Zaljubljen do ušiju

Zaljubljen do ušiju djelo je poznatog suvremenog hrvatskog književnika Mire Gavrana. Ovaj roman za djecu prvi puta je objavljen 1994. godine, a tema romana jest snažna i bolna ljubav o kakvoj pisci pišu samo u knjigama za odrasle, kako kaže i sam autor ove knjige.

Zanimljivo je da Miro Gavran na kraju ove knjige svakom čitatelju nudi pravi test za mjerenje ljubavi koji nam pomaže pomoći da saznamo jesmo li i mi zaljubljeni do ušiju, kao što je zaljubljen Mario, glavni junak ovog romana. Simpatičan test dubine ljubavnog jada, kako ga sam autor naziva, sastoji se od 12 pitanja od kojih se na svakom može skupiti i do 10 bodova, ovisno o odgovoru. Kada se zbroje bodovi, moguće je pročitati objašnjenje za svaki od četiri moguća ishoda, od toga da smo zaljubljeni do ušiju pa sve do toga da možda i nemamo pojma o ljubavi.

U prvom, uvodnom poglavlju ovog romana glavni lik Mario uvodi nas u samu radnju romana. Otkriva nam nešto o svojoj obitelji te o nasljednom problemu koji ga muči, a to je ljubav. Saznajemo kako se Mario sa svojom obitelji iz Nove Gradiške preselio u Zagreb i kako se ondje zaljubio u crnokosu Zagrepčanku po imenu Lana. Isto tako, svoj problem zaljubljenosti Mario uspoređuje s brakom svojih roditelja jer mu je otac jednom pričao o tome kako je i on mislio da je “cijepljen” na ljubav pa ga je Mariova mama iznenadila, kao i Lana njega. Na kraju zaključuje kako toj nasljednoj bolesti ne može pobjeći.

Roman Zaljubljen do ušiju ispričan je u prvom licu i pomalo podsjeća na dnevnik, a pripovjedač je ujedno i glavni lik – dječak Mario. Miro Gavran je u romanu htio prikazati i suvremene probleme s kojima se svi parovi u današnje vrijeme susreću, a naglasak je htio staviti upravo na njihovu djecu koja se nerijetko teško snalaze u takvim situacijama. Isto tako, opisao je i način života u provinciji i u gradu te razlike koje postoje između njih.

Važno je spomenuti kako Mario, kao glavni junak ovoga romana, ima veliki utjecaj na pomirbu svojih roditelja koji su često u svađi, a njegovi stariji brat i sestra često strahuju kako bi se mogli i rastati. No Mario ne želi gubiti vrijeme i čekati da stvari sjednu na svoje mjesto, već iskreno razgovara s roditeljima i iznosi svoje mišljenje i stavove. Najveću podršku u tome daje mu baka, koja smatra da samo on ima sposobnost pomiriti roditelje, pošto zna da ga oni jako vole.

Mario se u svojim problemima i nedoumicama često savjetuje s ocem, iako mu do samog kraja ne otkriva kakav ga to problem zapravo muči. Isto tako, u djelu se često spominje kako Mario i njegov otac dijele iste probleme kada je u pitanju ljubav.

Vrsta djela: dječji ljubavni roman

Vrijeme radnje: u vrijeme Domovinskog rata, jedna školska godina, od jeseni do proljeća

Mjesto radnje: Zagreb, Nova gradiška, Cernik, Botanički vrt, zoološki vrt

Tema djela: Snažna i bolna ljubav između dječaka Maria i djevojčice Lane, koja na kraju ipak bude obostrana

Ideja djela: Iako zbog ljubavi često činimo blesave stvari najvažnije je biti iskren

Kratak sadržaj

Ljubav je čudna pojava

Mario objašnjava kako ga ne zanimaju niti druženja s prijateljima, niti borilački filmovi u kinima, niti košarkaške utakmice jer je totalno zaluđen ljubavlju koju smatra opasnom i nezgodnom, zbog čega je pomalo i tužan.

“Jednostavno više me ništa ne veseli što me nekada veselilo, i više mi ništa nije važno od onoga što mi je nekada bilo najvažnije. Toliko je ta ljubav opasna i nezgodna da bih bio stoput sretniji da se nikada nisam zaljubio i postao njezin rob.”

Isto tako spominje kako se nekada davno prije smijao prijateljima koji su bili nesretno zaljubljeni, a danas se njemu događa ista stvar. Smatrao ih je kukavicama i slabićima te je mislio kako se njemu takvo nešto nikada neće dogoditi. No, na kraju poglavlja spominje malu crnokosu Zagrepčanku koja se zove Lana i u koju se zaljubio nakon svog preseljenja iz Nove Gradiške u Zagreb.

Mama čini gluposti

Mariov otac je tužan i razočaran svojom ženom jer ona često pije. On smatra kako bi joj nekako trebali pomoći, ali je ne smatra alkoholičarkom pošto ona ne pije svaki dan. Neugodno mu je što često mora zvati u knjižnicu gdje ona radi i lagati im kako je bolesna, jer kada se napije spava po cijeli dan, a Mario i njegova obitelj ostanu bez ručka. Ovoga puta nije imao hrabrosti nazvati knjižnicu, pa je to učinio Mario.

“Moj tata bio je tužan kao nikad prije, i bilo mi ga je žao.
– Hoćeš da ja nazovem? – ponudih mu izlaz iz mučne situacije.
– Nazovi – prihvati tata pruženu ruku.
Okrenuo sam broj knjižnice i javio teti Mariji da mama ne može doći zbog visoke temperature i da pije čajeve i jede med. Kad sam spustio slušalicu tata me pogleda u oči.
– Hvala.
– Molim, i drugi put..”

Nakon toga je uslijedila rasprava između Mariova oca i njegove djece, Anite, Ivice i Maria, o tome kako oni smatraju da ona jest alkoholičarka, ali se njihov otac žestoko borio protiv toga jer smatra da ona može izdržati bez alkohola po mjesec dana.

Tri dana nakon toga njihova majka se ponovno napila, a isto tako je bilo i šest dana kasnije. U periodu kada nije pila, Mariovi roditelji vodili su jedan od njihovih uobičajenih, ali uzaludnih, razgovora o tome kako bi njegova majka puno više voljela živjeti u Zagrebu, dok njegov otac puno više voli Slavoniju, slavonsku šumu i prirodu.

Tata čini gluposti

Mariova mama saznaje da je suprug vara s Ankicom, ženom koja se nikad nije udavala i koja je poznata po tome da voli tuđe muževe, a inače radi na jednom kiosku gdje prodaje novine i cigarete. Mariova majka je vidjela svog muža i Ankicu kako izlaze usred bijela dana iz bivšeg motela Slaven. Dolazi kući i ljutito sve objašnjava svojoj djeci te prijeti da će ubiti muža, a on u tom trenutku ulazi u sobu. Majka ga optužuje za prevaru, a otac govori kako Ankica i on samo vode poslovne razgovore koji su vojna tajna i o kojima joj ne može ništa više reći. No ona mu ne vjeruje pa je i dalje uporna u svojim optužbama te smatra kako je muž pravi ludom.

“– Zar ti misliš da sam ja luda, da ću ja progutati to naivno dječje obrazloženje? – zapita mama.
– Uvjeravam te. Da bog da mi se jezik osušio, ako lažem – odgovori tata.
– Još ćeš i krivokletnik postati – malo blažim glasom odvrati mama..”

Nakon burne svađe, majka je sve više počela piti, a tata je sve kasnije počeo dolaziti kući. Majčin ručak djeca nisu jela već danima, a dječacima je kuhala njihova sestra Anita, koja je zapravo vježbala. Jednog dana kada su oba roditelja bila na poslu, najstariji sin Ivica primijetio je kako ovaj tužni period između njihovih roditelja traje već dugo, dok mu je sestra odvratila kako je znao trajati i duže.

Ivica je strahovao od toga da će im se roditelji rastati, a sestra ga je smirivala riječima kako neće jer se ipak vole, samo toga nisu ni svjesni. Oboje su zaključili kako ne mogu ništa učiniti, već samo čekati. Smatrali su da će se s vremenom situacija urediti. Kada je Mario čuo svojeg brata i sestru kako se razgovaraju, odlučio je otići njihovoj baki ne bi li ju zamolio za savjet.

Bakin savjet

Mario stiže do svoje bake koja živi u drugom dijelu Nove Gradiške, prema Cerniku. Baka ga poziva u kuću na fini objed koji je pripremila, s obzirom na to da je ona odlična kuharica. Mario joj ispriča cijelu situaciju, a baka se požali.
“– Sin mi je ženskar, snaha pije, pa u grob će me poslati njih dvoje – reče baka.”

Nakon toga, Mario joj govori kako mu je sestra rekla da se oni sigurno još vole, a s tom tvrdnjom slaže se i baka koja još nadodaje kako oni jedno drugom prkose i tjeraju svoju volju mimo zdravog razuma i na račun svoje djece. Mario upita baku može li ih ona pomiriti, no ona mu odgovara kako su njegovi roditelji alergični na njene savjete i uvijek učine upravo suprotno od onoga što im ona savjetuje. No, baka tvrdi kako postoji samo jedna osoba na ovom svijetu koja ih može pomiriti, a to je upravo Mario. Maria su bakine riječi iznenadile, no sve je više počeo vjerovati u njih.

Ozbiljan razgovor s roditeljima

Mario pokušava pomiriti svoje roditelje. Njegova sestra Anita i brat Ivica otišli su u kino, a Mario je uvidio pravu priliku da porazgovara s roditeljima. Rekao im je kako nije zadovoljan s njihovim ponašanjem kao roditeljima i kako smatra da oni ne zaslužuju njegovo poštovanje. Moli ih da ga saslušaju do kraja. Majku proziva zato što je ponovno počela piti te ju pita za razlog, a oca proziva zbog toga što ima novu ljubavnicu te ga također upita zbog čega je to tako. Oboje obrazlažu razloge svojih glupih ponašanja.

“– Vidiš sine, kad imaš tu nesreću da te muž ne voli, onda nije teško posegnuti za čašom, to je više nego prirodna reakcija..”
“– Vidiš sine, ja sam mamu uvijek volio, ali kad imaš kod kuće ženu koju . . . koju ne cijeniš, onda počneš gledati druge žene, shvaćaš…”

Mario je nakog toga pitao oca voli li on još uvijek njegovu majku, a on mu odgovori potvrdno – svom dušom i tijelom. Upita ga i da li bi joj bio vjeran kada bi majka prestala piti, na što otac također odgovara potvrdno. Kaže mu kako je njegova majka najbolja žena na svijetu kada je trijezna, ali i najodbojnija kada je pijana. Nakon toga Mario upita majku bi li ona prestala piti kada bi joj njen muž bio vjeran, ona odgovara kako bi, ali ju je strah da je za njih postalo prekasno da promjene svoj život, jer već 22 godine žive u Novoj Gradiški. Na to otac govori kako je dobio priliku za posao u Zagrebu i kako, ako se ona ostavi pića, ne bi imao problem s tim da se svi skupa presele u Zagreb (gdje su se njih dvoje i upoznali kao studenti).

Mariovi roditelji se u konačnici mire i dogovaraju kako će se preseliti u Zagreb, a Mario se na tren prestraši života u velikom gradu. Nije bio niti svjestan da je izmijenio sudbinu svoje obitelji mnogo više nego što je namjeravao.

Preseljenje

Mariova mama zauvijek prestaje piti, a njegov tata prestaje trčati za drugim ženama i sve češće počinje kupovati cvijeće svojoj supruzi. Nakon dva mjeseca koja su bila potrebna da se uredi stan u Zagrebu za njihovo preseljenje, napokon su stigli u glavni grad.

“Krajem studenog naša je obitelj preselila u Zagreb. Moja sestra Anita pošla je u onu gimnaziju što je u Muzeju Mimara, a moj brat Ivica prepustio je jednom prijatelju sobu u studentskom domu i doselio u naš zagrebački stan.”

Mario prepričava kako je svima iz njegove obitelji krenulo nabolje, samo ne njemu. Isto tako, spominje svoj strah od života u Zagrebu i od toga da se ne izgubi. No ubrzo shvaća kako je Zagreb malen i kako će zasigurno pronaći prijatelje kako ih je pronašao i u Novoj Gradiški. Spominje prijatelja Pavu, koji ga zove na rođendansku proslavu, te Olivera kojem uvijek dopušta da prepiše zadaću iz matematike. Dva dana prije Božića Mariova mama susreće se s njegovim razrednikom koji ga hvali. No, Mario nagovještava kako će se nakon Nove godine dogoditi nešto što će mu zauvijek promijeniti život.

Lana

Mariju na satu zemljopisa vrlo često bježi pogled na Lanu koja je sjedi s Ružicom u najbližoj klupi do njegove. Unutar sebe vodi borbe i primjećuje kako mu pogled malo-malo bježi na Lanu. Odlučuje sam sebe izazvati da se desetak minuta suzdrži od upućivanja svog pogleda prema Lani, no to mu ne uspijeva. Ubrzo shvaća da mu se ona sviđa, a u tom trenutku Lana pogleda njega, dok Mario brzo izbjegne njen pogled. Nestrpljivo je čekao da završi šesti sat kako bi to mogao podijeliti s Oliverom.

“Nestrpljivo sam čekao svršetak šestog sata da o svemu popričam sa svojim prijateljem Oliverom. Oliver živi u mojoj ulici, dobar je prijatelj i činilo mi se najnormalnijim da provjerim misli li i on o Laninoj ljepoti kao ja, ili sam se prevario…”

Nakon toga Mario govori Oliveru kako smatra da je Lana vrlo lijepa djevojka te mu laže kako mu se ona samo malo sviđa. Oliver govori kako mu je žao što i on nije prije primijetio Lanu i malo se više potrudio oko nje, no poštuje svog prijatelja i obećaje mu kako ništa neće pokušavati. Oliver daje savjet Mariju da pripazi kako se ne bi zaljubio, jer kada se muškarac zaljubi, djevojka tada vlada situacijom i muškarca pravi majmunom. Mario mu obećaje kako se neće zaljubiti, a kada se rastane od Olivera, pomišlja na to kako mu možda ipak nije trebao sve reći iskreno i kako bi bilo najbolje da zapravo nitko ne zna što se to zbiva u njegovom srcu.

Bratov rođendan

Mariov stariji brat slavi dvadeset i jednu godinu. Mama je napravila odličan objed, mnogo vrsta kolača i tortu, a tata je napunio frižider pivom i sokovima. Anita nudi Maria kolačima, no on joj govori kako će se sačuvati za tortu. Ona ga prekida i kaže mu kako je torta namijenjena za tulum koji će biti navečer, a na kojem Mario neće biti prisutan. On sav iznenađen i pomalo ljut traži objašnjenje. Majka mu pojašnjava kako će to biti tulum za Ivicu, njegovu djevojku i prijatelje s faksa te Anitu i jednu njezinu prijateljicu, a Mario ne može biti na tulumu jer nije njihovih godina.

“– Vidiš Mario, mi smo se tako dogovorili da Ivica napravi proslavu rođendana u stanu za svoje prijatelje s faksa i za svoju djevojku. Bit će i jedna Anitina prijateljica iz škole, a ti bi sa mnom i s tatom trebao biti u gradu…”

Mario shvaća kako je u sukobu generacija izgubio bitku, ali ipak ne odustaje da iz te bitke dok ne izvuče najbolje za sebe. Ubrzo postavlja ultimatum – ako neće biti na tulumu, želi bare, da ga roditelji odvedu u kino i poslije toga na pizzu. Majka mu govori kako su se planirali naći s jednom njenom prijateljicom s posla, a otac predlaže šetnju po gradu, pošto je vani južina i bit će ugodno. No Mario ne želi biti dio ženskih razgovora o knjigama i knjižnici, već zahtijeva da ga odvedu u Kinoteku, za koju smatra da je već krajnje vrijeme da ju posjete.

Majka je predložila film s Robertom Redfordom, a otac s glumicom Kathleen Turner. No, uvriježili su Mariov prijedlog filma Imperij uzvraća udarac, iako im to nije bilo po volji. Kada su se vratili kući, pet minuta iza ponoći, upitao je brata Ivicu jesu li mu ostavili torte, a on odgovara kako nažalost nisu. Maria je to naljutilo pa je rekao kako Ivica više neće omirisati tortu kada on bude slavio rođendan pa makar ga molio na koljenima.

Lošoj vijesti ime je Grga

Mario saznaje kako Lana ima dečka već tri mjeseca. Dečko se zove Grga. Tu informaciju saznaje nakon sata prirode i nakon toga što mu je Pavo priznao kako mu je Oliver ispričao sve o razgovoru koji su Mario i on vodili nedavno.
“– Lana fura s Grgom već tri mjeseca i to zna cijeli razred, samo ti pojma nemaš, čovječe ludi, zaslijepljeni – odbrusi mi Pavo.”

Mariu je prisjeo kruh s paštetom koji je jeo, a niti čaj nije popio do kraja. Postalo mu je jasno kako voli Lanu i kako sam sebe obmanjuje ne želeći si to priznati. Shvaća kako će njegova ljubav ostati neuzvraćena, a i prisjeća se kako je Grga bio jedini dječak koji ga nije prihvatio kada je iz Nove Gradiške stigao u Zagreb. Smatra kako je Grga obični štreber koji nikome ne želi pomoći i koji uvijek podilazi nastavnicima.

Tek tada mu je postalo jasno zašto su nebrojeno puta nakon škole Grga i Lana zajedno išli kući i razgovarali. Za Maria je to bio vrlo nesretan i tužan dan. Osjećao se kao pokisla kokoš, a prije nego što se uputio kući odlučio je malo prošetati Cvjetnim trgom ne bi li smirio misli. Toga dana Mario je postao nesretno zaljubljeno biće.

Neću je više voljeti

Mario opisuje kako je odlučio da više ne voli Lanu. Isprva se bori s različitim osjećajima mržnje i ljubomore, koji u njegovu dušu unose čudan nemir. Osjetio je potrebu da negdje u samoći popriča sam sa sobom, ne bi li si odgovorio na pitanje voli li Lanu ili ne. Roditeljima je slagao kako u ponedjeljak ima dva važna kontrolna za koja mora učiti i da mu treba mir.

“Kad sam došao kući, roditeljima sam rekao da me u ponedjeljak čekaju dva teška kontrolna: iz matematike i engleskoga, i da bih morao u miru učiti u svojoj sobi. Prihvatili su moje lažno obrazloženje, tako da sam bez uznemiravanja proveo cijeli vikend, pokušavajući odgovoriti sebi na najvažnije pitanje svoga života. Pokušavajući smiriti svoje srce i svoje neukrotive osjećaje.”

Patnja koju je prolazio urodila je plodom. Zaključio je kako da nije lud da voli tuđu djevojku i da će se praviti kako ju ne primjećuje. Morao je sam sebe uvjeriti kako je, bez obzira na to što mu je srce igralo proteklih dana u njezinoj blizini, ovo samo jedna nevažna epizoda u njegovom životu. Uvjerava se kako je na svijetu još mnogo lijepih i slobodnih djevojčica te da će se sigurno zaljubiti u neku drugu. To je bila njegova misao vodilja te nedjelje poslije podne.

Kako se postaje novinarom

Nastavnica Filić, profesorica iz hrvatskog jezika pokreće školski list, a Lana upita cijeli razred da li netko želi sudjelovati u tom projektu.

“Lana nas je obavijestila da nastavnica Filić, koja predaje hrvatski jezik sedmom i osmom razredu, pokreće školski list. Tko želi surađivati u tom listu kao novinar neka se javi. Sastanci uredništva bit će svakog petka nakon šestog sata.”

Prije nego što ih je Lana to upitala, Mario je shvatio kako se cijelog vikenda uzaludno borio sa svojim mislila, jer se protiv srca ne može izboriti. Zaključio je kako unatoč svim svojim uvjeravanjima on ipak i dalje voli Lanu. Nije mogao podnijeti da samo Grga bude s njom na projektu školskog lista pa se javio i on.

Kada je završila nastava, na tramvajskoj stanici našli su se Mario, Pavo i Oliver. Oliver je sumnjičavo zapitao Maria zar će zaista gubiti vrijeme na školski list, a ovaj mu je odgovorio da hoće. Pavo ga je zapitao da li ga zaista zanima novinarstvo ili ga to zanima zbog Lane. Mario se počeo izvlačiti, a prijatelji su mu dali savjet. Savjetovali su ga da što prije zaboravi Lanu kako bi mu bilo lakše. Mario im je pojasnio kako on i dalje ne pokušava ništa i kako mu uopće nije stalo do Lane, a njegovi prijatelji u konačnici prihvaćaju njegov odgovor.

Ne uživam ni u filmovima

Marijev brat Ivica za ručkom cijeloj obitelji priopćava kako je prestao hodati sa svojom djevojkom Sanjom i kako mu je žao što je toliko vremena potratio na nju. Roditelji su mu rekli kako on sam zna što je najbolje za njega i kako ga ne žele savjetovati u vezi toga.

“– To je tvoja stvar, sine – rekao je na to tata.
– Ti znaš što je za tebe najbolje, mi ti se nećemo petljati u tvoj život – rekla je mama.”

Nakon toga, Mariova sestra Anita dovela je na čaj i kolače svog novog dečka Jakova, koji je učenik četvrte gimnazije. On je u društvu njezinih roditelja djelovao vrlo zbunjeno i uplašeno, jer su ga oni cijelo vrijeme rešetali pitanjima o tome čime se bave on i njegovi roditelji. Nakon što je Jakov otišao, roditelji su zaključili kako im se on dopada i kako im je drago što je Anita s ozbiljnim dečkom koji dobro uči, radi preko Omladinskog servisa, i još uz to daje instrukcije iz matematike.

U četvrtak je Mariov brat Ivica priopćio svima kako ima novu djevojku. Mario primjećuje kako se svima u njegovoj obitelji sve lijepo posložilo – Anita ima novog dečka, Ivica novu curu, a njegovi roditelji se slažu kao što se nisu slagali nikada prije. Primijetio je i još jednu promjenu na sebi, a to je da se više ne može uživjeti i uživati u filmovima kako je to prije mogao. Kad god bi gledao neki film, pred oči bi mu se prikazala Lana i njeno prekrasno lice. Više se nije mogao koncentrirati na ono što je bila na ekranu ili platnu, već bi počeo sanjati o Lani i njenoj ljepoti.

Upitao je tatu kako se on zaljubio u mamu. On mu je odgovorio da je to bilo iznenadno i snažno te kako je on bio sretan zbog toga. Mario tužnim glasom zaključi kako je to zasigurno zbog toga što mu je ljubav nije bila uzvraćena istom mjerom, a otac mu odgovara da nije bila uzvraćena, onda ne bi bilo ni Anite, ni Ivice, a ni njega.

Iskra ili biseri

Prvi je sastanak i dogovor oko školskog lista u kabinetu nastavnice Filić. Na sastanku se dijele zadaci i dodjeljuje se ime školskog lista. Nastavnica je predložila neka se list zove Iskra, dok je jedna učenica dobacila kako bi se mogao zvati Biseri. Uslijedilo je glasanje, a nakon glasanja pobijedio je naziv Iskra.
“– Osam glasova za Iskru – reče nastavnica. – A sada neka dignu ruku oni koji žele da se list zove Biseri.
Sedam ruku diže se za ime Biseri.
– Dakle, nazvat ćemo ga Iskra – na to će nastavnica i produži – a sad vi sami predložite o čemu biste željeli da se piše u tom listu…”

Grga, Lana i Mario imali su svoje prijedloge. Lana je predložila kako bi se moglo pisati o neobičnim profesijama poput dimnjačara, čuvara u zoološkom vrtu ili pekarima, a taj prijedlog prihvatili su i Grga i Mario. Grga je odabrao dimnjačare, Lana pekare, a Mario je odabrao čuvare u zoološkom vrtu, iako nikada nije bio tamo.

U Laninim očima mogao je vidjeti kako joj je bilo drago što se javio kao dobrovoljac za njenu ideju. Učiteljica im je rekla da napišu ta tri razgovora do sljedeće subote pa će ih onda zajedno skratiti i dotjerati ako to bude potrebno. Isto tako, savjetovala ih je da ne ispituju samo o profesijama, već i o tome imaju li obitelj, s kime žive i kakve pjesme vole slušati. I drugi učenici dobili su različite zadatke, no Mario nije mogao popamtiti sve jer se bio opsjednut mišlju da mora napraviti razgovor za čuvarom iz zoološkog vrta, a niti poznaje jednog takvog niti je ikada bio u Zoološkom vrtu.

Pitanja za čuvara

Mario smišlja pitanja za čuvara u zoološkom vrtu. Prvo za pomoć moli brata Ivicu, koji ga je odbio jer mora učiti za kolokvij. Sestra Anita ga također odbija jer se sprema za upoznavanje sa Jakovljevim roditeljima, a otac ga je odbio jer ima veliku gužvu na poslu. Iako ga je i majka odbila, dala mu je odličan savjet, a taj je bio da uzme telefonski imenik i pod slovom Z potraži zoološki vrt te nazove centralu i objasni im kako želi napraviti razgovor za školski list. Savjetovala ga je i da prije poziva na papir napiše pitanja koja bi želio postaviti zaštitaru. Potom je Mario smislio jedanaest pitanja, a prijatelj Oliver savjetovao ga je kako bi mogao dodati još jedno, a to je da pita zaštitara što je htio postati kada je bio mali i kako je izgledao njegov prvi dan.

“1.Kako vam je ime?
2. Kako vam je prezime?
3. Kad ste se rodili i gdje?
4. Za koje se vi životinje brinete
5. Je li vas ikada neka životinja ogrebla, ako jest – kada i kako?
6. Imate li ženu i djecu?
7. Voli li vaša žena vaš posao?
8. Biste li voljeli živjeti u Africi?
9. Kako biste se vi osjećali da vas netko zatvori u kavez?
10. Imate li nekakav hobi i kakav?
11. Koja vam je životinja najdraža?”

Nakon škole, oko dva poslijepodne, uzeo je telefon u ruke i prvo nazvao centralu zoološkog vrta, a čovjek koji se javio s druge strane linije poklopio mu je slušalicu na njegove upite, i to dva puta. Tada je odlučio nazvati upravu, a žena s druge strane mu je odgovorila kako mora razgovarati s ravnateljem o tome je li itko ovlašten da daje intervjue. Uspio se dogovoriti s ravnateljem da dođe u četvrtak u 14 h u njegov ured, a on će se pobrinuti da se nađe jedan čuvar s kojim će moći razgovarati.

U zoološkom vrtu dočekao ga je zaštitar po imenu Šapa, golem i simpatičan čovjek bez ijedne dlake na glavi. Pružio mu je list s pitanjima, a zaštitar se smijao dok ih je čitao. Pažljivo i polako je odgovarao na sva pitanja kako bi Mario mogao zapisati. Iako je zakasnio na objed, legao je zadovoljan i umoran na spavanje, radujući se sutrašnjem danu kada će pokazati svoj intervju.

Upala grla

Mario se razbolio i ne može predati svoj intervju na koji je vrlo ponosan. U petak se probudio s teškom glavoboljom i grloboljom. Za vrijeme doručka mama je primijetila kako je Mario crven te je odlučila izmjeriti temperaturu. Imala je pravo, Mario je imao visoku temperaturu i odlučila je kako će zajedno otići u ambulantu. Nakon posjeta doktoru, Mario je dobio dvije kutije antibiotika i zabranu da 10 dana ne ide u školu. Iako se pokušao s mamom dogovoriti da ode u školu već nakon pet dana, ona to nije dopustila.

“– Doktor je rekao da moraš popiti sve lijekove, i tek potom, ako dva dana ne bude temperature i grlobolje, možeš krenuti u školu.
– Ali moj intervju za list – zaustih, ali me mama prekide :
– Nećeš mi se zbog nekakvog lista izlagati opasnosti. Zdravlje je čovjekovo najveće bogatstvo, zato te molim da ga dobro čuvaš.”

I tako je Mario u krevetu proveo još pet dugih dana, preskočivši i drugi put zaredom sastanak uredništva školskog lista. Silio je sam sebe na spavanje ne bi li što prije vidio Lanu, no iako je uporno priželjkivao san, uspio je zaspati tek pred zoru.

Ja sam zrak ili voda u akvariju

U ponedjeljak je Mario napokon došao u školu gdje su mu se razveselili svi osim Lane. Lana je bila ljuta jer nije na vrijeme predao svoj razgovor te je tvrdila kako se novinar ne može razboljeti sve dok ne obavi svoj zadatak. Isto tako, priopćila mu je kako je njegov zadatak obavljen, i to od strane Grge koji je napravio i intervju s dimnjačarom i intervju s čuvarem zoološkog vrta – Šapom – istim onim kojeg je i Mario intervjuirao. Maria je to strašno razljutilo.

“Mrzio sam Grgu iz dna duše. Da mi dopadne šaka, sredio bih ga kao u filmu. A opet, znao bih da u tom slučaju imam još manje šanse kod Lane.”

Na odmoru joj je želio pristupiti i objasniti sve o svojoj grlobolji, no ona ga je u tom trenutku prezirala i nije htjela pogledati u njegovom smjeru. Maria je to rastužilo pa je umalo počeo plakati, no sjetio se kako mu je otac jednom prilikom rekao da čovjek postaje najsnažniji kad je očajan, što je Maria potaknulo da odluči postati snažan.

Prijateljski savjet

Mario poziva Pavu kod sebe na igru ne bi li ga pitao za savjet vezan uz Lanu. Mario smatra kako Lana neće cijeli život voljeti Grgu, a Pavo mu govori kako mu je Kristina rekla da je ta njihova veza zaista ozbiljna. Zatim mu objašnjava kako bi nekako trebao skrenuti njenu pozornost na sebe i po nečemu se razlikovati od Grge kako bi ga ona primijetila.
“– Mora te primijetiti. A opet mora vidjeti da si potpuno drugačiji od njezinog Grge. Eto, i ti i Grga imate petice iz svih predmeta.”

Isto tako mu govori da ako će Lana željeti promjenu, zasigurno neće tražiti odlikaša kao što je on. Mario je pomislio da mu je Pavo otvorio oči i objasnio ono najvažnije što mu je trebalo u tom trenutku. Shvatio je koliko je bitno imati dobrog prijatelja koji će znati reći pravu riječ u pravom trenutku. Pavo ga je naveo da osmisli strategiju za osvajanje Lane, a tek malo kasnije shvatio je da svi zaljubljeni postaju veoma ranjivi, neoprezni i najopasniji upravo sami za sebe.

Kad pljušte jedinice

Mario dobiva dvije jedinice, i to jednu iz matematike i jednu iz zemljopisa, ne bi li tako privukao pozornost Lane na sebe.

“Dok sam išao prema svom stolcu, bacio sam pogled prema Lani. Bila je iznenađena mojom jedinicom baš kao i svi drugi u razredu. Bio sam ponosan na sebe što sam uspio izazvati njezinu reakciju. Ali to nije bilo jedino iznenađenje toga dana.”

Cijeli razred gledao ga je kao da je pao s kruške, jer ipak nije uobičajeno da jedan odličan učenik u jednom danu dobije dvije jedinice. No, Mariu je najviše godilo što je u Laninim očima otkrio zaprepaštenje i ipak uspio privući njenu pozornost na potpuno pogrešan način. Zaključio je da će, ako ona poželi da joj drugi dečko bude frajer s brdom jedinica, to zasigurno biti on.

Kineski papar

Mario je tijekom mliječnog obroka podvalio Grgi papar koji njegova majka koristi u kuhinji. Nasuo mu je malo papra po crnom pekmezu od šljiva namazanom na kruhu, a Grga je počeo kašljati i gušiti se. Brzo je ispio svoj i čajeve svojih prijatelja, a Mario je završio na razgovoru kod ravnatelja, gdje je umjesto ukora dobio javnu opomenu koja će se iz oglasne knjige pročitati svim razredima.

“– Dobro nećeš dobiti ukor, ali ćeš dobiti javnu opomenu. Kad oglasna knjiga prošeta po razredima, svi će u ovoj školi znati da si dobio javnu opomenu za ovu glupost – reče ravnatelj.”

Mario je pomislio kako je to baš dobro, jer će i njegova Lana čuti za njegovu opomenu te će i ona postati svjedokom njegove popularnosti u školi. Kada je cijeli razred slušao tekst opomene, Lana je izgledala iznenađeno, po Marijevu mišljenju i pomalo zadivljeno, a kako bi tek iznenađena bila da je znala kako je Mario tu nepodopštinu s paprom izveo upravo radi nje.

Nesreća nikad ne dolazi sama

Mario je zaradio kaznu od svojih roditelja jer je njegovu majku nazvao razrednik Krajnović, koji joj je ispričao sve u vezi Mariovih šest jedinica i neopravdanih sati, ali i o javnoj opomeni koju je zaradio zbog Grge. Mariova majka je vodila razgovor s razrednikom sva u čudu jer nije mogla vjerovati da se radi o njenom sinu. Kada je završila razgovor bila je veoma bijesna.

“Kad je mama spustila slušalicu i pogledala prema nama, izgledala je poput boksača koji je doživio nokaut.”

Kada je to priopćila cijeloj obitelji, nastao je kaos. Mariovi brat i sestra nisu mogli vjerovati kako se radi o njihovom bratu. Nakon toga je uslijedilo ispiranje mozga od strane Marovih majke i oca te sve moguće zabrane, od zabrane gledanja videa, preko igranja igrica, posjeta luna parku do rođendana. Uz to je svake večeri morao odlaziti na spavanje u osam sati navečer. Tu su ga večer roditelji otjerali u krevet bez sladoleda, a Mario je bio tužan jer je uz mukotrpno proljetno čišćenje toga dana još zaradio i kaznu koja ga je ionako kad-tad trebala dostići.

Roditeljski sastanak

Mario nije ozbiljno shvaćao kazne i zabrane koje su mu roditelji zadali, niti ga je to potaknulo da ispravi svoje loše ociene, već je radio na tome da zaradi još koju. Tako je sljedećeg tjedna bio jedini učenik koji je iz glazbene kulture dobio jedinicu, a za rukom mu je pošlo i da dobije jedinicu iz vjeronauka. Sve je to činio kako bi privukao pozornost Lane koja ga je sve začuđenije gledala.

“Činilo mi se, po Laninim velikim očima, da je iznenađena i zadivljena time što sam i iz glazbene kulture dokazao da mogu biti najgori, ja koji sam nekada bio obični odlikaš.”

U srijedu je njegova mama otišla na roditeljski sastanak na kojem je saznala za još dvije nove jedinice. Kada je to priopćila njegovom ocu, on je pobjesnio i tražio od Maria da mu pojasni zašto to namjerno radi, jer je vjerovao da postoji neki razlog. Roditelji su mu izdali novu naredbu kako će od sada ići spavati u sedam sati, a više neće dobivati ni džeparac.

Mario je bio tužan jer sada neće moći ići na izlet na Sljeme kojem se toliko veselio. Čak su ga i njegovi stariji brat i sestra potpuno ignorirali jer im se nije svidjelo njegovo ponašanje u školi. Kod kuće mu je bilo kao u zatvoru, a niti u školi se nije bolje osjećao. Zbog tuge jer mu Lana ne uzvraća ljubav, polako je gubio radost i smisao.

Izlet bez mene

Kada je osvanula subota koje je bio taj izlet na Sljeme, Mario se osjećao vrlo tužnim. Priželjkivao je da se spremi neko nevrijeme ne bi li izlet bio odgođen, no baš suprotno, svanuo je najljepši mogući proljetni dan – kao stvoren za savršen za izlet. Kako on nije išao, majka ga je nakon doručka potjerala u sobu ne bi li učio i rješavao zadaću za školu jer je u kazni i ništa drugo ne smije. Cijelo vrijeme je razmišljao o Sljemenu, Lani i izletu.

“– Dok ja ovdje sjedim, moji su već došli do žičare, a možda su već kod Tomislavca – govorio sam sebi zamišljajući Lanu kako s Grgom sjedi u istoj kabini ili samo šeta šumom.”

Počeo se pitati što on točno radi u Zagrebu kada ga ovdje nitko ne voli – niti roditelji, niti brat i sestra, a bome niti prijatelji s kojima se ne može družiti i igrati. Sinula mu je ideja kako bi u ponedjeljak nakon škole mogao pobjeći k baki u Novu Gradišku. Nakon što je smirio svoje srce, hladne glave je smislio plan. Ali prije nego što ode k baki, mora napisati pismo Lani u kojem će joj priznati kako ju je volio i kako zbog nje napušta Zagreb. Cijelu je nedjelju smišljao i pisao pismo za Lanu.

Pismo za rastanak

Mario je napisao pismo za Lanu u kojem joj je sve priznao. Od toga da ju je prestao voljeti jer nema goreg od toga kada voliš neku curu koja ima dečka pa ti ne uzvraća ljubav, do toga da će pobjeći iz Zagreba jer ne bi mogao podnijeti da i dalje gleda nju u razredu, znajući da ona prema njemu ništa ne osjeća. Napominje joj kako će ostati živjeti u Novoj Gradiški zauvijek. Napisao joj je i da mu je žao što voli drugoga, a ne njega, ali da joj ipak želi sreću s njim. Na kraju je moli da pismo nakon čitanja spali i ne pokazuje nikome.

“Molim te da ovo pismo, čim ga pročitaš, spališ i da ga nikome ne pokazuješ.”

Putovanje

Mario odluči otputovati k baki u Novu Gradišku. U ponedjeljak je nakon predzadnjeg sata krenuo na željeznički kolodvor, a prije odlaska je zamolio Pavu da preda Lani njegovo pismo koje je sastavljao cijelu nedjelju. Pavo je primijetio da se Mario negdje žuri, a on mu je slagao kako se žuri u goste. Kada je kupovao kartu za vlak, kako bi skinuo sve sumnje sa sebe, slagao je ženi na šalteru kako mu se otac napio i poslao njega da kupi kartu.

“– Tata mi je tamo u gostionici, pijan, pa je mene poslao da kupim kartu – slagah.”

Ubrzo nakon toga našao se u društvu starije gospođe i gospodina koji su pitali kako to da putuje sam. Njima je slagao kako su mu tatu jučer uhitili jer je krao aute, a majka mu je u ludnici već mjesec dana pa je odlučio da otputuje k baki. Gospođa i gospodin su žalili Maria pa su ga ponudili hranom i sokom koje su ponijeli za put. Gospođa mu je poručila kako bi željela da jednog dana njegovi roditelji više brinu za njega nego što to čine sada. Mario je samo kimnuo glavom i duboko uzdahnuo. Vožnja se nastavila, a u međuvremenu je u vlak ušla djevojka koja nije ništa komentirala. Mario je bio sve bliže Novoj Gradiški i baki.

Baka je iznenađena

Mario napokon stiže k baki u Novu Gradišku, a ona je iznenađena jer je stigao sam. U tom trenutku uslijedio je niz laži od strane Maria. Od toga kako u školi vlada čudna bolest nalik žutici, preko toga kako se u njegovom razredu razbolilo već trideset učenika do toga da škole neće biti do daljnjeg. Baka se čudila kako ništa o tome nije čula na televiziji niti je čitala u novinama, a Mario joj pojašnjava kako mu je otac rekao da je to vojna tajna i da je bolje da to nitko ne zna kako se ne bi proširila panika među stanovništvom.

“– To je vojna tajna. O tome se ne smije pisati da se ne unese panika među stanovništvo. Tako mi je tata objasnio – odgovorih.”

Baka je povjerovala u sve njegove laži, uključujući i onu zašto je ponio sa sobom školsku torbu, a ne torbu s odjećom i drugim potrepštinama. U razgovoru s bakom Mario se sam sebi čudio kako mu laži bez problema izlaze iz usta te se sjetio kako mu je mama jednom prilikom rekla da ljudi koji čitaju mnogo knjiga znaju vještije lagati.

Baka je tijekom druženja ispitivala Maria o tome kako su mu roditelji, svađaju li se i je li njegova majka prestala piti, a njegov otac varati. Mario jr smiruje i daje joj do znanja kako se oni sada vole kao da su jučer tek prohodali. Oboje dolaze do zaključka kako su zajedničkim snagama uspjeli izmiriti roditelje, iako baka naglašava da je Mariova zasluga najveća.

Te je večeri Mario legao u krevet iscrpljen i umoran od pomisli na Zagreb, Lanu i vlak u kojem je proveo pola dana. Zaključio je kako je dobro što više ne mora biti u Laninoj blizini i podnositi patnju koju za sobom vuče neuzvraćena ljubav. S takvim mislila utonuo je u duboki san koji mu je bio prijeko potreban, s obzirom na naporan dan koji je proživio.

Život na slobodi

Mario se zapravo osjeća slobodno kod bake u Novoj Gradiški, daleko od Zagreba, Lane i svojih problema. Baka ga je ujutro odvela u kupovinu te mu je kupila ono najnužnije, odjeću, četkicu za zube i papuče. Dok se igrao ispred bakine kuće u susret mu je došao Mato, njegov stari školski prijatelj. Mato se začudio kako je kod bake usred tjedan dok traje škola, a Mario je ponovno lagao kako u njegovoj školi vlada bolest nalik žutici i kako sada nema nastavu.

“- Nemam. Nekakva žutica hara, pa su zatvorili školu dok ne prođe epidemija – odgovorih.”

Nastavili su razgovor, a Mato mu je pričao o svemu i svačemu – o tome tko je s kime u svađi, a tko u prijateljstvu. U jednom trenutku Matu je zanimalo kako je Mariju u školi u Zagrebu. Mario mu je ispričao kako je isto kao i u školi u koju je išao te kako je bio na tri utakmice u Ciboninom tornju, s čime je Mato bio zadivljen. Nakon toga Mato mu je priznao kako ima curu, Dubravku, koja mu je nedavno na odmoru priznala kako ga voli.

U tom trenu Mario se prisjetio Lane, a Mato ga je upitao je li i njemu neka cura priznala da ga voli. Mario odgovori kako jest, ali joj je on rekao kako nije njegov tip i kako se ona njemu ne sviđa te neka si potraži nekog drugog. Kasnije toga dana Mario je nagovorio baku da ga pusti u kino, a ondje je susreo još prijatelja kojima je pričao o svom životu u Zagrebu. Iako se njima činio kao pravi frajer koji živi u glavnom gradu Hrvatske, za samog sebe bio je obični bijednik koji nema sreće ni u životu ni u ljubavi.

Nenajavljeni posjet

Prošlo je već tri dana otkako je Mario u Novoj Gradiški kod bake. Baka ga je zamolila da joj nacijepa drva što je on s oduševljenjem prihvatio i rekao joj kako će od sada pa nadalje samo on cijepati drva. Dok je slagao drva u sanduk pored peći u kuhinji, začuo je kako je netko naglo zakočio pred bakinom kućom. Bio je to njegov otac. Baka se začudila kada je ugledala svoga sina, a Mario se prestrašio kako će ga tata pred bakom istući i navući za uši. No dogodilo se nešto sasvim suprotno.

“Mislio sam da će me tata tu na licu mjesta pred bakom istući i uši izvući, a umjesto toga izgrlio me i izljubio, a grleći me samo je govorio: Jako smo se uplašili za tebe, jako!”

Otac je ispričao baki kako su u ponedjeljak on i mama zvali policiju jer se Mario nije vratio kući iz škole. Budno su čekali poziv od policije dok im u utorak poslijepodne na vrata nije pozvonila jedanaestogodišnja djevojčica koja je u rukama nosila pismo i njen otac. Tako su Mariovi roditelji iz ljubavnog pisma saznali kako je on pobjegao k baki u Novu Gradišku.

Mariovi roditelji su se zahvalili Lani i njenom ocu, a Lanin otac im je ostavio broj telefona i rekao kako ga mogu nazvati kad god požele. Mario je htio propasti u zemlju od srama i svog oca je uvjeravao kako se nipošto ne želi vratiti u Zagreb gdje ga nitko ne voli. Otac mu je popustio i rekao da može ići ponovo u školu u Novoj Gradiški, ako ga baka prihvaća kod sebe, na što je ona naravno pristala.

Prije nego što je odlazio u grad na sastanak, otac mu je poručio kako mu je Lana poslala pismo te mu ga je dao. Mario se poveselio pismu, ali i se prestrašio jer je bio siguran kako mu je Lana dala ružan odgovor na njegovo pismo. Brzo je otrčao u dvorište ne bi li ga pročitao daleko od bakinih pogleda.

Lanino pismo

Iz Laninog pisma Mario je saznao sve potrebne informacije ne bi li smirio svoje uznemireno i tužno srce. Iz njega saznaje kako bez obzira na to što se često družila s Grgom i s njim odlazila i dolazila u školu, on nije njezin dečko jer nije nimalo njezin tip. Priznaje mu kako se zaljubila u njega od prvog dana kada je stigao u njezinu školu, ali isto tako kako se zabrinula za njega kada je počeo praviti budalu od sebe i dobivati silne jedinice.

“A onda je krenulo sve nizbrdo i ti si postao najgori učenik u cijeloj školi, i mene je srce zbog toga jako boljelo. Čak sam željela da te zbog toga prestanem voljeti.”

Priznala mu je i to kako nije vjerovala da će on zaista pobjeći iz Zagreba te kako je morala reagirati kada je njihov razrednik na ploču napisao adresu i broj telefona njegovih roditelja. Prvo je napisala to pismo, a potom je obavijestila svog tatu, koji je s njom došao pred njegove roditelje. Isto tako, pojasnila mu je i da im je morala pokazati njegovo pismo kao dokaz da je zaista u Novoj Gradiški kod bake. Iako je bila ljuta na njega, priznala mu je kako ga i dalje voli i kako se nada da će se vratiti u Zagreb ne bi li uživo popričali o svemu.

Želim se vratiti

Mario zaključuje kako ipak ne želi ostati u Novoj Gradiški, već se čim prije želi vratiti u Zagreb, pa makar do njega morao i pješice. Lanino pismo pročitao je puno puta- sve njegove želje napokon su bile ostvarene. Od sreće je zagrlio i poljubio baku te joj je pojasnio zašto se želi vratiti u Zagreb. Kada je to za ručkom priopćio tati, tata mu je rekao kako to nije moguće jer je već javio stožeru i njegovoj majci da ga odjave iz škole u koju je do sada išao.

Mario mu je obećao kako će se popraviti u školi i ispraviti sve jedinice u petice te ponovno biti uzoran učenik. Kada mu je napokon priznao da je to sve zbog pisma koje mu je Lana poslala, otac se smekšao i rekao mu da je mogao odmah tako reći.

“– A tako. Pa zašto odmah ne kažeš da te ljubav zove u Zagreb.
– Vidiš, tata, nas dvojica smo ista vrsta muškaraca, od nas žene mogu raditi što hoće.”

Na to se otac nasmijao i zagrlio Maria te mu rekao kako je to kod njega nasljedna pojava. I tako je Mario uspio nagovoriti oca da se vrate u Zagreb, uz čvrsto obećanje kako će se popraviti i kako više neće raditi gluposti.

Što je bilo na kraju

Kada se Mario vratio u Zagreb sa svojim ocem, majka ga je dočekala u suzama i raširenih ruku, ljubila ga je i plakala  barem pet minuta. Ujedno mu je rekla kako bih ga i najradije istukla, na što su se njegovi brat i sestra nasmijali pa su ga i oni onda izljubili.

Mario se bacio na učenje sve dok nije ispravio i posljednju jedinicu. Kada je ispravio i posljednju jedinicu, prišla mu je Lana koja ga je upitala želi li se s njom prošetati negdje u miru i tišini. Mario je bio uvjeren kako mu ona želi reći da ga više ne voli. Otišli su u šetnju Botaničkim vrtom, a Lana ga je upitala zar joj ne želi nešto reći.

“– Zar mi nemaš ništa reći?
– Pa mislim… – zamucao sam.
– Ja sam ti u onom pismu jasno napisala da ću ti biti djevojka kad se popraviš.”

Mario joj je odgovorio kako je još uvijek zainteresiran, a Lana govori kako ona oduvijek održava svoje obećanje. Mario ju je nakon togapoljubio u oba obraza i nastavili su šetati Botaničkim vrtom. Mario je napokon bio sretan, a zadnje poglavlje završava riječima kako mu je tata oduvijek govorio da od svih poklona na ovome svijetu žene najviše vole kad im se pokloni brak.

“Jedva čekam da odrastemo, pa da je oženim i učinim potpuno sretnom jer moj tata uvijek kaže da od svih poklona na ovome svijetu žene najviše vole kad im poklonimo brak.”

Likovi: Mario, Lana, Mariovi roditelji, Mariova baka, Mariova sestra i brat Anita i Ivica,Oliver, Pavo

Analiza likova

Mario – voli kada ga se hvali i kada su njegovi roditelji i baka ponosni na njega.

“A ja volim kad me hvale, pa sam se trudio od prvog dana dobro učiti kako bi me i ovi novi nastavnici pohvalili, pa da moja baka, mama i tata opet budu ponosni na mene. A i nije teško naučiti sve to što mi učimo. Ja čim jednom nešto pročitam, odmah upamtim. I tako je meni lijepo krenuo i peti razred u Novog Gradiški, kad se dogodilo ovo što ću vam sada ispričati…”

Razuman je i poštuje svog oca te je vrlo ponosan na njega.

“Moj tata bio je tog rujanskog dana zabrinut više nego inače, i kao da je gubio živce zbog mamine male slabosti. Inače je on super otac i ne bih ga mijenjao. On je i nježan i hrabar i odlučan i blag. Prije rata radio je kao inženjer u TANG-u, a sad je časnik u Hrvatskoj vojsci. Prošlo ljeto dobio je čin satnika i ja sam na njega ponosan, baš kao što je on ponosan na moje odlične ocjene…”

Vrlo je tužan kada mu se roditelji svađaju.

“– Ti si pametan dečko, oboje su ponosni na tebe i oboje te vole – reče baka.
– I ja njih volim, i tužan sam kad se svađaju.
– To im moraš reći, moraš im reći sve što misliš o njima…”

Iako sam sebe uvjerava da ne voli Lanu, ipak je svjestan da srce ne možemo smiriti na zapovijed kada to poželimo.

“Postade mi jasno da sam uzalud cijelog vikenda mučio sebe uvjeravanjima kako je više ne volim. Srce je svoj gospodar i ne pokorava se našim zapovijedima. Ja je volim, ja je obožavam i tu nema pomoći.”

Želi zadiviti Lanu.

“Imat ću pravi intervju s pravim čuvarom životinja. Lana će biti zadovoljna mojim poslom. Napravit ću intervju deset puta bolji nego što će ga njezin Grga uraditi s dimnjačarima.”

Lana – ima crnu kratku kosu, prćasti nosić i velike crne oči.

“– O bože pa ona se meni sviđa-sinu mi kroz glavu. –Ona je tako lijepa, ona je najljepša djevojčica na svijetu. Ta kratka crna kosa, te velike crne oči, taj prćasti nosić, pa to je savršenstvo prirode!”

Ljuta je na Maria što nije došao u školu i predao svoj intervju sa zaštitarom zoološkog vrta na vrijeme.

“– Jedino ti nisi predao intervju na vrijeme.
– Bio sam bolestan, odgovorih.
– Novinar ne može biti bolestan dok ne obavi svoj zadatak – reče Lana.”

Iako je ljuta na Maria, i dalje mu želi dati to znanja da joj je stalo i da ga voli.

“Mada imaš osam jedinica i gomilu neopravdanih sati, ja te još uvijek volim. Ali ne želim s tobom niti razgovarati, niti biti tvoja djevojka sve dok ne ispraviš i posljednju jedinicu.”

Drži se svog obećanja i želi biti Mariova djevojka, nakon što je ispravio sve jedinice.

“– Hoću reći da ja držim svoje obećanje. Naravno ako si ti još uvijek zainteresiran – reče nesigurnim glasom.
– Pa naravno da sam zainteresiran – odgovorih joj iznenađen i sretan. 
– Pa što onda čekaš? – zapita Lana praktičnim glasom, kako to samo žene znaju, približi mi se i okrenu prema meni svoj lijevi obraz, a da ne bi bilo nikakvih sumnji što očekuje, kažiprstom ga dodirnu.
I tako poljubio sam je u lijevi obraz.
Okrenula je glavu na drugu stranu.
Poljubio sam je i u desni obraz.”

Mariova majka – u početku često pije alkohol i tako izražava nezadovoljstvo životom u Novoj Gradiški.

“To što se mama povremeno napije, mog oca jako rastužuje, a ja sam već navikao. Nije ona nikakav opasan alkoholičar, i uvijek to radi kod kuće, tako da je nitko ne vidi. Nezgoda je samo u tome što u takvim prilikama spava po petnaesti sati u jednom, a mi ostanemo bez objeda.”

Ljubomorna i ljuta što se njen muž okreće za drugim ženama.

“– Ne trebaju meni dokazi. Dosta mi je i ovo što znam. Čak i kad sa mnom šeta ulicom nesvjesno se okreće za zgodnim ženama. To je obični ženskar a ne čovjek. Ubit ću ga, ubit ću ga.”

Iako je ljuta zbog cijele situacije i zbog toga što ju muž vara, ipak je spremna za novi početak i oprost.

“– U to ne trebaš sumnjati, ja nisam alkoholičar, ja sam pila iz očaja, zbog lošeg života, i da se tebi osvetim. A možeš li ti meni obećati da nećeš imati posla s drugim ženama? – uzvrati protupitanjem mama.
– Ni ti ne trebaš sumnjati u to. Meni uopće nije do drugih žena. Ja sam se samo tebi htio osvetiti, jer si me pijana sramotila po gradu – reče tata.
– Znači, voliš me – zapita mama.
– Nikad te nisam prestao voljeti – odgovori tata.
– Pa i ja tebe volim – reče mama.”

Mariov otac – zbog nezadovoljstva time što njegova žena pije, vara ju s Ankicom koja radi na kiosku.

“– Slušaj me dobro – reče mama. – Dok ne prekineš s tom bezobraznicom, s tom Ankicom, ja ti neću ni kuhati ni prati rublje. Ni tebi, ni našoj djeci.”

Tijekom svađe je bezobrazan prema ženi, iako zna da je u pravu i da ne laže.

“– Neću dopustiti jednoj alkoholičarki da me ucjenjuje, vjeruj mi neću – odbrusi joj tata.”

U konačnici, ipak voli svoju ženu i obitelj i spreman je učiniti sve kako bi se prestali svađati i kako bi bili sretni.

“Čekaj – uzviknu tata – ako obećaš da više nećeš piti, vjeruj mi ni jednu drugu ženu neću ni pogledati, jer si mi ti draža od svih: a uz to, tražit ću premještaj za Zagreb…”

Mariova sestra Anita – iako ima najbolju namjeru, odbija Maria kada je moli za pomoć oko pitanja za čuvara iz zoološkog vrta.

“– Čuj ja bih ti pomogla, ali ovaj tjedan sam u gužvi. Tek sam profurala s Jakovom, u srijedu odlazim njegovim roditeljima na upoznavanje, a pojma nemam što da obučem, niti kako da se ponašam i još…”

Smatra kako se ona i njezina braća ne trebaju miješati u odnos njihovih roditelja, već da trebaju pustiti da vrijeme učini svoje.

“– Ne možemo ništa nego čekati. S vremenom će se situacija urediti – reče Anita.”

Mariov brat Ivica – ljut je na brata jer je zaradio silne jedinice u školi i ponaša se blesavo.

“Što da vam još pričam o tim strašnim danima? Moj očaj bio je potpun. Čak me ni brat ni sestra nisu lijepo gledali. Kao da sam im ja nešto loše učinio, tako su me okružili svojom šutnjom. Kad bih nešto priupitao, pravili su se da me ne čuju.”

Na kraju romana je sretan, kao i njegova sestra, kada se njihov mlađi brat Mario vraća u Zagreb.

“– Ivica i Anita na to su se nasmijali, pa su me onda i oni izljubili. Zaista su svi bili sretni što sam se vratio…”

Mariova baka – uvjerena je kako samo Mario može pomiriti roditelje.

“– Postoji samo jedna osoba na ovome svijetu koja bi ih mogla nagovoriti na pomirenje i pred kojom je njima uistinu neugodno – reče baka, pogledavši me značajno svojim ozbiljnim očima.
– Tko je to – zapitah radoznalo.
– To si ti – reče baka.
– Ja?!
– Da, ti.!”

Ponosna je na Maria što je uspio pomiriti roditelje.

“– Dobro i ja sam malo, ali tvoja je zasluga najveća. Da ih ti nisi pomirio, tko zna kako bi sada živjeli, vjerojatno u svađi.”

“O, kako si ti pametan, moj Mario, pa ja imam najpametnijeg unuka u Novoj Gradiški – reče baka.”

Smatra kako ju njen sin i njezina snaha krivo shvaćaju, iako im želi sve najbolje.

“Ja?! Bojim se da ne mogu. Na moje savjete oboje su alergični. Misle da im solim pamet, pa sve rade obrnuto od onoga što im posavjetujem.”

Bilješka o piscu

Miro Gavran je hrvatski suvremeni književnik. Rođen je u Gornjoj Trnavi, mjestu pored Nove Gradiške, 1961. godine. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje je završio u Novoj Gradiški, dok je dramaturgiju diplomirao u Zagrebu, i to na Akademiji za kazalište, film i televiziju.

Bavi se pisanjem romana, knjiga za mlade, drama i filmskih scenarija. Miro Gavran je najizvođeniji hrvatski dramatičar u zadnjih petnaest godina. Njegove drame su prevedene na čak više od dvadeset jezika, a izvode se i izvan Hrvatske.

Najvažnije kazališne predstave su mu: “Noć bogova”, “Muž moje žene”, “Sve o ženama”, “Traži se novi suprug, “Zaboravi Hollywood”, “Pacijent doktora Freuda”.

Pošto je jedan od cjenjenijih dječjih pisaca, najpoznatije knjige za djecu su: “Oproštajno pismo”, “Zaljubljen do ušiju”, “Svašta u mojoj glavi“, “Sretni dani“, “Kako je tata osvojio mamu“, “Pokušaj zaboraviti”.

U svom književnom stvaralaštvu objavio je i čak šest romana: “Krstitelj”, “Judita”, “Margita”, “Judita”, “Kako smo lomili noge”, “Zaboravljeni sin”.

“Djed i baka se rastaju”, poznati je scenarij koji je napisao Miro Gavran i po kojem je snimljen i film.