Djelo je u tri čina pisano stihom. Bajkovitost teksta je uočljiva od samog njegovog početka jer i likovi i fabula odgovaraju modelu bajke. Moralno - didaktička poruka teksta odgovara u potpunosti tom modelu, jer se … [više]
Pedro Calderon de la Barca
Pedro Calderón de la Barca poznati je španjolski dramatičar, pisac i pjesnik koji je stvarao u razdoblju baroka. Smatra se posljednjim piscem zlatnog doba književnosti Španjolske. Rodio se 17. siječnja 1600. godine u Madridu.
Roditelji su mu preminuli kada je bio jako mlad, majka mu je umrla kada je imao samo 10 godina, a otac kada je imao 15 godina. Obrazovan je na isusovačkom sveučilištu u Madridu, no njegova želja bila je da studira pravo u Salamanci.
Između 1620. i 1622. godine dobio je nekoliko nagrada za književnost. Njegov debi kao dramatičara bila je "Ljubav, čast i moć" izvedena 1623. godine.
U svom bogatom životu jedno je vrijeme bio i vojnik, a godine je posvetio boreći se na strani španjolske vojske u Italiji. Iskazao se i radeći na sudu što je bila i njegova struka. S godinama je njegovo zdravlje bilo se više narušeno pa je umirovljen u vojsci krajem 1642. godine. Tri godine kasnije kao nagradu za sve što je pružio vojsci, dobio je vojnu mirovinu.
Sljedeće godine ne govore nam puno o njegovu životu. Njegov brat Diego Calderon umro je 1647. godine, a između 1647. i 1649. godine dobio je sina Pedra Josea s nepoznatom ženom koja je nedugo nakon što mu je rodila sina umrla. Sina je povjerio na odgoj svom nećaku, sinu preminulog brata Diega, a malo nakon toga se zaredio.
1651. godine se zaredio te je postao svećenik na dvoru kralja Filipa IV. S obzirom na prisegu nakon godinu ili dvije, odlučio je da više neće pisati svjetovne drame za komercijalna kazališta. No, ipak, spomenute se prisege nije u potpunosti pridržavao te je sada pisao većinom mitološke igre za kazališta. 1663. godine postao je kapelan, a u 81. godine napisao je svoju posljednju svjetovnu dramu.
Kao isusovački đak živio je u vrijeme kada je španjolska moć polako propadala. Njegova djela govore nam da je djelovao u vrijeme epohe koja je živjela u prošlosti. Kritičari njegova djela ocjenjuju kao ona kojima nedostaje spontanosti i snage slavnog Lope de Vege, no ipak smatraju da je sve nadoknadio odličnim analizama svojih likova u čiju se psihu uvukao kako bi ih što vjerodostojnije prikazao. Uz to, smatra se da je njegova dramska tehnika na nivou najvećih dramatičara književne povijesti.
Tijekom bogate književne karijere napisao je preko 200 kazališnih komada, od kojih su 80-ak kratka crkvena prikazanja odigrana u jednom činu (autos sacramentales). U njima je obradio motive iz Starog i Novog zavjeta, a takva djela obično su se izvodila pod vedrim nebom.
Njegove najpoznatije svjetovne drame su: "Zalamejski sudac" i "Život je san". Spomenute drame i danas su jako popularne i redovito se izvode.
S obzirom na položaj na sudu i veliku popularnost koju je za svoga života imao u Španjolskoj, umro je u bijedi i siromaštvu. Umro je 25. svibnja 1681. godine.