa ode, u sebi se ispričavajući Rosauri što to mora učiniti.
Stela dozove Rosauru i povjeri joj se da će se zaručiti za Astolfa. Zamoli je da ona primi medaljon sa njenom slikom od Astolfa, jer je njoj to neugodno.
Trinaesta scena
Rosaura je očajna jer ne zna kako će susresti Astolfa. Čak i ako se bude pretvarala da je netko drugi, boji se da će je njena duša otkriti. A ako prizna Astolfu tko je, prekršit će obećanje Klotaldu da se neće odati čovjeku kojemu se htjela svetiti.
Četrnaesta scena
Ulazi Astolfo noseći portret i iznenadi se kada vidi Rosauru. Ona mu kaže da je onda Astrea, ali joj Astolfo ne povjeruje, reklavši da je voli. Rosaura je zatražila portret zbog čega su se posvađali jer joj ga on nije htio dati. U svađi je Astolfo shvatio da je to ipak njegova Rosaura.
Petnaesta scena
Stela ih zatekne u svađi. Rosaura slaže da joj je Astolfo htio oteti njen portret i dati ga Stelu umjesto onoga kojeg je Stela tražila. Stela naredi Alfonsu da Rosauri vrati njen portret, nakon čega ona ode:
“Ja sam dobila svoju sliku,
sad neka bude kako bude.”
Šesnaesta scena
Stela sada zatraži od Alfonsa portret koji joj je obećao. Budući da ga nema, on oklijeva, pa se Stela naljuti i kaže mu da ga više ni ne želi. Ode u ljutnji, a Astolfo prokle Rosauru:
“…O, Bog te čuvaj, Rosauro!
Kako si, zašto i otkuda
u Poljsku zemlju danas došla, sebi i meni zlo donijela?”
Sedamnaesta scena
Klotaldo, Klarin i sluge ostavili su svezanog Sigismunda u tamnici iz koje su ga i izvadili. Klotaldo naredi slugama da zatvore i Klarina u susjednu ćeliju, jer zna previše tajni. Klarin obeća da će od sada šutjeti!
Osamnaesta scena
Odjednom dođe i sam kralj Bazilije da provjeri kako mu je sin. Sigismund u snu bunca:
“Zato Klotaldo neka umre
od moje ruke, moj otac
neka mi klečeć ljubi noge.”
Kada se probudi, Bazilije se makne da ga Sigismund ne vidi, ali da ga on može čuti. Sigismund se probudi i pomisli da je sve ono samo sanjao. Ispriča Klotaldu što je sanjao, uključujući i to da ga je htio ubiti. Onda spomene i svoju ljubav prema jednoj dami, koja nije jenjavala ni nakon što se probudio. Klotaldo kaže Sigismundu da bi i u snu trebao biti dobar i činiti dobro svima.
Devetnaesta scena
Sigismund shvati da i u snu treba činiti dobro. Jer san i java se miješaju pa možda niti ne zna što je točno san:
“Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje,
prazna sjena što nas ovi.”
Treći čin
Prva scena
Klarin je zatvoren u Sigismundovoj kuli. Očajan je zato što je zatvoren zbog nečega što zna, pa se pita što će li mu tek učiniti zbog onoga što ne zna, Razmišlja o svom životu, pa na kraju zaključi:
“Na kraju, bilo kako bilo,
zaslužio sam ovu kaznu,
jer sam šutio kao sluga,
a biti sluga i šutjeti
to je najveće svetogrđe.”
Druga scena
Odjednom mu u ćeliju upadnu vojnici i kažu da su došli osloboditi svog zakonitog gospodara. Ne žele oni nikakvog tuđeg vladara iz Moskve. Klarin pomisli da je ovo neki ludi narod koji svaki dan okruni novog kralja, a danas je red na njega. Vojnici ga oslobode i počnu klicati “Živio Sigismund!”
Klarin pomisli da ovi svakog svog kralja nazivaju Sigismund.
Treća scena
Uto uđe Sigismund i pita tko ga to zove. Klarin je odmah pomislio “Propade moja kneževina.”. Vojnicima nije jasno tko je sad Sigismund. Jedan vojnik objasni kako je Sigismundov otac, u strahu da će mu sin biti loš vladar koji će uništiti kraljevstvo, postavi moskovskog kneza Astolfa za kralja, ali da oni to ne žele. Sigismund ne želi još jednom pasti pod utjecaj iluzije, pa kaže:
“Opet hoćete da okušam
žalosnu varku i opasnost
pred kojom sva ljudska snaga
rađa ponizna, živa slaba.
(…)
Za mene nema iluzija
jer već me jednom prevariše,
i spoznah da je život san.”
Vojnik pokušava uvjeriti Sigismunda da je ovo stvarnost. Ovaj je sumnjičav, ali ipak popušta, u strahu da će se opet probuditi iz ovog sna.
Četvrta scena
Ulazi Klotaldo i kada vidi odvezanog Sigismunda, prestraši se da će ga ovaj ubiti. Ali Sigismund pokaže milost i kaže da je odlučio čini dobro i u snu. Klotaldo mu kaže da ga može ubiti ako hoće, jer on ne može s njim u rat protiv njegova oca, a ne može ga ni nagovoriti da u rat ne ide. Sigismund ga poštedi i pošalje da služi svome kralju. Kaže da sada mora stalno činiti dobro jer nikada ne zna da li spava ili živi.
Peta scena
Bazilije se žali Astolfu da se narod podijelio kada je njega odlučio okruniti, jer jedni žele da im vlada Sigismund, a drugima ne smeta on. Astolfo je rekao da je to možda zato što se on najprije mora dokazati kao hrabar kralj. Zato će uzeti konja i suprotstaviti se neprijatelju.
Šesta scena
Ulazi Stela i opomene kralja da ako ne zaustavi taj metež, u gradu će se početi prolijevati krv.
Sedma scena
Klotaldo dođe do kralja i ispriča mu kako je narod upao u tamnicu i oslobodio Sigismunda. Sigismund se opet pokazao kao ohol, ali hrabar. Rekao je
“da će svima pokazati
da su nebesa istinu prorekla!”
Bazilije je otišao sam svladati svog nezahvalnog sina, a Stela odlučila stati uz svog zaručnika.
Osma scena
Dolazi Rosaura i donosi ključ Klotaldu kako bi on mogao nesmetano ubiti Astolfa, budući da on sve više vrijeđa njenu čast nalazeći se sa Stelom. Ali Klotaldo ne zna kako da ga ubije, kada mu je od spasio život kada ga je Sigismund pokušao ubiti. Sada ne zna kome da od njih dvoje pomogne. Rosaura mu kaže da je njoj obećao obraniti joj čast, jer ona je mnogo vrjednija od Astolfa. Klotaldo je pokuša uvjeriti da bi on trebao biti zahvalan za život koji mu je Astolfo spasio, ali Rosauro ga uvjeri da je ovo način na koji bi njoj spasio život. Klotaldo kaže da će joj dati svoje imanje, a onda će ona otići u samostan, gdje će biti sigurna od zala koja prijete ovoj zemlji. Rosaura ne pristaje na to, već želi da Klotaldo ubije vojvodu. Ona zna da će to i njoj donijeti smrt, ali je previše smjela da bi odustala od obrane svoje časti. Ona joj je ispred kralja, domovine i svega ostaloga.
Deveta scena
Sigismund je ponosan zbog toga što je odjednom postao važan, sa lijepim kožuhom i vojskom koju predvodi. Klarin mu kaže da im se na brzom konju približava jedna žena. Iznenadi se kada vidi da je to Rosaura.
Deseta scena
Dolazi Rosaura s mačem i bodežom. Dođe pred Sigismunda i zamoli ga da je zaštiti. Ispriča mu da je njena majka bila lijepa, ali nesretna žena. U nju se zagledao jedan izdajnik koji ju je iskoristio i zbog kojeg ona i danas plače. On joj je ostavio sablju, koju Rosaura sada nosi sa sobom. Iz te veze rođena je Rosaura, koja je lijepa na majku, ali i jednako nesretna u ljubavi. Njoj je čast i poštenje oteo Astolfo. Onda je došao u Poljsku i želi oženiti lijepu Stelu, a Rosaura je ostala izigrana. Znajući da ta bol nikada neće proći, kao što nije prošla ni kod njene majke, ona je odlučila da je najbolje da se osveti i natjera ga da plati. Obukla se kao muškarac, a majka joj je dala staru sablju. Kada je došla u Poljsku, Klotaldo joj je savjetovao da se obuče u ženu i ona je tako uspjela pomutiti Astolfovu ljubav prema Steli. Ali sada Rosaura želi pridružiti se Sigismundu da zajedno odu u kraljevstvo i spriječe vjenčanje između Astolfa i Stele. Sigismund će tako dobiti kraljevstvo, a ona osvetu.
Sigismund još uvijek nije bio siguran sanja li, ali nije vjerovao da ovoliko toga stane u san. Zaljubio se u Rosauru i mislio je da je ovo prilika da je osvoji. Odlučio je da mu je važnije osvojiti njenu čast nego krunu. Krene u boj, ali bez Rosaure.
Jedanaesta scena
Dolazi Klarin i Rosaura je iznenađena što ga vidi. Klarin joj kaže da će se Klotaldo boriti protiv Sigismundove vojske, pa Rosaura krene da tada bude pored njega.
Dvanaesta scena
Klarin ne zna na čijoj strani bi se borio u ovom ratu.
Trinaesta scena
Bazilije je shvatio da je njegova vojska pobijeđena, pa s Klotaldom odluči bježati.
Klarin je upucan i padne pred Astolfa i ostale. Tada se Bazilije predomisli i, iako ga čeka konj s kojim bi mogao pobjeći, odluči ostati na dvoru i umrijeti ako treba.
Četrnaesta scena
Na dvor dolazi Sigismund sa svima ostalima. Kralj mu padne pod noge i zamoli ga za milost. Sigismund svima kaže kako je ovo njegov otac, koji je od njega napravio zvijer kad ga je zatvorio i mučio cijeli život. Upravo je to od njega učinilo divlju životinju, koje je proročanstvo predvidjelo i koje se njegov otac bojao:
“Pa zar to nije divan način
da se izbjegnu opasnost?”
Kaže svom ocu da ga sada može ubiti ako želi..
Bazilije u tome napokon vidi dobrotu u svom sinu, pa mu kaže da je pobijedio. Svi kliču kralju Sigismundu, a on odluči napraviti najveće djelo kojim će pobijediti i sam sebe. Dao je Rosaurinu ruku Alfonsu, ker “on je dužnik njene časti”. Astolfo kaže da je istina da ima obaveze prema njoj, ali da ne može oženiti ženu za koju ne zna koja je. Na to Klotaldo kaže da je i ona časnog roda, jer je ona njegova kći. Svi su iznenađeni, ali Astolfo onda pristane uzeti joj ruku.
Da Stela ne bi ostala neutješna, odluči da će i nju udati za zaručnika koji je i bolji od Astolfa. Sigismund pruži ruku i Klotaldu, rekavši da će mu dati što poželi zbog njegove dugogodišnje vjernosti.
Svi su se divili Sigismundovoj razboritosti i mudrosti, a on se čudio čemu se čude kada je njemu san bio učitelj. San kojeg se i sada boji da će se iz njega probuditi.
Analiza likova
Likovi: Bazilije (poljski kralj), Sigizmund (knez, Bazilijev sin), Astolfo (knez moskovski), Klotaldo (starac), Klarin (lakrdijaš), Stela (princeza), Rosaura (dama) te vojnici, stražari, svirači, dvorjanici, dame i sluge.
Sigismund – princ koji je cijeli svoj život proveo vezan u zapuštenoj tamnici kule. Jedina osoba koju je poznavao bio je starac Klotaldo koji ga je podučavao. Učio ga je govoriti, računati, podučavao ga politici i filozofiji, tako da je Sigismund odrastao u pametna, obrazovana čovjeka. Problem je bio to što je bio zatočen, pa znanje nije imao gdje iskoristiti, osim u razgovoru. Zbog zatočeništva Sigismund je odrastao u čovjeka kojeg su napadali izljevi bijesa jer nije razumio zašto je zatočen. Što je više toga saznavao o svijetu, to ga je zarobljeništvo više uništavalo. Taj bijes počeo je iskaljivati na drugima, jednom kada je okusio slobodu. Jedno jutro probudio se slobodan i nije znao da li je to što vidi san ili je sanjao zarobljeništvo i sada se probudio u stvarnosti u kojoj je princ. Budući da mu je bilo razumnije objašnjenje da je sve san, na slobodi se ponašao oholo, samouvjereno, stalno se svađao i prijetio, mislio je da može raditi što hoće. Takvi postupci ponovo su ga vratili u zarobljeništvo. Tako je naučio da može biti slobodan samo ako bude dobar. Sigismund je mislio da je to zato što se sloboda događa u snovima, ali da i u snovima mora biti dobar. Zato je pri svojem drugom oslobođenju napokon postao pošten i milosrdan. Svima oko sebe dodijelio je pravdu koju zaslužuju, te oprostio onima koji su ga zatočili to što su mu uništili odrastanje.
Bazilije – kralj koji je izgubio ženu koju je jako volio pri porodu svog sina. To je bio loš znak zbog kojeg je kralj pitao zvijezde za sudbinu svog sina. Zvijezde su mu prorekle da će mu sin biti tiranin i najgori vladar kojeg je njegovo kraljevstvo imalo, stoga je kralj odlučio doskočiti tome. Zarobio je sina u tamnicu kule, izgrađene daleko od kraljevstva. Nije ni slutio da će upravo taj čin dovesti do toga da mu sin postane zao. Po stare dane, kada je trebao prenijeti svoju vlast na potomke, odlučio je pružiti sinu jednu priliku da se dokaže kao dobar. Sin, bijesan zbog zarobljavanja, pao je na tom testu, pa ga je otac još jednom dao zarobiti. Bazilije je bio tužan što mu je sin ispao točno onakav kako su zvijezde predvidjele. Ipak, na kraju mu je pružio još jednu priliku. Tražio je oprost sina za sve što mu je učinio, a onda mu je predao i kraljevstvo. Bio je napokon smiren i sretan što su stvari sjele na svoje mjesto.
Rosaura – djevojka koju je moskovski knez Astolfo iskoristio, slomio joj srce i otišao, pa je ona otišla za njim da se osveti, kako ne bi cijeli život patila, kao i njena majka kojoj se dogodila gotovo ista sudbina. Rosaura se prerušila u muškarca i sa svojim slugom Klarinom došla do kraljevstva kralja Bazilija. Tamo je nabasala na tamnicu i zarobljenog Sigismunda. Sigismund je odmah osjetio privlačnost prema njoj, iako je bila obučena kao muško. Rosaura je imala mač koji joj je dala njena majka. Stari Klotaldo prepoznao je mač, jer ga je upravo on dao jednoj djevojci, za koju se ispostavilo da je Rosaurina majka. Zato je Klotaldo savjetovao Rosauri da se opet obuče u ženu jer će je on osvetiti. Kao žena, Rosaura je bila prava ljepotica i Sigismund se odmah zaljubio u nju. Prepoznao ju je i Astolfo, ali onda nije htjela priznati da je to ona. Nije vjerovala njegovim izljevima ljubavi i bila odlučna osvetiti se. Mislila je da je Astolfo ne voli jer je vidjela da namjerava oženiti drugu. Rosaura nije bila tipična žena jer se nije pokoravala muškoj dominaciji. Vjerovala bi im dok ne bi izdali njeno povjerenje, a onda im je odlučno okretala leđa. Bila je hrabra i spremna otići u bitku da brani svoju čast i svoja uvjerenje. Udaja nije bila jedina stvar koju je željela. Na kraju je dobila ljubav koju je htjela, ali ono njoj još važnije – dobila je svoju čast i poštovanje.
Klotaldo – starac koji se nekoć davno zaljubio u jednu djevojku, ali ju je morao ostaviti, pa joj je dao mač. Taj je mač prepoznao kad ga je Rosaura donijela, pa je shvatio da je ona njegova kći. Zato je odlučio pomoći joj da se osveti. Ali Klotaldo je cijeli život služio kralju i najprije je morao izvršiti svoje obaveze prema njemu. Klotaldo je jedina osoba koju je Sigismund poznavao dok je odrastao, a ipak se na kraju okrenuo protiv njega i umalo ga ubio. Ali Klotaldo je bio mudar i imao je dobro srce, pa je na kraju upravo on upozorio Sigismunda na ponašanje, ispričao mu cijelu istinu i savjetovao ga što da učini i kako da se ponaša. Klotaldo je bio vjeran i dobar, pa je na kraju Sigismund i prema njemu bio milostiv.
Bilješka o piscu
Pedro Calderón de la Barca poznati je španjolski dramatičar, pisac i pjesnik koji je stvarao u razdoblju baroka. Smatra se posljednjim piscem zlatnog doba književnosti Španjolske. Rodio se 17. siječnja 1600. godine u Madridu.
Roditelji su mu preminuli kada je bio jako mlad, majka mu je umrla kada je imao samo 10 godina, a otac kada je imao 15 godina. Obrazovan je na isusovačkom sveučilištu u Madridu, no njegova želja bila je da studira pravo u Salamanci.
Između 1620. i 1622. godine dobio je nekoliko nagrada za književnost. Njegov debi kao dramatičara bila je “Ljubav, čast i moć” izvedena 1623. godine.
U svom bogatom životu jedno je vrijeme bio i vojnik, a godine je posvetio boreći se na strani španjolske vojske u Italiji. Iskazao se i radeći na sudu što je bila i njegova struka. S godinama je njegovo zdravlje bilo se više narušeno pa je umirovljen u vojsci krajem 1642. godine. Tri godine kasnije kao nagradu za sve što je pružio vojsci, dobio je vojnu mirovinu.
Sljedeće godine ne govore nam puno o njegovu životu. Njegov brat Diego Calderon umro je 1647. godine, a između 1647. i 1649. godine dobio je sina Pedra Josea s nepoznatom ženom koja je nedugo nakon što mu je rodila sina umrla. Sina je povjerio na odgoj svom nećaku, sinu preminulog brata Diega, a malo nakon toga se zaredio.
1651. godine se zaredio te je postao svećenik na dvoru kralja Filipa IV. S obzirom na prisegu nakon godinu ili dvije, odlučio je da više neće pisati svjetovne drame za komercijalna kazališta. No, ipak, spomenute se prisege nije u potpunosti pridržavao te je sada pisao većinom mitološke igre za kazališta. 1663. godine postao je kapelan, a u 81. godine napisao je svoju posljednju svjetovnu dramu.
Kao isusovački đak živio je u vrijeme kada je španjolska moć polako propadala. Njegova djela govore nam da je djelovao u vrijeme epohe koja je živjela u prošlosti. Kritičari njegova djela ocjenjuju kao ona kojima nedostaje spontanosti i snage slavnog Lope de Vege, no ipak smatraju da je sve nadoknadio odličnim analizama svojih likova u čiju se psihu uvukao kako bi ih što vjerodostojnije prikazao. Uz to, smatra se da je njegova dramska tehnika na nivou najvećih dramatičara književne povijesti.
Tijekom bogate književne karijere napisao je preko 200 kazališnih komada, od kojih su 80-ak kratka crkvena prikazanja odigrana u jednom činu (autos sacramentales). U njima je obradio motive iz Starog i Novog zavjeta, a takva djela obično su se izvodila pod vedrim nebom.
Njegove najpoznatije svjetovne drame su: “Zalamejski sudac” i “Život je san”. Spomenute drame i danas su jako popularne i redovito se izvode.
S obzirom na položaj na sudu i veliku popularnost koju je za svoga života imao u Španjolskoj, umro je u bijedi i siromaštvu. Umro je 25. svibnja 1681. godine.
Autor: V.B. i M.L.
Odgovori